Boris Johnson favorit je za pobjedu u natjecanju za vodstvo konzervativaca. No ima li on ono što je potrebno za postizanje dogovora o Brexitu s EU-om?, pita Johanna Ross.
Boris Johnson (Wikimedia Commons)
By Johanna Ross
u Edinburghu, Škotska
Posebno za Vijesti o konzorciju
Tnatjecanje za vodstvo konzervativne stranke ili “horor show”, kako ga je nazvala škotska prva ministrica Nicola Sturgeon, sada je sveden na puki dvostruki čin ljubimac Boris Johnson i ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt sada će se sukobiti u pokušaju da postanu sljedeći premijer Ujedinjenog Kraljevstva.
S odlučujućom pobjedom od 160 glasova u četvrtak, Johnson je pobijedio i Hunta i Michaela Govea, koji su u petom krugu skupili samo 77 odnosno 75 glasova, iz prvotne skupine od 16 koji su se svi natjecali za zamjenu Therese May.
Natjecanja za vodstvo po svojoj su prirodi prožeta prevarama, a šuška se da u ovoj utrci nije sve bilo čisto – što nije iznenađujuće u Torijevskoj stranci prepunoj podjela. Prijavljeno je da su Borisovi pristaše možda bili uključeni u taktičko glasovanje usput, dajući glasove Huntu kako bi se obranio od glavnog rivala Govea.
Između Borisa i Govea doista nije izgubljena ljubav otkako je potonji zabio nož u leđa najekscentričnijoj britanskoj plavokosoj političarki u prethodnom natjecanju za vodstvo 2016. godine. Ovaj put, njihovi timovi za kampanju nisu uzeli zarobljenike sa svim mogućim kosturima otkrivenim iz ormara. Od Johnsona koji je proglašen rasistom do Goveove zlouporabe kokaina, pokušavalo se na svakom koraku eliminirati jedni druge.
No, neumorni Johnson, bivši londonski gradonačelnik i ministar vanjskih poslova, koji je izbačen u prethodnom natjecanju, ostaje prvi natjecatelj. I nitko nije siguran zašto. Uvelike se smatra najnesposobnijim i najneugodnijim od političara – a kamoli kandidatima za vodstvo – čini se da ovaj plavokosi lakrdijaš još uvijek ima naklonost među vjernicima Torijevske stranke.
Možda je ovaj put samo pogodio – nakon suzdržanog, bezosjećajnog svibnja, Borisova živahna osobnost pogodila je žicu i njegova je nedisciplinirana, šambolična priroda na neki način oproštena. On sigurno ne bi bio sam na svjetskoj pozornici – s Trumpom preko Atlantika i bivšim komičarem Zelenskim u Ukrajini – Borisove ludorije ne bi bile naodmet.
No, valja napomenuti da unatoč popularnosti unutar svoje stranke, Boris nema jednaku potporu među biračima. Posljednjih tjedana mediji i platforme društvenih medija bili su preplavljeni primjerima njegovih najgorih gafova i očiglednih epizoda neznanja, češće nego ne popraćenih porukom slutnje poput: 'A ovaj bi čovjek mogao biti naš sljedeći premijer...'.
Zatim je nešto poput specijalista za davanje uvredljivih primjedbi – od opisivanja muslimanskih žena koje nose burku kao 'poštanskih sandučića' do izjave da ljudi afričkog podrijetla imaju 'osmijehe poput lubenice'. Nevjerojatno, čini se da ništa od ovoga nema veliki utjecaj na njegovu kandidaturu za vodstvo, ali ostaje za vidjeti kako bi prošao na općim izborima.
Što se tiče čovjeka koji je ostao suprotstaviti Borisu – blagog Hunta koji govori japanski – on nije mogao pružiti veći kontrast, a ipak njih dvojica imaju mnogo toga zajedničkog. Oboje su diplomirali na Oxfordu, stekli su značajno iskustvo u kabinetu i vladi u sjeni te su zastupnici više od desetljeća.
