COVID-19: Borba s dvostrukom patologijom u Britaniji

Proces od marketizacija zarazio je javne službe Ujedinjenog Kraljevstva, poput virusa s kojim se danas borimo, piši dr. Sarah Gangoli i dr. Bob Gill.

By dr. Sarah Gangoli
i dr. Bob Gill
u Londonu 
Posebno za Vijesti o konzorciju

WKada su se pojavile vijesti o izbijanju nove zaraze koronavirusom u Wuhanu u Kini, svijet nije bio siguran kakav će to učinak imati. Vjerojatno smo svi bili izloženi koronavirusu u nekom trenutku u životu, ali ovo je bilo drugačije. Ovaj novi patogen imao je visoku stopu smrtnosti i činilo se da uzrokuje akutni respiratorni distres. Wuhan je zatvoren, brzo je povećan kapacitet intenzivne njege, uspostavljene mjere kontrole pandemije rigoroznog testiranja, praćenja kontakata, karantena i prakticirana društvena izolacija i dezinfekcija. Međutim, globalno putovanje nastavilo se neometano, dok su zemlja za zemljom prijavljivale slučajeve i smrti. 

UK je sada u ranoj fazi eksponencijalnog rasta broja slučajeva i smrti. Italiju je opustošio ovaj nemilosrdni neprijatelj, a broj mrtvih premašio je Kinu. U Italiji je na snazi ​​karantena, ali stopa smrtnosti ne pokazuje znake smanjenja. Vojska sada uklanja mrtve iz talijanskih gradova, jer ljudi umiru sami, izolirani i nedvojbeno, prestravljeni. I to u zemlji s dvostruko većim kapacitetom jedinice intenzivne njege (ITU) od Ujedinjenog Kraljevstva

Dok se vlada Ujedinjenog Kraljevstva ne obazire na upozorenja koja dolaze iz drugih zemalja i svaljuje odgovornost na zbunjene i uplašene pojedince, mi ispitujemo trenutnu opasnost i kako je naša nacionalna zdravstvena služba (NHS) ostala oslabljena i loše opremljena da se nosi s izazovom ovog razmjera.

Thatcherova ideologija

Izborna pobjeda torijevaca 1979. postavila je Margaret Thatcher za premijerku, a s njom i novouvezenu ideologiju neoliberalizma. To je udahnulo novi život ideji da je svaka državna intervencija napad na prava pojedinca da bude siromašan i bolestan, ako to želi. Nevidljiva ruka Adama Smitha bila je amputirana i zamijenjena neravnim i bezosjećajnim robotskim udom tržišta. Prije njihova izbora, i ponovno 1982., kabinetu su predstavljeni dokumenti u kojima se iznosila ideja o privatizaciji NHS-a, u skladu s politikom masovne privatizacije i protusindikalnim politikama koje je iznio Nicholas Ridley.

Tijekom posebnog sastanka kabineta 1982. godine, plan koji su naručili Thatcher i njezin kancelar, Geoffrey Howe, predložio je naplatu državnog školovanja i obveznog privatnog zdravstvenog osiguranja. Plan je izričito priznao da bi prijedlozi značili "kraj NHS-a". Sličan dokument kojim se zagovara privatizacija NHS-a iste je godine kabinetu predstavio desničarski think tank, The Adam Smith Institute, temeljen na političkoj platformi Thatcherinog ključnog saveznika i prijatelja, Ronalda Reagana.

Umjesto da odustane od prijedloga, kao što su mnogi u kabinetu vjerovali da je slučaj (takvo je bilo njihovo protivljenje sugestiji da se NHS treba privatizirati), Thatcher se upustila u program privatizacije potajice. Proces marketizacije započeo je uvođenjem internog tržišta i outsourcingom nekliničkih usluga. To je normaliziralo tržište unutar javnog sektora, stvarajući sloj birokracije i zahtijevajući proširenje upravljanja unutar NHS-a. Novi javni menadžment zaražene javne službe, poput virusa s kojim se danas borimo, uništavajući ih iznutra i potkopavajući povjerenje javnosti. Jedan po jedan su padali, a NHS je ostao spreman za još više napada u nadolazećim desetljećima. 

