Dva članka Jonathana Cooka: Reakcija t0 snimka britanskih vojnika koji koriste poster Jeremyja Corbyna kao vježbu gađanja; i osvrt na vrijeme kad je aktualni premijer bio prava meta britanske vojske.
By Jonathan Cook
Jonathan-Cook.net
IVrijeme je da prestanemo vjerovati ovim infantilnim pričama koje je politički i medijski establišment napravio za nas. Poput one u kojoj nam govore da im je jako stalo do stanja u britanskom političkom životu, da noću leže budni zabrinuti zbog prijetnje koju populizam predstavlja našim demokratskim institucijama.
Kako nas uvjeravaju u dubinu svoje brige? Izražavaju svoj užas zbog ubojstva zastupnice Jo Cox i svoj bijes zbog zlostavljanja druge, Anne Soubry.
Ali njih zapravo nije briga jesu li političari napadnuti, omalovaženi ili im se prijeti – barem ne ako je to vrsta političara koja prijeti njihovoj moći. Ove političke i medijske elite ne mare ozbiljno ni za napade na demokraciju, ni za političko nasilje, ni za trulež u srži državnih institucija. Njihov je bijes selektivan. Ona nije ukorijenjena u načelu, već u osobnom interesu.
Je li to previše cinično? Razmisli o ovome.
Lider laburista Jeremy Corbyn nije se suočavao samo s uvredama koje su mu se izdaleka dobacivale, poput Soubryja. Nedavno ga je fizički napao, udario ga je po glavi muškarac koji je u šaci držao jaje. Ali za razliku od Soubryja, naši mediji nisu izrazili stvarnu zabrinutost. Zapravo, jedva su mogli prikriti svoj smijeh njegovom "jajašca", napad koji su predstavili kao malo više od šale. Čak su dali naslutiti da je Corbyn to zaslužio.
Prikazan kao marioneta Kremlja
I mediji su tome bili sretni ocrnjivati Corbyn kao marioneta Kremlja i bivši sovjetski špijun. Vijesti BBC-ja čak su photoshopirale lidera laburista kako bi izgledao "Rus" - ili "više Rus", kako su to svi mediji izrazili. Onima koji su prosvjedovali rečeno je da previše čitaju o tome. Trebali su se razvedriti i ne shvaćati se tako ozbiljno.
Slike iz videa ITV-a na Twitteru (Cathy Vogan.)
Konzervativna stranka, uključujući bivšeg ministra obrane Michaela Fallona, redovito je prikazan Corbyna kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, posebno zbog zabrinutosti oko nuklearnog raketnog sustava Trident. Mnogi stariji članovi Corbynove vlastite stranke ponovili su takve klevete – sve su, naravno, pojačale mediji.
Oni koji su sugerirali da se vlada i mediji moraju baviti Corbynovim dobro utemeljenim sumnjama u sigurnost nuklearnog oružja, ili ekonomiju i praktičnost programa Trident, bili su ismijani - poput Corbyna - kao "pacifisti" i "izdajnici".
Zatim je Corbyn postao meta još jedne kontinuirane kampanje demonizacije. Tvrdilo se da je ovaj cjeloživotni, vrlo javni antirasistički aktivist – koji je tijekom desetljeća stvorio snažne veze s dijelovima britanske židovske zajednice, unatoč tome što je bio nepokolebljivi kritičar Izraela – bio, u najgorem slučaju, tajni antisemit i, najbolje, pružajući pomoć antisemitima dok su osvajali Laburističku stranku.
Je li postojala činjenična osnova ili dokaz za te tvrdnje? Ne. Ali britansku su javnost uvjeravali desničarski Židovi poput Odbora zastupnika i "ljevičarski" židovski pristaše Izraela poput Jonathana Freedlanda da dokazi nisu potrebni, da imaju šesto čulo za te stvari.
Corbynovim pristašama rečeno je da ne bi trebali dovoditi u pitanje divlje huškačke i bez dokaza osude Corbyna i šireg laburističkog članstva zbog navodnog “institucionalnog antisemitizma” – i, uz zadovoljavajuću kružnu logiku, da je to samo po sebi dokaz antisemitizam.
