Oholost je bila kobna slabost svakog carstva koje je postojalo, kaže John Wight.
Qassem Soleimani.
By John Wight
u Edinburghu, Škotska
Srednji
HPovijest bilježi da je Marcus Licinius Crassus, manje poznati član Prvog trijumvirata u Rimu (60. – 53. pr. Kr.) koji je također uključivao Julija Cezara i Gneja Pompeja Velikog (Pompeja), bio čovjek ogromnog osobnog bogatstva, pohlepe i taštine. U želji da ostvari vojni trijumf koji bi se mogao mjeriti s trijumfom njegovih slavnijih kolega trijumvira, njegova ga je taština dovela do toga da krene u nesretnu vojnu invaziju na Partiju (današnja središnja istočna Turska i sjeveroistočni Iran) 53. pr. Kr. To je rezultiralo uništenjem njegovih legija i njegovom vlastitom smrću; kulminiralo je, kaže se, kada su Parti ulijevali rastopljeno zlato u njegova usta kako bi označili njegovu ozloglašenu glad za bogatstvom.
Donald Trump, 45. predsjednik Sjedinjenih Država, naš je Crassus, čovjek čijoj pohlepi može parirati samo taština. Dajući nalog za ubojstvo iranskog Qassema Soleimanija u Iraku, otvorio je vrata pakla po nalogu istih neokonzervativaca čijem je svjetonazoru ušao u Bijelu kuću obećavši da će se suprotstaviti 2016.
Zapetljan u skandal s opozivom u Washingtonu, lupajući po Twitteru očajnički tražeći priznanje i hvalospjeve za koje vjeruje da su mu po pravu rođenja, Trump je upravo počinio najveću vojnu grešku od bilo kojeg američkog predsjednika otkako je Lyndon Johnson odlučio ući u Vijetnam s čizmama na zemlji 1965. godine.
Qassem Soleimani bio je više od vojnog genija, čovjek za kojeg čak i njegovi klevetnici moraju nevoljko priznati da je tjerao strah u srce svakog selefijskog džihadista od Rijada do Raqqe i posvuda između. Poštovan od svojih prijatelja i vrijeđan od neprijatelja, bio je to čovjek koji nije ustuknuo pred opasnošću i osobnim rizikom zajedno s ljudima pod svojim zapovjedništvom. Za takve poput njega, vrijednost čovjeka ne mjeri se veličinom njegovog bankovnog računa ili vile, već veličinom njegove vjernosti cilju većem od sebe.
Trump nikad ne bi mogao sa svim novcem u paklu kupiti ono što ovaj Iranac posjeduje. Bio je bliskoistočni Che Guevara, a baš poput njega, Qassem Soleimani je u smrti dobio status ideje – ideje otpora carstvu, imperijalizmu, kolonijalizmu, eksploataciji i ugnjetavanju. To je ideja koja nikada neće umrijeti, zbog čega će se u smrti Qasem Soleimani pokazati daleko većim neprijateljem Washingtonu i njegovim saveznicima i slugama nego što je ikada bio za života.
Trump ponovno uvodi sankcije Iranu, Bedminster, New Jersey, kolovoz 2018. (Bijela kuća/ Shealah Craighead)
Iran sada nema drugog izbora nego uzvratiti suočen s onim što će ući u povijest kao provokacija predaleko. Iranski narod, podijeljen kao i svi ljudi oko raznih pitanja kod kuće, ujedinjen je nepokolebljiv u svojoj odlučnosti da se odupre svim pokušajima da se vrate u dane kada je njihova zemlja de facto američki kolonijalni posjed, kojom je vladao lakej Carstva po cijenu svog dostojanstva i nacionalne časti.
Što se tiče onih koji će slaviti smrt Qassema Soleimanija, jasno se pojavljuje prava osovina sektaštva, ugnjetavanja i apartheida — koju čine Izrael, Saudijska Arabija i ISIS i njegovi različiti ogranci. Takva osovina ne nudi ništa osim bijede i pokolja u regiji koja je već previše toga doživjela posljednjih godina. Trump je izdao naredbu da se ubije iranski vrhovni vojni zapovjednik ne kao vođa slobodnog svijeta, već kao vođa goleme zločinačke zavjere koja se, poput bijesne zvijeri, otrgnula s uzice i sada je izvan kontrole.
