Otkrića WikiLeaksa: br. 6 — Američke diplomatske depeše izazvale 'arapsko proljeće', razotkrile špijuniranje u UN-u i drugdje

Wikileaks' Objava “Cablegatea” krajem 2010. zasjenila je prethodna izdanja i veličinom i utjecajem i pomogla izazvati ono što je jedna novinska kuća nazvala političkim slomom vanjske politike Sjedinjenih Država.

Danas nastavljamo našu seriju Otkrića WikiLeaksa s nešto više od mjesec dana prije saslušanja za izručenje zatvorenika Wikileaks izdavač Julian Assange počinje. Ovo je šesti u nizu koji se osvrće na glavna djela publikacije koja je promijenila svijet od svog osnutka 2006. Serija je pokušaj da se suprotstavi izvještavanju glavnih medija koji ignoriraju WikiLeaks' posao, a umjesto toga fokusira se na osobnost Juliana Assangea. to je WikiLeaks' otkrivanje vladinih zločina i korupcije koji su natjerali SAD na Assangea, što je u konačnici dovelo do njegovog uhićenja 11. travnja prošle godine i podizanja optužnice prema američkom Zakonu o špijunaži.

'Politički slom američke vanjske politike'

By Elizabeth Vos
Posebno za Vijesti o konzorciju

Opad WikiLeaks' priopćenja, vjerojatno globalno najznačajnija bila su više od četvrt milijuna diplomatskih depeša američkog State Departmenta koje su procurile 2010., čije je objavljivanje pomoglo izazvati pobunu u Tunisu koja se proširila u takozvano Arapsko proljeće, otkrilo je saudijske namjere prema Iran i razotkrio špijuniranje glavnog tajnika UN-a i drugih diplomata.

Izdanja su bila okružena značajnom kontroverzom (o kojoj će biti riječi u zasebnom izdanju ove serije) u kojoj se tvrdilo da Wikileaks namjerno ugrozio američke doušnike namjernim otkrivanjem njihovih imena. Taj je navod činio glavni dio američke optužnice od 23. svibnja Wikileaks izdavač Julian Assange prema Zakonu o špijunaži, iako otkrivanje imena doušnika nije kazneno djelo, niti postoje dokazi da je itko od njih ikada oštećen.

Wikileaks' objavljivanje “Cablegatea,” počevši od 28. studenog 2010., zasjenilo prethodno Wikileaks izdanja, i po veličini i po utjecaju. Publikacija iznosio je Procurilo je 251,287 američkih diplomatskih depeša koje su, u vrijeme objave, Der Spiegel opisao kao "ni manje ni više nego politički krah vanjske politike Sjedinjenih Država".

Cablegate je otkrio prethodno nepoznatu povijest diplomatskih odnosa između Sjedinjenih Država i ostatka svijeta, i na taj način razotkrio američke poglede na saveznike i protivnike. Kao rezultat takvih otkrića, puštanje Cablegatea naišlo je na široku osudu američke političke klase, a posebice tadašnje državne tajnice Hillary Clinton.

Twitter ručka Bubanj za kabele, nazvao to,

"... Najveći skup povjerljivih dokumenata ikada objavljenih u javnoj domeni. Dokumenti će ljudima diljem svijeta dati uvid bez presedana u vanjske aktivnosti američke vlade. Depeše, koje datiraju od 1966. do kraja veljače 2010., sadrže povjerljive komunikacije između 274 veleposlanstva u zemljama diljem svijeta i State Departmenta u Washingtonu DC. 15,652 XNUMX kabela su klasificirane kao tajna.

Među povijesnim dokumenti koji su bili grupirani s Cablegateom u Wikileaks' Javna knjižnica američke diplomacije ima 1.7 milijuna koji uključuju Henryja Kissingera, savjetnika za nacionalnu sigurnost i državnog tajnika predsjednika Richarda Nixona; i 1.4 milijuna povezanih s administracijom Jimmyja Cartera.