Sve o Brexitu
Također su podjednako obavljali ulogu ministra vanjskih poslova, iako je Borisov mandat ondje nedvojbeno bio živopisniji jer je bio isprekidan nizom diplomatski gafovi. Pridružio se prevladavajućem napadu na Rusiju, padajući intenzivne kritike jer je rano optužio Rusiju za aferu Skripal bez dokaza. Sa svoje strane, i Hunt ima izražavao antiruske stavove. I bio je oštar u svojim napadima Wikileaks izdavač Julian Assange, osuđujući stručnjak UN-a za mučenje jer je zaključio da je Assange doista bio mučen. Johnson također udario Assangea jer je londonsku metropolitansku policiju koštao 5.3 milijuna funti.
Hunt je u ponedjeljak rekao da bi se Britanija mogla pridružiti SAD-u napadaju Iran.
Jeremy Hunt (Flickr)
Međutim, pravo pitanje o kojem će se dva kandidata ocjenjivati u ovom natjecanju samo među članovima Konzervativne stranke je, naravno, Brexit.
Dok je Johnson bio dosljedan u svom pristupu da Britanija napusti EU "dogovorom ili bez dogovora" 31. listopada, Hunt je zauzeo nijansiranije, a neki tvrde i realističnije stajalište. Tvrdio je da treba postići dogovor s Bruxellesom i misli da je on pravi čovjek koji to može učiniti. Vjeruje da on sam može ponovno pregovarati o sporazumu s EU-om što znači da ne bi bilo potrebe za irskim backstopom.
Međutim, ono što nije jasno jest zašto točno Hunt misli da može učiniti išta bolje od May, koja je uz velike poteškoće parlamentu predstavila tri različita sporazuma o Brexitu, kako bi svi bili odbijeni. Suočimo se s tim: tko god da je na čelu broda za Brexit, naići će na iste prepreke od kolega političara u Westminsteru, od kojih su većina ostali i protive se samom konceptu Brexita.
U najmanju ruku traže drugi referendum o Brexitu ili čak opće izbore, što bi moglo biti katastrofalno za konzervativnu vladu. Ali ako Boris bude premijer, kao što svi pokazatelji pokazuju, vrlo je vjerojatno da bismo mogli vidjeti ono što je bivši čelnik Tony Blair nazvao 'nezamislivim' – Brexit bez dogovora bez ikakvih javnih konzultacija.
Lako se zaokupiti dramom natjecanja za vodstvo konzervativaca – čiji ćemo rezultat znati na 22. srpnja – i zanemariti širu sliku. Jer ako se objektivno analizira ono što se događa, argument da se Brexit odnosi na provođenje demokratske volje naroda kada su glasali za 'Odlazak' na referendumu 2016., izgleda sve tanji.
A Vlada koja nema većinu, u stranci koja je podbacila u anketama, mogla bi izvesti ono što se čini kao čin samoozljeđivanja izvodeći UK iz Europske unije bez dogovora. Kancelar Phillip Hammond potvrdio je ranije ovog tjedna, utonula u ekonomski zaborav, da bi se Britanija mogla naći u stanju u kojem čak i mjere štednje izgledaju dobro, dok pokušava ići sama kao neovisna trgovačka nacija.
Nadalje, postoji prijetnja teritorijalnom integritetu Ujedinjenog Kraljevstva. Građani Škotske promatrali su nestašluke natjecanja za vodstvo Konzervativne stranke s određenom dozom skepse dok su se pitali koliko sve to ima veze s njima. Ne samo da je Konzervativna stranka gotovo suvišna u Škotskoj, i to već godinama, već je većina Škota glasala za ostanak u EU na referendumu 2016. i to je stajalište učvrstila na nedavnim europskim izborima.
