As'ad AbuKhalil gleda na vladare Zaljeva koji se natječu da budu glavni domaćin američkim interesima na Bliskom istoku.
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
TPolitička uloga Ujedinjenih Arapskih Emirata dramatično se promijenila od smrti njihovog vladara utemeljitelja, šejka Zajeda bin Sultana.
Službeno ga je naslijedio njegov sin, Khalifah bin Zayed, 2004. godine, ali je potonji bio uglavnom udaljen od vladinih poslova zbog zdravstvenih i drugih razloga. Stvarne uzde drži vrlo ambiciozni prijestolonasljednik Abu Dhabija Muhammad bin Zayed. Muhamed je bio učinkovit vladar, zajedno sa svojom braćom s majčine strane, Fatimah bint Mubarak, koja kontrolira sva ključna mjesta u vladi.
Trenutni de facto vladar Saudijske Arabije, prijestolonasljednik Muhammad bin Salman, uvelike je oponašao Muhammada (poznatog kao MbZ, dok je Muhammad bin Salman poznat kao MbS).
Pod Shaykhom Zayedom, UAE je izbjegavao unutarnje arapske sukobe i vodio svoju vanjsku politiku uglavnom u skladu s pan-arapskim konsenzusom. Dok je zemlja bila ucrtana od strane britanskih kolonijalnih sila, glatko je prešla na snažan savez sa SAD-om. Unatoč napetostima sa Saudijskom Arabijom, uglavnom je izbjegavala otvorene sukobe.
Shaykh Zayed je bio lojalan saveznik, ili klijent, SAD-a i njegovih interesa u regiji. I dok je općenito pristajao na saudijsku hegemoniju, na riječima je govorio o propalestinskim osjećajima arapskog stanovništva. Početkom 1970-ih čak je poželio dobrodošlicu Leili Khalid, poznatoj zapovjednici Narodnog fronta za oslobođenje Palestine, u UAE i navodno je dao donaciju PFLP-u (od kojih je mali dio prebjegao nakon incidenta i započeo svoju vlastitu malu organizaciju).
Muslimansko bratstvo u ministarstvima
Šejh Zajed je bio neobrazovan i nije bio poznat po držanju govora. Njegova je zemlja imala koristi od obrazovane palestinske zajednice. Također je pozvao dužnosnike Muslimanskog bratstva da popune različita mjesta u ministarstvima pravosuđa i obrazovanja.
Zayed je, primjerice, pozvao Hasana Al-Turabija, poznatog sudanskog vođu Muslimanskog bratstva, da pomogne u izradi nacrta ustava UAE. To je bilo vrijeme kada su i UAE i Saudijska Arabija s entuzijazmom pozdravili vođe i članove Muslimanskog bratstva u borbi protiv plime sekularnog arapskog nacionalizma i ljevičarstva u regiji.
U svojoj posljednjoj godini, Zayed je sve više predavao vlast svojim sinovima, a njegova posljednja politička uloga bila je 2003. kada je predložio inicijativu prema kojoj bi se Saddam Husain odrekao vlasti u zamjenu za povlačenje SAD-a iz rata s Irakom (inicijativa u kojoj ni SAD ni Sadam nisu pokazali nikakav interes).
MbZ je odveo UAE u sasvim drugom smjeru. Jasno je da je od UAE želio napraviti neku vrstu novog arapskog Izraela, koji bi mogao služiti interesima SAD-a. MbZ je bio zainteresiran za vojno-obavještajne poslove i na toj je osnovi gradio svoju moć.
Molimo napravite a Donacija do Našeg
Danas proljetna akcija prikupljanja sredstava!
