Jedna od rijetkih visokih figura našeg vremena svedena je na ništa više od seksualne štetočine i otrcanog skipera, piše Jonathan Cook.
By Jonathan Cook
Jonathan-Cook.net
Fili sedam godina, od trenutka kada je Julian Assange potražio utočište u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu, govorili su nam da smo u krivu, da smo paranoični teoretičari zavjere. Rečeno nam je da ne postoji stvarna prijetnja od Assangeova izručenja Sjedinjenim Državama, da je sve to samo u našoj grozničavoj mašti.
Sedam godina smo morali slušati zbor novinara, političara i "stručnjaka" koji su nam govorili da je Assange bio ništa više od bjegunca od pravde i da se možemo osloniti na britanski i švedski pravni sustav da će riješiti njegov slučaj u potpuno u skladu sa zakonom. Za sve to vrijeme jedva da se digao neki "mainstream" glas u njegovu obranu.
Od trenutka kada je zatražio azil, Assange je označen kao odmetnik. Njegov rad kao osnivača WikiLeaks – digitalna platforma koja je po prvi put u povijesti omogućila običnim ljudima da zavire u najmračnije zakutke najsigurnijih trezora u najdubljim dubokim državama – izbrisana je iz zapisa.
Assange je od jedne od rijetkih visokih figura našeg vremena – čovjeka koji će imati središnje mjesto u povijesnim knjigama, ako mi kao vrsta poživimo dovoljno dugo da napišemo te knjige – sveo na ništa više od seksualne štetočine i otrcanog čovjeka jamčevina-skipper.
Julian Assange, 2006. ili prije njega. (Martina Haris putem Wikimedia Commons)
Politička i medijska klasa stvorila je narativ o poluistine o optužbama za seks zbog kojih je Assange bio pod istragom u Švedskoj. Previdjeli su činjenicu da je Assangeu prvotni istražitelj dopustio da napusti Švedsku, koji je odbacio optužbe, samo da bi ih ponovno oživio drugi istražitelj s dobro dokumentiranim političkim planom.
Propustili su spomenuti da je Assange uvijek bio voljan da ga ispitaju švedski tužitelji u Londonu, kao što se dogodilo u desecima drugih slučajeva koji su uključivali postupke izručenja Švedskoj. Bilo je gotovo kao da švedski dužnosnici nisu htjeli testirati dokaze za koje su tvrdili da ih posjeduju.
Mediji i politički dvorjani beskonačno su naglašavali Assangeovo kršenje jamčevine u UK-u, zanemarujući činjenicu da tražitelji azila koji bježe od pravnog i političkog progona obično ne poštuju uvjete jamčevine koje nameću same državne vlasti od kojih traže azil.
Ignoriranje gomilanja dokaza
Politički i medijski establišment ignorirali su sve više dokaza o tajnoj velikoj poroti u Virginiji koja je formulirala optužbe protiv Assangea i ismijavali WikiLeaks' zabrinutosti da bi švedski slučaj mogao biti pokriće za zlokobniji pokušaj SAD-a da izruči Assangea i zatvori ga u zatvor visoke sigurnosti, kao što se dogodilo zviždačici Chelsea Manning.
Oni omalovažavao presuda panela pravnih znanstvenika Ujedinjenih naroda iz 2016. da je UK "samovoljno pritvaranje" Assange. Medije je više zanimala dobrobit njegove mačke.
Pro-Assangeov prosvjed u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu, 16. lipnja 2013. (Ricardo Patiño putem Flickra)
Zanemarili su činjenicu da je nakon što je Ekvador promijenio predsjednika – s novim predsjednikom koji je želio pridobiti naklonost Washingtona – Assange bio stavljen pod sve teže i teže oblike samice. Uskraćen mu je pristup posjetiteljima i osnovnim sredstvima komunikacije, čime su prekršeni i njegov status azilanta i njegova ljudska prava, te ugroženo njegovo psihičko i fizičko zdravlje.
