Sukob u Libiji možda je najdramatičniji primjer testova s kojima se suočavaju Afrikanci u Vijeću sigurnosti, izvještava Maurizio Guerrero.
Jerry Matjila, južnoafrički veleposlanik pri UN-u, bio je rotirajući predsjednik Vijeća sigurnosti u listopadu. Tijekom svog mandata, zemlja je nastojala ujediniti stajališta izabranih afričkih članova u Vijeću. (Kim Haughton/UN)
By Maurizio Guerrero
Pass Blue
TTri izabrana člana koja predstavljaju Afriku u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda općenito predstavljaju jedinstvenu frontu u brojnim izazovima kontinenta — mnogi uključuju strane intervencije — koji se nalaze na dnevnom redu Vijeća. Problem za Afrikance je što ih velike svjetske sile rutinski ignoriraju.
Drugi je problem što se sami Afrikanci ne slažu uvijek jedni s drugima, a čini se da će se ta dinamika nastaviti i ove godine, unatoč zajedničkim naporima barem jedne zemlje, Južne Afrike.
Dok se pandemija koronavirusa širi i brojevi u Africi polako, ali sigurno rastu, tri afričke zemlje koje su trenutno zastupljene u Vijeću sigurnosti možda će imati više problema nego ikad s ujedinjenjem na dnevnom redu Vijeća, pogotovo jer se 15 članica sastaje samo online, a velika smetnja za diplomaciju.
Južnoafrička Republika, jedna od najmoćnijih nacija na kontinentu, već ima većina potvrđenih slučajeva Covid-19 u Africi — 2,272 — od 13. travnja. Glas zemlje u Vijeću kao nestalne članice bio je snažan od početka njezina dvogodišnjeg mandata, u siječnju 2019. Tri je puta izabrana u Vijeće od 2007. i često je bio uspješan u predstavljanju jedinstvenog afričkog, ili "A3", prednjeg dijela prošle godine.
Tada je dijelila izabrana afrička mjesta u Vijeću s Obalom Bjelokosti i Ekvatorijalnom Gvinejom, prvom frankofonom zemljom, a drugom španjolskim govornim područjem.
"Južna Afrika napravila je veliki pomak u pokušaju ujedinjenja A3 i mislim da su bili prilično uspješni u mnogim pitanjima, posebno u odgovoru na nedjelovanje Vijeća sigurnosti u vezi sa Sudanom", rekao je Richard Gowan, direktor Ujedinjenih naroda. Međunarodna krizna skupina u New Yorku. Sudanac narodni revolt prije godinu dana svrgnuo diktatora Omara al-Bashira, ali su Afrikanci u Vijeću sigurnosti imali ograničen utjecaj na njegovu reakciju na sudansku promjenu vodstva.)
Do sada, ova godina predstavlja više izazova za A3, budući da je izbijanje koronavirusa otežalo rad za svakog člana Vijeća, jer su svi prisiljeni sastati se u virtualnim sesijama, koji imaju tehnička ograničenja i ne prenose se uživo.
"A3 je, međutim, pronašao načine za koordinaciju na internetu i nastavit će s našim zajedničkim izjavama, zajedno sa St. Vincentom i Grenadinima", napisao je Marthinus van Schalkwyk, južnoafrički politički koordinator u Vijeću sigurnosti, u e-poruci. Karipska nacija trenutačno predstavlja latinskoamerički i karipski blok UN-a u Vijeću na dvogodišnji mandat.
Stalni predstavnici, politički koordinatori, njihovi zamjenici i stručnjaci, dodao je van Schalkwyk, “interagiraju online i koordiniraju stajališta i unose za rezolucije i izjave. Dakle, iako naša interakcija i koordinacija ne mogu biti sveobuhvatne kao uvijek, prilično nam dobro ide u trenutnim okolnostima. Kako vrijeme prolazi, također postajemo bolji u korištenju online alata za daljnje poboljšanje naše koordinacije.”
Osim ogromnih komplikacija pandemije, tri afričke zemlje u Vijeću 2020. mogle bi biti manje kohezivne od prošlogodišnjeg trojca, budući da kolonijalno naslijeđe između anglofonih i frankofonih zemalja i dalje postoji u Africi. Južnoafrička Republika završava svoj mandat u Vijeću ove godine, dok se dvije pridošlice u sljedeće dvije godine, Tunis i Niger, možda neće automatski udružiti s anglofonom Južnoafričkom Republikom. Niger ima bliske veze s Francuskom, dok se Tunis drži arapske geopolitike.
