Caitlin Johnstone je uznemirena koliko je vremena i novca bilo potrebno da se stvori SAD vlada pridržavati se vlastitih zakona o transparentnosti.
By Caitlin Johnstone
CaitlinJohnstone.com
Ton Washington Post je objavio jasno, neporeciv dokaz da su dužnosnici američke vlade lagali javnosti o ratu u Afganistanu, šokantno otkriće za svakoga tko nije napravio nikakvo istraživanje o povijesti američkog intervencionizma.
Ozbiljno govoreći, to je bila vrlo dobra publikacija vrijedna vijesti, a oni koji su podigli težak posao dovodeći javnost u javnost o Afganistanskim dokumentima zaslužuju punu pohvalu. Iskreni komentari američkih vojnih dužnosnika koji jasno navode da je od samog početka ovo bio sukob u kojem se nije moglo pobijediti, pokrenut u regiji koju nitko nije razumio, a da nitko nije bio u stanju ni artikulirati kako bi pobjeda uopće izgledala, čine iznimno važan dio informacije koje su u suprotnosti sa svime što je javnosti rekla o ovom ratu od strane njihove vlade.
Ali najznačajnije otkriće koje proizlazi iz ove priče nije u samim Afganistanskim dokumentima.
Najznačajnije otkriće Afghanistan Papers dolazi iz Washington Post's izvještaj o iznimno teškom vremenu koje su imali dok su izvlačili ove važne dokumente iz kandži vladine tajne, kao što je detaljno opisano u zasebnom članku pod naslovom "Kako je The Post otkrio afganistanske dokumente". WaPo objašnjava kako su dokumenti konačno dobiveni putem zahtjeva Zakona o slobodi informacija (FOIA) koje je, nakon što ih je vlada SAD-a prvotno odbila, trebalo nadopuniti tijekom tri godine dva tužbe.
"Napori Posta da dobije dokumente iz Afganistana također ilustriraju koliko teško može biti novinarima - ili bilo kojem građaninu - izvući javne informacije od vlade," WaPo izvještaji. “Svrha FOIA-e je otvoriti savezne agencije nadzoru javnosti. Ali dužnosnici odlučni osujetiti duh zakona mogu godinama razvlačiti zahtjeve, nadajući se da će podnositelji zahtjeva na kraju odustati.”
"U listopadu 2017., The Post je tužio glavnog inspektora Okružnom sudu SAD-a u Washingtonu - korak koji može stajati stotine tisuća dolara u pravnim troškovima - kako bi dobio materijale intervjua s Flynnom," WaPo dodaje.
Sada, Washington Post je ogromna, profitna korporativna medijska kuća koja je u isključivom vlasništvu Jeffa Bezosa, koji je trenutno navedena kao najbogatija osoba na svijetu. Ima li itko tko ovo čita stotine tisuća dolara i godine života koje može potrošiti boreći se s vladom SAD-a da poštuje vlastite zakone o transparentnosti? Može li si bilo koji od alternativnih medija koji se dosljedno suprotstavljaju američkom imperijalizmu priuštiti mnoge takve izdatke? Pretpostavljam da ne.
Nije li uznemirujuće da američki porezni obveznik mora ovisiti o prodajnim mjestima poput Washington Post, izdanje prepuno neokonzervativaca s opsežnom poviješću promicanja američkog intervencionizma u svakoj prilici, izvući te dokumente iza zida neprozirnosti vlade?
Uostalom, prema WaPo-ovom vlastitom priznanju, oboje su tražili i objavio Afghanistan Papers kako bi se obrušio na Donalda Trumpa. Prema do o pošta tim je putem krenuo 2016. isprva tražeći dokumente o Michaelu Flynnu, koji je tada bio dio Trumpove kampanje, nakon što je dobio dojavu da je Uredu posebnog glavnog inspektora za Afganistan dao neke sočne izjave o ratu u Afganistanu. Rekonstrukcija (SIGAR). WaPo tada je donio odluku da objavi novine sada, umjesto da čeka da se završi njegova pravna bitka za više informacija jer je Trump trenutno usred pregovora s talibanima o mogućem povlačenju trupa.
"Post sada objavljuje dokumente, umjesto da čeka konačnu presudu, kako bi obavijestio javnost dok Trumpova administracija pregovara s talibanima i razmatra hoće li povući 13,000 američkih vojnika koji su ostali u Afganistanu", WaPo izvješća.