Jednako tako, zanemarili su činjenicu da je Assangeu Ekvador dao diplomatski status, kao i ekvadorsko državljanstvo. Britanija mu je bila dužna dopustiti da napusti veleposlanstvo, koristeći svoj diplomatski imunitet, kako bi nesmetano otputovao u Ekvador. Nijedan "mainstream" novinar ili političar nije smatrao ovo značajnim.
Zažmirili su na vijest da su, nakon što su odbili ispitati Assangea u Ujedinjenom Kraljevstvu, švedski tužitelji 2015. odlučili tiho odbaciti slučaj protiv njega. Švedska je odluku držala u tajnosti više od dvije godine.
Bilo je sloboda informacija zahtjev od strane saveznika Assangea, a ne medija, koji je otkrio dokumente koji pokazuju da su švedski istražitelji, zapravo, htjeli odustati od slučaja protiv Assangea još 2013. UK je, međutim, inzistirao da nastave sa šaradom kako bi Assange mogao ostati zaključan. Britanski dužnosnik poslao je e-mail Šveđanima: "Da se niste usudili prehladiti!!!"
Dokumenti uništeni
Većina drugih dokumenata koji se odnose na te razgovore bili su nedostupni. Uništilo ih je Kraljevsko tužiteljstvo Ujedinjenog Kraljevstva kršeći protokol. Ali nikoga u političkom i medijskom establišmentu nije bilo briga, naravno.
Isto tako, zanemarili su činjenicu da je Assange bio prisiljen godinama se skrivati u veleposlanstvu, pod najintenzivnijim oblikom kućnog pritvora, iako u Švedskoj više nije imao za što odgovarati. Rekli su nam – očito potpuno ozbiljni – da ga moraju uhititi zbog kršenja jamčevine, što bi se inače rješavalo novčanom kaznom.
Šablona. (OperationPaperStorm, CC od 2.0.)
I što je možda najteže od svega, većina medija odbila je priznati da je Assange novinar i izdavač, iako su se propustom da to učine izložili budućoj uporabi istih drakonskih sankcija ako oni ili njihove publikacije ikada budu morali biti ušutkana. Potpisali su pravo američkih vlasti da uhvate bilo kojeg stranog novinara, bilo gdje u svijetu, i zaključaju ga izvan vidokruga. Otvorili su vrata novom, posebnom obliku prepjeva za novinare.
Ovdje se nikada nije radilo o Švedskoj ili kršenju jamčevine, pa čak ni o diskreditiranoj priči o Rusiji, kao što je svatko tko je obraćao i najmanju pozornost trebao moći shvatiti. Radilo se o tome da američka duboka država čini sve što je u njezinoj moći da sruši WikiLeaks i napravi primjer od svog osnivača.
Radilo se o tome da se osigura da nikada više neće doći do curenja poput onoga "Kolateralno ubojstvo", vojni video koji je objavio WikiLeaks 2007. koji je pokazao američke vojnike kako slave dok su ubijali iračke civile. Radilo se o tome da se osigura da nikada više neće biti odlagališta američkih diplomatskih depeša, poput onih objavljenih 2010. koje su otkrile tajne spletke američkog carstva da dominira planetom bez obzira na cijenu kršenja ljudskih prava.
Sada je pretvaranju kraj. Britanska policija upala je na diplomatski teritorij Ekvadora – pozvan od strane Ekvadora nakon što je ukinuo Assangeov status azilanta – kako bi ga prokrijumčarila u zatvor. Dvije vazalne države koje surađuju kako bi ispunile zahtjeve američkog carstva. Uhićenje nije bilo da bi se pomoglo dvjema ženama u Švedskoj ili da bi se izvršilo manje kršenje jamčevine.
Ne, britanske su vlasti postupale prema nalogu za izručenje iz SAD-a, a optužbe koje su američke vlasti izmislile odnose se na Wikileaksov najraniji rad na razotkrivanju ratnih zločina američke vojske u Iraku – stvari za koje smo se svi jednom složili da su u javnom interesu, koji su britanski i američki mediji vapili da sami objave.
