Trumpov “mirovni plan” bi se suprotstavio Ammanu s priljev palestinskih izbjeglica, koji bi slijedio priljeve izbjeglica iz Iraka nakon 2003. i Sirije nakon 2011., piše Giorgio Cafiero.
Kamp Jabal el-Hussein za palstinske izbjeglice, sjeverozapadno od Ammana. (Hasanisawi, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)
By Giorgio Cafiero
Posebno za Vijesti o konzorciju
TProgram Trumpove administracije vis-à-vis Izraela/Palestine ostavio je Jordan u teškom položaju. S manje prostora za manevriranje dok Bijela kuća gura "rješenje" ovog sukoba koje ispunjava maksimalističke zahtjeve izraelske vlade bez osiguranja ikakvih prava Palestinaca, dužnosnici u Ammanu vide američke i izraelske politike kao dugoročne pokretače nestabilnosti u Hašemitsko kraljevstvo.
Mnoge arapske države postale su manje ustrajne u tome da se normalizacija odnosa s Izraelom može dogoditi samo ako/kada se uspostavi suverena palestinska država temeljena na granicama iz 1967. s istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom. Ali Jordan - unatoč miru s Izraelom - ostaje čvrsto predan ovom stavu.
Stoga, dok je odlučno održavati bliske odnose Ammana s Washingtonom, jordansko je vodstvo također željelo brzo odgovoriti na "mirovni plan" predstavljen prošlog mjeseca nakon ceremonije u Bijeloj kući na kojoj je sudjelovao izraelski premijer Benjamin Netanyahu.
28. siječnja Jordan Times objavljen izjavu šefa jordanske diplomacije, naglašavajući da "nacionalni interesi Jordana i njegova uspostavljena i nepokolebljiva stajališta i načela prema palestinskom pitanju upravljaju načinom na koji se vlada bavi svim prijedlozima i inicijativama usmjerenim na rješavanje sukoba."
Ammanski ministar vanjskih poslova upozorio protiv “opasnih posljedica unilateralnih izraelskih mjera, kao što je aneksija palestinskih zemalja, izgradnja i širenje ilegalnih izraelskih naselja na okupiranim palestinskim zemljama i zadiranja u Sveta mjesta u Jeruzalemu, koje imaju za cilj nametanje novih stvarnosti na terenu. ”
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, lijevo, s predsjednikom Donaldom J. Trumpom, 27. siječnja 2020., u Ovalnom uredu. (Bijela kuća, Shealah Craighead)
Prelazeći Jordan
Jednostavno rečeno, izraelska vojna aneksija Jordanske doline i drugih velikih dijelova Zapadne obale prešla bi crvene linije jordanske vlade. Vodstvo u Ammanu nije moglo prihvatiti bilo kakav plan koji odstupa od dugotrajnog dvodržavnog rješenja.
Ako se želi slijediti “mirovni plan” Trumpa i njegova zeta, Jordan će svoju vlastitu stabilnost naći ozbiljno ugroženom jer bi takve izraelske akcije gotovo neizbježno dovele do priljeva palestinskih izbjeglica u Jordan. To bi pokrenulo pitanja o održivosti jordansko-izraelske Wadi Arabe mirovni ugovor potpisan 1994.
S približno 70 Postotak onih u Jordanu koji su Palestinci (barem prema popisu iz 2015.), teško je zamisliti da izraelska aneksija Zapadne obale ne izazove široke nemire u Jordanu.
Drugi važan čimbenik odnosi se na vjersko skrbništvo kralja Abdullaha II nad muslimanskim/kršćanskim mjestima u Jeruzalemu. Kao rezultat toga što je Trumpova administracija priznala Jeruzalem kao glavni grad Izraela, status Svetog grada postaje sve osjetljivije pitanje iz jordanske perspektive. Osim toga, Amman je nastojanja Bijele kuće da raspusti Agenciju Ujedinjenih naroda za pomoć i rad (UNRWA), koja pruža usluge mnogim palestinskim izbjeglicama u Jordanu i drugdje, vidio kao još jednu prijetnju jordanskim interesima.
Desničarski narativ u Izraelu je takav “Jordan je Palestina.” Ovo nije novo. Ali ono što je relativno novo su uzastopne Likudističke vlade u Izraelu i Trumpovo predsjedništvo, koje podržava Izrael u njegovom odbacivanju ideje o postojanju bilo kakve suverene palestinske države na Zapadnoj obali.
Stoga se Jordan boji da će Izraelci, uz blagoslov Bijele kuće, anektirati Zapadnu obalu i prisiliti Jordan da trpi posljedice sve većeg broja Palestinaca koji dolaze u Hašemitsko Kraljevstvo, dodatno opterećujući javne resurse. Nakon priljeva izbjeglica iz Irak nakon 2003 i Sirija nakon 2011, još jedna izbjeglička kriza nije ono što itko u Hašemitskom Kraljevstvu želi.