Scenarij bez dogovora sigurno bi potpuno otuđio škotske birače i dao dodatni poticaj potreban škotskom pokretu za neovisnost. Dakle, zagovornici Brexita mogli bi dobiti više nego što su očekivali ako Britanija ispadne iz Europe – ne bi bilo pretjerano reći da bismo mogli vidjeti prekinuti Ujedinjenog Kraljevstva.
Dakle, bez obzira na to tko pobijedi u ovoj utrci za vodstvo Torijevaca, to ne rješava pitanje Brexita, unatoč tome što neki konzervativni političari misle. Dok jašem na valovima mora nakon Brexita, doista nije jasno hoće li brod Britannia potonuti ili plivati. Ali ako je jedno sigurno, s BoJom na čelu, bila bi to paklena vožnja.
Johanna Ross je slobodna novinarka iz Ujedinjenog Kraljevstva.
Glavna stvar, koju ovaj članak propušta, je da EU NE, NE, NE predaje irski backstop, točka.
Dakle, tko god pobijedi, ili će napraviti težak Brexit bez dogovora, ili će visjeti visoko kao May, ili će stranka izgubiti sljedeće izbore. Što se tiče toga i Brexita, Corbyn je švafler od izvornog referenduma. Sviđa mi se on, stari "novi laburisti" općenito, ali, ako nije mogao čvrsto podržati stranački nedvosmisleni stav o ostanku, trebao je odstupiti s mjesta čelnika stranke.
Nije iznenađujuće, Ross je dio 99.9% MSM-ovih grupacija iz Bruxellesa, za koje male stvari poput rezultata referenduma nisu od velike važnosti i mogu se zanemariti. Njihov gotovo vjerski žar za pomalo neuhvatljive zasluge i vrline superdržave EU nepokolebljiv je i neprobojan, a dovoditi ga u pitanje je nekako nepristojno, zbog čega se čovjek grčevito hvata za svoje bisere.
Naravno, svih 17.4 milijuna koji misle drugačije očito su stari, neobrazovani, netrpeljivi i rasisti, pa se njihovi stavovi mogu sa sigurnošću odbaciti. Mnogi od tih Deplorables And Irredeemables vjerojatno su sada ionako mrtvi. A Farageove pristaše se također mogu ignorirati, jer on je netrpeljivi rasist koji želi pobiti sve homoseksualce, prodati NHS Goldman Sachsu, vara na kartama, šutira svog psa i nosi žensko donje rublje. O da, i on je antisemit. Pitajte Guardian i BBC, oni će vam reći. O da, i protiv njega sada postoji slučaj za prijevaru od onih sjajnih momaka u Bruxellesu. Skandal sex/women bio je rezerviran za Borisa. To postaje malo staro nakon Assangea.
Možda bismo se jednostavno trebali osloboditi izbora i svih tih demokratskih problema i natjerati Superiorna bića poput Rossa da donose sve naše odluke umjesto nas. Uštedite mnogo problema, stvarno.
Činjenica da se referendum može opisati kao "IZGUBLJEN" govori vam da je pravo emocionalno pitanje DEMOKRACIJA.
Poput izbora u SAD-u 2016., ali s mnogo manje pretenzija na demokraciju (glasovi samo torijevskih članova), čini se da dva užasna kandidata daju male šanse za pozitivan ishod za UK - osim ako se ne održe trenutačni opći izbori.
To je trojac, a i Boris ima prijatelje.
Boris Johnson pokazao je da je samo Donald Trump s obrazovanjem na Etonu.
Bože, on je čak i dobar prijatelj s užasnim Steveom Bannonom, otkriveno je.
Finalisti Johnson i Hunt obojica su duboko u džepu proizraelskog lobija u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Boris Johnson je jasno dao do znanja svoju snažnu potporu Izraelu dok je bio ministar vanjskih poslova, hvaleći "genijalnost Izraela" na parlamentarnom prijemu u listopadu 2017. povodom obilježavanja 100 godina od Balfourove deklaracije i izražavajući svoj ponos zbog "britanske uloge u stvaranju Izraela" u uvodu Daily Telegrapha -ed.
