'Mislili smo da je kuća prazna'

Uz aneksiju 5 milijuna Palestinaca na okupiranom području, Vijay Prashad kaže da je Izrael zadovoljan time što je država apartheida.

Gaza dijeta, 2018. (Vizualizacija Palestine)

By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja

O13. studenoga 2019., u sklopu svog smrtonosnog napada na stanovnike Gaze, izraelske oružane snage bombardirale su zgradu u četvrti Deir al-Balah u gradu Gazi. U tom napadu ubijeno je osam ljudi: Rasmi Abu Malhous (45 godina), Miriam Asoarka (45 godina), Yoseri Asoarka (39 godina), Sim Mohamed Asoarka (13 godina), Mohand Malhous (12 godina), Moad Mohamed Asoarka (7 godina) , i dvoje neimenovanih mališana. Izraelske oružane snage rekle su da su gađale zapovjednika Islamskog džihada, iako su svi u susjedstvu rekli da takav zapovjednik ne živi ni u zgradi ni na tom području. “Bila je to vrlo jednostavna, siromašna obitelj, koja je živjela na usta u limenoj kolibi, bez vode i struje”, rekao je susjed. “Živjeli su od čuvanja ovaca.” Izraelski dužnosnici rekli su da su mislili da je kuća prazna.

Ono što se dogodilo tog dana postalo je rutina u Gazi, koja je ruševina u kojoj živi gotovo 2 milijuna ljudi. Ukradeni komad zemlje koji se nalazi na Sredozemnom moru, Gaza ne može uvoziti robu da bi preživjela, a kamoli da bi rekonstruirala štetu prouzročenu izraelskim napadima. Palestinska agencija UN-a (UNRWA) je 2012. tvrdio da bi bili potrebni "herkulovski napori" u područjima zdravstva, obrazovanja, energije, vode i sanitacije kako bi Gaza postala mjesto pogodno za život. Tri godine kasnije, UN-ova Konferencija o trgovini i razvoju (UNCTAD) predložio da će stalno izraelsko bombardiranje infrastrukture Gaze i izraelski embargo Gaze učiniti teritorij "nemogućim za život do 2020." Nije učinjen nikakav pokušaj da se promijeni smjer.

Prošle su godine Sjedinjene Države prekinule financiranje UNRWA-e, koja sada šepa bez očekivanja da će prikupiti sredstva potrebna za osoblje u školama, klinikama, hitnim službama, humanitarnim i socijalnim službama – ključnoj potpori za Palestince čije su obitelji bile u izbjeglištvu logorima ili u izbjeglištvu kroz pet generacija. UNRWA igra važnu ulogu za Palestince, posebno u Gazi. Tijekom izraelskog bombardiranja sredinom studenog ubijena su najmanje 34 Palestinca. Među njima je bio Ameer Rafat Ayad, učenik II razreda UNRWA-ine osnovne škole Zaitoon.

Ghassan Kanafani: “Imperijalizam je položio svoje tijelo nad svijetom, glavu u istočnoj Aziji, srce na Bliskom istoku, njegove arterije dosežu do Afrike i Latinske Amerike. Gdje god ga udariš, oštetiš ga i služiš svjetskoj revoluciji.”

Šest desetljeća narodu Palestine uskraćeno je pravo na državnost i pravo na državljanstvo. Oni su okrutnošću povijesti svedeni na izbjeglice i okupirani narod. Obećanje o rješenju s dvije države sada je uvelike izgubljeno. Naselja na Zapadnoj obali, iscrpljivanje istočnog Jeruzalema i zatvaranje Gaze učinili su suverenitet – pa čak i postojanje – bilo koje palestinske države na ovim teritorijima nemogućim. Benjamin Netanyahu, premijer Izraela s najdužim stažem, govorio je o potpunoj aneksiji Zapadne obale. Sada je američka vlada otvoreno rekla da Izrael može tražiti naselja kao dio svog teritorija, što znači da se Zapadna obala može zauzeti. To je prijezir koji pokazuju izraelska država – i njezini američki pomagači – prema rješenju s dvije države. Oni žele rješenje s tri države - protjerati Palestince u tri države Jordan, Libanon i Egipat. Zato izraelski režim tako sustavno i bezosjećajno svakodnevno ponižava palestinsko stanovništvo.