Medijska i politička klasa ipak zatvara oči. Gdje je bijes zbog laži koje nam se serviraju proteklih sedam godina? Gdje je kajanje što su ga tako dugo gutali? Gdje je bijes na najosnovniju slobodu tiska – pravo na objavljivanje – koje se baca u smeće kako bi se ušutkao Assange? Gdje je volja da se konačno progovori u Assangeovu obranu?
Nije tamo. Neće biti ogorčenja na BBC, Ili Čuvar, ili CNN. Samo znatiželjno, ravnodušno – čak blago podrugljivo – izvješćivanje o Assangeovoj sudbini.
A to je zato što ti novinari, političari i stručnjaci zapravo nikada nisu vjerovali ničemu što su govorili. Cijelo vrijeme su znali da SAD želi ušutkati Assangea i slomiti ga WikiLeaks. Oni su to cijelo vrijeme znali i nije ih bilo briga. Zapravo, sretno su se urotili utirajući put današnjoj otmici Assangea.
Učinili su to jer nisu tu da zastupaju istinu, ili da se bore za obične ljude, ili da štite slobodan tisak, pa čak ni da provode vladavinu zakona. Nije ih briga za ništa od toga. Oni su tu da zaštite svoje karijere i sustav koji ih nagrađuje novcem i utjecajem. Ne žele skorojevića kao što je Assange da im preskoči kolica za jabuke.
Sada će nam zavrtjeti cijeli niz obmana i smetnji o Assangeu kako bi nas držali pod anestezijom, kako nas ne bi razbjesnili jer nam se uskraćuju prava i kako bi nas spriječili da shvatimo da su Assangeova i naša prava nedjeljiva. Stojimo ili padamo zajedno.
Jonathan Cook je slobodni novinar sa sjedištem u Nazarethu. On bloguje na https://www.jonathan-cook.net/blog/.
Hvala Jonathane, osuđujuća optužba za medije i takozvane novinare koji su tamo zaposleni u užasnom katalogu sociopatske nebrige za bližnjega, i još gore, potpune nebrige za etiku profesije kojoj kažu da pripadaju . Budući da nisu postupili kada su prema svojoj profesionalnoj etici to morali, nisu ništa bolji od liječnika svoje struke koji su propustili liječiti kada je liječenje bilo neophodno, trebali bi biti izbačeni.
Ljevičarske web stranice u SAD-u misle “to se meni ne može dogoditi! Ja sam dobar, on je loš!”
“7 godina laži o Assangeu sada neće prestati”
Protivnici su često zaluđeni konflacijom mogu učiniti/moraju učiniti zahtijevajući ubrzanje ponavljanja čime demistificiraju svoju "imovinu" dok drugima olakšavaju prilike da svoju "imovinu" obveze i "oružje" pretvore u raonike.
Oni ne samo da zaboravljaju iskušenja i nevolje g. Pinocchia unatoč naporima g. Disneya i drugih, već i one gđe Pandore i njezine kutije.
Sovjetski Savez je oponašao praksu sadašnjih protivnika, posebno u vrijeme onoga koji je volio medalje.
Međutim, performanse sadašnjih protivnika možda bi trebale dovesti do toga da ih drugi nominiraju za Nobelovu nagradu za mir.
Dok sam čitao ovaj izvrstan sažetak Johnathana Cooka o neznanju MSM-a o stazama i nevoljama Juliana Assangea o kojima se jedva izvještava, a da ih ne spominju ozbiljno iskrivili naši korporativni mediji, misli su mi odlutale kad je Robert Parry pisao o pokojnom velikom Garyju Webbu. Kažem ovo jer je Webb patio od ruku svojih medijskih kolega jer Assange doživljava sličan tretman od strane istih mračnih sila moći koje nas sve kontroliraju od sada. Kako je tužno da se tako važna industrija informacija može kupiti tako jeftino od integriteta koji je potreban da se istina prenese širokom stanovništvu.