Previše je toksičan za porođaj
Oružanje antisemitizma političkim spinom od strane Corbynovih političkih neprijatelja, uključujući Blairovu frakciju parlamentarne Laburističke stranke, bio je i jest opasan napad na javni život, napad koji je vrlo očito degradirao britansku političku kulturu.
Mrlja je trebala nadjačati želje članstva i učiniti Corbyna previše toksičnim da bi vodio laburiste.
Također je ispolitizirao optužbe za antisemitizam, oslabivši ih za dio stanovništva i neodgovorno raspirujući strah među ostalim dijelovima. To je odvratilo pozornost od vrlo stvarne prijetnje rastuće plime desničarskog rasizma, kako islamofobije tako i one vrste antisemitizma koja se odnosi na Židove, a ne na Izrael.
Vojsku koja je pokrenula 'istragu' o Corbynu koji vojnici koriste kao vježbu gađanja je ona koju vodi general koji je objasnio Timesu da će se on i njegovi kolege pobrinuti da Corbyn nikada ne bude dopušten da dođe do broja 10. To se odnosi i na vrh https://t.co/Fh3uYMOg5K
— Jonathan Cook (@Jonathan_K_Cook) Travnja 3, 2019
Zatim, tu je bio britanski general kojemu je dao platformu Sunday Times – anonimno, naravno – do optužiti Corbyna kao prijetnju britanskoj nacionalnoj sigurnosti. General je upozorio da više zapovjedništvo vojske nikada neće dopustiti Corbynu blizu broja 10. Oni će prvi pokrenuti državni udar.
Ali nitko u korporativnim medijima ili političkom establišmentu nije smatrao da je intervju vrijedan veće pažnje, niti je zahtijevao istragu kako bi se otkrilo koji je general prijetio da će srušiti demokratsku volju naroda. Priča je brzo pala u rupu sjećanja. Onima koji su htjeli skrenuti pozornost na to rečeno je da idu dalje, da se nema što vidjeti.
I sada, ovaj tjedan, snimka pojavio se prikazujući britanske vojnike – očito shvaćajući izražene želje svojih zapovjednika ozbiljnije od medija – koristeći poster Corbyna kao vježbu gađanja u Afganistanu.
Propitivanje 'sigurnosnih vjerodajnica'
Je li medije i političare doista briga za išta od ovoga? Jesu li zabrinuti, a kamoli toliko ogorčeni kao što su bili zbog Soubryjeve ranije nelagode zbog verbalnog zlostavljanja s kojim se suočila? Shvaćaju li ozbiljnost ove prijetnje britanskom političkom životu, sigurnosti vođe oporbe?
Znakovi su još daleko od umirujućih. Theresa May nije smatrala da vrijedi koristiti premijerova pitanja za osudu videa, kako bi poslala nedvosmislenu poruku da britanski politički izbori nikada neće biti odlučeni nasiljem. Nitko drugi u dvorani očito se nije sjetio pokrenuti to pitanje.
Sky News je čak iskoristio snimku da pitanje opet Corbynove “sigurnosne vjerodajnice”, kao da bi vojnici time mogli imati razloga tretirati ga kao legitimnu metu.
May: Nisam osudio video.
Tragove kamo sve to vodi nije teško dokučiti. Bijeli nacionalist koji se uletio u masu u džamiji Finsbury Park u Londonu i ubio vjernika, priznao na suđenju da je prava meta bio Corbyn. Neočekivana blokada puta pomrsila mu je planove.
Činjenica je da nikoga u političkoj ili medijskoj klasi nije previše briga degradira li njihovo stalno trivijaliziranje Corbynova političkog programa britanski politički život, mogu li njihova blaćenja dovesti do političkog nasilja ili bi četiri godine njihova huškanja mogle potaknuti nekoga da upotrijebi više nego jaje i šaka protiv Corbyna.