Njegovu vladavinu karakterizira 1) uspostavljanje prikrivenih, ali čvrstih odnosa s Izraelom; 2) otvoreni rat protiv Muslimanskog bratstva; 3) natjecanje s Katarom i Saudijskom Arabijom za regionalnu dominaciju, osobito nakon pada Saddamova režima; 4) izravno uplitanje u palestinske poslove preko agencije Muhamed Dahlan, notorno sumnjiva palestinska obavještajna osoba; i 5) snažno lobiranje u Washingtonu, uz zanemarivanje arapskog javnog mnijenja o svim pitanjima.
MbZ nije bio zadovoljan time što je bio jedan od mnogih lojalnih saveznika/klijenata SAD-a na Bliskom istoku. Nastojao je parirati Izraelu u služenju kao strateški partner SAD-u u regiji i nadmašiti Jordan u pružanju obavještajnih i vojnih usluga. Njegova vojska ističe specijalne snage i ugošćuje jednu od najvećih američkih obavještajnih službi stanice u svijetu. MbZ je također uložio u kupnju utjecaja u Washingtonu.
Intenzivno DC udvaranje
Poznata je uloga njegovog veleposlanika u DC-u, Yousefa Al-Otaibe, koji se neviđenim intenzitetom udvarao novinarima, dužnosnicima i stručnjacima iz think tankova. Novac UAE je tekao u think tankove, a UAE je dobio povoljnu pokrivenost u zapadnim medijima. Pomoglo je i to što je Al-Otaiba uspostavio čvrsto prijateljstvo s Izraelcem ambasador i izraelski lobi počeo je promicati interese režima Saudijske Arabije i UAE u Washingtonu, nakon što su oba režima napustila verbalnu predanost palestinskoj stvari.
Arapski lobiji - bez obzira koje države ili interese zastupali, bez obzira koliko su dobro financirani - ne mogu postići veliki uspjeh bez blagoslova izraelskog lobija.
Prodaja AWAC-a Saudijskoj Arabiji tijekom godina Reagana bila je iznimka: vrijeme kada je saudijski režim — podržan od druge Republikanske stranke prije uspona evanđeoskih cionista — nadvladao izraelski lobi.
Režim Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata 2011. i 2013. zauzeo je drugo mjesto u odnosu na Katar. Prvih nekoliko godina arapskih ustanaka, Doha je bila vozačko sjedalo. Saudijski kralj Abdullah bio je preslab da bi vodio poslove vlastite vlade, a kamoli poslove arapskog regionalnog sustava. Katarski ministri vanjskih poslova vodili su Arapsku ligu u prvih nekoliko godina nakon arapskih ustanaka i dogovorili izbacivanje Sirije iz Arapske lige.
Katar je, uostalom, slavio pobjedu svojih saveznika u Muslimanskom bratstvu u Tunisu, Libiji i što je najvažnije Egiptu. Također su bili u nadmoći u Jemenu. Arapska kontrarevolucija je u to vrijeme bila u rukama Dohe: katarski režim je pazio da narodni prosvjedi ne izmaknu kontroli i da ne poremete arapski regionalni sustav.
Katarski režim također po dogovoru dogovor između lokalnog Muslimanskog bratstva i izraelskog lobija u Washingtonu, prema kojem egipatsko Muslimansko bratstvo neće osporavati egipatsko-izraelski sporazum, a tuniško Muslimansko bratstvo zaustaviti članak koji kriminalizira normalizaciju s Izraelom, a koji je bio visoko na dnevnom redu prosvjednika. , od ulaska u novi ustav.
Tiho sponzoriranje državnog udara u Egiptu
Ali Ujedinjeni Arapski Emirati nisu bili uspavani u to vrijeme. Tiho je sponzorirala državni udar u Egiptu protiv Muslimanskog bratstva i pripremala se za otvoreni rat protiv njega u cijelom arapskom svijetu, u svakoj zemlji u kojoj je Bratstvo moglo imati šanse za uspjeh na izborima.
UAE su stvorili frontu (pokret egipatske mladeži, Tamarrud) i surađivali s egipatskim generalom Abdelom Fattahom el-Sisijem na svrgavanju prvog slobodno izabranog predsjednika u povijesti zemlje.
