Volimo misliti o novinarima kao o odvažnim govornicima istine koji se suprotstavljaju moći, piše Alan MacLeod. U stvarnosti, većina su dijelovi ogromnih korporativnih strojeva sa svojim vlastitim planovima.
By Alan MacLeod
TheGrayzone
IJasno je da dopisnici glavnih američkih medija nisu obožavatelji venezuelanske vlade. Ali rijetko ih čujete da tako otvoreno govore o svojim predrasudama.
Jedan dopisnik iz Caracasa sada radi za Korištenje električnih romobila ističe New York Times rekao mi je u zapisniku da koristi "seksi trikove" kako bi "navukao" čitatelje na sumnjive članke koji demoniziraju socijalističku vladu Venezuele.
Anatolij Kurmanaev dao je ovaj otkrivajući komentar i mnoge druge tijekom intervjua koji sam s njim vodio za svoj doktorat i knjiga o medijskoj pokrivenosti Latinske Amerike.
U to je vrijeme bio dopisnik Bloomberga i upravo je objavio vrlo sumnjiva priča o tome kako kondomi navodno koštaju 750 dolara po paketu u Venezueli. Pogrešni članak bio je izabran up i ponovljen preko o medij.
Opisujući sebe i svoje kolege kao "plaćenike", Kurmanaev je bio nesramežljiv, hvaleći se na snimci kako u biti uvelike pretjeruje u pričama u medijima.
“Par puta iz mog iskustva pokušao si upotrijebiti, ne bih ih nazvao 'jeftini trikovi', ali da, vrsta seksi trikova. Baš smo prošli tjedan imali priču o nestašici kondoma u Venezueli. Po službenom tečaju kondomi su koštali oko 750 dolara ili tako nešto, a naslov je bio nešto poput 'kondom od 750 dolara u Venezueli' i svi ga kliknu, svi se pitaju 'Isuse, zašto ga prodaju za 750 dolara?'”, rekao je.
Kurmanaev je naglasio da je njegov cilj bio "uvući" čitatelje u širu priču o navodnoj smrti Venezuele pod socijalizmom.
The New York Times ' Anatolij Kurmanaev raspravlja o Venezueli na France 24.
“Jednom kada kliknete,” rekao je novinar, “prosječni čitatelj je zakačen i čitat će o stvarno važnim temama kao što su problemi s HIV-om u Venezueli, tinejdžerske trudnoće, društveni utjecaj nedostatka kontracepcije, utjecaj na javno zdravlje, stvari koje sam osjećam da je važno reći svijetu. Ali za to morate koristiti seksi taktiku.”
Volimo misliti o novinarima kao o odvažnim govornicima istine koji se suprotstavljaju moći. Ali ovaj je pojam užasno zastario; u stvarnosti, većina novinara su dijelovi golemih korporativnih strojeva sa svojim političkim interesima i programima, često izravno povezanim s onima američke vlade.
A tamo gdje Washington ima kožu u igri, način da se brzo napreduje na terenu je ponavljanje pozicija američke vlade, bez obzira na činjenice.
Jedan primjer za to je Venezuela, gdje ugrožena socijalistička vlada Nicolása Madura pokušava vladati suočena s rušenje američkih sankcija za koje se procjenjuje da su ubili više od 40,000 civila samo od 2017. do 2018. godine.
Sjedinjene Države označile su vladu Venezuele a "diktatura" i dio a "trojka tiranije" i tamo je sponzorirao više pokušaja puča, uključujući jedan u studenom.
Korporacijski mediji imaju poslušno ignoriran uloga SAD-a u ekonomskim problemima zemlje, svaljivanje krivnje direktno na Madura, izostavljanje ključnog političkog konteksta ekonomske krize u Venezueli, dok se održava konstantan protok sadržaja koji zemlju predstavlja kao socijalističku paklenu rupu.
Zar ne znaš hamburger troškovi $ 170 tamo? Pa ne, ta priča je povučena. Ali kondomi koštaju 750 dolara! Također br — tek u devetom odlomku Kurmanaevljeva članka saznajemo da je pakiranje kondoma zapravo koštalo otprilike isto koliko je koštalo u SAD-u u to vrijeme.