Stoga prestanimo povlađivati medijima i političarima dok navode ubojstvo Jo Cox i zastrašivanje Anne Soubry kao dokaz svoje demokratske osjetljivosti i svoje predanosti političkim načelima.
Istina je da su šarlatani. Iskoristit će sve – od ubojstva saborskog zastupnika do izmišljotina antisemitizma i blaćenja o izdaji – da potaknu demokratskog političara koji prijeti njihovoj dominaciji političkim sustavom.
Njihovo odbijanje da se upuste u politički argument za koji znaju da će ga izgubiti i da dopuste odvijanje demokratskog procesa za koji se boje da će proizvesti pogrešan rezultat, stvara scenu za veću polarizaciju i frustraciju, i konačno za nasilje.
Vojne zavjere protiv britanskog premijera nisu nove
By Jonathan Cook
Jonathan-Cook.net
Rujna 20, 2105
Bilo je rasprava o značaju upozorenja izdanog ovog vikenda od strane Ruperta Murdocha Sunday Times britanskog generala da će se vojska "pobuniti" i upotrijebiti "svaka moguća sredstva, poštena ili loša" ako se novi vođa laburista Jeremy Corbyn ikada približi Downing Streetu 10.
Evo što kaže general:
Owen Jones ima pitala je li to jednako prijetnji vojnim udarom. Mislim da bi bilo doista glupo čitati to kao bilo što drugo.
Nitko od nas ne bi trebao biti iznenađen. Bili smo ovdje prije. Kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih britanski generali, bivši generali, članovi kraljevske obitelji i britanske sigurnosne službe redovito su razgovarali takvim riječima jedni s drugima - čak i povremeno na televiziji u udarnom terminu.
Štoviše, kad su vjerovali da su njihove privilegije pod ozbiljnom prijetnjom, kao što su činili tijekom raznih vlada Harolda Wilsona u tom razdoblju, aktivno su kovali zavjere za “promjenu režima” ili vojno preuzimanje.
U onome što je postalo sebična začarana spirala, strahove establišmenta dodatno je potaknuo tok crne propagande koju je britanskim medijima hranio MI5, britanska verzija FBI-a. Oslikao je Wilsonovu vladu i sindikalni pokret kao preplavljene komunistima koji pokušavaju srušiti UK. Može se zamisliti da Corbynova vlada neće imati ništa bolji tretman od britanskih medija od Wilsonove.
Poput Corbyna danas, Wilson je 60-ih i 70-ih bio viđen kao glavna prijetnja ukorijenjenim privilegijama britanskih elita.
Postoji mnoštvo dokaza za sve ovo, iako možda ne iznenađuje da mnogi izvori, uključujući Wikipediju, ležerno odbacuju ove račune kao "teorije zavjere" - krajnji način da se isključi nadzor.
No, dokazi su bili toliko uvjerljivi da se čak i BBC, koji nije bio riskantan emiter u najboljim vremenima, 2006. pripeo da snimi dokumentarac pod nazivom “Zavjera protiv Harolda Wilsona”. Zapravo, kao što 90-minutni film jasno pokazuje intervjuiranjem mnogih od onih koji su izravno uključeni, protiv Wilsona nije postojala samo jedna zavjera, nego mnoge. Možete ga pogledati ovdje.
BBC-ju je prije devet godina vjerojatno sve izgledalo kao stara, pomalo neobična povijest. Sada opet zvuči zastrašujuće relevantno.
Evo fascinantne rečenice jednog zavjerenika, sir generala Waltera Walkera, na oko 1 sat i 2 minute. Govoreći ranih 1970-ih, on kaže na filmu:
Ako planirate uništiti ovaj sadašnji sustav, što radite? Vi činite oblik izdaje. Položio sam prisegu na vjernost svojoj kraljici i nisam spreman doživjeti da se ta prisega ometa.
Barem za mene, to sadašnju besmislenu raspravu o Corbynovom odbijanju pjevanja nacionalne himne stavlja u još zlokobnije svjetlo. Također se pitam kako oružane snage čitaju nedavni komentar premijera Davida Camerona da Corbyn predstavlja "prijetnju nacionalnoj sigurnosti".