Nakon što je patio od nedovoljnog ulaganja pod Thatcher i rastućih administrativnih računa, NHS se raspadao. To je zahtijevalo značajna ulaganja. Vlade, prvo pod premijerom Johnom Majorom, a zatim Tonyjem Blairom, željele su pokazati svoju suzdržanost i razboritost. Oslabljeni NHS trebao se obnoviti zahvaljujući Private Finance Initiative (PFI), instrumentu financijalizacije koji u konačnici služi za prijenos vlasništva s javnog na privatni sektor. To se pokazalo skupim pothvatom, uz očuvanje privida suzdržanosti javne potrošnje. To je bio namjerni mlinski kamen oko vrata NHS-a i rezultirao je dužničkom krizom za nekoliko bolnica i zaklada. 

Kliničke usluge vanjske tvrtke

Servisiranje dugova imalo je prioritet nad brigom o pacijentima, budući da je daljnjim zakonodavstvom tijekom godina novog laburizma bolnice uspostavljene kao zasebni poslovni subjekti (Zakladni fondovi), koji bi kao i svaki drugi biznis mogao bankrotirati (Režim neodrživih pružatelja usluga). Po prvi put su kliničke usluge angažirane na vanjskim poslovima pod Blairom. Profitabilne, rutinske kirurške zahvate izvodio je privatni sektor, a skuplje ih je plaćala javna blagajna. Bevanov javno osigurani, javno financirani NHS sada je bio hibrid. The “stranka NHS-a,” na čelu s nekim tko je štovao Thatcher, osiguravao je da NHS završi u privatnim rukama.

Ove godine također označavaju važnu prekretnicu u ravnoteži moći između kliničkih stručnjaka i menadžmenta. Medicinsko obrazovanje se mijenjalo. Moćnu profesiju nije lako maltretirati, pa je karijerama liječnika trebalo mikroupravljati. Svaki trenutak sumnje u sebe, svaka mala pogreška, svaki pokušaj privlačenja pozornosti na sve toksičnije radno okruženje, snimljeno, ili još gore. Ovaj mikromenadžment uveden je pod krinkom poboljšanja regulative. Njegova je svrha bila oslabiti i rascjepkati potencijalnu opoziciju liječnika. Vlast je sada bila u rukama menadžera, i to onih medicinskih djelatnika koji bi u želji za napredovanjem u karijeri prelazili u menadžerske redove. Struktura kliničkog tima, tako važna za razvoj, podršku i edukaciju liječnika, narušena je, dok je moć donošenja odluka stavljena u ruke nove vojske menadžera i brojača.

Najopasniji zakon tek je trebao doći. Zakon o zdravstvenoj i socijalnoj skrbi iz 2012., koji je donijela koalicijska vlada predvođena torijevcima, prenio je odgovornost za vođenje zdravstvenih usluga na QUANGO, ili kvazi-autonomnu nevladinu organizaciju, koja se sada zove NHS England, i desetkovao javno zdravstvo. Što je još destruktivnije, to je razbilo NHS na grupe za kliničko naručivanje (CCG), koje su sada morale, prema zakonu, svoje usluge staviti na natječaj. Struktura CCG-ova nalikuje fondovima privatnih osiguranja i bila je bitan katalizator za mutaciju primarne zdravstvene zaštite u mreže primarne zdravstvene zaštite koje repliciraju američke organizacije za održavanje zdravlja (HMO). Kao što je predsjedniku Richardu Nixonu njegov savjetnik John Ehrlichman rekao 1971. godine:

"Svi poticaji usmjereni su ka smanjenju medicinske skrbi jer što manje skrbi oni (HMO-i) daju njima (pacijentima), to oni (HMO-i) zarađuju više novca."

S privatizacijom koja je sadržana u zakonu, želje izražene u tom dokumentu iz 1982. predstavljenom Thatcherinom kabinetu nikada nisu bile tako ostvarive. 