Podjela unutar Afrike također se odražava na konkurentske kandidature Kenije (Anglofon) i Džibutija (Frankofon) za otvoreno afričko sjedište Vijeća sigurnosti za 2021.-2022.
Iako se čini da jedinstveni A3 ima jasne regionalne koristi, "politička i institucionalna dinamika ipak prijeti poremetiti blok", rekao je analiza od strane Instituta za sigurnosne studije u Pretoriji, Južnoafrička Republika.
Afrički “sporazum često je testiran širim geopolitičkim sukobima i interesima moćnih članova vijeća. Produbljivanje podjela među stalnim članicama posebno zateže savezništvo između A3”, napisali su autori analize Gustavo de Carvalho i Daniel Forti.
Kao primjer koliko A3 skupina može biti teška, predstavnici Obale Bjelokosti, koji su bili u Vijeću od 2018. do 2019., kao i Nigera i Tunisa, svi su odbili komentirati ovaj članak. Predstavnica Afričke unije pri UN-u Fatima Kyari Mohammed također nije odgovorila na zahtjeve za intervju.
"Čini se da se Washington tek probudio zbog golemih kineskih gospodarskih ulaganja u Africi i bori se da povrati određeni utjecaj u regiji", rekla je Tatiana Carayannis, direktorica foruma za prevenciju sukoba i mir pri Vijeću za istraživanje društvenih znanosti, think tank u Brooklynu, NY "Pompeovo nedavno putovanje u Afriku bio je napor u tom smjeru." (Pompea putovao tamo u veljači, posjećujući tri zemlje.)
“Pandemija koronavirusa dodatno dolijeva ulje na vatru, budući da Kina iskorištava katastrofalnu domaću reakciju Washingtona i neuspjeh globalnog vodstva, kako bi postala globalni lider u ovoj pandemiji, šaljući medicinske potrepštine, stručnost i osoblje u Europu i Afriku ”, rekao je Carayannis. "Unipolarni trenutak je prošao i A3 sigurno osjeća pritisak."
Katastrofa u Libiji
Sukob u Libiji možda je najdramatičniji primjer testova s kojima se suočavaju Afrikanci u Vijeću sigurnosti. Godine 2011. snage NATO-a bombardirale su Libiju nakon loše osmišljene rezolucije Vijeća, koja je rezultirala ubojstvom dugogodišnjeg vođe Muammara el-Qadaffija. Zemlja je sada upletena u građanski rat zbog kojeg je Vijeće gotovo nemoćno po tom pitanju. Čini se da su napori UN-a da podupre prekid vatre u Libiji povezan s Covidom propali.
“Izuzetno je teško pokušati da se čuje glas AU [Afričke unije] u libijskoj aferi jer je utjecaj izvana ogroman. Frustrirajuća je količina utjecaja i uključenosti izvana od 2011. godine”, rekao je van Schalkwyk.
Međunarodna zajednica, dodao je, "ne može donositi odluke o afričkoj zemlji i utjecati na ishod bez Afrike."
Ipak, upravo se to događa. Van Schalkwyk je rekao da afričko sudjelovanje nije samo odsutno u mirovnim prijedlozima za Libiju, već neke zapadne zemlje sudjelovanje Afrike doživljavaju kao izazov dominaciji velikih sila u Vijeću sigurnosti. To uključuje ne samo SAD, Francusku i Britaniju, već i Kinu i Rusiju.
Sukob u Libiji daleko je od sukoba između dviju glavnih frakcija, od strane UN-a priznate Vlade nacionalnog jedinstva, koju vodi Fayez al-Sarraj, i samoproglašene Libijske nacionalne armije, koju vodi general Khalifa Haftar. Najmanje još dvije velike naoružane skupine sudjeluju u sukobu, koji bi se mogao smatrati posrednim ratom svjetskih sila.
UN je početkom ove godine pokrenuo mirovne napore u kojima su se sudionici, uključujući Francusku, Njemačku, Italiju, Rusiju, Tursku i Britaniju, obvezali da će se suzdržati od miješanja u oružani sukob ili unutarnja pitanja Libije. Van Schalkwyk je rekao da je Južna Afrika podržala inicijativu, iako Afrička unija tek treba biti uključena u mirovne pregovore.
Štoviše, UN-ov posebni izaslanik za Libiju, Ghassan Salamé, podnio je ostavku 2. ožujka, navodeći kao razlog loše zdravlje. Europska unija je 31. ožujka pokrenula jednogodišnju vojnu operaciju pod nazivom Irini u Sredozemnom moru kako bi provela UN-ov embargo na oružje. I u jasnoj slici vanjskih sila koje pokušavaju upravljati u Libiji, SAD-u odbio pristati da UN-ov kandidat zamijeni Salaméa — bivšeg alžirskog ministra vanjskih poslova po imenu Ramtane Lamamra. Vršitelj dužnosti šefa misije UN-a u Libiji je Amerikanac, Stephanie Turco Williams.
