Vijesti konzorcija Urednik Joe Lauria predvidio je 5. studenog 2016. da će demokrati, ako Clinton izgubi, okriviti Rusiju da pokuša ukloniti Trumpa s dužnosti, čak i bez dokaza. Bilo je to rođenje Russia-gatea.
Joe Lauria je napisao da bi demokrati, ako bi Hillary Clinton izgubila od Donalda Trumpa, okrivili Rusiju, čak i bez dokaza, i na temelju toga pokušali natjerati Elektorski kolegij ili Kongres da ponište rezultate izbora. Zapravo, demokrati su pokušali ovu taktiku, ali nisu uspjeli u oba razloga. Ipak, dvije i pol godine su opsesivno pokušavali održati priču o Rusiji kako bi potkopali ili svrgnuli Trumpa.
Kec u rupi Hillary Clinton: Rusija
By Joe Lauria
Huffington Post
Studenoga 5, 2016
If Hillary Clinton izgubi vrlo tijesne izbore, njezin bi as u rupi mogla biti Rusija.
Korporacijski mediji oštro su reagirali kada Donald Trump rekao je u prošloj raspravi da će pričekati i vidjeti što će se dogoditi prije prihvaćanja rezultata izbora. "Držat ću vas u neizvjesnosti", rekao je. Trump je tvrdio da će glasanje biti namješteno.
Ako Trump izgubi neznatnom razlikom, možemo očekivati zahtjev za ponovnim prebrojavanjem glasova i moguće pravne izazove. Neki od njegovih nasilnijih pristaša također su prijetili problemima.
Ali što ako Clinton izgubi tijesne izbore? Nakon otkrića Wikileaksa i FBI-a, Clintonova značajna prednost je isparila i tijesan rezultat izgleda sve više i više mogućim.
U zrakoplovu svoje kampanje nekoliko sati nakon posljednje debate Clinton je bila Na pitanje ako bi se obvezala prihvatiti rezultate. Ignorirala je pitanje i umjesto toga krenula u napad na ono što je Trump rekao.
Ako Clinton izgubi pištaljku, ima dvije mogućnosti da pokuša poništiti izbore i postati predsjednica – a obje uključuju okrivljavanje Rusije. Ona može pokušati utjecati na američki bizarni izborni sustav koledža ili pridobiti barem dva saveznika u Kongresu da ospore njegovu ovjeru izbora.
Neizravno pravo glasa u Americi
Nepoznato većini ljudi izvan Sjedinjenih Država, a i mnogima unutar Sjedinjenih Država, predsjednik SAD-a ne bira se nacionalnim glasovanjem. Umjesto toga, predsjednički izbori u SAD-u zapravo su 50 zasebnih državnih izbora. Kandidat koji osvoji glasove države dobiva određeni broj elektora na temelju veličine stanovništva.
To su stvarne osobe koje glasaju za predsjednika u ime naroda. Izborne liste biraju obje glavne političke stranke prije izbora. Koja god stranka pobijedi na izborima u državi, dobiva i glasove birača te države. Elektora ima 538, a kandidat mora dobiti 270 elektorskih glasova da bi bio izabran za predsjednika. *
Ovaj sustav zanemaruje nacionalno glasovanje tako da kandidat može osvojiti više glasova diljem zemlje, ali ipak izgubiti na izborima. Dogodilo se to četiri puta, posljednji put 2000. godine kada je Al Gore pobijedio na izborima, ali je izgubio izbore od Georgea W. Busha.
Nekoliko država, poput New Yorka i Kalifornije, obično glasa za demokrate, dok su druge, poput mnogih na zapadu i jugu, obično u republikanskoj koloni. Ali postoje države koje bi mogle ići u oba smjera, takozvane swing države, i tu se odvija najintenzivnija kampanja.
Prema jednom scenario, četiri elektorska glasa u Maineu mogla bi odlučiti ove izbore.
Zato je Trump prošli tjedan tamo vodio kampanju. Maine i Nebraska jedine su dvije države koje imaju razmjere nekih svojih birača. Jedan kandidat mogao bi dobiti jedan od četiri elektorska glasa ako pobijedi u kongresnom okrugu.