Der Spiegel izvijestio da su većinu “sačinjavali veleposlanici, konzuli ili njihovo osoblje. Većina sadrži procjene političke situacije u pojedinim zemljama, protokole intervjua i pozadinske informacije o kadrovskim odlukama i događajima. U mnogim slučajevima oni također pružaju političke i osobne profile pojedinih političara i vođa.”

Cablegate zaokružen WikiLeaks' rezultat u 2010., koji je doživio eksplozivno objavljivanje prethodnih curenja informacija također od strane analitičarke vojne obavještajne službe Chelsea Manning, uključujući "Collateral Murder" o "Afganistanski ratni dnevnici" i "Irački ratni dnevnici" predmet ranijih nastavaka u ovoj seriji. Kao i u slučaju dva prethodna izdanja, Wikileaks objavio Cablegate u partnerstvu s establišment medijskim kućama.

Arhiva "Cablegate" kasnije je integrirana s Wikileaks Javna knjižnica američke diplomacije, koji sadrži preko 10 milijuna dokumenata. 

Otkriveno globalno američko carstvo

Utjecaj "Cablegatea" nemoguće je u potpunosti sažeti i trebao bi biti predmet povijesnih studija u narednim desetljećima. U rujnu 2015. Verso je objavio "Datoteke WikiLeaksa: Svijet prema američkom carstvu" s predgovorom Assangea. To je zbirka poglavlja koje su napisali razni regionalni stručnjaci i povjesničari dajući širu i dublju geopolitičku analizu američke vanjske politike kako je otkriveno u depešama.

“Interna komunikacija Ministarstva vanjskih poslova SAD-a logistički je nusprodukt njegovih aktivnosti: njihova je objava vivisekcija živog carstva, pokazujući koja je tvar istjecala iz kojeg državnog organa i kada. Samo holističkim pristupom ovom korpusu – iznad i iznad dokumentacije o svakom pojedinačnom zlostavljanju, svakom lokaliziranom zločinu – pravi ljudski trošak carstva postaje vidljiv”, napisao je Assange u predgovoru.

'Wikileaks Pobuna u Tunisu

Izdanje “Cablegate” omogućilo je iskra za koji mnogi tvrde da je najavio Arapsko proljeće, zbog čega je publikacija od kraja studenog dobila nadimak "WikiLeaks Zima".

 Eventualno, mnogi bi također priznali WikiLeaks' objavljivanje diplomatskih depeša s pokretanjem lančane reakcije koja se proširila s Bliskog istoka (posebno iz Egipta) u globalni pokret Occupy Wall Street do kraja 2011.

Prvi od arapskih ustanaka bila je 28-dnevna takozvana revolucija jasmina u Tunisu, koja se protegla od 17. prosinca 2010. do 14. siječnja 2011. opisan kao “prvu WikiLeaks revoluciju”.

Kablovi u izdanju Wikileaksotkrili su razmjere korupcije tuniške vladajuće obitelji i bili su široko dostupni u Tunisu zahvaljujući pojavi platformi društvenih medija poput Twittera. Tadašnji predsjednik Zine El Abidine Ben Ali bio je na vlasti više od dva desetljeća u vrijeme objave depeša.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do pogona Zimskog fonda.

Jedna depeša State Departmenta, označena kao tajna, rekao je:

“Proširena obitelj predsjednika Ben Alija često se navodi kao veza tuniške korupcije. Često se naziva kvazi-mafijom, iskošen spomen 'obitelji' dovoljan je da pokaže na koju obitelj mislite. Čini se da polovica tuniške poslovne zajednice može tvrditi da je veza s Ben Alijem kroz brak, a mnogi od tih rođaka navodno su maksimalno iskoristili svoje porijeklo.”

U depeši iz lipnja 2008. kaže se: “Bilo da se radi o novcu, uslugama, zemljištu, imovini ili da, čak i vašoj jahti, priča se da obitelj predsjednika [Zine el Abidine] Ben Alija žudi za tim i navodno dobiva ono što želi.”