Wilson s Lyndonom Johnsonom u Bijeloj kući, 29. srpnja 1966 (fotografija LBJ knjižnice Yoichija Okamota)
Lord Mountbatten, kraljičin bratić, mentor princa Charlesa i tadašnji šef obrambenog stožera, postao je figura ove skupine (45.30) i čak se obratio kraljici majci tražeći njezin blagoslov za vojno preuzimanje. Walker kaže da mu je Mountbatten rekao: "Ako želite pomoć od mene, hoćete li mi to javiti?"
Da se ozbiljno razmišlja o puču protiv Wilsona novinarima je potvrdio i David Stirling, osnivač najelitnije britanske vojne postrojbe SAS (1.03). Razmišljao je o tome da udari sindikalne vođe kako bi potaknuo toliki bijes među radnicima da bi vojska bila prisiljena krenuti kako bi uspostavila red.
Ubrzo su vojska, članovi kraljevske obitelji i obavještajne službe razmišljali o tome kako bi mogli pokrenuti vojni udar kako bi zaustavili komunističko preuzimanje vlasti (ono koje je stvoreno u sumornoj mašti MI5). Brian Crozier, bivši obavještajni časnik koji je podržao državni udar, kaže da je među vojskom postojao "rasprostranjen stav" u korist toga (1.05)
Kulminiralo je demonstracijom sile od strane oružanih snaga, koje su nakratko zauzele zračnu luku Heathrow (1.06) bez upozorenja ili koordinacije s Wilsonovom vladom. Marcia Williams, Wilsonova tajnica, nazvala je to "generalnom probom". Wilson je ubrzo nakon toga neočekivano podnio ostavku, očito jer su pritisci počeli stizati na njega.
Kako BBC zaključuje:
Postupci lorda Mountbattena i viših vojnih i obavještajnih časnika potkopali su demokraciju i doveli ovu zemlju na rub državnog udara. Ipak, nitko nije odgovarao, nije bilo prave istrage.
Takav bi upit mogao poslužiti barem kao mala mjera odvraćanja za one, poput generala koji je prišao Sunday Times, koji ponovno razmišljaju o državnom udaru.
Jonathan Cook je slobodni novinar sa sjedištem u Nazarethu. On bloguje na https://www.jonathan-cook.net/blog/.
Učinite svoje porezno olakšice donacija na naš Spring Fund Drive danas!
Nakon što sam pročitao nekoliko knjiga na tu temu, uvjeren sam da LBJ (prikazan gore) stoji iza atentata na predsjednika Kennedyja:
http://www.lbjmastermind.com/Contact.aspx
Corbyn je engleska verzija Bdernieja Sandersa, ali budući da ima odgovornu i moćnu poziciju u britanskoj vladi, retorika se mora susresti s cestom. On nije veliki vođa. Britanija je politički podijeljena poput Sjedinjenih Država, Njemačke, Francuske, Španjolske. u osnovi sve demokratske nacije. Ne postoji stvarna većina, a propast Liberalnih demokrata čini je još nestabilnijom. ali ne vidim državni udar u budućnosti ni pod kojim okolnostima. S obzirom na nesposobnost May i njezinih torijevaca, Corbyn će smatrati da je nemoguće izbjeći da postane premijer na sljedećim izborima po mom mišljenju. Škoti, SNP, neće ići desno pa je koalicija između njih i laburista u ovom trenutku jača i Brexit će poboljšati njihove izglede, a ne Konzervativna stranka. Zaključak, IT nije Velika Britanija i više od toga. Veliki je nebitan i suvišan. Corbyn je vođa kakvog zaslužuju i očito najbolje što imaju na raspolaganju u ovom trenutku. On je odgovoran, trezven i praktičan čovjek. Ne treba mu zamjeriti to što povremeno govori previše slobodno i više voli istinu nego laži. Sretno Jeremy.
Postoje mračne sile unutar svake eurocentrične vladajuće i korporativno-financijske najviše rukovodeće elite, uvijek je bilo i uvijek će biti.