Također je podržavao ostatke starog režima u Tunisu i sponzorirao generala Khalifu Haftarina u Libiji. Godine 2015., kada je Salman stupio na saudijsko prijestolje, MbZ je postao glavni savjetnik i zagovornik Salmanovog sina MbS u Washingtonu.
Činilo se da su se njih dvojica složili oko potrebe da se Katar izbaci iz arapskih političkih pitanja i da zajedno osmisle žešći rat protiv Irana. Obojica su pokrenula - uz podršku Zapada - rat protiv Jemena pogrešno pretpostavivši da će biti gotov za nekoliko tjedana.
Trenutna era u arapskoj politici uglavnom je dizajn MbZ-a uz entuzijastičnu potporu MbS-a. Ali dvije su osobnosti prilično različite. Dok je MbS blistav i otvoren, MbZ se drži niskog profila. MbS voli impresionirati zapadnu publiku (i to mu je uspijevalo sve do prošlogodišnjeg ubojstva Jamala Khashoggija). MbZ-u je, naprotiv, stalo samo impresionirati Bijelu kuću i svoje sugovornike u Tel Avivu.
MbZ sada pokušava utjecati na događaje u Sudanu i Alžiru gdje održava bliske veze s vladajućim vojskama i želi spriječiti demokratsku vladavinu u obje zemlje. Znakovi prosvjeda protiv intervencije UAE i Saudijske Arabije bili su vidljivi u sudanskim demonstracijama koje su prošli mjesec dovele do pada predsjednika Omar al-Bashir (Savjetnik MbZ-a za obavještajne poslove, Muhammad Dahlan, neki dan je posjetio Sudan).
U Jemenu je MbZ bio prilično nametljiv i čak se sukobio sa saudijskim režimom kako bi ondje promovirao svoje klijente. Sposobnost MbZ-a da nastavi igrati svoju vodeću ulogu u ime SAD-a i Izraela možda neće trajati zauvijek. Međutim, u međuvremenu se MbZ pojavio kao izraelski izvršitelj u regiji; uloga koja će mu sigurno donijeti pohvale u Washingtonu, a posebno na Capitol Hillu.
As'ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. Autor je “Povijesnog rječnika Libanona” (1998.), “Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma” (2002.) i “Bitka za Saudijsku Arabiju” (2004.). On tweeta kao @asadabukhalil
Molimo napravite a Donacija do Našeg
Danas proljetna akcija prikupljanja sredstava!
Zadivljuje me kada vidim koliko su puta američki političari slikani kako stoje na prekrasnim antičkim perzijskim tepisima, a da ne vide ironiju. Tepih na fotografiji na kojoj Al-Otaiba stoji pored Mikela Pompea je antički Heriz iz područja sjeverozapadnog Irana poznatog kao Azerbejdžan, koji je dobio ime po Azerima koji govore turski i koji čine veliki dio njegove populacije. Ne treba ga brkati s istoimenim Azerbajdžanom s kojim graniči. Ali onda je Iran poznat samo po svojoj nafti od strane tih kulturnih filistara, a ne po svojoj povijesti, umjetnosti i kulturi.
Nije li čudno kako na mjestima kao što su UAE nikada ne dobijete nikakvu kampanju za "demokraciju" od svih Sorosevih nevladinih organizacija i Nacionalne zaklade za demokraciju? Čudno, to. Victoriju N0uland čak ne dijelite svoje kolačiće. Čudno kako ih nikada ne uznemiruju ISIS ili MEK ili svi drugi Takfirije. Čudno, taj.
Tamo sam živio četrnaest godina, promatrao razne ekonomske do političke aspekte tamošnjeg života i vidim UAE kao čep na valovima. Ono će, prije ili kasnije, nestati i nestati, kao i mnogi političari i države koje nemaju korijena u svojim zemljama i susjedstvu. Oni koji se oslanjaju na vanjske moći očito su korišteni i zlostavljani, nisu voljeni niti se o njima brine.