Sada imamo NHS u opasnom stanju. Administrativni troškovi su porasli kako su planovi za privatizaciju napredovali. Od manje od 5 posto godišnjeg proračuna NHS-a prije 1979., do sada više od 20 posto, to predstavlja značajan odljev. Privatni pružatelji usluga izvlače novac, još jedno odljev. Otplate duga PFI-a parališu mnoge bolnice, prisiljavajući na zatvaranje kreveta i prodaju zemljišta i imovine. Sve dok naše stanovništvo, podivljano nejednakošću i 10 godina štednje, postaje sve bolesnije. Bolesti očaja, problemi s mentalnim zdravljem i kronične bolesti koje predstavljaju duboko nejednako društvo, stavljaju veliki pritisak na sve više i namjerno oskudne resurse NHS-a

Ovaj dugi proces zatrpan je karijerama onih koji su pokušali progovoriti. Stručnjaci, koji su prijavili pogoršanje svojih radnih uvjeta ili izrazili zabrinutost za sigurnost pacijenata, bili su ušutkani ili progonjeni. Ušutkavanje neistomišljenika i odvraćanje drugih ključno je kako bi se osigurala usklađenost osoblja kroz kulturu straha. Kako je osoblje ušutkano, pacijenti ostaju bez svojih prirodnih zagovornika. 

Ignoriranje pripravnosti

Virusne epidemije su relativno česte, a već se neko vrijeme pretpostavlja da bi virusna pandemija predstavljala prijetnju ljudskom preživljavanju. Godine 2016. vježbu pripravnosti za pandemiju proveo je tadašnji glavni zdravstveni djelatnik. Izvijestila je da Ujedinjenom Kraljevstvu nedostaje potreban kapacitet ventilatora i da se ne može nositi s viškom smrtnih slučajeva povezanih sa značajnom pandemijom. Unatoč tome, mjere navedene u izvješćima o pripravnosti za pandemiju nisu provedene. Dakle, ne samo da smo suočeni s namjerno uskraćenim sredstvima, parazitiranim od strane PFI-a i tržišne birokracije, lišenim istinske medicinske kontrole, fragmentiranim i oslabljenim NHS-om, nego kada nam je rečeno da UK nije spremna za pandemiju, vlada je svjesno propustila djelovati.

Kako se ova pandemija razvijala, novoizabrani premijer Boris Johnson, koji ima sebe testiran pozitivan za virus, pokazao je nesposobnost i mizantropiju. Prvo, problem je ignoriran. Kad je konačno postalo očito da će UK biti značajno pogođen, rečeno nam je da je strategija dopustiti ljudima da pate i umiru u interesu kolektivni imunitet. Ne samo da je ova strategija bila u suprotnosti sa strategijama obuzdavanja usvojenim u drugim zemljama, bila je protivna savjetu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Vlada je tada odlučila da to ipak nije njihova strategija i zapalila je stanovništvo novim planom za obuzdavanje. 

S miješanim porukama došlo je do zbunjenosti i panike, što je rezultiralo praznim policama supermarketa i izbijanjem tučnjava dok su se ljudi trudili shvatiti razmjere prijetnje. Osim toga, postajalo je jasno da kliničari nisu bili opskrbljeni potrebnom zaštitnom opremom, a preporuka WHO-a da se “testira, testira, testira” se ignorira. U vrijeme pisanja ovog teksta jurimo prema katastrofi, s preko 1000 smrtnih slučajeva i nepoznatim brojem slučajeva. Već primamo izvješća o popunjenosti kapaciteta jedinica intenzivne njege u Londonu i nedostatku osoblja. Nekoliko zdravstvenih djelatnika sada leži na ventilaciji u tim jedinicama intenzivne njege. 

Kada se ispita putanja ove epidemije, čini se da smo dva tjedna iza Italije, koja je zabilježila najveći dnevni broj umrlih 21.^stOžujak u 793. Talijanski liječnici su nas upozoravali da su njihovi ITU-i preopterećeni, a suprotno prvim izvješćima, pogođeni su i mladi ljudi. Stopa smrtnosti u Italiji sada je oko 9 posto. Italija ima naprednu i dobro opremljenu zdravstvenu službu. Za razliku od UK sa šest ITU kreveta na 100,000 stanovnika, Italija ima 12 na 100,000. Njemačka, koja je započela s rigoroznim programom testiranja i obuzdavanja, izvještava o stopi smrtnosti od 0.3 posto. Kao što je učinila 2016., vlada nije uspjela usvojiti znanstveni pristup utemeljen na dokazima.

Posljedice toga su ozbiljne. Već je bilo mrtvih, a bit će ih još mnogo. Zdravstveni djelatnici nosit će se s iscrpljenošću i psihičkim traumama, naše hitne službe nategnute su izvan svojih granica. Mnogi su već izgubili posao, a nedvojbeno će ih biti mnogo više. 