To je očito inherentno dobra stvar WaPo uložio svoje golemo bogatstvo i resurse u traženje i objavljivanje tih dokumenata. Ali bi li to bilo da ti dokumenti nisu predstavljali priliku da se Trumpova administracija osramoti? Koje vrste informacija donosi notorno sretan rat WaPo ne trošiti svoje bogatstvo i resurse na traženje i objavljivanje? Vjerojatno puno toga.
Vrlo je sigurna pretpostavka da, zbog golemih zidova neprozirnosti vlade koji su izgrađeni oko nesavjesnih stvari koje radi izabrano i neizabrano vodstvo Amerike, postoje daleko, daleko više zlih stvari koje su daleko, daleko gore od svega što se otkrije u Afghanistan Papers za koje ne znamo, pa čak ni ne znamo Znati ne znamo za. Nije li duboko uznemirujuće da se moramo moliti da neki milijarderski medij koji voli rat i podržava establišment ima stranačku agendu za napredovanje ako želimo znati čak i za mali djelić ove informacije?
Čekam tako nešto #AfghanistanPapers biti pušten na slobodu o američkoj umiješanosti u Siriju.
Priča neće biti priča o korupciji i lažnim izvješćima o napretku, već o svjesnom pomaganju Al Qaidi, njezinim prijateljima radikalnim pobunjenicima, čak i ISIS-u.
— Max Abrahms (@MaxAbrahms) Prosinac 10, 2019
Mislim, nije da su Afganistanski dokumenti otkrili nešto što već nismo znali. Bilo je javno znanje dugi niz godina to bilo već postojeći dnevni red do napasti Afganistan dobro prije 11. rujna, bilo je javno znanje da su mnoge laži postavljene nakon invazije, i bilo je javno znanje dugo vremena da nam se laže kako dobro ide rat. Sve što su ta nova otkrića učinila bilo je opredmećivanje i skretanje pozornosti na ono što je svatko tko ima uho već znao: kao i sve druge vojne intervencije pod vodstvom SAD-a, lagali su nam o Afganistanu. Nije kao da je američka vlada svojim otporom spriječila neko masovno nepoznato otkriće bombe WaPo's ZOSPI zahtjevi. Ipak, svejedno im je odolio, samo zato što je bilo zgodnije.
Julian Assange jednom je rekao “Velika većina informacija klasificirana je radi zaštite političke sigurnosti, a ne nacionalne sigurnosti,” i mi to vidimo prešutno potvrdila američka vlada u svojim ogromnim zaostacima neodgovorenih zahtjeva za FOIA, nelegitimnih odbijanja, neopravdanih redigiranja i iskorištavanja rupa u zakonu kako bi se zadržala što je moguće veća sigurnost. Kao jedan pratitelj na Twitteru nedavno stavio, “ZOSPI je donesen 1966. kako bi se legalno obavezan otvaranje vladinih aktivnosti 'sunčevoj svjetlosti'. Pedeset i tri godine kasnije, vlada je naučila kako neutralizirati zakon i ponovno sakriti svoje nedolično ponašanje. Klasificirati sve je jedan način, zahtijevati skupu 'tužbu' je drugi.”
Ne bi trebalo ovako funkcionirati. Ljudi ne bi trebali računati na nemoralne plutokratske medijske institucije da natjeraju svoju vladu da im kaže istinu o tome što se radi u njihovo ime koristeći njihove porezne dolare. Slobodna nacija imala bi privatnost za svoje građane i transparentnost za svoju vladu; s rastućim povećanjem nadzora i vladine tajnosti u cijelom američkom centraliziranom carstvu, ono što dobivamo je upravo suprotno.
Caitlin Johnstone je novinarka, pjesnikinja i pripremateljica utopije koja redovito objavljuje na Srednjem. Pratite njen rad dalje Facebook, X / Twitter, ili nju web stranicu. Ona ima podcasta i knjiga "Woke: Terenski vodič za pripremače utopije".