Oholost je bila kobna slabost svakog carstva koje je postojalo. Održavan lažnim osjećajem nepobjedivosti i kulturne superiornosti, oholost je dokazala svoju propast. I tako je sada, u naše vrijeme, s američkim carstvom u padu. Sustavno napadajući Iran otkako je postao predsjednik — prvo se povukao iz iranskog nuklearnog sporazuma P5+1, zatim nametnuo drakonske sankcije zemlji, a sada s ovom katastrofalnom eskalacijom, Trump nije, kao potpredsjednik Mike Pence i tajnik Mike Pompeo bi ga natjerao da povjeruje, pokrenuo vrstu unutarnjih nemira koji će neumitno dovesti do promjene režima u Teheranu.
Umjesto toga, samo je uspio iskovati željeznu volju naroda da se odupre pokušaju da ih se vrati u stanje američkog vazalstva kakvo su nekoć trpjeli pod Šahom.
Crassus je prekasno shvatio koliko je ludo dopustiti da osobna taština diktira vojnu strategiju. Trump je upravo učinio isto. Kao takav, puna usta rastaljenog zlata čekaju.
John Wight je neovisni novinar sa sjedištem u Edinburghu, Škotska.
Ovaj je članak prvi put objavljen na Srednji.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do pogona Zimskog fonda.
Prije komentiranja pročitajte Roberta Parryja Politika komentara. Navodi koji nisu potkrijepljeni činjenicama, grube ili obmanjujuće činjenične pogreške i ad hominem napadi, te uvredljiv ili nepristojan jezik prema drugim komentatorima ili našim piscima neće biti objavljeni. Ako se vaš komentar ne pojavi odmah, budite strpljivi jer se ručno pregledava. Iz sigurnosnih razloga, molimo vas da se suzdržite od umetanja poveznica u svoje komentare, koji ne smiju biti duži od 300 riječi.
Partija (današnja središnja istočna Turska i sjeveroistočni Iran)
Partija je imala donekle promjenjive granice, ali se jezgra sastojala od Turkmenistana (u to vrijeme, domovine nomadskih Parta, koji su govorili iranski), Irana, gotovo uvijek suvremenog Iraka, i promjenjivih dijelova Afganistana, Velike Armenije, središnje Azije itd.
Bitka kod Carrhae je vrijedna pažnje jer je studijski slučaj sukoba vojski neusporedivih sposobnosti. Rimljani su imali najbolje pješaštvo tog vremena, kada su marširali naprijed nisu ih mogli zaustaviti, pod kišom projektila mogli su izdržati u nepomičnoj formaciji "kornjače". Parti su imali najnovije konjičko streljaštvo - stoljećima su stepe sjeveroistočne i središnje Azije prednjačile u inovacijama u streljaštvu i konjici, a teška konjica nepoznata Rimljanima, teška konjica može se razbiti u pješaštvo u formaciji testudo. Njihov broj je bio najmanje dvostruko manji.
Vođa Parta bio je Surena. Čekao je da rimska vojska pređe Eufrat i nađe se usred valovite stepe. Strijelci su okruživali Rimljane i izlagali ih nemilosrdnoj vatri strijela. Rimljani su zatvarali “kornjače”, napadali su ih kopljanici, ali fino pješaštvo to je dobro podnosilo. Nažalost, Surena se pobrinuo da dovede karavanu deva natovarenih strijelama, pa su se rimski gubici gomilali, a izgledi za nadolazeću noć u otvorenoj stepi bili su mračni — možete li spavati u formaciji koja postavlja štitove na tlo, a iznad njih, a iznad glava?. Crassus je poslao konjicu iz okružene formacije, pod zapovjedništvom svog sina, Parti su ih kratko obradili na klasičan stepski način - pobjegli i opkolili, Crassusov sin je umro, Rimljani su izgubili nadu i kohezivni redovi počeli su se lomiti, kraj je bio tužan.
Usput, Surena je nadživjela Crassusa oko godinu dana (ili manje?). Slavni pobjednik, zgodan, popularan, izdanak vrhunske partske obitelji, bio je previše za šaha. Navodno je savjetovao i vojnu suzdržanost. Umjesto toga, šah je poveo vojske u suvremenu Tursku sve do zapadnog ruba i na kraju su ga Rimljani porazili.
