Ann Wright izvještava o pokretanju svjetske kampanje "Korea Peace Now" početkom ovog mjeseca u DC-u i New Yorku.
By Ann Wright
Posebno za Vijesti o konzorciju
Dok su Američko-sjevernokorejski kontakt je u zastoju, odnosi između Sjeverne Koreje i Južne Koreje nastavljaju se razvijati.
Jedan znak toga došao je ranije ovog mjeseca kada je konzorcij četiriju međunarodnih ženskih grupa pokrenuo svjetsku kampanju za mir na Korejskom poluotoku, “Mir u Koreji sada - Žene se mobiliziraju za okončanje rata,” tijekom Komisije Ujedinjenih naroda za status žena, održane tijekom tjedna od 10. ožujka.
Uz događaje za predstavljanje u Washingtonu, DC i New Yorku, predstavnici Žene križaju DMZ, Nobelova ženska inicijativa, Međunarodna ženska liga za mir i slobodu i Korejski ženski pokret za mir ugostio je tri parlamentarke iz Južnokorejske nacionalne skupštine. Ovi zakonodavci razgovarali su s mnogim američkim predstavnicima o podršci južnokorejskim inicijativama za mir na Korejskom poluotoku. Također su se sastali s članovima javnosti, akademicima i think tankerima u Vijeću za vanjske odnose.
Kwon Mi-Hyuk, čelnica Južnokorejske nacionalne skupštine, rekla je da je zbunjena koliko malo ljudi u SAD-u - političari kao i građani - znaju o važnim događajima između Sjeverne i Južne Koreje u protekloj godini, od prvi summit između južnokorejskog predsjednika Moon Jae-Ina i sjevernokorejskog vođe Kim Jung Una 27. travnja 2018. u zajedničkom sigurnosnom području demilitarizirane zone. Dodala je da 80 milijuna Korejaca na korejskom poluotoku, i na sjeveru i na jugu, ovisi o suradnji Sjedinjenih Država kako bi se konačno okončala 70-godišnja neprijateljstva.
Jedini razlog za upoznavanje
Tijekom istog tjedna, Korejska mirovna mreža sa sjedištem u SAD-u održala je svoje godišnje Korejske dane zagovaranja 13. i 14. ožujka u Washingtonu, DC. Govornici na konferenciji iz svih političkih stranaka dosljedno su se slagali da su sastanci sada u tijeku - i visokoprofilni Sjever-Jug i američko-sjevernokorejski kontakti, kao i oni koji se odvijaju između Washingtona i Seoula, moraju proizvesti mirovni sporazum.
Doug Bandow iz libertarijanskog instituta CATO i Harry Kazianis, viši suradnik u Centru za nacionalni interes, obojica su rekli da vojnim operacijama na Korejskom poluotoku nema mjesta u današnjem razmišljanju o nacionalnoj sigurnosti. Kazianis je rekao da summit u Hanoju između predsjednika Donalda Trumpa i predsjedavajućeg Kim Jong Una krajem veljače, koji je iznenada završio, nije bio neuspjeh, već jedno od očekivanih usporavanja pregovora. Istaknuo je da izjave "vatre i bijesa" nisu izbijale iz Bijele kuće od summita u Hanoju, niti je došlo do nastavka sjevernokorejskog nuklearnog ili raketnog testiranja. Sjevernokorejske ICBM raketne probe, rekao je Kazianis, bile su okidač za Trumpovu administraciju. Bez ponovnog pokretanja tih testova od strane Sjeverne Koreje, Bijela kuća je manje aktivna nego što je bila 2017. Kazianis je dodao da Sjeverna Koreja, s 30 milijuna stanovnika i gospodarstvom veličine Vermonta, ne predstavlja gospodarsku prijetnju sad
Nakon sastanka u Hanoju, Trumpova administracija rekla je da Sjeverna Koreja zahtijeva da SAD ukine sve sankcije. Sjevernokorejska strana odgovorila je rekavši da je tražila samo ukidanje nekih, specifičnih sankcija - ne svih - kao mjeru izgradnje povjerenja nakon što je obustavila testiranje nuklearnog oružja i balističkih projektila.