Depeše su otkrile da je Ben Alijeva šira obitelj kontrolirala gotovo cijelo tuniško gospodarstvo, od bankarstva preko medija do razvoja nekretnina, dok je 30 posto Tunižana bilo nezaposleno. Oni su pokazali da je državna imovina izvlaštena da bi je članovi obitelji prenijeli u privatno vlasništvo.

“Laki nadzor čini bankarski sektor izvrsnom metom mogućnosti, s više priča o shemama 'prve obitelji',” glasilo je u jednoj depeši. ""Uz razvoj nekretnina u procvatu i cijene zemljišta u porastu, posjedovanje nekretnine ili zemljišta na pravoj lokaciji može biti neočekivani dobitak ili jednosmjerna karta za izvlaštenje", rekao je drugi.

Pobuna je bila omogućena nakon što su SAD napustile Alija.  Counterpunch izvijestio je sljedeće: „Američka kampanja nepokolebljive javne potpore predsjedniku Aliju dovela je do široko rasprostranjenog uvjerenja među tuniškim narodom da će biti vrlo teško zbaciti autokratski režim s vlasti. Ovo je stajalište razbijeno kada su procurile depeše razotkrile privatnu procjenu američke vlade: da SAD neće podržati režim u slučaju narodnog ustanka.”

Internet i velike platforme društvenih medija odigrale su ključnu ulogu u širenju javne svijesti o kabelima i njihovom sadržaju među tuniškom javnošću. “Na webu su objavljene tisuće video zapisa policijske represije i narodnog otpora iz kućne radinosti. Tunižanin je koristio Facebook, Twitter i druga društvena mreža za organiziranje i usmjeravanje mobilizacija protiv režima,” Svjetska stranica socijalista napisao.

Vanjska politika časopis je objavio: 

 “WikiLeaks je djelovao kao katalizator: i okidač i alat za političko negodovanje. Što je vjerojatno najbolji kompliment koji se može dati stranici za zviždače.” Magazin je dodao: “Građani Tunisa nisu trebali čekati Wikileaks kako bi saznali da SAD njihovu zemlju vidi baš kao i oni. Vrijeme je da se jaz između onoga što američki diplomati znaju i onoga što govore smanji.

Čuvar je u siječnju 2011. objavio račun mladog Tunižanina, Samija Ben Hassinea, koji je napisao: “Internet je blokiran, a cenzurirane stranice se nazivaju stranicama koje nisu pronađene – kao da nikada nisu ni postojale. A onda, WikiLeaks otkriva ono što se šuškalo. A onda se mladić [Mohamed Bouazizi] žrtvuje. I onda, 20 Tunižana je ubijeno u jednom danu. I po prvi put vidimo priliku da se pobunimo, da se osvetimo 'kraljevskoj' obitelji koja je sve uzela, da srušimo uspostavljeni poredak koji je pratio našu mladost.”

Prvog dana predsuđenja Chelsea Manning u prosincu 2011. Daniel Ellsberg rekao Demokracija sada:

“Kombinacija Wikileaksi izlaganje Bradleyja Manninga u Tunisu i primjer toga od strane Mohameda Bouazizija doveli su do prosvjeda, nenasilnih prosvjeda, koji su otjerali Ben Alija s vlasti, našeg tamošnjeg saveznika kojeg smo podržavali do tog trenutka, i zauzvrat potaknuli ustanak u Egipat, okupacija trga Tahrir, koja je odmah potaknula Occupy Wall Street i druge okupacije na Bliskom istoku i drugdje. … Nadam se da će [Manning i Assange] imati učinak u oslobađanju nas od bezakonja kojemu smo svjedočili i korupcije — korupcije — kojega smo vidjeli u ovoj zemlji u posljednjih 10 godina i više, što nije ništa manje nego onaj Tunisa i Egipta.”

Clinton je rekao američkim diplomatima da špijuniraju UN

Otkriće u depešama da je američki State Department pod tadašnjom državnom tajnicom Clinton zahtijevao od dužnosnika da djeluju kao špijuni dužnosnika u Ujedinjenim narodima - uključujući glavnog tajnika - bilo je posebno neugodno za Sjedinjene Države.