Siguran sam da Iranci sve te detalje uče u svojoj školi, a sigurno iu svojim vojnim školama. Promatrajte sposobnost vojske koja se ne može ravnopravno oduprijeti protivnicima da pobijede kada imaju dovoljnu kvalitetu i broj projektila. Promatrajte kako formacije poput bunkera (ili pravi bunkeri ili špilje koje se danas koriste) mogu neutralizirati projektile - do određene točke. I promatrajte poraz nadmašivanja - pomicanje rata na zemlju gdje je superiornost preokrenuta. Rimljani su bili gubitnici u stepama na istoku, Parti su gubili u pješaštvu naklonjenom zapadnom dijelu regije.
Možda ima još analogija o kojima treba razmisliti. I Trump i Crassus bili su bogati i dobili su poticaje boreći se protiv rulje niskog porijekla, Crassus protiv Spartakove pobune robova na Siciliji, a Trump se angažirao protiv svojih stanara koji nisu htjeli napustiti stan bez uznemiravanja. Ipak, tim je pobjedama nedostajala slava. Pa i Obama je srušio Libiju, zar ne može i Trump razbiti jaje? Šah koji zavidi Sureni još je jedan primjer, Obama koji bolje izgleda, mirnije govori i pokazuje svoja postignuća.
General je ubijen po nalogu izbjegavanja vojnog roka zbog koštanih ostruga. Imajte na umu da ga nisu spriječili da igra golf. O drugoj temi, John Wight, kada se vraćate na Sputnik raditi Čvrste činjenice?
Ako vam se sviđa rimska povijest, pogledajte Julijanovu uzaludnu invaziju na Iran, u Ammianus Marcellinusm
Druga klasična referenca koja mi pada na pamet je priča o bogatom kralju Lidije, Krezu. Pitao je veliko proročište u Delfima treba li napasti Perzijsko Carstvo, čije se rastuće moći bojao. Proročište je odgovorilo: "Ako Krez krene u rat, uništit će veliko carstvo." Ohrabren ovim odgovorom, Krez je krenuo i sukobio se s perzijskom vojskom kod rijeke Halys, boreći se s njima neriješeno. Krez je zatim marširao sa svojim snagama natrag u LIDIJU gdje je vojska bila raspuštena na zimu, očekujući da Kir od Perzije učini isto što je bilo uobičajeno. Umjesto toga, perzijski zapovjednik nastavio je napad, masakrirao Krezovu konjicu i zarobio Kreza. Nakon pada njegovog glavnog grada, Sarda, Krezova žena je počinila samoubojstvo i Krez je u lancima odvučen pred Kira. Tako se Proročičevo proročanstvo obistinilo: veliko carstvo koje je Krez uništio bilo je njegovo.
Zanimljiva je ironija da su neki nedavno usporedili Trumpa sa Cyrusom, za "obnovu Jeruzalema" kao što je učinio perzijski monarh, iako više nesvjesno nego što tvrde kasnije legende o njemu.
`
Dobri ljudi oduvijek su u dubini srca znali da “dva zla ne čine dobro”. Ali "nova" paradigma, ako bismo je preuzeli od globalnih oligarha (starih i novih) trebala bi biti, "previše pogrešaka je jedva dovoljno". Tako zarađuju svoj novac plaćen ljudskim životima — na kojoj god strani, nije važno.
Je li to učinjeno kako bi se ojačala "baza", koju je režirao glupan Pompeo koji vjeruje u "Uznesenje"? Glupost onoga što je Trump učinio je nevjerojatna i bilo bi fantastično vidjeti da neokonzervativci dožive sudbinu Crassusa. Volio bih da grupa Liberty Rona Paula organizira Marš na Pentagon. Trump nema moć i MIC odlučuje. Kakav užasan početak 2020.! Podržite CodePink i druge antiratne grupe. Tu grupu, CUFI, Christians Unitedfor Israel, koja se nalazi u Dallasu, siguran sam da podržavaju. Koja hrpa prostodušnih budala! George W. Bush započeo je ovu zbrku, noćnu moru za svijet! Trump je idiot, tako odvratan.
John Wight je napisao:
> Sustavno napadajući Iran otkako je postao predsjednik — prvo se povukao iz P5+1 iranskog nuklearnog sporazuma, zatim nametnuo drakonske sankcije zemlji, a sada s ovom katastrofalnom eskalacijom, Trump nije, kao potpredsjednik Mike Pence i Državni tajnik Mike Pompeo natjerao bi ga da povjeruje, pokrenuo bi onu vrstu unutarnjih nemira koji će neumitno dovesti do promjene režima u Teheranu.
> Umjesto toga, samo je uspio iskovati željeznu volju naroda da se odupre pokušaju da ih se vrati u stanje američkog vazalstva kakvo su nekoć trpjeli pod Šahom.