Utjecaj na koledž okrivljavanjem Rusije
Optužbu Clintonovog tabora nakon prvih otkrića WikiLeaksa, neposredno prije Demokratske konvencije, da iza curenja informacija stoji ruska obavještajna služba, kasnije je početkom listopada pojačao James Clapper, direktor nacionalne obavještajne službe, koji je okrivio “ruske najviše dužnosnike” za namjeru da “ometati izborni proces u SAD-u” autorizirajući hakiranje Nacionalnog odbora Demokratske stranke.
Clapper je ipak otišao znatno dalje, tvrdeći da ruska tvrtka stoji iza pokušaja hakiranja izbornih računalnih sustava u raznim državama.
Mediji su naširoko prihvatili tvrdnju Obamine administracije iako javno nisu dani nikakvi dokazi ruskog petljanja. Sa samo nekoliko dana do izbora, priču su ponovno oživjeli pro-Clinton mediji. Voditelj CNN-a Jake Tapper u petak je netočno rekao da SAD optužuje rusku vladu, a ne kompaniju, da prijeti izbornim računalima.
U posljednjoj debati Clinton je rekla da je hakiranje “došlo s najviših razina ruske vlade. Jasno od samog Putina u nastojanju, kao što je potvrdilo 17 naših obavještajnih agencija, da utječe na naše izbore.” Clapper je predstavljao 17 agencija. Clinton također nije ponudio nikakve dokaze.
Ako Clinton izgubi za nekoliko elektorskih glasova, mogla bi osporiti rezultate tvrdeći da je Rusija petljala s izborima. Javnost je pripremljena nedokazanim optužbama koje naširoko šire korporativni mediji iu koje se vjeruje. Budući da mediji prethodno nisu zahtijevali dokaze za takvu tvrdnju i ako je obavještajne agencije podupru, njezin jedini izazov mogao bi biti uvjeriti potreban broj republikanskih elektora da promijene svoje glasove kako bi je postavili na vrh.
Postoji samo 26 država koje zakonski zahtijevaju od birača da glasuju za kandidata koji je pobijedio na izborima u državi. Virginia je izdala samo savjet da to učini. Ostale 24 države imaju nema takvih zakona, oslobađajući birače da glasaju po svojoj savjesti i protiv vlastite stranke.
Promjenjiva država s najviše elektorskih glasova koja svoje birače ne obvezuje zakonom je Pennsylvania, s 20 elektorskih glasova. Druge savezne države poput Arizone, Utaha, Teksasa, Georgije, Sjeverne Karoline, Nevade i New Hampshirea također nemaju zakone koji bi spriječili birača da promijeni svoj glas. Ohio i Florida, dvije najveće swing države, obvezuju birače zakonom.
Clintonov bi se tabor suočio s preokretom brojnih elektora da glasaju protiv republikanske kandidatkinje i prebace svoj glas na nju. Clinton ih mora uvjeriti da bi promijenjeno glasovanje poduprlo američku demokraciju protiv uplitanja navodno neprijateljske države koja je poništila izbore za Trumpa.
Clinton mora uvjeriti takve takozvane "nevjerne birače" da glasaju protiv narodne volje svoje države. To se dogodilo na sedam prethodnih izbora. U svakoj od njih samo je jedan birač promijenio svoj glas. To se dogodilo 1948., 1956., 1960., 1968., 1972., 1976. i 1988. Ali nijedan Nevjerni elektor nikada prije nije odlučio na predsjedničkim izborima.
Izbori 2016., jedni od najčudnijih u sjećanju, mogli bi dodati ludilo time što su postali prvi.
Druga opcija
Ako ne uspije uvjeriti dovoljan broj birača da promijene svoje glasove, Clinton ima posljednju priliku. U 1 sati 6. siječnja sastaju se oba doma Kongresa kako bi potvrdili izbore. Međutim, zakon iz 1887. dopušta svakom članu Kongresa da formalno prigovoriti na rezultat.