Nalazimo se u ključnom trenutku u našoj povijesti slobodnog i otvorenog tiska, a Julian Assange je u epicentru ovog trenutka dok ga odvlače na daljnje ispitivanje. Isti mediji koji dopuštaju da se gazi Assangea isti su mediji kojima je bolje da se čuvaju jer ono što ide okolo dolazi svakako je u igri.
Bok Joe-
Nažalost, ono što će se "dogoditi" je potpuno uništenje društva i planeta. Kad se osvrnem na svoj život, mislim da je početak kraja bio izum televizije. Tijekom mog života to je cijelo naše društvo promijenilo iz angažiranih “građana” u pasivne “potrošače”. Čini mi se da su ljudi previše lijeni da uopće više razmišljaju.
Neka jučerašnji dan bude dan kada su konačno odbačene sve pretenzije medija u vlasništvu korporacija da budu nešto više od glorificiranih stenografa za bogate i moćne. Nitko ne mari da se ono što je učinjeno Assangeu sada može učiniti Maddowu, Olbermannu, Risenu ili bilo kojem drugom takozvanom "novinaru" koji se usudi reći bilo što negativno o establišmentu, do te mjere da se javno osramoti. Toliko su glupi da misle da se to neće dogoditi njima - njihova poslušna stenografija za navedeni establišment štiti ih na trenutak, a sve što ih zanima je trenutak, neposredno. To da njihova vlastita sigurnost sada ovisi isključivo o ludim hirovima bolesnih umova poput Caligule Drumpfa, nije shvatilo...ali hoće, i to prekasno, kada se optužnice počnu kotrljati.
Tulsi Gabbard zauzela je stav upozoravajući na ovaj jasan napad na slobodu govora:
https://www.facebook.com/TulsiGabbard/videos/650579965388697/?v=650579965388697
CNN intervju o uhićenju Juliana Assangea
https://www.facebook.com/TulsiGabbard/videos/381074399407906/?v=381074399407906
MSNBC intervju o Assangeu
S obzirom na njegovo poznato loše zdravstveno stanje, jedini koji će biti iznenađeni ako doživi smrtonosni moždani ili srčani udar dok se izručenje osporava su kultisti s mrtvim mozgom koji su spremniji vjerovati narativu korporativnih medija nego istini. I koji će vjerojatno navijati da se on konačno maknuo s puta i da se mogu vratiti u svoj Udobni balon samopravednosti dok totalitarna diktatura preuzima vlast.
Ono što imamo ovdje s postupanjem prema Assangeu i lažima koje o tome iznose mediji, veliki je test za oči američkih građana. Zamolite svoje prijatelje ili bilo koga da pogleda ovo i kaže vam što vidi. Ako ne mogu vidjeti ogromnu nepravdu i zlouporabu ovlasti uključene u ovaj slučaj, onda moraju skinuti naočale koje ih iskrivljuju zbog kojih su slijepi za istinu.
Svatko u engleskom govornom području trebao bi proći očni test, Mike k. Ja sam Australac i bio sam na poslu kad je Assange uhićen. Moja mi je starija majka te večeri javila vijest. Bio sam uznemiren – kao što je i znala da ću biti – ali bio sam još uzrujaniji kad je rekla nešto o tome da je on uhićen zbog silovanja i da se pogrešno zadržao u tom veleposlanstvu. Moja je vlastita majka pala na tvom očnom testu, iako sam bio njezin skrbnik posljednjih nekoliko godina i redovito razgovaramo o novostima. Nekoliko smo puta razgovarali o Assangeu i Wikileaksu, ali sedam godina mainstream propagande prvo je stiglo do nje i propaganda je ostala. Nisam to mogao prevladati.
Glavni mediji i njihove govorničke glave nisu samo (uglavnom, jedna iznimka Ari Melber): https://www.youtube.com/watch?v=dctQSGF6kLI ) napustili su Assangea, zanemarujući implikacije za sudbinu cjelokupnog novinarstva i novinara u profesiji koja je već previše dragovoljno žrtvovala etiku zarad profita.