Ovo sustavno ponižavanje dolazi u pretresima, uvredama i zatvaranjima; u devastaciji maslinika; u zidu apartheida koji okružuje i Zapadnu obalu i Gazu; i dolazi na kontrolnim točkama gdje Palestinci rutinski trpe ocrnjivanje. Grupa Stop the Wall upravo je objavila online zbirka eseja, "Gradite otpor, a ne zidove", gdje palestinska feministica i pravna znanstvenica Nadera Shalhoub-Kevorkian piše o postojanosti male palestinske djece koja odbijaju prihvatiti činjenicu kolonijalne okupacije; i gdje Hala Marshood i Riya Al'Sanah od Who Profits from the Occupation gledati dok su milijarde u svijetu – uključujući Palestince – “krenule na iscrpljujuća i često smrtonosna putovanja u potrazi za boljim životom”.

Zid postoji samo ako ga ne izazovete. Ako mu se suprotstavite, zid je samo zemlja koja se može raspasti. Ako se opirete, ne stojite iza zida. Uza zid su držani oni koji su nehumani. Skrivaju se iza zida. To je njihov zid. To nije naš zid. Živimo u a svijet bez zidova.

Rješenje s jednom državom, položaj s najviše mogućnosti, odbijaju izraelska država i veliki dijelovi izraelskog društva na temelju toga što ono više ne bi dopuštalo postojanje židovske države. Palestinci bi bili gotovo većina, a takva bi demokracija bila neprihvatljiva u etnonacionalističkoj državi. Dakle, ono što Izrael govori je da je zadovoljan time što je država apartheida i aneksijom 5 milijuna Palestinaca na okupiranom području koji će postati stanovnici drugog reda unutar Velikog Izraela. To je aparthejd, kao Ujedinjeni narodi prijaviti stavio prije dvije godine. To je situacija s kojom smo suočeni. To je situacija koju potiče američka vlada. To je trenutna stvarnost.

Muath Amarneh: “Oko istine nikada neće biti zatvoreno.” 

U Ujedinjenim narodima prije nekoliko dana, Andrew Gilmour, pomoćnik glavnog tajnika za ljudska prava, primijetio da ništa ne može “opravdati česta gađanja [izraelskih] snajperista koji točno znaju što rade i ciljaju s ogromnom preciznošću – ponekad da ubiju, češće da ozlijede, ali s ozljedama koje mijenjaju život, uključujući gubitak vida i amputaciju udova – tisuće palestinske djece i to prečesto.” “U cjelini gledano,” rekao je Gilmour, “to je golema nepravda i sustavni primjer diskriminacije i poniženja.”

Dok je Gilmour držao svoju prezentaciju, izraelske snage ciljale su novinare u Surifu, blizu Hebrona, na Zapadnoj obali. Muath Amarneh, palestinski fotograf, upucan je u lijevo oko dok je izvještavao o zauzimanju palestinskih zemalja od strane izraelske vojske. "Oči istine nikada neće biti zaslijepljene", pjevali su njegovi kolege na demonstracijama u Betlehemu. Novinarima ova pucnjava budi sjećanja na ubojstvo Yasera Murtaje kako je prošle godine izvještavao s ograde Gaze.

Pet tisuća i pedeset Palestinaca je trenutno u izraelskim zatvorima, mnogi od njih pod proizvoljnim i nezakonitim "administrativnim pritvorom". Među njima je Khalida Jarrar iz Narodnog fronta za oslobođenje Palestine, koja je prethodno bila uhićena 2015. i 2017., posljednji put puštena 28. veljače 2019. Ponovno je uhićena 31. listopada 2019. Ovaj jezik je farsičan – uhićenje, sudac, sud, zakon. Ništa od toga nije stvarno, budući da je Jarrar zatvoren izvan svih zakonskih odredbi i mučen je u izraelskom zatvoru.