Saudova kuća mora izbjeći iskušenje nabave nuklearnog oružja. Savez Saudijske Arabije i Pakistana savršen je odgovor na cionističko-zapadne zapadnjačke planove za globalnu dominaciju i istodobno (barem djelomično) uklanja prijetnju širenja nuklearnog naoružanja diljem Bliskog istoka i šire. Radije bih bio svjedokom beskonačnih borbi između suverenih središnjih banaka, konkurentskih fiat valuta, zlata protiv fiat protiv Crypoa, nego užasa regionalnog nuklearnog rata. Sjeverna Koreja simbolizira opasnost s kojom se cijelo čovječanstvo suočava od nove generacije trgovaca oružjem, kriminalnih poduzeća uključenih u visokotehnološko nuklearno znanje i iskustvo, poput mreža poput AQ Khana. Ako ovog strašnog neprijatelja ne može zaustaviti diplomacija UN-a, zapadni obavještajni operativci niti međunarodne policijske agencije poput INTERPOL-a ili FBI-a, tada će one zemlje koje su tražile trgovce “Khan” ili predati atomsko oružje ili će biti likvidirane od strane posljednjeg šerifa u grad, oružane snage SAD-a A. Predsjedniče Trump, imate pravu ideju, nemojte sada odbaciti!
Samo je šteta što genocidni cionistički režim apartheida nije odolio i tom iskušenju. Umjesto toga dobio je ogroman ilegalni nuklearni arsenal od 400 bojevih glava usmjerenih na sve svoje susjede. Možda je doista hitan zadatak osloboditi Nuttyyahooa od njegovih nuklearnih igračaka. Iako se ljudi poput vas vjerojatno sasvim slažu s tim da vaši prijatelji iz Odabranih ljudi dižu planetu u zrak. To je sasvim u redu što se tiče Iznimnih i Nezamjenjivih Ljudi.
Svakako zanimljiva perspektiva.
Potrebna su nam takva objedinjena poglavlja kako bismo shvatili složenost bliskoistočne politike, prikazujući motive, frakcije i glavne aktere, činjenice bez pristranosti ili ideologije.
Na primjer, Dreyfussova Đavolja igra dobro poučava o korupciji američke politike ME od strane ludog antikomunizma od Drugog svjetskog rata do 1980-ih (ali izostavlja svako spominjanje prevladavajućeg cionističkog utjecaja). Američka potpora ME tiranima i ekstremistima primarni je uzrok poraza sekularizma i demokracije ME. Uvijek postoji izgovor (sigurnosni ili ekonomski) i realnost tajnih planova i mita.
Jako trebamo znati o novčanim tokovima američkih izbora i masovnih medija, na sve načine. Ovo su motivi američkih oportunista tiranina, uvijek izdajnika svih načela koja proglase.
Pokušavam ići ukorak s ovim, ali ovo vrlo dobro napisano djelo je zapanjujuće. Čita se kao nacrt zapleta za verziju velikog arapskog romana Thomasa Pynchona. To je užasno tužna slika.
Teško je povjerovati da je dosad samo jedan komentar na ovo izvrsno djelo. Hvala vam profesore što ste pružili svu tu regionalnu povijesnu pozadinu, iako se nakon toliko vremena još uvijek borim da razumijem ideologiju i težnje Muslimanskog bratstva.