Moć skrivena, politička dimna zavjesa i kapije, od dvoraca od cigle od blata do onih klimatiziranih zgrada sa zatvorenim sobama današnjice na mjestu da zavaraju mase koje se klanjaju figuri koju je postavio nevidljivi.
Postoje prstenovi nad prstenovima između običnog čovjeka i onih koji vladaju, većina je nestvarna osim u umovima vezanim oktrinacijom od rođenja, ali neki su stvarni, meci, olupine automobila, lažno zatvaranje u stvarne zatvorske ćelije, što je bliže središtu, više se nađe bezdušnih pojedinaca koji će vam prerezati grkljan, a sve ih nije briga zašto ste se usudili ući tamo gdje su samo oni imali privilegiju boraviti.
Kao čovjek iz običnog dobra jednom sam ubijao ljude za samo 485 dolara mjesečne vojne isplate kako bih zaradio milijune za ljude daleko od krvi i krvi, ali oni koji žive u tim unutarnjim krugovima ubijaju čak i susjede u susjedstvu besplatno koji prijete svojim nadređenima i samo slijede naredbe za nebrojene dolare i priliku da dobiju potapšanje po guzici nakon što poljube tu guzicu nadređenih.
Kao što je bilo nekad, i dalje je za sve koji odluče ili su tako bezdušni i žive na taj način.
Dugo smo bili svjesni medijskih prijevara protiv Corbyna, poput onih protiv drugih predstavnika istinske demokracije i humanističkih vrijednosti kao što su Assange, Jill Stein, Sanders i sada Tulsi Gabbard, ali pridruživanje vojske ovom zboru mržnje daleko je preko vrha. Kada će pravi ljevičari to dovesti u pravu pravosudnu perspektivu u Br. i SAD? Uostalom, ta je propaganda dosegla kriminalne razine, svakako kao poticanje na nasilje.
Britanija je velikodušno ustala u svom prosvjedu protiv rata u Iraku - sada je opet potrebna javnost da se ovo državno ludilo dovede pred kraj
Vrijedno je spomenuti da je Stephen Yaxley-Lennon (Tommy Robinson) u javnosti stalno okružen falangom bivših pripadnika odreda, zajedno s njihovim oznakama pukovnije. Poruka nije suptilna. Krajnja desnica javno pokazuje svoje mišiće i za to ima puno dopuštenje.
Nevjerojatno je da se baš stvari mogu dogoditi u zapadnim demokracijama. Samo se šalim, prava demokracija bi imala građane upućene u građansko obrazovanje, glasanje bi trebalo biti lako dostupno svima (SAD!), referendumi da se provjeri jesu li vlada i stanovništvo na istoj stranici često se provode i uzimaju u obzir… Znamo da nikada neće dogoditi u Engleskoj, Njemačkoj, SAD-u, Francuskoj -Demokracije? Ljudi poput gospodina Corbyna, Mélanchona – da je izabran, tretirat će se kao izopćenici. Ne mogu ništa učiniti, ako ljudi koji su glasali za njih samo odu kući, sjede i čekaju rezultate. Čak i tako! Barem ljudi u Engleskoj znaju iza koga će vojska, krajnji branitelj njihove demokracije, stati ako dođe do građanskog neposluha. Neoliberalizam je nešto najgore što nosi ideologija kapitalizma (tu mislim na politički sustav a ne na ekonomski model), sve se svodi na sebični individualizam i apsurdnu potrošnju nepotrebnih dobara. Društvene skupine su rascjepkane, a ljude poput gospodina Assangea i gospođe Maning većina ne čuje, jer ih je vrhu lako označiti kao IZDAJICA ili NEPRIJATELJA. Većina mora shvatiti da je riječ demokracija samo fasada koja skriva oligarhiju, kakva su pravila igre i što zapravo očekivati…
Također mislim da velika većina Engleza kaže ne Europi, kao način da se kaže ne neoliberalizmu (fašistički element napreduje, sjetite se uspona huligana) i ne OVOJ Europi. Zapamtite, Nizozemska, Francuska su učinile istu stvar s referendumom... Grčka je, mislim, pogriješila kad je navela svoju želju da napusti OTAN. Ali odgovor bi bio identičan što se cilja tiče, samo manje brutalan.