A negativni spin koji su ponovili (koji su u početku najglasnije ponovili operativci Demokratske stranke i slijepo pristrasni sljedbenici, u pokušaju da odvrate od ozbiljnosti tajnog dogovora DNC-a s Clinton i od užasnih odluka koje su dovele do njezina poraza), imao je njihov učinak.
Jer čak i izvan moje tuge zbog prijetnji Assangeu i novinarstvu, moram nažalost izvijestiti o svom opažanju da je naizgled većina demokrata presretna da navija za uhićenje Assangea, samo zbog svog stranačkog bijesa zbog izbornih rezultata u SAD-u 2016. Toliko onih koji bi sebe označili kao “liberalne” (što je nekada imalo neko pozitivno značenje) sada navijaju za gušenje slobode informacija, nešto je što nikada ne bih pomislio da ću doživjeti.
Novinari MSM-a ne mare za Assangeovu sudbinu jer gotovo nitko od njih nikada neće biti u njegovoj koži. Svi su presretni što vuku uže, ponavljajući laž za laži, u službi svojih karijera i bez obzira na posljedice za svijet. Nikada neće izazvati vladajuće moći ni na najmanji način pa znaju da se nemaju čega bojati.
Zaista, Ryan Martin. Šok je i duboko razočarenje vidjeti ljude u mom životu za koje sam mislio da imaju barem mrvicu pristojnosti i želje za istinom, kako se okreću od ove travestije pravde i slažu se s progonom gospodina Assangea. Toliko su propagirani da ne mogu vidjeti istinu onakvom kakva ona jest, niti se čak čini da razumiju prijetnju SVIMA nama od ovakvog razvoja događaja. Govorimo o razočaranju u čovječanstvo - osjećam to snažno. Ovdje u CN-u i drugim neovisnim medijima osjećam se kao da ne živim u svemiru koji je naopako okrenut u pogledu komunikacije s mojim bližnjima. Hvala svima vama ovdje koji "shvaćate".
“Razgovarajte o razočaranju u čovječanstvo”
Hvala vam na vašoj ilustraciji orijentalizma kroz ograničavanje "čovječanstva".
"Osjećam to snažno."
Vrlo je korisno da vi i drugi osjećate da to snažno olakšava napore drugih koji nisu toliko upleteni.
"Mogu se osjećati kao da ne živim u svemiru koji je naopako okrenut u pogledu komunikacije s mojim bližnjima."
Čini se da živite/upleteni u preokrenuti/dole gore/lijevo lijevi/desno desni okvir – svemiri nemaju uspone ili padove, lijeve ili desne strane, iako neki mogu postaviti pojmove oscilacija, širenja ili skupljanja, ali ne i linearnosti niti zastoj – dok se osjećate kao da niste.
“… niti se čini da shvaćaju prijetnju SVIMA nama od ovakvog razvoja događaja.”
Ako gore navedeno pridonosi vašem šoku i/ili razočaranju, bilo duboko ili ne, uvjeravam vas da se ne osjećamo svi ugroženi ovakvim razvojem događaja.
Imao sam to do ovdje sa svakim slabašom, kukavicom koji uvijek mora uvoditi svoje riječi s "bez obzira na nečije viđenje Assangea kao osobe". Ljudi se toliko žele pridružiti kliki da im je mučno. Taj predgovor skreće samo za dlaku od njega da se još mogu pojaviti u njemu.
Vrlo pronicav Ryan. Hillary Clinton, nakon što je svojedobno postavila pitanje o mogućnosti druntanja Assangea u ekvadorskom veleposlanstvu, aktivno predvodi napad na njega.