Da, prije donošenja pogrešnih odluka, Trump/Crassus je trebao malo istražiti stvarnost Irana, izvan mainstream neinformirane propagande, CIA-inog idiotskog izbornika agresivnih opcija i gomile sranja od Pompea i prijatelja.
Život je bogat i složen, ništa nije samo svijetlo ili mračno, uključujući Iran i Sjedinjene Države. Trump je mogao malo istražiti dugu povijest iransko-američkih odnosa od američkog državnog udara 1953. kojim je srušena demokracija u Iranu.
Na primjer, istina je da Iran podržava kontroverzne skupine kao što su Hezbollah (oko 10% libanonskog parlamenta) ili Hamas (palestinska vlada u Gazi). Međutim, Iranci nikada nisu započeli rat protiv drugih zemalja u zadnjih 150 ili više godina, dok trenutno imaju dovoljno obrambenih sustava da se nikada ne predaju agresorima. Prema većini stručnjaka, iranska vojna doktrina potpuno je — i žestoko — obrambena.
Dakle, da bi razumio što je američka vlada trebala učiniti umjesto toga, Trumpu bi moglo uvelike pomoći čitanje, na primjer, ovog sve impresivnijeg odgovora Irana na zahtjeve SAD-a 2018. (pogledajte ga pomoću Google pretraživanja):
Iranski ministar Zarif odgovara na Pompeove 'neutemeljene' zahtjeve — Iranski ministar vanjskih poslova Javad Zarif — Novinska agencija Tasnim — 21. lipnja 2018.
Ne može se poreći da je Demokratska stranka suučesnik u ovom ubojstvu...
“Oholost je bila kobna slabost svakog carstva koje je ikada postojalo.”
Ono što dovodi do njihovog uništenja je moć (manifestirana kao interes). Bio je prisutan u svakom sukobu u prošlosti – bez iznimke – i temeljna je motivacija za rat. Drugi kulturni čimbenici mogu se promijeniti, ali ne i moć. Budući da je toliko važan, presijeca sve naizgled ujedinjujuće principe: obitelj, rodbinu, naciju, religiju, ideologiju, politiku – sve. Ujedinjujemo se s neprijateljima naših načela, jer to je ono što služi našem interesu. Moć je uzrok rata, a ne neki od gore navedenih koncepata. Moć je ta koja nas vodi u Treći svjetski rat. Ubojstvo Soleimanija moglo bi biti ulaz u pakao.
www(dot)ghostsofhistory(dot)wordpress.com/
Pitam se što će pisati na grobu generala Soleimanija? Ovdje leži najveći Matryr u perzijskoj povijesti. Postigao je u smrti ono što se nije moglo postići u životu? Početak kraja, sotonističkog američkog carstva i njegovog podlog, zločinačkog 4. Reicha! Ubio ga je beskičmenjak imbecil koji izbjegava regrutaciju zvani Trump, koji nikada nije riskirao vlastiti život da bi se borio za svoju domovinu zbog koštanih ostruga, za razliku od Solemanija koji se borio na bojnom polju za svoju zemlju i trebao je umrijeti vojničkom smrću, a ne izboden nožem straga i ubijen kukavičkim američkim napadom bespilotnim letjelicama, udaren šakom i zaslijepljen od strane Trumpa, kukavice i narcisoidnog nasilnika, dok je igrao golf i izveden od strane najubojitije nacije na svijetu u rangu s Hitlerovom nacističkom Njemačkom, s iznimkom da umjesto ubijanje Židova kao što su to činili nacisti, oni njima upravljaju preko Netanyahua?
Ovo umiruće, mlatarajuće Carstvo SAD-a je odlučno izaći s praskom i srušiti svijet radije nego izaći s cviljenjem i Perzija će voditi akciju da se ovo dogodi? Trump će ući u povijest kao najoskvrnjeniji, despotski i narcisoidni glupi, idiotski vođa ikada, vođa poludjele, lude odmetničke nacije pijane vlastitom ohološću i imperijalnom arogancijom! I nikakvi ljudi koji vole mir neće oplakivati mogući pad i propast američkih imperija, dobar pozdrav, ne može doći dovoljno brzo prije nego što ova nacija uništi svijet! Zaboravite klimatske promjene, američku izuzetnost i Ameriku sa svojim ludim predsjednikom diktatorom? je najveća prijetnja životu na Zemlji!