Na nešto što ipak možda razumijem. Napisali ste: "MbS voli impresionirati zapadnu publiku (i uspio je u tome sve do ubojstva Jamala Khashoggija prošle godine)" Moje viđenje tog incidenta ide otprilike ovako i ne znam jesam li čuo da je itko rekao ovako je:
Ubojstvo Khashoggija, otvoreno, drsko i ozloglašeno, trebalo je biti sve te stvari. U njegovoj se kulturi ovaj oblik fleksibilne moći razumije i "poštuje", u nedostatku bolje riječi. Lišen pretvaranja i poricanja. MbS doista voli impresionirati zapadnu publiku, u ovom slučaju nositelje američke moći koji drsko, otvoreno i notorno ubijaju u daleko većim razmjerima. Njegova je pogreška bila u tome što previše američkih "podanika" vjeruje da mi djelujemo iz ljubavi prema slobodi, demokraciji, poštenju i pravdi, pa čak i ako svi zapravo ne vjerujemo u to, čuvari vrata (MSM) se pojačavaju kako bi održali da je to doista naša čistoća duha.
Ukratko, MbS je krivo protumačio svoju publiku, ili onu publiku koja bi svjedočila svim grizli detaljima. Nije bio unutar neprozirnih i zastrtih okvira svog kulturnog kraljevstva. Trumpova administracija je bila ta koja je pokušala staviti nasmiješeno lice na ovo ovdje, vjerojatno rekavši MbS-u nasamo "Oh, ti mali vraže, moramo te poslati da završiš školu."
Ali taj je incident samo tračak na duljoj slici, koja je, kao što ste naslikali, nakon svih ovih stoljeća i dalje užasna zbirka sitnih vlastodržaca i "kraljevskih" koji igraju kralja brda i pljačkaju jedni druge u noći. Neki će se uvijek uzdići iznad drugih kako bi zgrabili zlatni prsten, a MbZ ga sigurno voli neki ujak šećer.
Jako mi nedostaje Assadov blog, čitam ga svaki dan
Vratit će se ?
Sumnjam. Ovo je moja alternativa uz Twitter
Reći ću vam ono što je nevjerojatno kako može biti slijep čovjek sa savršeno dobrim vidom.
Ili možda nije u pitanju sljepilo nego nepoznavanje povijesti ovoga kraja. Osobito povijest angažmana SAD-a, Britanaca i Francuske u regiji. To je naravno osim ako ste porijeklom iz regije.
Problem je očit. Ujedinjeni Arapski Emirati nisu voljni prilagoditi se usranom životu neokonzervativaca što im je potrebno voditi. Dobro za njih.
Ono što se čini da se stalno zanemaruje u izvješćima UAE je stalna trgovina robom u Iran unatoč međunarodnim sankcijama. Obala u Dubaiju uvijek je puna motoriziranih Dhowa, potpuno natovarenih spremnih za plovidbu prema Iranu.
Nevjerojatno kakvi se ugodni poslovi mogu postići kada se zažmure…_
To se zove normalna trgovina sa susjedima, DUK. Kao i svaka zemlja na svijetu. Iako su stvorenja vaše vrste vjerojatno vrlo zadovoljna genocidnim ekonomskim gušenjem koje ubija stotine tisuća djece, samo "cijena koju vrijedi platiti". Ljudi poput vas trebaju gledati kako vaša djeca umiru od gladi pred vama ili umiru zbog nedostatka osnovnih lijekova. Ne bih želio vidjeti kako vaša djeca dobivaju puna usta hrane ili nekog lijeka od ovih "ugodnih ponuda". “Ako žele da njihovi ljudi jedu, moraju raditi što im se kaže.” Uskoro će jednog dana Iznimni ujak Sam dobiti ono što mu se sprema. Ne mogu doći dovoljno brzo.
Ne, to je više od normalne trgovine, blokovi moći na 'zapadu' ne provode svoj licemjerni rat protiv terorizma. Nemam problema s Irancima koji nabavljaju hladnjake i perilice rublja od ovih Dhowa. Ali oni koji rade iz Dubaija samo prave kovnicu od Iranaca, ne čine pravu stvar za njih.
Slijepo oko na koje govorim isto je ono slijepo oko koje je bilo okrenuto prema saudijskom političkom ubojstvu Jamala Khashoggija…_