Seul je krenuo u brzu mobilizaciju znanstvene ekspertize; neposredno masovno testiranje; opsežno praćenje kontakata; i socijalno distanciranje, također. Ali, što je ključno, većina toga je dobrovoljna, a ne nametnuta od strane središnje vlasti. Budući da su ti potezi bili organski integrirani, Južna Koreja nije morala drastično ograničiti kretanje ili zatvoriti zračne luke.
Vojnik južnokorejske vojske pomaže vojniku američke vojske u oblačenju zaštitne opreme prije dezinfekcije područja zaraženog virusom COVID-19 tijekom zajedničke operacije dezinfekcije u Daeguu, Južna Koreja, 13. ožujka 2020. (Američka vojska, Hayden Hallman)
Uspjeh Hong Konga velikim dijelom duguje izvrsnom zdravstvenom sustavu. Ljudi na prvoj liniji, s institucionalnim sjećanjem na nedavne epidemije poput SARS-a, bili su spremni stupiti u štrajk ako se ne prihvate ozbiljne mjere. Uspjeh je također velikim dijelom bio zaslužan bezbrojnim profesionalnim vezama između zdravstvenih i javnih zdravstvenih sustava Hong Konga i Tajvana.
Barbarstvo s ljudskim licem
Zatim tu je Big Data. Han tvrdi da ni u Kini ni u drugim istočnoazijskim zemljama nema dovoljno kritičke analize u odnosu na digitalnu budnost i Big Data. Ali to također ima veze s kulturom, jer istočna Azija je kolektivizam, a individualizam nije u prvom planu.
Pa, to je mnogo nijansiranije. U cijeloj se regiji digitalni napredak pragmatično ocjenjuje u smislu učinkovitosti. Wuhan je primijenio Big Data putem tisuća istraživačkih timova, tražeći moguće zaražene pojedince, birajući tko mora biti pod nadzorom, a tko u karanteni. Posuđujući od Foucaulta, možemo ga nazvati digitalnim biopolitika.
Han je u pravu kad kaže da bi pandemija mogla redefinirati koncept suvereniteta: “Suveren je onaj koji pribjegava podacima. Kada Europa proglasi stanje uzbune ili zatvori granice, još uvijek je okovana starim modelima suvereniteta.”
Reakcije diljem EU-a, uključujući posebice Europsku komisiju u Bruxellesu, bile su užasne. Pojavili su se eklatantni dokazi nemoći i izostanka ozbiljnije pripreme iako je EU imala prednost.
Prvi instinkt je bio zatvaranje granica; gomilati svu slabašnu opremu koja je bila dostupna; i, zatim, u socijalno-darvinističkom stilu, svaka je nacija bila za sebe, s razorenom Italijom potpuno prepuštenom samoj sebi.
Ozbiljnost krize, posebno u Italiji i Španjolskoj, gdje su stariji ostavljeni umrijeti u "dobrobit" mladih, bila je posljedica vrlo specifičnog političko-ekonomskog izbora EU-a: diktata štednje nametnutog u cijeloj eurozoni. Kao da Italija i Španjolska na makabričan način plaćaju doslovno krvlju da ostanu dio valute, eura, koju uopće nisu trebale usvojiti.
Što se tiče Francuske, pročitajte ovdje za relativno pristojan sažetak katastrofe u drugom najvećem gospodarstvu EU.
Idući naprijed, Slavoj Žižek sumorno predviđa Zapadu “novo barbarstvo s ljudskim licem, nemilosrdne mjere preživljavanja koje se provode sa žaljenjem, pa čak i simpatijama, ali legitimizirane mišljenjima stručnjaka”.
Nasuprot tome, Han predviđa da će Kina sada moći prodati svoju digitalnu policijsku državu kao model uspjeha u borbi protiv pandemije. “Kina će još ponosnije pokazati superiornost svog sustava.”
Aleksandar Dugin pothvatima daleko iznad svih ostalih. On već konceptualizira pojam države u mutaciji (poput virusa) koja se pretvara u "vojno-medicinsku diktaturu", baš u trenutku kada svjedočimo kolapsu globalnog liberalnog svijeta u stvarnom vremenu.
Uđite u Trijadu
Konfucije, Lao Ce i Buda. (Viseći svitak, tuš i boja na papiru. Palace Museum, Peking.)