Nit zlobe proteže se od izraelskih zatvora do domova militanata Pokreta za socijalizam u Boliviji, gdje se pojačalo nasilje potaknuto ilegalnim pučem i njegovim vođama. Bilo da se radi o izraelskoj vladi ili o neofašistima rasistički evanđeoske političke snage u Južnoj Americi, više vole nasilje nego čovječanstvo. Ne čudi da je nova "vlada" u Boliviji žurno protjerala kubansku medicinsku brigadu, dajući prednost odredima smrti nego liječnicima.

Jeste li znali da je 21^st stoljeća radnik koji globalno proizvodi iPhone je 25 puta više eksploatiran od 19^th stoljeća radnik koji je izrađivao tekstil u Britaniji? To je naš nalaz Bilježnica br. 2, “Stopa iskorištavanja: slučaj iPhonea.” U Delhiju je naš tim održao predstavljanje Notebooka na Sveučilištu Ambedkar, gdje je dr. Satyaki Roy, izvanredni profesor ekonomije na Institutu za studije industrijskog razvoja, govorio o "globalnoj arhitekturi hegemonije u proizvodnim mrežama". Kroz fragmentaciju proizvodnje, rekao je dr. Roy, globalni kapital je intenzivirao svoju eksploataciju rada; iPhone Notebook pojašnjava ovu tendenciju. Dok kapital globalnog juga, kao što je Foxconn, izravno i intenzivno iskorištava radnu snagu, većinu ukupnog viška vrijednosti prisvajaju transnacionalne tvrtke, bazirane najčešće na globalnom sjeveru. Dr. Roy je naglasio potrebu da se usredotočite ne samo na one koji rade u tvornici, već i na neformalnu radnu snagu koja često proizvodi dobra i usluge za lanac vrijednosti.

Seminar se održao u sjeni pokušaja indijske vlade da ukine postojeće radno zakonodavstvo. Vlada je popis zakona o radu podijelila u četiri zakona – o plaćama, o industrijskim odnosima, o socijalnom osiguranju te o zdravlju i uvjetima rada. Do sada je Vlada objavila svoj kodeks o plaćama, što je izravan udar na živote radnika. Indijsko gospodarstvo je u zastoju, sa sporim stopama rasta i ne nazire se kraj. Indijska vlada nastoji povećati rast napadom na rad, što je jasna demonstracija marksističkog gledišta da se bogatstvo stvara izvlačenjem viška vrijednosti. Glavni sindikalni savezi u zemlji rekli su da će više od 200 milijuna radnika stupiti u štrajk 8. siječnja 2020.
Ti radnici, poput Palestinaca i Bolivijaca, izlaze na ulice s riječima Bertolda Brechta iz “U slavu dijalektike” (1951.) u ušima,
 
Kad su već vladari progovorili,
Tada će oni kojima se vlada početi govoriti.
Tko se usuđuje reći 'nikad'?
Tko je kriv ako ugnjetavanje ostane? Mi smo.
Tko može prekinuti njegovu ropstvo? Možemo.
Tko je potučen, mora ustati!
Tko je izgubljen, mora uzvratiti!
Tko je prepoznao svoje stanje – kako ga itko može zaustaviti?
Jer poraženi danas bit će sutrašnji pobjednici!

Vijay Prashad, indijski povjesničar, novinar i komentator, izvršni je direktor Tricontinental: Institut za društvena istraživanja i glavni urednik Left Word Books.

Ovaj je članak iz Tricontinental: Institut za društvena istraživanja.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

 Prije komentiranja pročitajte Roberta Parryja Politika komentara. Navodi koji nisu potkrijepljeni činjenicama, grube ili obmanjujuće činjenične pogreške i ad hominem napadi, te uvredljiv ili nepristojan jezik prema drugim komentatorima ili našim piscima neće biti objavljeni. Ako se vaš komentar ne pojavi odmah, budite strpljivi jer se ručno pregledava. Iz sigurnosnih razloga, molimo vas da se suzdržite od umetanja poveznica u svoje komentare, koji ne smiju biti duži od 300 riječi.