Slavenska saudijska odanost SAD-a protiv Irana

Ubojstvo visokog iranskog generala odražava američku vanjsku politiku povezanu sa saudijskim interesima, kaže Craig Murray.

By Craig Murray
CraigMurray.org.uk

Fili da Sjedinjene Države napuste proxy ratovanje i izravno ubiju jednu od najviših iranskih političkih osoba promijenilo je međunarodnu politiku na temeljan način. To je velika pogreška. Njegove su posljedice duboke i složene. 

Postoji i lekcija koju treba naučiti iz uzbuđenja i zadovoljstva koje je ovo izazvalo u palačama Washingtona, Tel Aviva, Rijada i Teherana. Sve će političke elite vidjeti izglede za dobitak od nove fluidnosti. Dok za obične ljude u svim tim zemljama postoji samo izvjesnost novih sukoba, smrti i ekonomskih gubitaka, za političku elitu, proizvođače oružja, vojne i sigurnosne službe i savezničke interese, hedge fondove, špekulante i naftne tvrtke, slatki su mirisi novca i moći. 

Teheran će biti zadovoljan jer su SAD upravo definitivno izgubile Irak. Irak ima šiitsku većinu i stoga je prirodno sklon savezništvu s Iranom. Jedino što je to spriječilo bio je arapski nacionalizam Socijalističke stranke Ba'ath Sadama Huseina. Američki predsjednik George W. Bush i premijer Ujedinjenog Kraljevstva Tony Blair sigurno su bili u potpunosti obaviješteni da uništavanjem Ba'ath sustava stvaraju iransko-iračku vezu, ali su odlučili da se to može obuzdati. "Ograničenje" se sastojalo od namjernog i dubokog pritiska diljem Bliskog istoka kako bi se suprotstavilo šiitskom utjecaju u posredničkim ratovima posvuda. 

Ovo je temeljni uzrok katastrofalnog rata u Jemenu, gdje bi Zaidi-Shia davno bili pobjednici da nije bilo kontinuiranog brutalnog zračnog rata protiv civila koji su provodile zapadne sile preko Saudijske Arabije. Ova protušiitska zapadna politika uključivala je nepokolebljivu potporu sunitskoj bahreinskoj autokraciji u brutalnom potiskivanju njezinog pretežno šiitskog stanovništva. I, naravno, uključivao je kontinuirani i katastrofalan pokušaj da se svrgne Assadov režim u Siriji i zamijeni prosaudijskim sunitskim džihadistima.

'Preusmjeravanje'

Ovaj promjena u američkoj vanjskoj politici je u Bijeloj kući 2007. bio poznat kao "preusmjeravanje". To je značilo da su sunitski džihadisti poput Al-Qaide i kasnije al-Nusre uspjeli ponovno postati cijenjeni saveznici Sjedinjenih Država. To je udvostručilo ropsko vezivanje američke vanjske politike za saudijske interese. Osovina je dovršena kada je Mohammad Bin Salman preuzeo kontrolu nad Saudijskom Arabijom. Njegovi prethodnici bili su stidljivi u pogledu svog de facto saveza s Izraelom. MBS se nije sramio otvoreno promovirati izraelske interese, pod plaštom uzajamnog savezništva protiv Irana, sasvim ispravno računajući da arapska ulična mržnja prema šiitima nadmašuje svaku solidarnost s Palestincima. SAD/Saudijsko/Izraelskom savezu bilo je lako identificirati zajedničke neprijatelje; Iran, Houthi, sirijski predsjednik Bashar al-Assad i naravno šiitski Hezbollah, jedina vojna sila koja je raskrvavila nos Izraelcima. Sami Palestinci su pretežno suniti i njihov vlastiti Hamas ostao je bez prijatelja i izoliran.

Glavna poteškoća ove politike za SAD je naravno Irak. Nakon što su Iraku nametnuli grubu demokraciju, vladama je uvijek bilo vjerojatno da će dominirati šiiti i biti vrlo osjetljivi na iranski utjecaj. SAD je imao stalnu kontrolu kroz sve manje okupacijske snage i kroz kontrolu procesa koji je stvorio vladu. Također su osigurali financijska sredstva za djelomičnu obnovu fizičke infrastrukture koju su SAD i njegovi saveznici sami uništili, i naravno za financiranje gotovo beskonačnog bazena korupcije. 

Taj američki utjecaj bio je uravnotežen jakim iranskim paravojnim snagama koje su bile alternativni izvor snage za vladu u Bagdadu, i naravno činjenicom da je središte snage sunitskog plemena, grad Falluja, i sam bio izbrisan od strane Sjedinjene Države, tri puta, u činu genocida nad iračkim sunitskim stanovništvom.

Kroz sve to irački premijer Adil Abdul-Mahdi do sada je vrlo pažljivo prolazio na prstima. Proiranska, a ipak dugogodišnji američki klijent, njegova vlada zadržala je oblik nepristranosti temeljen na otvorenoj ruci za primanje golemog mita od bilo koga. To je sada gotovo. Sada je proiranski nastrojen.