Nudim, kao radnu hipotezu, da je azijska trijada Konfucija, Buddhe i Lao Tzua bila apsolutno neophodna u oblikovanju percepcije i mirnog odgovora stotina milijuna ljudi u raznim azijskim nacijama na Covid-19. Usporedite ovo s prevladavajućim strahom, panikom i histerijom koju uglavnom potiču korporativni mediji diljem Zapada.
Tao ("put") kako ga je postavio Lao Tzu govori o tome kako živjeti u skladu sa svijetom. Ograničenost nužno dovodi do zadubljivanja u yin umjesto yang, usporavanja i upuštanja u mnogo razmišljanja.
Da, sve je u kulturi, ali kulturi koja je ukorijenjena u drevnoj filozofiji i prakticira se u svakodnevnom životu. Tako možemo vidjeti wu zna – “radnja nedjelovanja” – primijenjeno na to kako se nositi s karantenom. “Radnja nečinjenja” znači radnja bez namjere. Umjesto da se borimo protiv nestalnosti života, kao u suočavanju s pandemijom, trebali bismo dopustiti da stvari idu svojim prirodnim tijekom.
To je puno lakše kada znamo ovo učenje Taoa: „Zdravlje je najveći posjed. Zadovoljstvo je najveće blago. Povjerenje je najveći prijatelj. Nepostojanje je najveća radost.”
Također pomaže znati da je “život niz prirodnih i spontanih izbora. Ne opirite im se – to stvara samo tugu. Neka stvarnost bude stvarnost. Neka stvari teku prirodnim putem kako god žele.”
Budizam je paralelan s Taom: “Sve uvjetovane stvari su nepostojane. Kad netko to vidi s mudrošću, odvraća se od patnje.”
A kako bismo zadržali svoje promjene u perspektivi, pomaže znati: "Bolje je živjeti jedan dan gledajući uspon i pad stvari nego živjeti sto godina a da nikada ne vidimo uspon i pad stvari."
Što se tiče zadržavanja prijeko potrebne perspektive, ništa bolje, "korijen patnje je vezanost."
A tu je i konačna perspektiva: “Neki ne razumiju da moramo umrijeti. Ali oni koji to shvate izglađuju svoje svađe.”
Konfucije je bio sveobuhvatna prisutnost na prvoj crti Covid-19, jer je nevjerojatnih 700 milijuna kineskih građana držano tjednima u različitim oblicima karantene.
Lako ih možemo zamisliti kako se drže nekoliko bisera mudrosti, kao što su: “Smrt i život imaju svoje određene sastanke; bogatstvo i časti ovise o nebu.” Ili „tko uči, a ne razmišlja, izgubljen je. Tko misli, a ne uči, u velikoj je opasnosti.”
Najviše od svega, u satu ekstremne turbulencije, utješno je znati da "snaga nacije proizlazi iz integriteta doma."
A u smislu borbe protiv opasnog i nevidljivog neprijatelja na terenu, pomaže znati ovo pravilo: "Kada je očito da se ciljevi ne mogu postići, ne prilagođavajte ciljeve, prilagodite korake akcije."
Dakle, koji bi bio krajnji uvid koji mirni Istok može ponuditi Zapadu u tako teškim vremenima? Tako je jednostavno i sve je u Taou: "Iz brige dolazi hrabrost."
Pepe Escobar, brazilski novinar veteran, dopisnik je za Hong Kong Asia Times. Njegova najnovija knjiga je "2030". Slijedite ga dalje Facebook.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do Vijesti o konzorciju.
Dobar me prijatelj upravo upoznao s pisanjem Pepea Escobara iu ovom članku postoje neke misli o kojima ću dalje razmišljati. Hvala ti Pepe na ovim uvidima.
U pravilu prakticiram cjelovitu hranu i biljnu prehranu. Imam skoro 60 godina i većinu svog odraslog života proveo sam učeći o načinu na koji postupamo sa životinjama i Zemljom, pokušavajući održati idealnu težinu (ne uvijek uspješno) i jedući hranu koja je dobra za mene, životinje i planet .
Smatram da su i istočna i zapadna kultura nehumane i okrutne kada se radi o bilo čemu osim o navodnom ljudskom osobnom interesu. Ironično mi je da se gostimo drugim životinjama, a to nije ni u našem osobnom interesu ni u interesu planeta. Vjerojatno je nedostatak poštovanja i strahopoštovanja prema divljini ono što nam donosi ove pandemije.
Što me navodi da se oslonim na još jednu izreku, navodno iz Biblije, 'žnješ što posiješ'.
Još jednom, hvala vam na članku koji potiče na razmišljanje.