Prigovor mora biti u pisanom obliku i potpisan od najmanje jednog senatora i jednog zastupnika. Zajednička sjednica je prekinuta i oba doma imaju dva sata za odvojeno razmatranje prigovora. Zatim svaki dom glasuje o tome. Ako se obojica slažu, elektorski glasovi se ne broje.
Bila su samo dva prigovora i oba su puta, 1969. i 2005., odbijena.
Ako Clinton uspije i prigovori budu prihvaćeni, oduzimajući Trumpu elektorske glasove zbog navodnog ruskog uplitanja u određene države, to bi ga moglo dovesti ispod potrebnih 270 elektorskih glasova. Ali ni to ne bi dalo Clintonu taj broj.
Ako niti jedan kandidat ne osvoji 270 elektorskih glasova Ustav kaže o izboru se odlučuje glasovanjem u Zastupničkom domu. Svaka državna delegacija dobiva jedan glas i potrebna je obična većina. Dom trenutno kontroliraju republikanci. Ali mnogi republikanci ne podržavaju Trumpa.
Dom je do sada samo dva puta odlučio o predsjedničkim izborima. Godine 1800. Thomas Jefferson i Aaron Burr izjednačili su se s po 73 elektorska glasa. Nakon 36 glasovanja tijekom šest dana, Zastupnički dom izabrao je Jeffersona za trećeg predsjednika. Na izborima 1824. Andrew Jackson dobio je 99 elektorskih glasova, 32 manje od većine, naspram 85 Johna Quincyja Adama, ali Predstavnički dom izabrati Adams.
Za Clinton bi svakako bila velika šansa da pokuša bilo koju od ovih taktika poništiti tijesan poraz od Trumpa. No, s obzirom na sve ostalo što se dogodilo u ovoj predizbornoj kampanji, bi li se itko doista iznenadio?
-----
* Sustav je bio kompromis između Kongresa i glasača (u početku samo imućnih bijelaca) koji biraju predsjednika. Također je dao manje naseljenim južnim robovskim državama veću riječ na predsjedničkim izborima. Osnovan je 1789. godine, u vrijeme kada je cara Svetog rimskog carstva birao izborni kolegij. Od 1849. do 1918. pruski birači birali su elektore koji će odlučivati o zastupnicima u Zastupničkom domu u sustavu neizravnog biračkog prava. Francuski i irski Senat danas bira elektorski kolegij. Papu i dalje bira kardinalski zbor.
Joe Lauria je glavni urednik Consortium Newsa i bivši dopisnik za Ton Wall Street Journal, Boston Globe, Sunday Times londonskih i brojnih drugih novina. Do njega se može doći na [e-pošta zaštićena] i pratio na Twitteru @unjoe .
12. ožujka 2019. Hvala Robert Mueller! Oni nikada neće moći počivati u miru!
https://youtu.be/s8zaBtvd0Nk
KRATAK O DRUŠTVENIM MEDIJAMA U DOBA UTJECAJA MEDIJA
(izvod)
Digitalna diplomacija u SAD-u
Digitalna diplomacija (Digital Diplomacy) je korištenje interneta i suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) za realizaciju diplomatskih i srodnih vanjskopolitičkih zadaća. Također se označava izrazima "Net Diplomacy" i "Public Diplomacy Web 2.0."
1. Digitalna propaganda.
Prije svega, internet omogućuje State Departmentu da svoje stajalište uz minimalne troškove izravno približi višemilijunskoj publici u inozemstvu, uglavnom mladima. U tu je svrhu agencija stvorila opsežnu mrežu stranica namijenjenih vanjskoj upotrebi (informacije, jezik, rasprava) i službenih računa u popularnim društvenim medijima (Twitter, Facebook, YouTube, Flickr, Instagram, Tumblr, Pinterest, Google). Podrškom za račune na društvenim mrežama uglavnom se bavi spomenuti Ured za digitalnu interakciju, no stvaraju se i posebne radne skupine za rad s ciljnom publikom u različitim odjelima State Departmenta.