Ta potonja pseudo-vijest temelji se na namjernom iskrivljavanju doduše bizantskih monetarnih propisa zemlje i ima učinak demoniziranje vlasti i socijalizma općenito, promicanje ideje da se "nešto mora učiniti" da im se pomogne.
Trebamo li vjerovati da novinari koji koriste te “seksi trikove” ne znaju točno što rade?
Pranje državnog udara u Boliviji
Na temelju svog izvještavanja o Venezueli, Anatolij Kurmanajev se brzo popeo kroz redove svoje industrije do mjesta u navodno rekordnim novinama, The New York Times, čije je uredništvo nedavno pljeskao o vojni udar uz podršku SAD-a u Boliviji koja je smijenila Eva Moralesa.
Generali su se pojavili na televiziji tražeći da novoizabrani Morales odstupi. Njihova odabrana zamjena Janine Añez odmah unaprijed oslobođene snage sigurnosti bilo kakvih zločina u "ponovnoj uspostavi reda", što dovodi do masakri desetaka domorodačkih prosvjednika.
In The New York Times, Kurmanaev meko je pedalirao te događaje kao Moralesova “ostavka” – a ne vojni udar koji se odvijao naočigled. Prema priči dopisnika, koja je zgodno ponavljala službeni stav Washingtona, svrgavanje Moralesa ostavilo je "vakuum moći" koji je nevoljki Añez bio prisiljen ispuniti "prijelaznom vladom".
Dok bolivijska hunta u gomilama siječe i zatvara svoje protivnike, Times je pribjegao sve iskrivljenijem jeziku kako bi izbjegao korištenje očigledno zabranjenog izraza: "državni udar".
“Nasilni prosvjedi zbog spornih izbora za koje je tvrdio da ih je dobio, a nakon što je izgubio potporu vojske i policije”, glasilo je najviše novinara. nedavni pokušaj okarakterizirati događaje koji su Moralesa svrgnuli s vlasti.
U prikrivanju puča i kasnijoj kampanji represije koju su vodile otvoreno rasističke, desničarske snage, Kurmanaev nije bio sam. Širom mainstream spektra, mediji imaju pozdravio državni udar, uokvirujući vojno svrgavanje izabranog šefa države kao "ostavku". umanjujući pokolje kao samo "sukobi".
U međuvremenu, unutar Bolivije, "prodajni tisak" u vlasništvu oligarha pomaže u skupljanje i suzbijanje alternativnih medija.
As Siva zona suradnik Wyatt Reed izvijestio iz La Paza, gomila novinara maltretirala je i zatočila neovisnog novinara, predavši ga eskadronima smrti koji teroriziraju zemlju posljednja dva tjedna, kao odmazdu za njegovo odbijanje da vuče konop hunte.
Reed je ovo nazvao "potpunom izdajom onoga što bi trebao značiti biti novinar".
Opa.
Cijelo vrijeme dok sam bio u Boliviji slušao sam o "prensa vendida", tj. o rasprodanom tisku. Pogledajte ovdje kako maltretiraju neovisnog novinara, onemogućuju mu da radi posao koji *treba* raditi, a zatim ga predaju vojsci!
Svatko tko to pokaže bit će isključen. pic.twitter.com/wY5dwgu4lS— Wyatt Reed (@wyattreed13) 22. studenog 2019.
Añezove snage imaju uhićen i nestao političkih i medijskih protivnika, “lov” na “životinje” (njihove riječi) i tjeranje gotovo svaki kritički glas izvan etera.
U Venezueli su lokalni mediji zapravo predvodili pokušaj državnog udara protiv predsjednika Huga Cháveza 2002. “Niti jedan korak unatrag!” pročitajte naslov na naslovnici El Nacional, jedne od najvažnijih novina u zemlji. Sjedište puča bilo je u vili Gustava Cisnerosa, vlasnika TV mreže Venevisión.