Miran odgovor Kine? Je li ovaj tip ozbiljan? Ono što sam vidio bila je naoružana policija koja je izvlačila ljude iz stanova ili vrata, zavarivala vrata kako bi spriječila ljude da napuste svoje domove, prisilno zatvaranje i puno disidenata koji su "nestali". Možda je taj smireni odgovor Kineza posljedica činjenice da njihova vlada drži strogu kontrolu informacija koje dolaze iz Kine i da će zatvoriti ili ubiti svoje građane ako ne budu slijedili upute. Da, prenesimo to na Zapad da se borimo protiv koronavirusa koji kruži svijetom svakih nekoliko godina.
Samo da pogledamo stvari u relativnom smislu: zatvara li Kina i približno onoliko svojih ljudi kao SAD? Ubijaju li njihove policijske snage isto toliko ljudi koliko američka policija godišnje?
I još jedno relevantno pitanje, drži li Kina zapravo čvrstu kontrolu informacija? Čujem ljude kako govore o Kini kao da je Sjeverna Koreja i potpuno neprozirno, a opet mnogi ljudi razgovaraju s obitelji u Kini, posjećuju Kinu zbog posla, itd. Količina istraživačkih radova i podataka koji dolaze iz Kine bila je ogromna u posljednjih nekoliko mjeseca. Situacija u Kini se čini prilično nepoznatom tipu ljudi koji se bave ksenofobijom ili šovinizmom, ali je prilično dostupna svakome tko obrati pozornost.
Mnogo cijenjena mudrost i nijansirana perspektiva.
Također, Pepe, jako cijenim što si na drugom mjestu istaknuo jasnoću i poštenu procjenu komentara Godfree Robertsa na tvoj članak o tome tko profitira (od ove krize) koji je Consortium News nedavno objavio.
DW
Kao što je veliki sinolog Arthur Waley rekao u svom uvodu u svoj prijevod Dao De Jinga, 'tko može reći da se smjer kojim idemo neće pokazati kao slijepa ulica?'
Toliki dio bespotrebnog klevetanja Kine sa Zapada potiče zavidne elite koje nisu u stanju djelovati na tako jedinstven i fokusiran način jer nisu navikle razmišljati izvan vlastitih interesa i interesa svojih sponzora. Opće dobro, osim u iznimnim vremenima kao što su ova, neizbježno je ostavljeno daleko iza... Ali većina elita na Zapadu rado bi instalirala Benthamov panoptikum i, tko zna, s COVID-om 19 možda samo zgrabe priliku. Izuzetno pragmatična rasa, većina Hana bi rekla 'kakva korist od vaše slobode ako je vaša država u kaosu i milijuni gladuju?' Još su živi mnogi koji su upravo to doživjeli. Ne žele to opet..A greške iz prošlosti nedvojbeno ih progone, vladare i vladane. Kao što je Pepe ispravno rekao, njihove drevne filozofske tradicije su žive i zdrave i svjesno usmjeravaju raspravu na svim razinama društva. Kakva fenomenalna snaga u 'zanimljivim vremenima'...
Da, postoji nedvojbeno veliki jaz između kolektivne svijesti kineskog naroda koja se temelji na klanu, njegovane kroz velike poteškoće i turbulencije tijekom više od 2000 godina, i individualizma američkog modela gdje se 'uspjeh' društva temelji na iluzornom ' sloboda' da se možete boriti i dobiti ono što želite. U stvarnosti, ta je sloboda dostupna vrlo malom postotku stanovništva, a štednja je to značajno umanjila. Kini ne nedostaje individualna konkurentnost – daleko od toga. Ali to je ugrađeno u sustav. Ovaj je sustav bio predmet intenzivne rasprave još od prije rođenja Krista... I ta rasprava još uvijek bjesni, ne samo u kontekstu Sustava socijalnog kreditiranja među mnogim drugima. Bjesni i unutar i izvan KPK. Nevjerojatno je složeno, rezultati su daleko od savršenih i sve je to vrlo strano idejama društva i slobode koje mi zapadnjaci držimo svetima. Ali uvijek ima fokus na 'veće dobro' - što god zapadni kritičari rekli. Ogromna snaga države kojom upravlja jedna stranka je u tome što se stvari mogu učiniti brzo i učinkovito. Toliki dio bespotrebnog ocrnjivanja Kine sa Zapada je potaknut od strane zavidnih elita koje nisu u stanju djelovati na tako jedinstven i fokusiran način jer su nenaviknuti razmišljati izvan vlastitih interesa i interesa svojih sponzora. Opće dobro, osim u iznimnim vremenima kao što su ova, neizbježno je ostavljeno daleko iza… Ali većina elita na Zapadu rado bi instalirala Benthamov panoptikum i, tko zna, s COVID-om 19 možda bi jednostavno zgrabili priliku. Iznimno pragmatična rasa, većina Hana bi rekla 'kakva korist od vaše slobode ako je vaša država u kaosu i milijuni gladuju?' Još su živi mnogi koji su upravo to doživjeli. Ne žele opet..A greške iz prošlosti neupitno ih progone, vladare i vladane. Kao što je Pepe ispravno rekao, njihove drevne filozofske tradicije su žive i zdrave i svjesno usmjeravaju raspravu na svim razinama društva. Kakva fenomenalna snaga u 'zanimljivim vremenima'...