U svibnju 2019. Times of Israel tvrdio je da je Johnsonov pradjed po majci bio rabin iz Litve, te da je također povezan s jednom od vodećih britanskih židovskih obitelji: druga žena Johnsonova oca, Jenny, pokćerka je Edwarda Sieffa, filantrop i bivši predsjednik maloprodajnog diva Marks & Spencer.
Otprilike 60% židovske zajednice u Britaniji živi u širem Londonu, a Johnsonove kampanje 2008. i 2012. za gradonačelnika Londona dobile su značajnu potporu židovskih donatora. Johnson je odmah potpisao London za međunarodnu oporbenu inicijativu za “antisemitizam”.
Kao gradonačelnik Londona, Johnson je pokazao podršku Izraelu protiveći se pokretu za bojkot, oduzimanje i sankcije (BDS). Intervenirao je u svađi oko kontroverznog sponzorskog ugovora između Transporta za London i Emirates Airlinea, Johnson je izjavio da "ne može smisliti ništa gluplje" od BDS-a.
Kao Mayin ministar vanjskih poslova, Johnson je zauzeo čvrst stav protiv međunarodnih kritičara Izraela. Na primjer, zabrinutost Vijeća za ljudska prava UN-a u vezi s Izraelom nazvao je "besmislenom" i "apsurdnom".
Johnson je potez Donalda Trumpa da prizna Jeruzalem kao glavni grad Izraela nazvao "trenutkom prilike" za mir. Njegovo prihvaćanje Trumpove lude odluke dovelo je do optužbi za “smišljanje politike na papučici” i slabljenja dugotrajnog britanskog stava o ovom važnom pitanju.
Jeremy Hunt, britanski ministar vanjskih poslova, nije ništa manje revan za Izrael. Hunt je tvitao svoje odobravanje kada je Njemačka nedavno usvojila zakon kojim se pokret BDS (Bojkot, oduzimanje i sankcije) proglašava "antisemitskim", rekavši: "Bojkot Izraela - jedine židovske države na svijetu - je antisemitski."
Hunt je nedavno najavio da će se Ujedinjeno Kraljevstvo ubuduće suprotstavljati svim prijedlozima koji kritiziraju izraelska kršenja ljudskih prava na Zapadnoj obali i u Gazi, a koji se podnose UN-ovom Vijeću za ljudska prava pod “Točkom 7”, procedurom koja se bavi izraelskim kršenjem ljudskih prava na okupiranim palestinskim teritorijima.
Na godišnjem parlamentarnom prijemu Konzervativnih prijatelja Izraela početkom ove godine, Hunt je izjavio da je "izraelsko pravo na samoobranu apsolutno bezuvjetno". Naravno, nije rekao ništa o sličnom pravu Palestine protiv nezakonitog okupatora.
Hunt je također nazvao Jeremyja Corbyna, čelnika Laburističke stranke, "patetičnim" jer je doveo u pitanje vjerodostojnost tvrdnji da je Iran "definitivno" ili "gotovo sigurno" odgovoran za napade na naftne tankere u Perzijskom zaljevu i posumnjao u riječ Britanaca inteligencija.
Johnson i Hunt ostaju duboko u džepovima proizraelskog lobija u Velikoj Britaniji.
U međuvremenu proizraelski lobi vodi lov na vještice, vodi lov na vještice protiv Jeremyja Corbyna.
Corbyn je oduvijek podržavao prava Palestinaca i skeptično je gledao na Izrael, razbijajući Blarirov kalup bezizlazne podrške Izraelu.
Cilj Izraela i proizraelskog lobija je neutralizirati političare i pokrete diljem svijeta koji prijete da će Izrael pozvati na odgovornost za njegova masovna kršenja međunarodnog prava.