Primjećujem da kažete "Engleska", a ignorirate ostatak "UK", što je naravno jedan od problema takozvanog Brexita. Škotska i Sjeverna Irska snažno su glasale za ostanak u EU.
Smatram da je vrlo zastrašujuće da Jeremyja Corbyna, kojeg milijuni Britanaca prepoznaju kao "pravog" laburista, sa stvarnim razumijevanjem jednakosti, poštenja, poslova, mira/obrane, nuklearnog oružja, tretiraju drugi, uključujući Blairite New (stvarno NIJE -)Laburistički zastupnici, kao da je kriminalac. Od 1960-ih Laburistička stranka degradirala je u samo još jednu neoliberalnu bandu, a Corbyn je, čuvajući svoje stare vrijednosti, ocrnjen i omražen.
Jedini način na koji Ujedinjeno Kraljevstvo može pomoći većini svog stanovništva da izbjegne mjere štednje i rat (vidi PM May, BoJo, Gavin Williamson, Jeremy Hunt…) jest da se vrati pravim laburističkim načelima.
Kostarika nema taj problem. Nakon što su vratili svoju zemlju nakon državnog udara 1948. Ukinuli su vojsku.
Napadi na Corbyna bili su dugi i ludi.
On jednostavno razbjesni određene skupine.
Ali mislim da su mu najgori neprijatelji razni izraelski lobiji u Britaniji. Njihovi napadi su se približili besmislenoj mržnji, uvijek uz prozivke.
Uvjeren sam da je to zato što je Corbyn tako pošten prema Izraelu i Palestini. To jednostavno nije dopušteno. Biti pošten ili uravnotežen znači smatrati se "antisemitom".
Zapravo, ono što su učinili u posljednjih nekoliko godina, uz snažnu potporu novina poput Guardiana, moglo bi se iskreno nazvati klevetom i zločinima iz mržnje. Bilo je tako intenzivno.
Čitatelji mogu uživati u:
https://chuckmanwordsincomments.wordpress.com/2018/09/17/john-chuckman-comment-israels-direct-interference-in-the-internal-affairs-of-britain-the-two-reasons-jeremy-corbyn-is-so-hated-by-israels-leaders-tells-a-lot-about-them/#respond
https://chuckmanwordsincomments.wordpress.com/2018/09/02/john-chuckman-comment-british-rabbi-jonathan-sacks-is-at-it-again-comparing-jeremy-corbyn-to-enoch-powell-now-adding-the-threat-of-jews-leaving-britain-tiresome-much-repeated-and-dishonest-stuff/
https://chuckmanwordsincomments.wordpress.com/2018/08/17/john-chuckman-comment-response-to-a-satirical-take-on-the-jeremy-corbyn-attacks-but-there-is-no-humor-in-netanyahus-effort-at-direct-interference-in-british-political-affairs-notes-on-netanyahu/
The Sycophant (aka Guardian) s "izvjestiteljima" poput Lukea Hardinga i Davida Leigha, potonuo je u kvaliteti tijekom godina i zaslužuje osudu zbog svog sramotnog izvještavanja o Rusiji, a posebno o aferi Skripal (bez pojavljivanja ili riječi o spašenim žrtvama). O govorima ministra rata (kako ga je Sergej Lavrov nedavno nazvao!) Gavina Williamsona i ministra vanjskih poslova Jeremyja Hunta izvještava se kao da su prihvatljivi, plašeći ljude da se bez ikakvih dokaza plaše i mrze Rusiju.
Misli li netko još uvijek da Engleska ima ikakve veze s demokracijom? Trebao bih se nadati da nije.
Ken Livingstone, bivši gradonačelnik Londona, ima neka dobra zapažanja o stanju britanske demokracije za RT:
https://www.rt.com/op-ed/455266-chaos-flawed-democracy-brexit/