Dragi Simone Abbot, usuđujem se reći da je rijetkost da Zapadnjak razumije Kineze kao što to činite vi. Za razliku od starih vremena, mladi više ne moraju proučavati klasike, ali većina apsorbira barem neke od tri velika utjecaja (konfucijanizam, daoizam i budizam) jer smo često aludirali na njihova učenja u našem svakodnevnom životu. Kada uravnotežimo konzumaciju mesa s povrćem, za naš obrok se kaže da je yin-yang (uravnotežen). A ovo jedinstvo suprotnosti često se ističe u trenucima stresa – našoj se djeci često govori da ništa ne traje vječno, ni radost, a pogotovo ne patnja, a taj je stav uvelike pomogao da preživimo stoljeće poniženja. Previše je koncepata za ispričati ovdje, a iz vaših postova mislim da već razumijete što nas pokreće. Imaš moje najveće poštovanje.
Nisam siguran gdje je ovaj članak.
Zapad je uvijek nehuman i sebičan. Ova pristranost provlači se kroz članke prikupljene na Consortium News. No nudi li pristranost ovdje sveobuhvatno objašnjenje?
Možda su bespomoćni odgovori ipak proizašli iz nečeg drugog? Istočnoazijske zemlje morale su se boriti protiv SARS-a prije i bile su spremne, ostatak svijeta nije. Ne moramo zbog toga izdvajati Zapad. Bilo koja druga regija u svijetu zatvara granice i nema zaliha za suzbijanje upravo ove vrste prijetnje. Nije se imalo što učiniti jer nitko nije imao sredstava da nešto učini. Bez maski za lice i zaštitne opreme i zaliha dezinficijensa, što bi vlada bilo koje nacije mogla učiniti? Sada to uglavnom doživljavamo.
Stvarnost je da je Kina učinila jako malo da zaštiti druge nacije, a druge azijske nacije, pa čak i zdravstveni radnici u Hong Kongu, jednostavno su to predvidjeli. Južna Koreja je odmah prešla na praćenje kontakata jer nisu vjerovali onome što je Kina rekla WHO-u (ne prenosi između ljudi), dok nacije u drugim dijelovima svijeta nisu željele pretjerano reagirati. Da su predvidjeli da će kineski dužnosnici lagati o ovome u tolikoj mjeri da su mogli uvesti nekoliko mjera ranije, nikada nećemo saznati.
Što se tiče taoizma, konfucijanizma i budizma. Dvoje od troje je mrtvo u Kini, prakticiraju ga manjine ili pojedinci u najboljem slučaju, ponekad su zbog toga i kazneno gonjeni. Pitao sam mladog kineskog suradnika o stvarima koje proizlaze iz njihove vlastite kulture i bit ću istinski zbunjen. Ovo je promijenilo moju percepciju Kine – ako se kineska slavna povijest može tako temeljito iskorijeniti da mladi ljudi ne znaju za nju iako režim tvrdi da je nasljednik tisuća godina kulture (i zemalja koje su nekoć pripadale kineskim carevima ne bez obzira na to što njezini ljudi kažu), tada taoizam i budizam nemaju nikakvu praktičnu ulogu u današnjoj Kini i ne mogu se koristiti za objašnjenje reakcije njezinih ljudi. (Nešto što su mi više puta potvrdili ljudi zainteresirani za Kinu.) Možda u široj Aziji, ali nijedna od ove tri filozofije (ili religija u dva slučaja) zapravo nije odigrala glavnu ulogu u odgovoru Kine, rekao bih.