2. Izrada posebnog softvera i hardvera.
State Department je platio razvoj računalnih programa koji lojalnim aktivistima omogućuju zaobilaženje ograničenja i kontrole stranih vlada na nacionalnim komunikacijskim kanalima.
3 . Poticanje protestnih raspoloženja uz pomoć društvenih mreža .
U proljeće 2011. godine u Tunisu i Egiptu su uz pomoć interneta i mobilnih komunikacija skupine mladih mobilizirane za masovne nastupe, a informacije koje su kružile mrežom poslužile su kao katalizator za rast prosvjedničkih osjećaja. Društvene mreže, prije svega, koristila je unutarnja oporba za koordinaciju aktivnosti i vrbovanje pristaša, no poznato je i da je 70% poruka na Twitteru (tweetova), koje se odnose, primjerice, na “revoluciju” u Egiptu. , nalazili su se s IP adresama izvan zemlje. Potonji potvrđuje verziju vanjskog informacijskog uplitanja u tijek „Arapskog proljeća“, čija je tehnička mogućnost samo Sjedinjene Države. U lipnju 2011., govoreći u Londonu, savjetnik H. Clintona za inovacije A. Ross rekao je publici da je važnost interneta u potkopavanju autoritarnih režima na arapskom istoku bila odlučujuća.
Američke društvene mreže imale su ključnu ulogu i u poticanju oporbenih pristaša na akcije građanskog neposluha u Turskoj u lipnju-srpnju 2013. Prema mjerenjima turske tvrtke eBrandValue, koja provodi monitoring u nacionalnom segmentu interneta, omjer Twittera pretplatnika koji su pozvali da se pridruže prosvjednicima na trgu Taksim u Istanbulu, i onih koji su govorili u prilog sadašnjoj vladi R. Erdogana, bilo je 68 tisuća prema 800 . Da bi se manipuliralo političkim osjećajima i automatski repliciralo poslane informacije, naširoko su korišteni lažni računi.
4. Osposobljavanje internetskih aktivista
Digitalna diplomacija, kao način utjecaja na stanovništvo drugih država putem interneta, uglavnom je usmjerena na dvije ciljne skupine — aktivne mlade i oporbene skupine (disidenti, novinari, branitelji ljudskih prava itd.). Vlada SAD-a održala je 2008. Prva konferencija u New Yorku koja je okupila mlade blogere i korisnike te uspostavila stalnu organizaciju pod nazivom Savez za pokrete mladih, čiji je cilj iskoristiti aktivnost mladih u mreži za promjenu društveno-političke situacije u inozemstvu. Godine 2009. održana je konferencija Unije u Mexico Cityju, a 2010. — u Londonu, itd. U jesen 2010. State Department iznio je takozvanu inicijativu Civil Society 2.0. (Civil Society 2.0) za poboljšanje učinkovitosti nevladinih organizacija i oporbenih skupina u inozemstvu uz pomoć novih digitalnih tehnologija. U okviru njega provodi se nekoliko programa od kojih je najpoznatiji projekt TechCamp (Tehnološki kampovi). Njime upravlja Odjel za diplomatske inovacije pri Odjelu za internetsku diplomaciju State Departmenta. Prema programu TechCamp, od 2010. godine provedeni su deseci tehnoloških kampova u više od 30 zemalja svijeta. Na njima su sudjelovali predstavnici oko 2000 nevladinih organizacija, medija i vladinih agencija iz više od 100 zemalja. Kamp je jednodnevni ili dvodnevni seminar koji poziva od 40 do 200 stranih aktivista (uglavnom oporbenih) da slušaju tečaj predavanja zapadnih informatičara specijalnih službi i uz njihovu pomoć rješavaju svoje trenutne probleme.
http://www.infospecnaz.ru/en/hyird-war-technology-and-social-media-master-class/
Najnovije vijesti, ovo upravo stiglo: Nepotvrđena izvješća sugeriraju da je Donald Trump možda u dosluhu s vladom Sjedinjenih Država. Dužnosnici tvrde da je u blizini Ovalnog ureda viđen muškarac sličan njegovom opisu. Govoreći pod uvjetom anonimnosti, izvori nagađaju da bi dotični čovjek mogao biti predsjednik. Potkrepljujuće svjedočenje nije isključeno, ali bi moglo ostati povjerljivo.