Jedan vođa državnog udara pojavio se na televiziji nakon, kako se činilo, uspješne operacije, rekavši: "Nedostajalo nam je komunikacijskih sredstava i moram zahvaliti medijima na njihovoj solidarnosti i suradnji."
Viceadmiral Ramírez Pérez rekao je Venevisión, “Imali smo smrtonosno oružje: medije. A sad kad imam priliku, dopustite mi da vam čestitam.”
Američki mediji regrutiraju oporbene aktiviste
Uslijed proračunskih rezova, korporativni tisak prepustio je svoje izvješćivanje o Latinskoj Americi skupini nesramežljivih oporbenih aktivista.
Francisco Toro je, primjerice, dao otkaz The New York Times tvrdeći, "Previše je mog životnog stila povezano s oporbenim aktivizmom" da on "nikako ne može biti neutralan." Ipak, Toro jest sada naplaćeno uz davanje komentara o Venezueli i Boliviji za Washington Post.
Nije iznenađujuće, on podržava državni udar u Boliviji i bio je "ushićen" kada je Chávez svrgnut.
Još jedan domaći The Washington Post suradnica je bila Emilia Diaz-Struck, koja je osnovala web stranicu Armando.info, istraživačka novinska kuća koja stalno objavljuje priče koje kritikuju socijalističku vladu i promiču oporbenu liniju.
Ovi lokalni izvjestitelji, koji prvo djeluju kao protuvladini aktivisti, a zatim kao novinari, uvelike obojavaju atmosferu redakcije, dovodeći do izrazito stranačkog uma košnice u kojoj navodno nepristrani i neutralni novinari bez ironije sebe nazivaju "otpornikom" vladi.
Oni koji ne trče s čoporom općenito se osjećaju nepoželjno. Bart Jones, koji je izvještavao o Venezueli za Los Angeles Times, rekao mi je da je osjećao da mora ublažiti ono što piše jer je točno znao što njegovi urednici žele.
"Postojao je jasan osjećaj da je taj tip [Chávez] prijetnja demokraciji i da stvarno moramo razgovarati s tim protivnicima i iznijeti tu perspektivu", prisjetio se Jones. Jedan mu je čak rekao da se "moramo riješiti" vlade.
Matt Kennard, koji je pokrivao Boliviju i Venezuelu za Financial Times(FT), objasnio je kako je politički nagon koji su nametnuli glavni mediji natjerao čak i kritički nastrojene novinare na pokornost:
“Jednostavno nikad nisam ni plasirao priče za koje sam znao da nikada neće dospjeti. Ono što ste pročitali u mojoj knjizi jednostavno nikad, nikada, ni u kojem obliku, čak ni u obliku vijesti, neće dospjeti u FT. I ja sam to znao i nisam bio dovoljno glup da to čak i nabacim. Znao sam da to neće ni doći u obzir. Nakon što su me oborili zbog postavljanja raznih članaka, jednostavno sam prestao... Bila je to potpuna autocenzura.”
'Plaćenik u određenom smislu'
“Svaki novinar ima publiku za koju se brine, au mom slučaju to je financijska zajednica,” objasnio je Anatolij Kurmanajev. “Ti si na neki način plaćenik. Vi ste tu da određenom klijentu pružite informacije koje oni smatraju važnima i nisu dobre ili loše, jednostavno su takve kakve jesu.”
Kad je dao ove komentare, Kurmanaev je radio za publikaciju u vlasništvu Michaela Bloomberga proratni milijarder koji je danas 13.-najbogatija osoba u svijetu, a čiji su izvjestitelji zabranjeno “istraživanje” njegove predsjedničke kampanje.
Uz pritisak sa svih strana da služe kao stenografi za desničarske oporbene pokrete, mnogi zapadni dopisnici postoje u kulturnom mjehuru, gotovo potpuno izolirani od siromašnog i radničkog stanovništva koje podržava ljevičarske vlade diljem Latinske Amerike.
Zapadni izvjestitelji gotovo univerzalno žive i rade u najbogatijim područjima glavnih gradova od Venezuele do Meksika, često u zatvorenim zajednicama okruženi naoružanim čuvarima, i rijetko zalaze u siromašnija područja gdje živi većina ljudi.