"Imate više moćnih igrača u Libiji, a čini se da ni Europljani ni SAD ni glavni arapski igrači u sukobu ne žele da AU ima ulogu", rekao je Gowan.
Unatoč mogućem miješanju Egipta u Libiju, druge afričke zemlje mogle bi pronaći zajednički jezik u pronalaženju političkog rješenja sukoba, rekao je Anatolio Ndong Mba, veleposlanik Ekvatorijalne Gvineje pri UN-u. Njegova je zemlja bila izabrana članica Vijeća od 2018. do 2019. godine.
Mba je rekao da se, osim manjih razlika u trenutnom mirovnom procesu u Južnom Sudanu, gdje su se dva glavna suprotstavljena čelnika složila riješiti mnoge krize povezane sa sukobima, A3 uvijek slagao oko afričkih tema 2018.-2019. To je izvanredna razina razumijevanja s obzirom da je 70 posto točaka Vijeća vezano za Afriku.
Ipak, priznao je da Libija predstavlja geostrateško uporište za pet stalnih članica, Britaniju, Kinu, Francusku, Rusiju i SAD, ostavljajući A3 izbačenom iz mirovnih inicijativa.
"Afričke zemlje govore da postoji povijesna nepravda", rekao je Mba. “Zato 27 godina forsiramo reformu Vijeća sigurnosti. Zato tražimo dva stalna člana u Vijeću sigurnosti i dva dodatna izabrana člana.”
Povijesna nepravda
P3 (Britanija, Francuska i SAD) već desetljećima ima monopol kao "držači pera" (pisci nacrta rezolucija) o afričkim pitanjima u Vijeću. U nečemu što izgleda kao još jedno kolonijalno naslijeđe, Francuska je voditelj većine frankofonih afričkih pitanja, dok Britanija i SAD predvode na dnevnom redu Južnog Sudana, Sudana i Somalije.
"Ovaj sustav znači da A3 često ima malo ranog doprinosa rezolucijama o velikim mirovnim operacijama UN-a ili političkim naporima na kontinentu", rekao je prijaviti od strane Međunarodne krizne skupine o odnosu između Vijeća i Vijeća za mir i sigurnost Afričke unije, što je ekvivalent Vijeću sigurnosti UN-a.
Oskudna koordinacija među afričkim zemljama s Vijećem za mir i sigurnost Afričke unije također koči jedinstvo. Očekuje se da će A3 predstaviti stav Afričke unije u Vijeću sigurnosti UN-a, iako to nije uvijek bilo uspješno.
Predsjednik Somalije Mohamed Abdullahi Mohamed, poznat kao Farmajo, ispred, i njegovo izaslanstvo na konferenciji Rusija-Afrika u Sočiju, 2019. Prvi takav događaj u Rusiji trebao je utjecati na vođe i prodavati oružje. (Joe Penney)
Natjerati Vijeće sigurnosti UN-a i Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije da se “usklade s istim dosjeima golemo je očekivanje za A3. Izazov je uvećan rotirajućim članstvom bloka, što znači da postoje strme krivulje učenja za svaku članicu kada se pridruži Vijeću sigurnosti UN-a [Vijeću sigurnosti], kao i za rad unutar bloka A3”, navodi se u analizi Instituta za sigurnosne studije.
Metode rada između Vijeća sigurnosti i Vijeća za mir i sigurnost Afričke unije mogle bi se znatno poboljšati, sugerirao je de Carvalho, ako postoji jasnoća o tome kako postupiti kada dvije skupine imaju suprotna stajališta o nekom pitanju.
Poboljšanje komunikacije između A3 i Afričke unije usporeno je od pandemije koronavirusa. Afrički diplomat rekao je za PassBlue da se koordinacija nastavlja online, iako sastanci nisu sveobuhvatni kao u prošlosti.
Prije pandemije činilo se da neke afričke zemlje računaju na Kinu kao saveznika u UN-u, posebice u Vijeću sigurnosti. Javne izjave kineskog izaslanstva poduprle su tu strategiju.
U sastanak 3. ožujka u UN-u u New Yorku, prije nego što je Vijeće premjestilo svoje sastanke na internet, kineski stalni predstavnik, Zhang Jun, rekao je da je cilj Pekinga u Vijeću "čuti stajališta Afričke unije, Tajništva, afričkih država , posebno u dobivanju nekih praktičnih ideja” o temama kao što je borba protiv terorizma.