El Pais sažeo bombu: “State Department poslao je dužnosnicima 38 veleposlanstava i diplomatskih misija detaljan izvještaj o osobnim i drugim informacijama koje moraju dobiti o Ujedinjenim narodima, uključujući njihova glavnog tajnika, a posebno o dužnosnicima i predstavnicima povezanima sa Sudanom, Afganistanom, Somalija, Iran i Sjeverna Koreja.

El Pais nastavio: “Nekoliko depeša, potpisanih 'Clinton' i koje je vjerojatno izradio ured državne tajnice, Hillary Clinton, sadrže precizne upute o bezbrojnim istragama koje treba razviti u zonama sukoba, u svijetu dezertera i tražitelja azila, u strojarnici izraelsko-palestinskog sukoba ili o Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji i Kini kako bi znali njihove planove u vezi s nuklearnom prijetnjom u Teheranu.”

CNN opisao informacije koje je diplomatima naređeno prikupiti: “U dokumentu iz srpnja 2009. Clinton upućuje svoje izaslanike u Ujedinjenim narodima i veleposlanstvima diljem svijeta da prikupe informacije u rasponu od osnovnih biografskih podataka o stranim diplomatima do njihovih čestih putnika i brojeva kreditnih kartica, pa čak i 'biometrijske informacije o rangiranju sjevernokorejskih diplomata.' Tipične biometrijske informacije mogu uključivati ​​otiske prstiju, potpise i podatke o prepoznavanju šarenice.”

Der Spiegel izvijestio je da je Clinton opravdao naloge za špijunažu naglašavajući da "veliki dio informacija s kojima rade američke obavještajne agencije dolazi iz izvješća koje je sastavilo osoblje State Departmenta diljem svijeta."

Der Spiegel dodao: “Američki State Department također je želio dobiti informacije o planovima i namjerama glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona i njegovog tajništva u vezi s pitanjima poput Irana, prema detaljnom popisu želja u direktivi. Upute su poslane u 30 veleposlanstava SAD-a diljem svijeta, uključujući i ono u Berlinu.”

State Department reagirao je na otkrića s tadašnjim glasnogovornikom State Departmenta PJ Crowleyjem navodno osporavajući da su američki diplomati preuzeli novu ulogu u inozemstvu.

"Naši diplomati su upravo to, diplomati", rekao je. “Oni predstavljaju našu zemlju diljem svijeta i otvoreno i transparentno surađuju s predstavnicima stranih vlada i civilnog društva. Ovim postupkom prikupljaju informacije koje oblikuju naše politike i radnje. To je ono što su diplomate, naše i drugih zemalja, radile stotinama godina.”

U prosincu 2010., neposredno nakon objave depeša, Assange je rekao Vrijeme: "Trebala bi podnijeti ostavku ako se može pokazati da je bila odgovorna za naređivanje američkim diplomatima da se uključe u špijunažu u Ujedinjenim narodima, kršeći međunarodne ugovore koje su SAD potpisale."

Saudijci & Iran

Diplomatski kabel od 20. travnja 2008. jasno je pokazao pritisak Saudijske Arabije na Sjedinjene Države da poduzmu akciju protiv svog neprijatelja Irana, uključujući neisključivanje vojne akcije protiv Teherana:

“[Tadašnji saudijski veleposlanik u SAD-u Abbdel] Al-Jubeir podsjetio je na kraljeve česte poticaje SAD-u da napadnu Iran i tako okončaju njegov program nuklearnog oružja. 'Rekao vam je da odsječete glavu zmiji', prisjetio se optuženiku', dodajući da je suradnja sa SAD-om na suzbijanju iranskog utjecaja u Iraku strateški prioritet za kralja i njegovu vladu. 11. (S) Ministar vanjskih poslova je, s druge strane, umjesto toga pozvao na mnogo strože američke i međunarodne sankcije Iranu, uključujući zabranu putovanja i daljnja ograničenja bankarskih zajmova. Princ Muqrin ponovio je ova stajališta, naglašavajući da bi se neke sankcije mogle provesti bez odobrenja UN-a. Ministar vanjskih poslova također je izjavio da se ne treba isključiti korištenje vojnog pritiska protiv Irana.