Izraelska okupacija palestinskog teritorija na Zapadnoj obali i Jeruzalema, opsada Gaze, ratovi u Libanonu i Gazi, međunarodne kampanje ubojstava, nezakonita aneksija Golanske visoravni, ratno huškanje protiv Sirije i Irana i još mnogo toga legitimni su razlozi za kritiku.
Na primjer, tvrdnja da je Izrael "rasistički poduhvat" ni na koji način nije "antisemitizam". Zapravo, to je opravdana kritika, kao što pokazuje najnoviji izraelski zakon o nacionalnoj državi samo za Židove.
Optužbe za "antisemitizam" upućene Corbynovoj stranci ne temelje se na vjerskim predrasudama, što je tradicionalna definicija pojma. Umjesto toga, oni su čisto političke prirode i dio su pažljivo orkestrirane kampanje za zabijanje klina između laburista i njihovog biračkog tijela.
Proizraelske lobističke skupine i pojedinci koji stoje iza kampanje uništenja Laburističke stranke pod Corbynom zakačili su se za antisemitizam jer znaju da ne mogu pošteno pobijediti u raspravi. Oni znaju da Britanija nema želuca za masovno nasilje Izraela protiv Palestinaca.
Aktivnosti proizraelskog lobija uključuju očito miješanje Izraela u demokraciju Ujedinjenog Kraljevstva:
The Lobby Episode 4: The Takedown?https://www.youtube.com/watch?time_continue=1590&v=pddH2sfNKNY
Videozapis dokumentira raspravu službenika izraelskog veleposlanstva u Londonu o potencijalnoj zavjeri da se "sruše" britanski političari – uključujući visokog ministra britanske vlade.
Proizraelski lobi u Ujedinjenom Kraljevstvu koristi se vrlo sličnim načinom igre kao proizraelski lobi u Sjedinjenim Državama.
Dana 24. lipnja 2019., čelnik Laburističke stranke i vođa oporbe Jeremy Corbyn rekao je da kandidati Torijevske stranke Boris Johnson i Jeremy Hunt 'nemaju dodira sa stvarnošću' u vezi s Brexitom:
U svom odgovoru Theresi May o nepostojanju dogovora, Jeremy Corbyn je rekao:
“Dvojica torijevskih kandidata za vodstvo i dalje govore da će, ako ne mogu ponovno pregovarati o backstopu – za koji su čelnici EU-a prošlog tjedna rekli da nije moguć – onda težiti izlasku bez dogovora.
“Hoće li nam premijerka reći vjeruje li da nikakav dogovor ne bi trebao biti na stolu kao održiva opcija?
"I, po njezinu mišljenju, što bi bilo gore: izostati bez dogovora u listopadu ili vratiti ovo pitanje ljudima na posljednju riječ?"
Konkretno u vezi s Borisom Johnsonom i drugim referendumom, Corbyn je rekao:
“Niti jedan od torijevskih kandidata za vodstvo nema vjerodostojan plan. Jedan [Johnson] čak tvrdi da se možemo srušiti pod uvjetima WTO-a i dalje trgovati bez carina...
“Bivši ministar vanjskih poslova također nam je rekao da bi u okviru svog plana bez dogovora mogao, citiram, 'riješiti problem slobodnog kretanja roba u kontekstu sporazuma o slobodnoj trgovini ... o kojem ćemo pregovarati u razdoblju provedbe' .
“Gospodine predsjedavajuće, može li premijer potvrditi da ako nema dogovora neće biti razdoblja provedbe?
“Duboko je zabrinjavajuće da oni koji žele voditi ovu zemlju nemaju pojma o stvarnosti.
“Premijerka je rekla da je Vijeće ponovilo svoju želju da se izbjegne 'neuredan Brexit'. Nisam siguran da će ih umiriti izjave njezinih potencijalnih nasljednika.
“Laburisti su iznijeli plan koji bi mogao okupiti ovu zemlju, ali premijer je odbio kompromis.
“Tko god bio sljedeći premijer, jedva će imati potporu ovog doma, tako da sigurno nemaju mandat prisiliti ovu zemlju na katastrofalan ekstremno desni Brexit.