Teške odluke
Kralj Abdullah II od Jordana, lijevo, i predsjednik Donald J. Trump, 2017. (Bijela kuća, Shealah Craighead)
U ovom trenutku, jordanska vlada mora donijeti teške odluke u pripremi za izraelsku aneksiju Zapadne obale. Ovo postavlja pitanja o održivosti mirovnog sporazuma iz 1994. godine. S jedne strane, bijes raste diljem Jordana i mnogi građani Hašemitskog Kraljevstva bijesni su na SAD, zajedno s arapskim zaljevskim državama, zbog njihovih reakcija i stajališta u odnosu na izraelski ekspanzionizam na palestinsku zemlju.
Povlačenje iz sporazuma Wadi Araba bio bi popularan potez u zemlji. S druge strane, kidanje mirovnog sporazuma na komadiće imalo bi izuzetno ozbiljne implikacije na budućnost odnosa Jordana s Washingtonom.
Ne može se poreći da ni u jednom trenutku od 1994. jordansko-izraelski odnosi nisu bili pod većim stresom nego u sadašnjem razdoblju. To je u velikoj mjeri posljedica zanemarivanja Ammana od strane Trumpove administracije i interesa za zbližavanjem arapskih zaljevskih država i Tel Aviva, zanemarujući pritom legitimne brige i nacionalne interese Jordana u pozadini Netanyahuove vlade koja nastavlja svoju kontinuiranu kolonizaciju palestinske zemlje.
Za jordanskog kralja nema lakih opcija. Nedvojbeno, Trump i Netanyahu su mu dali manje prostora za manevriranje dok su međunarodni, regionalni i domaći pritisci jačali na Hašemitsko Kraljevstvo. Nipošto nije pretjerano sugerirati da će Jordanova iluzorna stabilnost vjerojatno biti jedna od žrtava onoga što je uistinu krađa (a ne dogovor) stoljeća.
Giorgio Cafiero (@GiorgioCafiero) je izvršni direktor Gulf State Analytics (@GulfStateAnalyt), konzultantska tvrtka za geopolitičke rizike sa sjedištem u Washingtonu.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Ako cijenite ovaj originalni članak, razmislite o tome doniranje u Consortium News kako bismo vam mogli donositi više priča poput ove.
Prije komentiranja pročitajte Roberta Parryja Politika komentara. Navodi koji nisu potkrijepljeni činjenicama, grube ili obmanjujuće činjenične pogreške i ad hominem napadi, te uvredljiv ili nepristojan jezik prema drugim komentatorima ili našim piscima neće biti objavljeni. Ako se vaš komentar ne pojavi odmah, budite strpljivi jer se ručno pregledava. Iz sigurnosnih razloga, molimo vas da se suzdržite od umetanja poveznica u svoje komentare, koji ne smiju biti duži od 300 riječi.
Autor tvrdi da bi “takve izraelske akcije (tj. aneksija Jordanske doline) gotovo neizbježno dovele do priljeva palestinskih izbjeglica u Jordan”. Odakle bi došle te izbjeglice? Izraelska vlada nije zaprijetila da će protjerati bilo koga iz bilo koje zemlje koju bi Izrael mogao pripojiti duž Jordana. Sadašnji stanovnici tih područja vjerojatno bi postali izraelski građani.
Novi put svile mogao bi presjeći Jordan na putu do Afrike. Ovdje je predstavljena prilika za Rusiju i Kinu da sklope novi savez koji će koristiti milijunima.
I ozbiljan, ako ne i smrtni udarac za NATO.
IMHO
Rezolucija 242 Vijeća sigurnosti UN-a od 22. studenoga 1967., polear za ponašanje Izraela, spominje Bliski istok i Izrael, ali ne govori ništa o Palestini ili dvjema državama, a uključuje "… jamčenje teritorijalne nepovredivosti i političke neovisnosti svake države u tom području."
To bi posebno uključivalo Izrael koji je zauzeo stav da mora kontrolirati cijeli teritorij i svoje granice kao država na tom području kako bi osigurao svoju sigurnost. Mnogi Palestinci podržavaju rješenje jedne države, što se gledajući na kartu Palestine čini kao jedino moguće rješenje.
Sve što Izrael želi Izrael dobije! Tako je – – – čini se da se “velike” SAD priklanjaju tiranskim režimima diljem svijeta s namjerom da im prodaju oružje, koje onda koriste na način da bi SAD natjerale da napadnu naciju da nisu na svoj "prijateljski" popis. Licemjerja i dvostrukih standarda ima na pretek, a kada netko izrazi otpor nepravednoj politici nazivaju ga “teroristom”! Netko u Iranu prdi, a SAD su spremne za napad! IDF kolje Palestince i to zato što "Izrael ima pravo na samoobranu". No stvara li Izrael, a kamoli njegov pas čuvar SAD, svoju vlastitu “potrebu za obranom” imaju li doista “pravo na samoobranu”? Ako vam netko provali u kuću, imate li pravo na samoobranu? Ne mislim tako više nego što SAD/Izrael imaju pravo NE biti napadnuti zbog zlostavljanja nacije!