Mislim da možda postoji greška u razmatranju SAD-a kao drugih propalih carstava: možda je jedinstven u svojoj zemljopisnoj izolaciji. Njegovi ljudi će patiti od rata na svom matičnom tlu samo ako a) strane mornarice nadmaše njihovu, ili b) rakete/dronovi postanu dovoljno napredni/jeftini da čak i nenuklearne države mogu nanijeti trajnu štetu. I naravno, 9. rujna nije predstavljao stvarnu prijetnju osim u smislu apsurdne i krvožedne reakcije.
Ali osim toga, najgore što bi se moglo dogoditi bio bi gubitak nekih prekomorskih baza. Što bi uništilo Carstvo, ali nije prijetnja njegovom postojanju.
Šteta, najbolja stvar za ostatak svijeta je da SAD iskusi posljedice ratnog huškanja u stvarnom SAD-u. Ali to će još neko vrijeme ostati teoretski. Više od 90% Amerikanaca će i dalje biti potpuno nesvjesni i krajnje apatični prema cijeni rata. Uz potpunu neupućenost u većinu stvari o ostatku svijeta, potpomognutu užasnim obrazovnim sustavom i medijima te nedostatkom slobodnog vremena.
Nažalost, Stan, složio bih se s tobom u vezi s vrlo doslovnom oceanskom zaštitom – obje strane – koju SAD ima, uz samo dvije velike zemlje, po jednu na svakoj granici, a niti jedna ne želi ratovati s njom. Ta je stvarnost omogućila SAD-u da bude amoralna, krajnje ratoborna nacija ratnih zločinaca i terorista kakva jest.
Možemo se samo nadati da će između opscene cijene ubijanja, invazije, uništavanja većine ljudi na planetu i njihovih zemalja i asimetričnog ratovanja SAD biti sveden na ono što bi trebao biti: ništavilo.
“…vrijednost čovjeka ne mjeri se veličinom njegovog bankovnog računa ili vile, već veličinom njegove vjernosti cilju većem od njega.”
“…u smrti Qassem Soleimani je postigao status ideje — ideje otpora carstvu, imperijalizmu, kolonijalizmu, izrabljivanju i ugnjetavanju. To je ideja koja nikada neće umrijeti, zbog čega će se u smrti Qasem Soleimani pokazati daleko većim neprijateljem Washingtonu i njegovim saveznicima i slugama nego što je ikada bio za života.”
Hvala na vašoj perspektivi g. Wight.
Dakle, kada Iran uvjerava Amerikance da njihov "odgovor" neće biti usmjeren na civile, naš predsjednik prijeti uništenjem 52 kulturna mjesta u Iranu. Mora da je Bibi Trumpu održao lekciju o pravom značenju riječi "proporcionalno" da Trump ne napravi još jednu "stanku".
“Oholost je bila kobna slabost svakog carstva koje je postojalo. Održavan lažnim osjećajem nepobjedivosti i kulturne superiornosti, oholost je dokazala svoju propast. ”
Zamjerka: "Carstvo" pretpostavlja određeni stupanj nepobjedivosti i nadmoći. Kad taj osjećaj postane lažan, carstvo ulazi u razdoblje oholosti.
BTW, za kojim kulturnim objektima bi Amerikanci naveliko žalili?
Kao što bi George Carlin rekao, "THE MALLS." Kakva smo mi kolektivno smiješna skupina. Srećom, zdrav razum uglavnom prevladava ovdje u odjeljku za komentare CN-a.
Sjajna usporedba povijesti. Kakav vrag u kontroli.
SAD je doista znao da je on bio u misiji mira između Irana, Iraka i SA S obzirom na to, postoje dva korisnika ovog ubojstva: 1. ratni ugovornici i 2. vjerski fanatici. Obojica su dobili što su htjeli i Trump radi za obje skupine.
Ono što me zabrinjava je neuspjeh UN-a i naših "saveznika" da najoštrije osude ono što su SAD učinile. Stalno traže od Irana da pokaže suzdržanost, ali propuštaju spomenuti da su SAD upravo sudjelovale u nekoliko ratnih zločina i obećavaju da će se dogoditi još nekoliko. Umjesto toga, moraju cenzurirati SAD bez sumnje.
Gdje je UN, BTW, u ime Iraka? Ne odlazimo i Trump prijeti ratnim zločinom ako nas zatraže da odemo i nastavimo s tim. Ovo treba oštro osuditi.