Događa se nešto zanimljivo što mi daje malo nade za Juliana. Ako čitate Breitbart News o Julianovu uhićenju od strane britanskih vlasti, odjeljak "komentari", s preko 14,000 XNUMX komentara, pokazuje ogromnu podršku (od tipičnih Trumpovih pristaša) Assangeu, mnogi zagovarajući da on zaslužuje medalju za svoj rad. Ova podrška ne proizlazi samo iz percepcije da je pomogao u izboru Trumpa (što nije bila istina – bio je oprezni pristaša demokrata – ali je dostavio dokumente bez političkih komentara), već da je Wikileaks iznio činjenice kada je većina mainstream medija lagala. Postoje velike nade da će, ako bude svjedočio, raditi s Barrom i pružiti više dokaza o podrijetlu istrage o tajnom dogovoru s Rusijom i akcijama duboke države protiv Trumpa. Također, ovi komentatori žele odgovore kako bi pokazali da e-poruke DNC-a nisu procurile iz Rusije.
Dobro rečeno
S prijateljima kao što je Breitbart...
Sjajan sažetak mnogih zlouporaba moći koje su dopuštene da se dogode do ove odvratne točke u vremenu, i inspiracija da se odgovorni za njih pozovu na odgovornost. Oslobodite Assangea, neka se njegov rad nastavi i neka se replicira, to je dar svim ljudima.
Da.
Doista, zapadni masovni mediji će vrtjeti "obmane i smetnje... kako bi nas spriječili da shvatimo da... Stojimo ili padamo zajedno." Oni su pod kontrolom oligarhije, diktature bogatih, izdajnika uzdignutih nereguliranim tržišnim gospodarstvom, kao i svi ogranci američke vlade. Više nemamo alate demokracije za provedbu bilo kakve reforme i osuđeni smo na stoljeće propasti, vjerojatno ne uspijevajući zauvijek odbaciti tiraniju oligarhije, baš kao što je UK propala.
SAD su se potpuno osramotile od Drugog svjetskog rata, odbijajući svoju potencijalnu veličinu kada su mogle spasiti pola svijeta od siromaštva, neznanja, pothranjenosti i bolesti, samo zato što je njihovoj oligarhiji bilo stalo samo do maltretiranja, krađe, spletkarenja i prijevara za privatnu korist. Amerika se gospodarski dobro razvila, ali politički nikad nije bila velika nakon otprilike 1820. godine, tako da je ovo prikladan kraj sustava s kobnom greškom: njezin Ustav napisan je prije bilo kakve opće spoznaje o potrebi zaštite institucija demokracije od ekonomske moći. Neizbježna oligarhija sada je nepopravljivo ukorijenjena.
Postoji neka nada da će se države, kako siromaštvo i nesloga budu prevladavali u budućim depresijama koje prouzrokuju diktatori, ekonomski, a potom i politički, odcijepiti. Možda je povijest spremila generacije nasilja prije toga. Ali u SAD-u, demokraciju ne može obnoviti njihov narod, i ona će na kraju biti reciklirana nekim takvim sredstvima, kada ljudi budu prisiljeni priznati svoju podložnost diktaturi bogatih.
Briljantan Sam. Točno ste zapisali. Ovdje smo sada i neće biti lako izaći iz ove slijepe ulice. Naša je karma sada preteška da je otpustimo nježno, sletjet će s ogromnim udarom. Ta bi kataklizma vjerojatno uništila sve nas previše pametne za naše vlastite dobre majmune.
Hvala, Mike, drago mi je čuti te. Zanimljivo je razmotriti je li široko prihvaćanje karme moglo pomoći; vjerojatno bi još uvijek bilo dovoljno amoralnih tirana da preuzmu kontrolu i izvuku se iz trzavice nacije vlastitim plijenom, ismijavajući i kažnjavajući svoje moralne nadređene kao budale. Možda se moral koji pobjeđuje primjenjuje tek nakon što su tirani poraženi.
Sam, pročitaj Breitbart News o uhićenju Assangea od strane britanskih vlasti. Preko 14,000 komentara na ovu jednu vijest, i velikom većinom podržavaju Assangea, mnogi zagovaraju da mu se da medalja za njegov rad. Demokracija može funkcionirati na čudne načine.