Stvarnost je da ljudi u ostatku svijeta nisu bili pripremljeni za globalnu pandemiju dok je Kina imala test izbliza. Narodi koji su to prošli put iskusili iz prve ruke bili su spremni. No iako je SARS bio u fokusu zdravstvenih dužnosnika na Zapadu, političari nisu imali iskustva iz prve ruke o ozbiljnosti situacije i naučili su pogrešne lekcije. (Da je lokalizirano i izumrlo.) Tko je zapravo naučio lekciju? Kina nije zatvorila svoje močvarne tržnice niti se oštro obračunala s jedenjem rijetkih divljih životinja, a očito nisu ni mnoge druge azijske nacije. Svi zajedno izgledamo kao budale.
Pa, to se događa. Nije glup i paničan Zapad protiv kulturno stoičkog Istoka. To nije objašnjenje. Nije solidarnost protiv sebičnosti. U stvarnosti, Kina je pazila na Kinu, kao i svaka druga nacija, kao i Južna Koreja ili europske nacije. Mogli bismo biti bolji kao vrsta, ali to je bio naš refleksni odgovor.
Mogao bih proći kroz vaš post točku po točku, ali bilo bi zamorno i sumnjam da biste ionako prihvatili većinu onoga što kažem. Naravno, Kina se prvo pobrinula za Kinu. I bilo je ispravno to učiniti. Da, čini se da je birokracija odugovlačila u početku, ali ništa tako dugo kao što se tvrdi na Zapadu. A onda je djelovao nevjerojatno brzo i usredotočeno i jako uspješno. 700 milijuna zatvorenih ljudi nije ništa manje. Sada županija radi drugačije. I pružiti ruku i surađivati, koliko god je to dopušteno. Lako je i stvarno prilično jeftino odbaciti ovo samo kao geopolitičko poziranje.
Reći da ni taoizam ni budizam nisu igrali značajnu ulogu u kineskom odgovoru na takav činjenični način je besmisleno, budući da morate biti u glavama velikog broja ljudi uključenih u donošenje odluka i izvršne radnje da kažete da s bilo kakav autoritet.
Slažem se da su mnogi iz mlađih generacija znatno manje informirani, a neki potpuno neupućeni u drevne tradicije. To je nešto što muči starije generacije dugi niz godina i jedan je od razloga zašto je uloženo dosta napora da se barem obuzda ono što oni vide kao poguban utjecaj materijalizma sa Zapada. Mladi su se, naravno, zbog toga osjećali potlačeno, zbog čega je zapadnjacima tako lako pronaći mlade ljude koji kritiziraju aspekte života u Kini koji ih frustriraju.
Zapad uvijek ima tendenciju odvajanja religije i filozofije kada su u pitanju tri glavne tradicije u Kini. Ovo nije razlika koju prave Kinezi. Tradicije su toliko prodrle u kinesku misao da je to dio njihove DNK. Činjenica da mladi ljudi ne znaju da su mnoge izreke i ideje njihovih roditelja i baka i djedova utemeljene na taoizmu, konfucijanizmu ili budizmu zapravo nije ni ovdje ni tamo... i ni na koji način nije barometar utjecaja više od 2000 godina etika, državništvo i samokultiviranje.
Hvala, Pepe. Zapad ima mnogo toga za naučiti od Istoka.
Zvuči malo jednostrano. Amerikanci misle da su drugi pokorni. Zatim napadnu Vijetnan ili Irak i saznaju drugačije.
Pepe, ti si nebrušeni dijamant.
Hvala ti, Pepe, na ovom relevantnom podsjetniku.
Još jedan sjajan članak/analiza Pepea Escobara. Imam samo divljenje prema kineskim vlastima koje se bave krizom COVID-19. Sve razine zapadnih vlada izgledale su nesposobne i kriminalno nemarno. Gdje je civilna zaštita? Gdje su zalihe potrebnog medicinskog materijala? To je kao slanje borbenih trupa u bitku protiv smrtnog neprijatelja s jednim metkom u oružju. Možete vidjeti kako se trulež i glupost šire našim zapadnim društvima koje uglavnom promoviraju naše nesposobne vlade. Imam samo divljenje prema kineskoj vladi i njihovom rješavanju krize. Sretno Kina.
Ili se možda SARS već dogodio u Kini i oni su bili spremni nositi se s posljednjom krizom? Većina vlada u svijetu i u povijesti spremna je nositi se s posljednjom krizom.
Premda... da je Kina doista srušila "mokra tržišta" nakon SARS-a, koja bi bila vjerojatnost da bi se to dogodilo?