Shvaćam da je Zelena zona tranzit za drogu i oružje SAD-a/savezničkih sila, ali SAD se treba spakirati i izaći. Zar ti naši „saveznici“ ne shvaćaju što smo učinili i što ćemo učiniti našim tzv. „saveznicima“? I Francuska je potrošna roba, kao i Njemačka, pa čak i Velika Britanija. Zar ovo sada nije jasno?
SAD ubija svjetske vođe, krši veleposlanstva, odbija priznati nacionalni suverenitet, samo za početak. Tome treba stati na kraj i svjetska zajednica treba djelovati kao jedno tijelo kako bi vratila SAD u okrilje nacija koje slijede vladavinu zakona. UN može samo platiti Trumpovo mito/blefirati za zračnu luku i reći mu, ok, vaš dogovor je ispunjen, sada odlazi. Ako UN neće pomoći Iraku, oni su bezvrijedni. Ako neće zaštititi svijet i donijeti pravdu, nikome ne vrijede i trebaju se raspustiti.
U potpunosti se slažem s tobom, Jill. Izrazili ste moje stajalište o NATO-u (organizacija koja je trebala biti bačena prije nekoliko desetljeća), posebno UK, FR i G. Doista, oni su pokazali svoje vlastite protuiranske pozicije čak i prije ovog najnovijeg američkog zločina, ratnog zločina , NE pridržavajući se JCPOA-e, već neprestano inzistirajući na tome da Iran treba.
Bernie Marcus, Sheldon Adelson, Paul Singer i ostali proizraelski fanatici računaju na jednu stvar, da će jednom kad se iranski protunapad dogodi, to će potaknuti neodoljiv antiiranski žar u ime američke javnosti. Tako će cionistička konfiguracija moći ostvariti svoj san: Washington će se boriti protiv Irana u ime hegemonističke sadističke rasističke paranoične države Izrael.
Ergo, TE ključno pitanje trenutka — kako ublažiti američki apetit za ratom nakon neizbježnog iranskog protuudara? Zapadni kapitalistički masovni mediji (u vlasništvu i pod kontrolom militarističkih izvođača i cionista) krenut će u hiper-pogon zapunjavajući glave američke javnosti opasnim šovinizmom protiv Islamske Republike.
Iran je doista pobornik mira i pravde, Islamska Republika stoljećima nije napala drugu nacionalnu državu. Međutim, s obzirom na užasno ubojstvo velikog vođe poput Soleimanija, nije nezamislivo pomisliti da Iran gotovo ima pravo odgovoriti istom mjerom. Nije da to želim vidjeti. Trenutno se nalazimo u vrlo opasnom trenutku, atentat na Soleimanija bio je poput bacanja upaljene šibice u kutiju.
Za daljnje čitanje:
“Moć Izraela u Sjedinjenim Državama” Jamesa Petrasa
“They Dare to Speak Out” Paula Findleya
“Cionizam, militarizam i pad američke moći” Jamesa Petrasa
“Protiv našeg boljeg prosuđivanja” Alison Weir
“Domaćin i parazit” Grega Feltona
“Lutajući tko?” autora Gilada Atzmona
eseji i članci Jeffreya Blankforta
eseji i članci Paula Craiga Robertsa
najnoviji VIP dopis na ConsortiumNews
>>> “Ergo, TE ključno pitanje trenutka — kako ublažiti američki apetit za rat nakon neizbježnog iranskog protuudara?”
Ako protunapad, koji Iran praktički mora poduzeti, američka javnost smatra značajno štetnim, iznenadit ću se ako išta ukroti apetit za ratom - barem osim ako i sve do cijene američke patnje i smrti prodire u nacionalnu svijest.
U desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, jedini put kada se američko javno mnijenje snažno i *učinkovito* okrenulo protiv jedne od naših vojnih nesreća bio je slučaj rata u Vijetnamu, kada je, nakon godina televizijskog užasa koji se noću emitirao u dnevnim sobama, dovoljno mladih Amerikanaca konačno došao kući osakaćen ili u vrećama za leševe.
Zaista nema razumne osnove za optimizam.
Rekao si to za mene. Neocon je samo eufemizam.
ElderD…..Neće biti opozicije, mediji aktivno skrivaju jezive aspekte rata od Vijetnama.
Dobro rečeno. I istinito. Sjedinjene Države će požaliti dan kada je to učinjeno jer je Donnie Murdo sveden na isprazne prijetnje.
Hvala Johnu Wightu i CN-u što ste prenijeli ovaj članak.