“I jasno dajem do znanja da će laburisti raditi u cijelom Zastupničkom domu da blokiraju nepostojanje dogovora.
"No, s kakvim god planom za Brexit novi čelnik torijevaca izađe, nakon tri duge godine neuspjeha, trebali bi imati povjerenja da se vrate ljudima na dogovor koji je dogovorio parlament."
U siječnju 2017. Jeremy Corbyn izrazio je zabrinutost zbog izraelske upletenosti u britansku politiku, nakon emitiranja dokumentarne serije Al Jazeera Investigations The Lobby, koja dokumentira aktivnosti službenika izraelskog veleposlanstva i proizraelskog lobija u Ujedinjenom Kraljevstvu.
https://www.youtube.com/watch?v=pddH2sfNKNY
Corbyn je postupke višeg političkog dužnosnika izraelskog veleposlanstva opisao kao "neprimjereno miješanje u demokratski proces ove zemlje" i bio je zabrinut zbog nacionalne sigurnosti što je Boris Johnson rekao da je stvar zatvorena.
U svom uvodnom govoru na godišnjoj konferenciji Laburističke stranke 2018. Corbyn je rekao da će njegova vlada, ako bude izabrana, odmah priznati palestinsku državu kao način potpore dvodržavnom rješenju izraelsko-palestinskog sukoba. Izjavio je da Laburistička stranka osuđuje “pucanje na stotine nenaoružanih prosvjednika u Gazi od strane izraelskih snaga i donošenje izraelskog diskriminirajućeg zakona o nacionalnoj državi”.
U dokumentarnoj seriji Al Jareeze, The Lobby, službenik izraelskog veleposlanstva Shai Masot snimljen je kako u razgovoru s britanskim državnim službenikom pokušava "skinuti" britanske političare, uključujući Alana Duncana, tadašnjeg državnog ministra za Europu i Ameriku. Crispin Blunt, predsjednik Odbora za vanjske poslove Commons-a, rekao je da je na "popisu hitova".
Za Masota je također zabilježeno da je nastojao promicati osnivanje proizraelske omladinske organizacije, s namjerom da se poveže s postojećim Radničkim prijateljima Izraela. Također je snimljeno kako je rekao Joan Ryan, predsjednici Radničkih prijatelja Izraela, da ima milijun funti za putovanja zastupnika u Izrael.
Film je uključivao intervju s Jackie Walker, koja je rekla za Al Jazeeru: “Rekla bih da postoji kriza u načinu na koji se antisemitizmom manipulira i koristi od strane određenih dijelova – ne samo u Laburističkoj stranci, već iu drugim strankama i medija kako bi diskreditirali Jeremyja Corbyna i niz njegovih pristaša”.
Izraelski veleposlanik Mark Regev ispričao se Alanu Duncanu zbog Masotovih komentara. Masot je poslan natrag u Izrael i dao je ostavku, kao i uključeni državni službenik.
Ministrica vanjskih poslova u sjeni, Emily Thornberry, pozvala je Odbor za vanjske poslove Donjeg parlamenta da provede istragu o onome što se činilo neprimjerenim miješanjem strane sile u britansku politiku. Lider oporbe, Jeremy Corbyn, pisao je premijeru u istom smislu. Alex Salmond, glasnogovornik Škotske nacionalne stranke za vanjske poslove, također je zatražio potpunu istragu.
Međutim, Boris Johnson, tadašnji ministar vanjskih poslova, odbacio je pozive da se poduzmu mjere protiv izraelskog veleposlanstva i rekao da se "stvar može smatrati zatvorenom".
Dobra informacija. Hvala.
Oba kandidata također su žestoko protiv Rusije.
Za mene, niti jedan kao premijer ne sluti na dobro...Kakav nered.
Svaki put kad vidim ili čujem Johnsona, podsjetim se na nastup pokojnog, velikog Grahama Chapmana na Monty Pythonovim twit olimpijadama više klase.