Johnsonova odluka da da prednost gospodarstvu nad ljudima nije uspjela ni jednom ni drugom. Sunday Times izvijestio je 22. ožujka da je njegov viši suradnik, Dominic Cummings, rekao na privatnom angažmanu u veljači da bi vladina strategija trebala biti "imunitet stada, zaštita gospodarstva i ako to znači da neki umirovljenici umru, šteta." [Cummings je od tada negirao da je to rekao.]

Neznanstveni, nepromišljeni i katastrofalni program koji je usvojila britanska vlada potencijalno je rezultirao milijunima više infekcija COVID-19 nego pristup koji se više temelji na dokazima. Druge su vlade odlučile spašavati živote. Johnsonova vlada odlučila je spasiti obraz.

Gdje će ovo ostaviti zdravstvo i društvo? S vladom koja uvodi drakonski zakon o kaznenom pravosuđu i imigraciji, nema sumnje da će iskoristiti ovu krizu za opravdanje daljnjeg gušenja građanskih sloboda, pojačanog njuškanja i vatrene prodaje javne imovine. Baš kao što su klima i bolesti u prošlosti pružale prilike kapitalistima katastrofe, tako će biti i s ovim sadašnjim izazovom. Raison d'être neoliberalnih gospodara je prijenos imovine i sloboda od javnosti na nekolicinu. Kraj igre je autoritarizam, kontrola osigurana kroz održavanje straha i nesigurnosti. Ako ne odgovorimo kao društvo, ne izazovemo narative neupitne potpore vladinoj politici i ne predstavimo alternativnu viziju društva, ostat ćemo s distopijom. U vrijeme kada su mnogi u nesigurnim i izrabljivačkim poslovima, kada profesionalce uzurpiraju makijavelistički menadžeri, moramo se zalagati za egalitarizam i istinsku društvenu pravdu.

Nasuprot tome, Južna Koreja krenula je s dobro organiziranim programom masovnog testiranja, izolacije zaraženih, traženja i karantene kontakata. Zdravstveni radnici koji su nosili zaštitnu opremu postigli su impresivno suzbijanje epidemije, smanjujući smrtnost od COVID-19, a da zemlja nije pribjegla drakonskom zatvaranju. U Ujedinjenom Kraljevstvu bolničko osoblje koje radi bez osnovne zaštite riskira da se zarazi ili zarazi svoje pacijente, radeći slijepo zbog nedostatka testiranja. Sumnjivi blagi slučajevi poslani su kući kako bi potencijalno prenijeli virus svojim obiteljima. Ujedinjeno Kraljevstvo mora odmah usvojiti rigorozne i učinkovite mjere poduzete u Južnoj Koreji i Njemačkoj kako bi se kontroliralo širenje pandemije i spriječio gubitak života javnosti, ali i zdravstvenih radnika.

Analiza i razotkrivanje izdaje zdravstva mora se nastaviti. Sada ne bi trebalo biti sumnje da je javno financiran, javno osiguran, racionalno organiziran, univerzalni zdravstveni sustav apsolutno vitalan. U ovo krizno vrijeme pozornost javnosti privukao je taj dragocjeni dragulj, sada jedina naša obrana od nevidljivog, smrtonosnog zaraznog neprijatelja. Kada ovaj virus učini svoje najgore, mora se nastaviti borba za obnovu i ponovnu nacionalizaciju NHS-a. Nitko ne smije zaboraviti da je načelo brige bez predrasuda, temeljeno samo na potrebi, spašavalo živote.

Dr. Sarah Gangoli ponovna je liječnica NHS-a. Pratite je na Twitteru @SarahGangoli

Dr. Bob Gill je liječnik opće prakse i producent “Velika NHS pljačka.”  Pratite ga na Twitteru na @drbobgill.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do Vijesti o konzorciju.

Prije komentiranja pročitajte Roberta Parryja Politika komentara. Navodi koji nisu potkrijepljeni činjenicama, grube ili obmanjujuće činjenične pogreške i ad hominem napadi, te uvredljiv ili nepristojan jezik prema drugim komentatorima ili našim piscima neće biti objavljeni. Ako se vaš komentar ne pojavi odmah, budite strpljivi jer se ručno pregledava. Iz sigurnosnih razloga, molimo vas da se suzdržite od umetanja poveznica u svoje komentare, koji ne smiju biti duži od 300 riječi.