Neki od glavnih dopisnika korporativnih medija povjerili su mi da mjesecima nakon što su tamo stigli nisu mogli ni govoriti španjolski, te stoga nisu mogli razgovarati s donjih 90 do 95 posto stanovništva. Oni su u biti spušteni padobranima u oporbena uporišta kako bi radili s oporbenim aktivistima i prirodno zauzeli tu stranu u raspravi.
Imajući sve ove čimbenike na umu, navijanje u američkom tisku za promjenu režima u Boliviji i Venezueli teško se može smatrati nesrećom. Previše novinara u korporativnim medijskim kućama sebe vidi kao ideološke udarne trupe u informacijskom ratu protiv navodno tiranskih socijalističkih vlada.
Promidžba o promjeni režima kao nepristrana vijest svakodnevni je posao za one koji prihvaćaju svoju ulogu slugu carstva.
Alan MacLeod je akademik i novinar. On je pisac osoblja u Mintpress vijestii suradnik Pravednosti i točnosti u izvješćivanju (SAJAM). Autor je knjige “Loše vijesti iz Venezuele: Dvadeset godina lažnih vijesti i lažnog izvještavanja".
Ovaj je članak iz Siva zona.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Prije komentiranja pročitajte Roberta Parryja Politika komentara. Navodi koji nisu potkrijepljeni činjenicama, grube ili obmanjujuće činjenične pogreške i ad hominem napadi, te uvredljiv ili nepristojan jezik prema drugim komentatorima ili našim piscima neće biti objavljeni. Ako se vaš komentar ne pojavi odmah, budite strpljivi jer se ručno pregledava. Iz sigurnosnih razloga, molimo vas da se suzdržite od umetanja poveznica u svoje komentare, koji ne smiju biti duži od 300 riječi.
Infrastruktura za iskorištavanje nafte u Venezueli izgubila je velik dio prijašnjeg kapaciteta zbog nestručnosti i krađe.
VZ Političareva djeca tulumare u Engleskoj u skupim hotelima uz skupi šampanjac uz objave na Instagramu. (ZeroHedge)
Međutim, na posljednjim izborima glasovao je veći postotak stanovništva i više je glasova bilo za Madura nego drugdje za Trumpa, May, Sancheza ili Macrona. ( Guaido=0%)
Blagoslovite Grayzone i CodePink za stvarnu pokrivenost u vakuumu,
Ana u Grayzoneu je jučer imala sjajnu pokrivenost Bolivije "konverzaton" u SAD-u.
Također je Grag Palast u emisiji Jimmyja Dorea opisao rasnu razliku između 6 milijuna crnih i indijskih pristaša Madura u odnosu na 1 milijun pristaša svjetlije kože Guaida.
Puno hvala Alanu MacLeodu za dokumentiranje ovog jasnog, nepobitnog dokaza pristranosti u glavnim medijima.
'Socijalizam' djeluje. Chavez, Gaddafi, Morales, Mosadegh (sp) podigli su razinu obrazovanja, podigli plaće, medicinsku skrb i povećali političke slobode za svoje marginalizirane građane. Učinili su to preusmjeravanjem dobiti od prirodnih resursa svoje zemlje u korist svog naroda. Zapadne sile, posebno SAD, nisu mogle ukrasti sve što su htjele. Zato 'socijalizam' treba iskorijeniti kao virus. Koristim polunavodnike jer socijalizam poput kapitalizma ili komunizma nisu ljudska bića; oni su izmi. Osobni element je taj koji čini izme korisnima ili štetnima. Je li vlada humana ili njome upravljaju lopovi, legitimirani korporativnim zakonima? Kapitalizam nije kriv; krivi su ljudi koji ga vode. Njihova ždrijelo za isisavanje novca iz srednje klase i siromašnih čini da kolektivna ždrijelo tisuću usatih kitova izgleda kao guppy. Uzmi ulje!—naš moto.