Ovaj je članak ponovno objavljen uz dopuštenje.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Prije komentiranja pročitajte Roberta Parryja Politika komentara. Navodi koji nisu potkrijepljeni činjenicama, grube ili obmanjujuće činjenične pogreške i ad hominem napadi, te uvredljiv ili nepristojan jezik prema drugim komentatorima ili našim piscima neće biti objavljeni. Ako se vaš komentar ne pojavi odmah, budite strpljivi jer se ručno pregledava. Iz sigurnosnih razloga, molimo vas da se suzdržite od umetanja poveznica u svoje komentare, koji ne smiju biti duži od 300 riječi.
Moto američkog državničkog duha mora biti — Prvo ne nauditi — Drugim riječima — Prestanite ubijati druge ljude.
Iako se slažem sa svime što je Caitlin rekla, pošteno radi treba napomenuti da su tužbe po Zakonu o slobodi informacija - u usporedbi s većinom drugih slučajeva upravnog prava - općenito jednostavnije i jeftinije. Elementi te jednostavnosti:
* Svatko ima pravo podnijeti takve slučajeve; nema bitke oko stajanja.
* Teret dokazivanja valjane pretrage i bilo kakvog uskraćivanja podataka leži na vladi.
* Vlada mora otkriti sve dijelove zapisa koji se mogu odvojiti od poreza.
* Sudovi slobodno tumače zakon o odricanju od izuzeća prethodnim otkrivanjem nepovlaštenim osobama.
* Slučajevi FOIA gotovo se uvijek odlučuju na temelju presude po kratkom postupku, bez troškova suđenja.
* Obično sudovi dodjeljuju odvjetničke naknade i troškove tužiteljima koji značajno prevladaju. Mnoga odvjetnička društva od javnog interesa dobivaju većinu ili sva svoja sredstva putem takvih nagrada.
* Primjenjivi sudski postupci stvaraju znatno radno opterećenje za agencije koje zadržavaju poreze koje se povećava s brojem zadržanih zapisa, stvarajući poticaj da se otkriju svi osim onih nekoliko zapisa zbog kojih je agencija spremna ići na otirač.
* Na webu postoje značajni izvori FOIA za samopomoć.
Unatoč tome, predmeti vezani uz FOIA daleko su od trivijalnih i ako se vode sporovi, rijetko ih dobivaju neodvjetnici koji zastupaju sami sebe.
Zašto iznenađenje cijenom i poteškoćama u pristupu podacima prema ZOSPI-ju, njegove su procedure uspostavile vojska, obavještajne agencije i izvršni ogranak formirajući birokraciju lojalnu njima, a sve u svrhu pobijanja zakona koji otvara vladine zapise javnosti na uvid .
Tijekom Bushevog predsjedništva radi pronalaženja informacija o tome kako je nastao Afganistan, Bush je potpisao izvršnu naredbu i uklonio mnoge vladine podatke, pa čak i retroaktivnu javnu domenu stavljenu pod oznaku Strogo povjerljivo o svojoj obitelji, samom Chenyju i njegovom sastanku s naftnim direktorima, plus puno više .
Skupine volontera, financijskih i pojedinačnih, koštalo je više od 40,000 dolara pravnih troškova, odvjetnika kako bi dobili podatke koji su ponekad bili 70% redigirani.
Rokovi, zbog čega smo već tada znali da među nama ima ljudi koji za plaću prosljeđuju postupke državnim i medijskim kućama, sve do samo 30 dana do dva tjedna.
dva tjedna prije podnošenja peticije,
Birokracija je uzvratila kašnjenjem. mijenjanje zahtjeva ne samo pomoću brojeva glavnih dokumenata, već i do određenih brojeva stranica, svaka stranica zahtijeva različitu peticiju, više početnih troškova, a zatim su počeli naplaćivati pretjeranu naknadu po stranici i kopiji.
Ne postoji takva životinja kao što je sloboda pristupa vladinim zapisima, ikada provjerena cijena Kongresnih zapisa, a ograničenja koja sada tvrde kao patentna prava na reprodukciju materijala, dobivamo samo ono što oni žele objaviti.
Ono što je najprokletije je to što gdje god se nalazi velika osoba, članovi Kongresa i drugi, njihova su imena i tvrtke obično zacrnjeni.
Upamtite još jednu činjenicu, kada izabrani član Kongresa govori o važnim mjerama, oni to uvode rekavši da zadržavaju pravo na izmjenu svojih izjava kasnije; To su dopunjene i revidirane izjave zapisane u zapisima Kongresa.