>ona ima dvije mogućnosti da pokuša poništiti izbore i postati predsjednica—i obje uključuju okrivljavanje Rusije. Ona može pokušati utjecati na američki bizaran izborni sustav koledža,
Ono što ljudima nedostaje u svemu tome je očuvanje zajednice netaknutom.
Elektorski kolegij samo odražava članstvo u Senatu i Domu države. Ako nema vrijednosti, možda bi i Senat trebao biti uklonjen.
Bez Senata s jednostranom zastupljenošću slabo naseljenih regija i izbornog kolegija s jednostranom zastupljenošću na predsjedničkim izborima, određena će područja SAD-a s vremenom postati zanemarena i početi željeti odvojiti se od Unije.
Većina ljudi ne zna da je središnji dio SAD-a jedinstven u svijetu po dužini, plovnosti, poljoprivrednim resursima sliva Mississippija.
Obale bi mogle prednjačiti u prenaseljenim gradovima, ljubičastoj kosi, minđušama u nosu i nebiološkim rodnim problemima, ali središnje SAD jedinstveno je po gotovo napravljenoj prometnoj infrastrukturi i proizvodnji hrane. Mogla bi lako formirati vlastitu naciju, ako bi se kroz nekoliko desetljeća našla bez nacionalne političke težine.
Osvrćući se na članak Joea Laurije od 5. studenog 2016. zajedno s prošlim izvješćivanjem Roberta Parryja o medijskoj travestiji na temu Russiagatea, osjećam da je Konzorcij još važniji izvor vijesti za čitanje.
Koliko god bih volio ostaviti ovu glupost oko Russiagatea iza nas, također osjećam da je važno saznati kako je cijela stvar s Russiagateom uopće započela. Također bi bilo dobro istražiti tko je zapravo ubio Setha Richa. William Binney trebao bi biti ispred i u središtu ove istrage. Ne mogu dovoljno pohvaliti Raya McGoverna za njegov doprinos u posljednje dvije godine u vezi s ovom glupošću Russiagatea. Dakle, pogledajmo kako Rachel ili Don intervjuiraju Raya i vidimo kako će to sve funkcionirati. Hillary je poslala ovu zemlju na krivi put. Hillary je sebe stavila na prvo mjesto ispred nacije i svijeta u većem stupnju. Sada sve što treba učiniti je to dokazati.
Amen Joe. Problem je, kao i obično, značajna izloženost kod MSM-a. Nikada neće napasti tim Hillary jer ona zastupa interese njihovih sponzora i vlasnika koliko i svoje. Provjerite poveznicu koju je Abe objavio u nastavku. To je sjajan članak.
O da. Ali Three Names nije izgubila squeeker, zar ne? Jasan gubitak u biračkom kolegiju i jasna pobjeda na izborima. Pravi je problem što moramo revidirati naš sustav glasanja tako da bolje odražava volju naroda, ali što je još važnije, moramo revidirati naš politički sustav kako bismo prestali birati između groznog i groznog. Novinari moraju prestati biti navijačice svoje željene zabave i naučiti kako zapravo izvještavati o stvarima. I konačno, tisak mora početi tražiti istinu od ljudi s kojima razgovara umjesto da budu samo stenografi.
Hvala Jeffu Harrisonu!
Radi kako je predviđeno
“Možda izgleda kao da je Russiagate bio neuspjeh, ali zapravo je bio uspjeh. To je skrenulo pozornost ljevice s endemske korupcije unutar vodstva Demokratske stranke, koja navodno predstavlja ljevicu. Umjesto toga, preusmjerio je političku energiju ljevice prema zgodnim bauk metama Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina.”
Tri lekcije za ljevicu iz Muellerove istrage
Autor Jonathan Cook
https://www.counterpunch.org/2019/03/25/three-lessons-for-the-left-from-the-mueller-inquiry/
Pronicljiv članak.