Što se ikada dogodilo s integritetom? Na poštenje? Na pristojnost? Previše ljudi koji se izvlače s prljavštinom i, nažalost, bivaju hvaljeni zbog toga. Pretvaranje našeg svijeta u jednu veliku septičku jamu.
Što se ikada dogodilo sa samopoštovanjem, bilo od strane novinara ili povjesničara? Čini se da svemogući dolar nadmašuje ponos i samovrijednost gotovo za čitave ove "profesije".
Vrlo zanimljiv komad.
I tko od Amerike očekuje istinu u bilo čemu?
Unutar i izvan zemlje, Amerikanci hodaju kroz gustu izmaglicu laži.
Podsjeća na znanstveno-fantastičnu priču, ali je stvarna.
To se događa kada imate carstvo umjesto države.
Zastrašujući dio, barem meni, jest da je cijeli svijet zaražen.
Novogodišnja želja da osobe poput gospodina McCleoda nastave pronalaziti održive forume koji im omogućuju da se uključe u vrstu novinarstva koje razotkriva tako kritična pitanja kao što je velika medijska korupcija – kako bi se obnovila uloga muckrakera u našem društvu. Pisac odlično radi kako bi pojasnio da to nije lako učiniti. Nikada neće biti sve dok se naši mediji ne odvoje od postojećih korumpiranih korporativnih struktura u kojima su mediji jednostavno alat za promicanje njihovih često bezobraznih planova.
"Postojao je jasan osjećaj da je taj tip [Chávez] prijetnja demokraciji i da stvarno moramo razgovarati s tim protivnicima i iznijeti tu perspektivu", prisjetio se Jones.
Ako je demokracija u Venezueli definirana sposobnošću SAD-a da vadi naftu iz najvećih dokazanih rezervi nafte na planetu, onda su Chavez i sada Maduro sigurno antidemokratske snage.
Ako se demokracija za Venezuelu definira kao pravo građana da budu dobročinitelji prirodnih resursa koji se nalaze ispod kore Zemlje, onda su republikanizam i imperijalizam u svom najboljem trenutku koji nas sve uvjeravaju da su komunisti u srcu svega.
Kada će prestati partizanski napadi? Tada imamo potpunu kontrolu nad resursima Venezuele, najveće naftonosne nacije na Zemlji.
28. srpnja 2019. 'Mi smo cjepivo protiv unilateralizma': Pokret nesvrstanih okuplja se u Venezueli kako bi se oduprli diktaturi dolara
Kasno navečer 19. srpnja iranski ministar vanjskih poslova Javad Zarif izašao je iz zrakoplova i sreo svog venezuelanskog kolegu Jorgea Arreazu na pisti izvan Caracasa s oduševljenim zagrljajem.
Vidi: thegrayzone.com/2019/07/28/we-are-the-vaccine-against-unilateralism-the-non-aligned-movement-gathers-in-venezuela-to-resist-the-dictatorship-of-the- dolar/
Evo još jednog primjera kako američke tehnološke/društvene medijske tvrtke također pokušavaju kontrolirati "narativ":
Pogledajte: viableopposition.blogspot.com/2019/12/twitter-and-shadow-banning-controlling.html
Živimo u svijetu post-istine.
Samo upamtite da smo uronjeni u "eru znanja" što znači da bez obzira na to kakve lažne vijesti ili iskrivljavanje istine dolaze, ljudsko biće što god da je u riječi, prije ili kasnije neizbježno je iskoristiti svoju sposobnost otkrivanja prava i istinska istina i tko je skriva. Dobra vijest je da se zahvaljujući nepristranim društvenim mrežama i hrabrim, ali poštenim piscima kao što je Alan McLeod i izvorima kao što je Consortium News životni vijek lažnih vijesti skraćuje. To je tržište koje ubrzano gubi kupce.
SAD očito ne misli da je dobio rat ideja protiv bezbožnih komunističkih hordi. Ali SAD ne bi bio mudar nastaviti gurati bijesnu mržnju prema socijalizmu. Također je vrlo moćan. Posljednji put kad nismo mogli doći do metode sporazumijevanja, zvao se Drugi svjetski rat. Sumnjam da većina stvarno želi ponavljanje.