Da, postoji nešto što Jorad može učiniti, pripremi se i brzo. Natjerati Rusiju i/ili Kinu da podrže svoj suverenitet vojnim bazama i osobljem. Za Rusiju, Iran i Siriju najvažnije je da Jordan ostane siguran – izraelska namjera da dominira Bliskim istokom mora se pod svaku cijenu zaustaviti prije nego što to postane još jedan rat u koji se jordanski saveznici moraju uključiti. Palestinci i Palestina bili su u miru stotinama godina sa židovskim, kršćanskim i muslimanskim stanovništvom prije Balfourove deklaracije. Američki Židovi su bili ti koji su se zalagali za izraelsku državu i pogledajte što se dogodilo - kao što kaže stara poslovica, "Daj im centimetar i uzet će milju". Izraelskim planovima za kolonizaciju Bliskog istoka mora doći kraj, a ako NATO, Amerika i zapad šute, neka im bude na glavu...
Manje od deset posto jordanskog stanovništva odobrava bilo kakvu američku prisutnost tamo.
Iznenađujuće je da se Jordan nije pridružio Iranu/Iraku/Siriji i izbacio SAD.
Ono što Bliskom istoku treba je pomirenje svih strana protiv Izraela i njegovih tiranskih susjeda.
Ideologija jedinstva, zanemarujući vjerske razlike i povijesne sukobe.
Ujedinjeni front protiv SAD-a, možda podržan od Turske i Rusije.
Jedinstvo protiv KSA i UAE, možda Egipta, i svih koji surađuju s Izraelom i SAD-om.
Moraju shvatiti da se njihove razlike iskorištavaju i da su zamagljene u odnosu na njihove zajedničke karakteristike.
Tek kada imaju Izrael u okruženju i dijele svoje vojne moći, mogu spasiti Palestince.
Prijetnja Jordanu je izraelska ideja da je "Jordan Palestina".
Nakon što je uzeto sve od izvorne populacije Izraela, rješenje koje se sada predlaže je uzeti gotovo sve od Jordanaca i dati onima koji su lišeni Izraela.
Jordan nije bio palestinska država. Bila je to beduinska država. To je već potopljeno pod prošlim izbjegličkim tokovima, a sada Izrael namjerava to dokrajčiti.
Ima smisla da SAD i Izrael zajedno imaju plan poremetiti/dezorganizirati zemlje koje okružuju Izrael.
Irak je bio primjer za to. Sirija je primjer za to, kao i Libanon. A sada to opet vidimo s Jordanom.
Da, i neki istaknuti Izraelci već godinama javno artikuliraju stav da je Jordan mjesto gdje Palestinci pripadaju, a ne oko Izraela.
Dakle, sada rade na tome da se to ostvari, barem djelomično.
NE, i NE, Palestinci pripadaju Palestini čiji je Izrael uljez. Židovi su ondje živjeli prilično sretno prije izraelskih kolonizacijskih planova koje su američki Židovi objavili... zajedno s Britancima.
Robert, mislio je to, ali nije se dovoljno jasno usprotivio izraelskoj liniji.
Jordanove su ruke uvijek bile vezane. Uvijek je to bila siromašna zemlja. Kao i dosad, i ovaj će kralj morati hodati po žici. Pretpostavljam da je plan pričekati da prođe i nadati se da će biti bolje. Nitko više ne može puno toga učiniti. Nema arapskog konsenzusa.
Čini se da planovi za Veliki Izrael idu prilično dobro. Ako ne spavaju za volanom, arapske države predvođene petainistima u tom području naći će nepoželjnu, ekspanzionističku cionističku državu i njene američke opunomoćenike kao de facto bliske susjede, i to u neposrednoj blizini. Do sada je trebalo biti očito da Oded Yinon rekonfiguracija područja znači ne samo eliminaciju Palestinaca svim potrebnim sredstvima, već također uključuje i potpuno podčinjavanje cijelog strateškog područja anglocionističkim interesima. U ovoj očitoj neoimperijalnoj ofenzivi de facto politika cionističkog levijatana može se prilično jednostavno navesti, kao 1. usklađenost s cionističkim ciljevima što će značiti kraj suvereniteta i vazalizaciju ovih država, ili 2. ako to ne uspije – desetkovanje .
To se već dogodilo u Europi koja je prošla kroz dugu američku subverziju od 1945. i koju je sada okupirao i kontrolira NATO.
Jedina politika protiv ovog imperijalizma je otpor. Put koji su izabrali Iran, Irak i Sirija bit će vrlo bolan, ali ako suverenitet nešto znači, to je jedini put naprijed.
Da, to je jedini put naprijed – i što prije to shvate, prije će biti spremni za zli marš cionizma/Izraela koji prelazi u njihov suverenitet.