Lekcije o tome kako stvarna moć djeluje i zašto trebamo razotkriti svinju onakvom kakva jest...bez ruža za usne.
Sjajan članak Abe. Hvala na objavi.
*DUBOKA DRŽAVA* učinila je sve što je mogla i nije uspjela!
2. listopada 2018. Uranium One: FBI odbija objaviti tri tuceta tajnih dopisa koji uključuju Clintona, Rusiju i Obamu
FBI je odbio deklasificirati 37 stranica materijala povezanih s ugovorom s Uranium Oneom, navodeći kao razlog pitanja nacionalne sigurnosti i privatnosti, izvještava John Solomon iz The Hilla. Smatra se da dokumenti sadrže informacije o umiješanosti tadašnje državne tajnice Hillary Clinton, kao i saznanja Obamine administracije o kontroverznom dogovoru.
https://youtu.be/eB4rho9yVHM
Detaljnije informacije o ugovoru s Uranium One ovdje: https://www.zerohedge.com/news/2018-10-02/uranium-one-fbi-refuses-release-three-dozen-secret-memos-involving-clintons-russia
Mrzim širiti puke "glasine," (stanka radi 'ironije'), ali koliko sam shvatio, čini se da je Rachel Maddow postala žrtva vrlo brzog napada posebno agresivnog oblika?—?"Touretteovog sindroma!"
Promatrači izvješćuju da dok je Rachel odvlačila iz njezina studija nešto što je izgledalo kao "Rusi u bijelim medicinskim uniformama", Rachel se moglo čuti kako glasno vrišti niz ponovljenih psovki: "F@ #k Muller! je*#k, je*#kralj Muller! je*#k, je*#k, je*#kralj Muller! Muller taj je*#K! Taj jebeni kralj Muller. . . . . . . . . . . . . . . .”?
Ili, možda gospođa Maddog ima hidrofobiju.
Naravno, bliski čitatelji moraju imati na umu da su Mueller i njegov policijski državni tim još uvijek neiskreni članovi države nacionalne sigurnosti jer ponavljaju i time daju legitimitet najvećoj šali u cijeloj sramotnoj šaradi: da je Kremlj hakirao izbore i/ili da su se ruski dužnosnici umiješali u predsjedničke izbore '16. kako bi to prebacili na Trumpa. Ovu "činjenicu" sada će desnica, centar i mnogi s ljevice hvaliti kao svetom, poput sunca koje izlazi na istoku.
Vidite kako je ovo funkcioniralo? Vladajuće elite čiste Trumpov režim, ali još uvijek ostavljaju Moskvu da drži vreću. To je nešto za što sam cijelo vrijeme sumnjao da će se dogoditi, pogotovo nakon što sam shvatio da Muellerova polovična istraga nikada nije intervjuirala Binneyja i njegov veličanstveni tim niti Craiga Murraya.
Ovo je rusofobija najgore vrste. Iznimno je opasno i dvorac izgrađen na lažima, iskrivljavanju i otvorenim izmišljotinama. Militaristi u državi nacionalne sigurnosti pobjeđuju u svakom slučaju; Kremlj je ocrnjen u velikoj mjeri pa su apsurdniji ugovori o oružju opravdani više nego ikad prije.
Slažem se da nije teško promisliti o globalističkim elitama koje kontroliraju obje strane, na kraju krajeva, oni su privilegirana skupina urođenih sociopata koji lažu onoliko često koliko drugi dišu. Jedini način na koji se mogu spriječiti da ih POTPUNO otkriju je da posjeduju i kontroliraju skoro svaki medij i NIKADA ne dopuste da prava rasprava dopre do šire javnosti.
Šteta za njih jer su otkriveni.
Da, Rusi će i dalje biti demon d'jour dok ne postavimo još jednu marionetu poput Jeljcina. Ne očekujte da će MSM pokriti bilo koga tko tvrdi suprotno. Trump je držao liniju neokonzervativaca i bit će relativno siguran sve dok to bude činio.