Čini se da bi Boris mogao dati Vivian Smith-Smythe-Smith trku za svoj novac u Take the Bra Off the Debutante. Već znamo da je konkurentan u Probudite susjeda.
Boris nije uvijek bio Brexiterov, autor je krivo shvatio. Boris je veliki oportunist (osim svoje mizonije, rasizma i seksizma, pojačanog neznanjem više klase, čovjek koji ne zna cijenu pola litre mikrofona!), pa je promijenio svoj stav na temelju toga hoće li napredovati njegovu navodnu karijeru ili ne. Dakle, u ranoj ošamućenosti ove besmislene vježbe reakcije zvane Brexit, Boris je bio Ostatak, ali je brzo ugledao svjetlo kad je shvatio da pripada političkoj stranci koja je još uvijek zapela u 19. stoljeću (ili ranije).
Zanimljivo da je na nedavnim izborima u SAD-u bio lakrdijaš protiv globalista.
Bilo je izgubljeno/izgubljeno. Izgubili smo debelo. Svaki dan donosi novi užas. Gotovo je smiješno.
U ponedjeljak je Hunt rekao da bi se Britanija mogla pridružiti SAD-u u napadu na Iran.
Pa on se već pridružio Trumpovoj administraciji kako bi pokopali sporazum o projektilima INF podupirući neutemeljene tvrdnje da Rusija krši ugovor.
https://www.theamericanconservative.com/articles/what-facts-how-politics-trumped-intel-in-nuke-treaty-pullout/
Jeremy Corbyn je stvarno najbolji izbor za državu jer je on u potpunosti okrenut LJUDIMA poput Bernieja Sandersa. Boris Johnson je samo još jedna korportistička marioneta...
Naravno da bi Corbyn bio najbolji za zemlju. Zato se nadam da će torijevci izabrati klauna BoJoa za svog sljedećeg vođu. Napravio bi haos s Brexitom, zbog čega bi torijevci izgledali još gore nego što već izgledaju. To bi osiguralo da će izgubiti sljedeće opće izbore i, nadajmo se, omogućiti Corbynu da nevoljko povuče laburiste iz Blaira do pobjede.
Nakon sve 'drame' ovo je doista loš članak
Ono što je ovdje propušteno jest da su 'brexit pantomima' i 'konzervativna utrka za vodstvo' dijelovi iste cjeline – uskratiti javnosti bilo kakvu riječ o vođenju zemlje – i posljedično, uskratiti Jeremyju Corbynu priliku da bude PM. Britaniju je preotela torijevska stranka za svoje ciljeve. Unatoč tome što je manjinska stranka, trenutačni režim ne žuri predati vlast, a mediji samo opisuju događaje, a ne osporavaju status quo.
U cijeloj toj šaradi jasno je da je riječ o okupacijskom režimu; da je demokracija mrtva, a sloboda govora gotovo stvar prošlosti. Nema nikakvog izazova u ovoj pauzi, laburisti su jadni kao vodeća oporbena stranka i samim time, narod, biračko tijelo je prepušteno svome u svemu tome. Dva gornja štrebera nisu odgovor na brojne britanske probleme – od kojih je jedan imati 'vođe' dostojne tog imena. Ni Johnson ni *unt neće 'isporučiti' brexit – za što je Ujedinjeno Kraljevstvo glasalo prije tri godine.
Slažem se s Ronom da je ovo loš članak
Također se slažem s njim da su 'brexit pantomine' i konzervativna utrka za vodstvo dio iste cjeline, ali s dužnim poštovanjem predlažem da razmisli o tome što Corbyn pokušava učiniti prije nego što vodeću oporbu odbaci kao jadnu. Corbyn je preuzeo moć elitističke države. Elita će, kao što se pokazuje, učiniti sve da zadrži status quo. Naoružana je popustljivim medijima i nečuvenim propagandnim trikovima. Prilično je nevjerojatno da se Corbyn držao tako dugo i moramo ga podržati. Ne mislim da je ikada sugerirao da je vođa ključna komponenta i da ovce moraju slijediti. On pokušava uvesti drugačiji, pošteniji oblik demokracije i neće uspjeti ako mi, ljudi, ne ustanemo svi kao jedan da se naš glas čuje. Ako to ne učinimo, ako se koprcamo čekajući 'jakog vođu' da nas vodi, onda smo osuđeni na propast. Trebali bismo podržavati politiku, a ne osobnost.