Dobro, možete se slobodno nadati ili pružiti model, ali povijest i iskustvo ne pružaju model, niti postoji mehanizam za učinkovit protest. Da je bilo milijun takvih komentara (ni pet posto toga se nikada nije dogodilo), pa čak i milijun prosvjednika (što se nikada nije dogodilo čak ni za pitanja koja se trenutno tiču najvećeg dijela nacije), ništa ne bi bilo. Bilo bi potrebno milijun nasilnih prosvjednika diljem zemlje da se dobije i najmanji ustupak, ali bi ista diktatura nastavila raditi na isti način s manjim izmjenama kako bi sljedeći incident ostao tajniji. Lažna nada sprječava nužnu akciju.
Pa, možda bi milijun prosvjednika dobilo male ustupke bez stvarnog učinka, a milijun nasilnih prosvjednika bi dobilo naizgled stvarne ustupke, bez utjecaja na operacije oligarhije. Ali ne vidim da ćemo tamo stići predvidivim putem. Ovdje ne želimo kvariti nadu, već je usmjeriti na praktična sredstva, što znači velike napore.
Bojim se da su za većinu Amerikanaca hrana i sklonište Trump sve ostalo.
Ono što mi je zaista bilo najodvratnije su ljudi koji se smiju snimci na kojoj ga izvlače iz Veleposlanstva, opiru se i viču. Ovdje je čovjek koji je mučen, zaglavljen u jednoj sobi 7 godina, vuku ga policajci. Siguran sam da mu je čak i boravak vani gotovo traumatičan. A ovi se ljudi smiju. to je bolesno. Doslovno mi je pozlilo dok sam gledao taj video, a ovi sociopati se baškare u njemu. Nemamo morala i ne možemo misliti ni na koga osim na sebe ovdje u SAD-u. Čisto zlo nas je zavladalo.
Slažem se Nick. Svoje moralno središte smo izgubili negdje u kaosu 20. stoljeća. Učiniti to jamči apokalipsu u našoj ne tako dalekoj budućnosti. Stvarno šteta. Mrzim biti nositelj vijesti ovako mračno, ali većina ih ionako ne može čuti, tako da se više ne brinem o uzrujavanju ljudi – oni nisu u stanju shvatiti kamo smo krenuli.
Mislim da oni to ne žele vidjeti, Mike. Vodim razgovor o nuklearnom ratu s mnogim 'liberalima' i čini se da svi misle da to što još nismo pritisnuli gumb znači da nećemo. Ističu sva vremena kada smo se približili u Hladnom ratu (prvom Hladnom ratu, to jest) kao dokaz da to nikada nećemo učiniti. Kada ističem da su tada postojali ljudi koji su radili na tome da se to ne dogodi, a da sada isti ti tipovi ljudi rade na tome (mnogi novinari i političari), oni prebacuju temu na to koliko je Putin zao. Kad naglasim da on nije ni blizu Staljinu na ljestvici zla, ali smo ipak radili s njim, dobijem 'vremena su se promijenila'. I doista jesu. Sada imamo tisak koji kaže da je razgovor s ruskim vođom izdaja. Ali oni to ne shvaćaju. Oni su slijepi sljedbenici, i ako CNN, MSNBC ili Fox to kažu, onda to mora biti istina, bez obzira na to koliko su puta ti pružatelji zabave u prošlosti očito pogriješili.
Aah... ono što nije dopušteno 2 biti otkriveno... razbacana staza i tijela koja nedostaju iz Pa hole... Nema krila na travnjaku Pentagona... Dugi tanki oblaci padaju iza zrakoplova koji vise u zraku, ne rasipaju se gledajući nebo iznad Santa Rosa & Paradise Ca... Tnx CN & Jonathan Cook 4 Julian kao dokazni trag 4 teorije zavjere… & Smrt Amerike!
ICYMI – Joe, Ray i Sara Flounders na “Crosstalk” na RT.com s datumom emitiranja 4/11/19 (ili 11/4/19). Još uvijek se emitira, nakon čega se arhivira.