Nesigurna ravnoteža

Takva nesigurna ravnoteža kakva je ikad postojala u Iraku poremećena je u posljednja dva mjeseca kada su SAD i Izraelci prevezli više svojih sunitskih džihadista ISIL-a u Irak, kako bi pobjegli iz kliješta turskih, ruskih i sirijskih vladinih snaga. Iranci to naravno nisu htjeli podnijeti i iranske milicije su uspješno uništavale ostatke ISIL-a, zbog čega je general Qassem Suleimani bio u Iraku, zašto je američki plaćenik koji je pomagao ISIL-u ubijen u raketnom napadu iranske milicije i zašto su sirijski vojni predstavnici bili su dočekani u bagdadskoj zračnoj luci.

Prošlo je pet godina otkako sam posljednji put bio u Zelenoj zoni u Bagdadu, ali ona je izuzetno dobro utvrđena vojnim barijerama i kontrolama svakih stotinjak metara, i nema šanse da se gomili moglo dopustiti da napadne američko veleposlanstvo bez aktivne iračke vlade tajni dogovor. Taj će duboki politički pokret biti uklesan američkim ubojstvom iranskog generala Qassema Suleimanija. Teheran će sada imati kontrolu nad Irakom koja bi se mogla pokazati nepokolebljivom.

Ipak, Tel Aviv i Rijad također su slavili ideju da im se približava san da SAD uništi njihovog regionalnog rivala Iran, kao što su uništeni Irak i Libija. SAD bi to mogao učiniti. Ne treba podcjenjivati ​​utjecaj tehnologije na moderno ratovanje. Puno je pučkih želja koje maštaju o američkom vojnom porazu, ali jednostavno je nerealno da su se SAD doista odlučile za invaziju punog opsega. Tehnologija je daleko veći čimbenik u ratovanju nego što je bila 1960-ih. SAD bi mogao uništiti Iran, ali bi cijena i posljedice bile ogromne, a destabiliziran bi bio ne samo cijeli Bliski istok, već i veći dio Južne Azije, uključujući naravno Pakistan. Moje tumačenje predsjednika Donalda Trumpa je da on nije ludi ratni jastreb tipa Clinton i da se to neće dogoditi. Svi se moramo moliti da se to ne dogodi.

Atentat je izazvao i veselje u Washingtonu. Ne postoji ništa poput očigledno uspješnog vojnog napada u američkoj kampanji za reizbor. Katastrofa veleposlanstva u Bengaziju ostavila je dubok ožiljak na psihi Trumpove baze podrške, a poruka da Trump zna kako pokazati strancima da ne napadaju Ameriku prolazi izuzetno dobro tamo gdje se računa, što god rekli mudri ljudi na CNN-u.

Dakle, što će se sada dogoditi? Konsolidacija vlasti u Iraku i dovršenje uništenja ISIL-a u Iraku bit će mudar napredak koji iranski državnik praktički može dobiti od ovih događaja. Ali to, naravno, nije dovoljno za otkup nacionalne časti. Za to je potrebno nešto brzo i spektakularno. Teško je ne povjerovati da mora postojati vrlo realna šansa da se poduzmu mjere protiv plovidbe u Hormuškom tjesnacu, što Iran može učiniti uz malo prethodne pripreme. Raketni napadi na Saudijsku Arabiju ili Izrael također su unutar iranskih mogućnosti, ali čini se vjerojatnijim da će Iran htjeti napasti američku metu, a ne posrednika. Veleposlanik može biti ubijen. Mogući su i daljnji raketni napadi na američke ispostave u Iraku. Svi ovi scenariji mogli bi vrlo brzo dovesti do katastrofalne eskalacije.

Kratkoročno, Trump u ovoj situaciji treba ili povući trupe iz Iraka ili ih masovno pojačati. Ujedinjeno Kraljevstvo nema potonju opciju, nema ni ljudi ni novca, i trebalo bi sada ukloniti svojih 1400 vojnika. Nisam siguran daje li "trijumf" ubojstva Suleimanija Trumpu dovoljno političkog pokrića za rano povlačenje - mudar potez. 2020. bit će doista vrlo opasna godina.

Craig Murray je pisac, televizijski voditelj i aktivist za ljudska prava. Bio je britanski veleposlanik u Uzbekistanu od kolovoza 2002. do listopada 2004. i rektor Sveučilišta u Dundeeju od 2007. do 2010. godine.

Ovaj je članak iz CraigMurray.org.uk.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do pogona Zimskog fonda.

Prije komentiranja pročitajte Roberta Parryja Politika komentara. Navodi koji nisu potkrijepljeni činjenicama, grube ili obmanjujuće činjenične pogreške i ad hominem napadi, te uvredljiv ili nepristojan jezik prema drugim komentatorima ili našim piscima neće biti objavljeni. Ako se vaš komentar ne pojavi odmah, budite strpljivi jer se ručno pregledava. Iz sigurnosnih razloga, molimo vas da se suzdržite od umetanja poveznica u svoje komentare, koji ne smiju biti duži od 300 riječi.