Ipak, čini se da Kina nije pouzdan partner, a ograničeni utjecaj koji afričke zemlje imaju na stvari vezane uz vlastiti kontinent bio je očit prošlog lipnja, nakon svrgavanja sudanskog diktatora Omara al-Bashira u travnju 2019.
A3 se zalagao za izjavu u kojoj se naglašava potreba za prijelazom na civilnu vladavinu u Sudanu, ali su Kina i Rusija, s bliskim vojnim vezama s vladom u Khartoumu, glavnom gradu, to blokirale. Rusija je rekla da se takva izjava miješala u unutarnje stvari Sudana.
Frustracija A3 dosegla je vrhunac kada je trio zatim pročitao izjavu za medije, u rijetkoj javnoj gesti, naglašavajući “primat inicijativa predvođenih Afrikom u potrazi za trajnim rješenjem krize u Sudanu. Ne bi trebalo biti ničijeg vanjskog uplitanja u proces rješavanja trenutne krize.”
Gowan iz Međunarodne krizne skupine rekao je da sveukupno gledano, "moram priznati da se mučim sjetiti se primjera u kojem su A3 bili u mogućnosti iskoristiti svoj regionalni kredibilitet ili moralnu težinu kako bi progurali politiku kojoj bi se P5 inače opirao."
Problem nije samo u Africi. Ova je situacija "dovela do velikog nepovjerenja u Vijeće sigurnosti u Addis Abebi [sjedište Afričke unije] i među afričkim kreatorima politike", dodao je. “U konačnici, to šteti kredibilitetu Ujedinjenih naroda na kontinentu.”
Maurizio Guerrero je viši pisac u New Yorku i Ujedinjenim narodima za Proceso, politički tjednik sa sjedištem u Meksiku, za koji piše o temama od međunarodne diplomacije i klimatskih promjena do imigracije i kaznenog pravosuđa. Guerrero također redovito objavljuje u Forbes Mexico. Deset godina bio je šef njujorškog ureda meksičke novinske agencije Notimex. Njegova knjiga o zastupljenosti migranata u meksičkom Kongresu trebala bi biti objavljena ovog proljeća. Guerrero je studirao novinarstvo u Mexico Cityju, nakon čega je slijedio postdiplomski rad na tiskanim medijima na Zakladi Thomson u Cardiffu, Wales.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do Vijesti o konzorciju.
Prije komentiranja pročitajte Roberta Parryja Politika komentara. Navodi koji nisu potkrijepljeni činjenicama, grube ili obmanjujuće činjenične pogreške i ad hominem napadi, te uvredljiv ili nepristojan jezik prema drugim komentatorima ili našim piscima neće biti objavljeni. Ako se vaš komentar ne pojavi odmah, budite strpljivi jer se ručno pregledava. Iz sigurnosnih razloga, molimo vas da se suzdržite od umetanja poveznica u svoje komentare, koji ne smiju biti duži od 300 riječi.
Libija pod Ghadafijem bila je najbolja zemlja koju je Afrika ikada imala, s besplatnom strujom, besplatnim liječenjem, besplatnim obrazovanjem, jeftinim benzinom, vodenim vodonosnicima koji pokrivaju cijelu zemlju, uključujući oazu Kufra, i snažnom vladom koja je zabranila subsaharskim ekonomskim migrantima da putuju kroz zemlju da se ukrcaju na čamce da pređu Sredozemlje i uđu u ugodnu Europu. Imalo je i svoje ulje. Ghadafi nije dopuštao međunarodnim naftnim kompanijama da diktiraju odredbe i uvjete i najavio je promjenu s trgovanja naftom u dolarima na euro i korištenje dirhama od čvrstog zlata (poput Krugerranda) za trgovinu diljem Afrike. Unutar tjedan dana nakon objave ove odluke, Zapad je odlučio promijeniti režim, a Britanija i Francuska su započele bombardiranje. Zatim su ukrali 144 tone libijskog zlata koje je sada nestalo u zraku. Libija je sada vjerojatno najgora zemlja u Africi s banditima posvuda, Islamskom državom koja se širi, regularnim tržnicama roblja (prodaju crne robinje i djevojčice od šest godina) i beskrajnim nizom subsaharskih ekonomskih migranata plus Eritejana koji izbjegavaju vojnu službu koji pokušavaju prijeći u Europu, ali su često završili utopljeni u Mediteranu ili s oduzetim organima na Sinaju ili prodani u ropstvo.