Ponekad pomislim da Britanci pate od kolektivnog slučaja stockholmskog sindroma... zaljubili su se u svoje zlostavljače. Dok najbogatijoj britanskoj obitelji, kraljevskoj obitelji daju više od milijarde funti, oni režu mrvice egzistencije siromašnima i hendikepiranima.
ups... milijarda za popravke svojih dvoraca u sljedećih deset godina
Razočaran sam ovim člankom jer autorica ima jasnu pristranost prema svojoj želji da Ujedinjeno Kraljevstvo ostane u EU-u, što je prikazano u sadržaju članka daleko jače od implicirane teme u naslovu. Mnogo je argumenata za i protiv 'Brexita', ali mislim da je pitanje postavljeno putem referenduma i da je na njega odgovoreno. Iako nisam glasao za Brexit, svejedno poštujem ishod i ne mogu pronaći neukusniju emisiju od krajnjeg prezira onih koji su 'izgubili' prema onima koji su 'pobijedili'. Doista sklizak teren za političare, novinare i opću populaciju Ujedinjenog Kraljevstva.
Nisam to mogao napisati na bolji način. Zaslužuješ sve moje poštovanje. Živjeli.
Dogovoren. Autor je mogao ovo učiniti mišljenjem iu tom bi slučaju pristranost bila u redu. Ali u naizgled činjeničnom i neutralnom izvješću tome nema mjesta.
Nisam baš siguran da je Johnsonova krunidba gotova stvar. Saborski zastupnici koji su za njega glasovali učinili su to iz posve sebičnih razloga, jer smatraju da bi Boris bio najveća šansa da u slučaju općih izbora ponovno osvoje svoje saborske mandate. Međutim, članstvo torijevske stranke nema mjesta za obranu i oni su doista konzervativni ljudi. Nekoliko sam ih sreo u zadnje vrijeme i zgroženi su Borisovim ponašanjem i s prezirom i gađenjem gledaju na njegovo filantropiju.
Također vrijedi imati na umu da opći izbori ne moraju biti raspisani dugo vremena. Kad bi Hunt bio izabran, a Brexit bio maknut s puta i otišao godinu ili više u prošlost, Hunt bi mogao proći jednako dobro kao Boris, ako ne i bolje na općim izborima. Pogledajmo to ovako. Da nije bilo Brexita, Boris ne bi imao šanse postati premijer. Svaka osoba s pola mozga gleda na Johnsona s podsmijehom
i prezir. Čovjek je kreten.
Imajući na umu ponašanje Borisa Johnsona u prošlosti i eklatantno u posljednje vrijeme, čini se da je čovjek samo razmaženo derište. Ujedinjeno Kraljevstvo je predmet ismijavanja Europe, ako ne i velikog dijela svijeta. Nebo zna koliko će ugled ove zemlje pasti s ovim klaunom na čelu. Rasističke primjedbe o muslimankama, očite laži u vezi sa debaklom nervnog otrova u Salisburyju i njegovo nečuveno lakrdijaštvo. UK je u ozbiljnoj nevolji ako se moramo osloniti na ovaj izgovor za čovjeka koji vodi ovu zemlju kroz izuzetno teška vremena.
Netko gore se sigurno boji BoJoa. Bi li to možda bio MI6?
https://off-guardian.org/2019/06/24/borisgate-is-beneath-us/
Hvala g. Padraig.
Drago mi je biti na usluzi!