Dyncorp i 'Dancing Boys' iz Afganistana

Depeše pokazuju da su afganistanske vlasti tražile od vlade Sjedinjenih Država da ukinuti  Američko izvješće o skandalu proizašlom iz akcija zaposlenika Dyncorpa u Afganistanu 2009.

Zaposlenici Dyncorpa, paravojne skupine s an ozloglašen Cablegate je otkrio da su bili umiješani u ilegalnu upotrebu droga i angažirali usluge "bacha bazi" ili maloljetnog plesača.

Depeša iz 2009. koju je objavio Wikileaks opisao je događaj u kojem je Dyncorp kupio uslugu "bacha bazi". Pisac depeše ne precizira što se događalo tijekom događaja, opisujući ga samo kao “kupovanje usluge od djeteta”, te pokušava uvjeriti novinara da ne pokriva priču kako ne bi “riskirao živote”.

Iako Dyncorpu nisu bile strane kontroverze u vrijeme objave depeša, otkriće kontinuirane upletenosti plaćeničkih snaga u bacha bazi izazvalo je dodatna pitanja o tome zašto je tvrtka nastavila primati ugovore iz Sjedinjenih Država koje su financirali porezni obveznici.

Optužbe o seksualnom zlostavljanju nisu bile jedino pitanje koje je proganjalo Dyncorp. State Department priznao je 2017. da "nije mogao objasniti" više od milijardu dolara plaćenih tvrtki, kako je izvijestio Vanjska politika.

The New York Times kasnije je izvijestio da je američkim vojnicima rečeno da zažmire na zlostavljanje maloljetnika od strane onih na položajima moći: “Vojnike i marince sve više zabrinjava to što ih je američka vojska u nekim slučajevima naoružavala umjesto da eliminira pedofile i postavljajući ih za zapovjednike sela - i malo radeći kada su počeli zlostavljati djecu."

Australija je lagala o povlačenju trupa

Zelena ljevica rekao da su depeše razotkrile dvostruki govor australskog premijera Kevina Rudda o povlačenju trupa. “Unatoč vladinim spinovima o povlačenju svih 'borbenih snaga', u depešama se kaže da bi neke od tih snaga mogle biti raspoređene u borbenim ulogama. Jedna depeša je rekla, "[d]natoč povlačenju borbenih snaga, Rudd je pristao dopustiti australskim snagama ugrađenim ili upućenim jedinicama drugih zemalja, uključujući SAD, da se rasporede u Iraku u borbi i ulogama borbene potpore s tim jedinicama."

Miješanje SAD-a u Latinsku Ameriku

Cables je otkrio da su se veleposlanici SAD-a u Ekvadoru usprotivili predsjedničkoj kandidaturi Raphaela Corree unatoč njihovoj pretvaranju da su neutralni, kako je primijetio Tjednik zelene ljevice.

Dodatni kabeli otkrili su Vatikan je pokušao povećati svoj utjecaj u Latinskoj Americi uz pomoć američkih Daljnjih depeša  ilustrovan povijest pape Franje dok je bio kardinal u Argentini, a čini se da SAD ima a pozitivne prognoze o budućem pontifiku. 

Ilegalni poslovi između SAD-a i Švedske

Wikileaksosnivač Julian Assange napisao je u svom pismena izjava:

“Preko diplomatskih depeša također sam saznao za tajne, neformalne dogovore između Švedske i Sjedinjenih Država. Depeše su otkrile da švedske obavještajne službe imaju obrazac nezakonitog ponašanja kada su u pitanju interesi SAD-a. Američke diplomatske depeše otkrile su da je švedsko Ministarstvo pravosuđa namjerno skrivalo određene razmjene obavještajnih podataka sa Sjedinjenim Državama od švedskog parlamenta jer su razmjene vjerojatno bile nezakonite.