Kongres, izvršna vlast, obavještajne agencije i vojska drže nas životinje unutar rezervata ne dopuštajući nam da saznamo namjere naših trenera.
I ni riječi ili cviljenja iz establišmenta političke klase aka Stranke rata(e). Lopovluk se nastavlja nesmanjenom brzinom bez negodovanja ili ijednog negodovanja! Začuđujući! Nitko ne kaže, "stani", nitko ne traži glave niti bilo kakvu vrstu obračuna. Ipak, opozivaju predsjednika zbog telefonskog poziva. Bizarni svijet.
Da, nitko nije mogao artikulirati kako bi pobjeda izgledala, ali svi su znali. Bila bi to stalna američka vojna prisutnost u slaboj ovisnoj zemlji. Ostvarili smo pobjedu.
Ne sjećam se da je bilo opće poznato da su planirali invaziju na Afganistan prije 9. rujna, ali su planirali invaziju na Irak. Ovo prema Richardu Clarkeu. Iako bi me iznenadilo da ne planiraju invaziju gotovo posvuda.
Caitlin se povezuje na članak WSWS.com (pod “postojao je prethodni plan) koji tvrdi da bi Afganistan bio napadnut, čak i bez 9. rujna, kako bi se instalirala i uspostavila trasa plinovoda.
Hesus Pas, Metla PILOT! ,RUMMY je napisao dopis u kojem tvrdi da on i drugi nisu znali što rade. Prokletstvo, njihova evidencija to dokazuje i oni moraju biti pozvani na odgovornost. Ovim kretenima pripisujete previše zasluga jer su čudna bića bez moralnog kompasa, suosjećanja ili savjesti. Ulizice, psihopatske nasilnike koje treba istjerati iz vlade i smjestiti u institucije.
Plan ne može biti općepoznat ako ne postoji. Ako je saudijska vlada bila uključena u 911, postojao je plan, ali je izmakao kontroli.
Želiš misliti "NAPREDAK" misli umjereno.
ZA kraj, želio bih ovo baciti na Catlin, slažete li se da je pokušaj pronalaženja smisla u ovim stvarima nemoguć jer su ti ljudi bezobzirni i nemaju smisla.
To je uzrok tolikog našeg otuđenja. Teško je izvući smisao iz nečeg besmislenog. Što je savjet o tome što je pravi problem.
Gledajte saslušanje o opozivu pet minuta i vidjet ćete. Pričaju u krug jer su uhvaćeni.
Ne treba zaboraviti ni Michaela Hastingsa jer je svojim člancima u Rolling Stoneu razvukao zavjesu na afganistansku travestiju stalnog rata, što je rezultiralo smjenom generala Stanleya McCrystalsa. Pogledajte Netflixov film Brada Pittsa 'War Machine' koji je parodija Hastingsovog izvještavanja. Mislim da je Michael Hasting mučenik neizrecive istine o korupciji koja vuče SAD prema dolje.
Ne bi li bilo divno kad bismo mogli pronaći istražitelja koji će otkriti Hastingsovo ubojstvo i tužitelja voljnog istjerati pravdu? Priča je da je radio na "hitu" o Brennanu kada je doživio misterioznu fatalnu nesreću. Prema izdanjima Wikileaksa "vault 7", znamo da su zli sposobni preuzeti daljinsku kontrolu nad mnogim novijim vozilima. Sada je Hastings mrtav, a Assange je u Belmarshu. To je samo "kako se carstvo kotrlja".
Smatram da je ironično da je zamka koju smo postavili Rusiji u Afganistanu kako bi od njega napravili njihovu "vijetnamsku" močvaru još za vrijeme Cartera i Reagana, postala naš najduži rat do danas i dio je "Vječnog rata" koji je bankrotirao SAD.
Sretni praznici Joe. Nadam se da ste vi i vaši dobro.
Naravno, Michael Hastings je bio mučenik i njegova smrt nije bila slučajnost. Što se tiče Netflixa, čini se da je njegov cilj osigurati da se produbi zavaravanje američke javnosti.
Hvala Skip i neka ti bude dobro u nadolazećoj godini.
Privatnost za ljude i transparentnost za vladu! Kakav sjajan koncept!