Vojna reakcija

30. studenog 2010. State Department je objavio da će ukloniti diplomatske kabele iz svoje sigurne mreže kako bi spriječio daljnje curenje. Antiwar.com dodao: “Kabeli su prije bili dostupni putem SIPRNeta, tobože sigurne mreže kojoj mogu pristupiti milijuni dužnosnika i vojnika. Pretpostavlja se da su preko ove mreže kabeli nabavljeni i do njih procurili Wikileaks".

Čuvar opisao je SIPRNet kao "svjetski američki vojni internetski sustav, odvojen od običnog civilnog interneta i kojim upravlja Ministarstvo obrane u Washingtonu."

Politički bijes

29. studenoga 2010. tadašnja državna tajnica Hillary Clinton rekao za izdanje “Cablegate”:

“Ovo otkrivanje nije samo napad na američku vanjsku politiku; to je napad na međunarodnu zajednicu, saveze i partnerstva, konvencije i pregovore koji čuvaju globalnu sigurnost i unapređuju gospodarski prosperitet.”

Sljedeći dan, bivši guverner Arkansasa Mike Huckabee pozvao je na smaknuće Chelsea Manning, prema Političar.

Neke političke osobe izrazile su potporu Assangeu, uključujući vođu britanskih laburista Jeremyja Corbyna, koji je napisao je putem Twittera nekoliko dana nakon što je Cablegate objavljen: “SAD-u i ostalima se ne sviđa nikakav nadzor putem wikileaksa i oni se oslanjaju na sve kako bi Assangea stavili na stup. Što se dogodilo sa slobodom govora?”

Druga značajna otkrića iz diplomatskih depeša uključivala su brojne slučajeve uplitanja SAD-a u Latinsku Ameriku, zahtjev tadašnje državne tajnice Hillary Clinton da diplomatsko osoblje djeluje kao špijun, dokumentaciju nedoličnog ponašanja američkih paravojnih snaga, posljedice financijske krize 2008. na Islandu, raspoređivanje američkog nuklearnog oružja u Njemačkoj i drugim europskim zemljama, da Vatikan je pokušao povećati svoj utjecaj u Latinskoj Americi uz pomoć SAD-a koju su imali američki diplomati u biti špijunirani o njemačkoj kancelarki Angele Merkel i još mnogo toga.

Der Spiegel izvijestio o zahtjevu Hillary Clinton da američki diplomati djeluju kao špijuni:

“Kao opravdanje za naloge za špijunažu, Clinton je naglasio da veliki dio informacija s kojima rade američke obavještajne agencije dolazi iz izvješća koje je sastavilo osoblje State Departmenta diljem svijeta. Podaci koje je trebalo prikupiti uključivali su podatke o osobnoj kreditnoj kartici, brojeve klijenata koji često putuju, kao i račune e-pošte i telefona. U mnogim slučajevima State Department je također tražio 'biometrijske podatke,' 'lozinke' i 'osobne ključeve za šifriranje.' ”

Der Spiegel dodao: “Američki State Department također je želio dobiti informacije o planovima i namjerama glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona i njegovog tajništva u vezi s pitanjima poput Irana, prema detaljnom popisu želja u direktivi. Upute su poslane u 30 veleposlanstava SAD-a diljem svijeta, uključujući i ono u Berlinu.”

Elizabeth Vos je slobodna novinarka i suvoditeljica emisije CN Live. 

ISPRAVAK: CableDrum je neovisni Twitter feed i nije povezan s Wikileaks kao što je ovdje netočno navedeno.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do pogona Zimskog fonda.

Prije komentiranja pročitajte Roberta Parryja Politika komentara. Navodi koji nisu potkrijepljeni činjenicama, grube ili obmanjujuće činjenične pogreške i ad hominem napadi, te uvredljiv ili nepristojan jezik prema drugim komentatorima ili našim piscima neće biti objavljeni. Ako se vaš komentar ne pojavi odmah, budite strpljivi jer se ručno pregledava. Iz sigurnosnih razloga, molimo vas da se suzdržite od umetanja poveznica u svoje komentare, koji ne smiju biti duži od 300 riječi.