38 Susreti Sjever-Jug
U 2018. vladini dužnosnici Sjeverne i Južne Koreje sastali su se 38 puta uz tri sastanka na vrhu između južnokorejskog predsjednika Moon Jae-Ina i sjevernokorejskog predsjednika Kim Jung Una. Ovi kontakti su se dogodili dok su se demontirale stražarske kule u DMZ-u, dok se dio DMZ-a razminirao i dok su se otvarali uredi za vezu između Sjevera i Juga. Željezničke pruge koje povezuju dvije Koreje pomno su pregledane. Očekuje se da će otvaranjem puta kroz Sjevernu Koreju i Kinu te središnju Aziju, u konačnici, povezati Južnu Koreju s Europom.
Parlamentarac Kwon rekao je da se vlade Juga i Sjevera nadaju da će moći ponovno otvoriti industrijski kompleks Kaesong u Sjevernoj Koreji, čime će se ponovno pokrenuti gospodarski projekt koji je 2014. zaustavila konzervativna južnokorejska administracija Park Geun-hye. Kompleks, koji pruža vezu za radnike sa sjevera i stranu valutu s juga, udaljen je sat vožnje od glavnog grada Južne Koreje Seula i ima izravan cestovni i željeznički pristup Južnoj Koreji. Godine 2013. 123 južnokorejske tvrtke u kompleksu Kaesong zapošljavale su približno 53,000 sjevernokorejskih radnika i 800 južnokorejskog osoblja.
Kim Young Soon iz Korea Women's Associations United rekla je da su se tri sastanka između skupina civilnog društva u Južnoj Koreji i Sjevernoj Koreji dogodila 2018., a svi su imali za cilj pomirenje. U nedavnoj anketi, 95 posto mladih u Južnoj Koreji podržava dijalog sa Sjevernom Korejom.
Nobelov laureat za mir Jodie Williams, stolica iz Nobelove ženske inicijative, istaknula je da su Sjedinjene Države jedna od rijetkih zemalja koje su odbile potpisati Ugovor o minama, tvrdeći da su mine potrebne za zaštitu američke i južnokorejske vojske u DMZ-u.
Williams, koja je 1990-ih mnogo puta posjetila DMZ u svom radu na zabrani mina, vratila se tamo u prosincu 2018. dok su južnokorejski vojnici demontirali stražarske postaje i uklanjali mine u sklopu sporazuma o suradnji Sjevera i Juga. Williams je rekla da joj je jedan vojnik rekao: “Otišla sam u DMZ s mržnjom u srcu, ali što smo više komunicirali s vojnicima Sjeverne Koreje, mržnja je nestajala. Sjevernokorejske vojnike sam smatrao svojim neprijateljem, ali sada kada sam ih upoznao i razgovarao s njima, oni mi nisu neprijatelji, oni su moji prijatelji. Mi kao korejska braća samo želimo mir, a ne rat.”
O temi žena, mira i sigurnosti, Williams je dodao: “Kada samo muškarci vode mirovne procese, glavna pitanja koja se rješavaju su oružje i nuklearne bombe, zanemarujući temeljne uzroke sukoba. Važno je pozabaviti se oružjem i nuklearnim oružjem, ali zato su nam potrebne žene u središtu mirovnih procesa – kako bismo raspravljali o utjecaju ratova na žene i djecu.”
Rezolucija 152
Američki zastupnik Ro Khanna razgovarao je sa sugovornikom Korejske grupe za zagovaranje o Rezoluciji 152 Predstavničkog doma, koja od Trumpa traži da proglasi kraj rata sa Sjevernom Korejom, najdužeg ratnog stanja u povijesti SAD-a. Organizacije članice Korea Peace Network tražit će od svojih članova da izvrše pritisak na svoje članove Kongresa da potpišu rezoluciju. Rezolucija trenutno ima 22 supokrovitelja.
"Mi Korejci, i na sjeveru i na jugu, imamo duboke ožiljke od rata u Drugom svjetskom ratu i podjele naše zemlje nakon Drugog svjetskog rata", rekla je Mimi Han iz Udruge mladih kršćanskih žena i Korejskog ženskog pokreta za mir. “Koreja nije imala ništa s ratom. Bili smo pod okupacijom Japana desetljećima prije rata, a ipak je naša zemlja bila podijeljena, a ne Japan. Moja majka je rođena u Pjongjangu. Sedamdeset godina kasnije, trauma još živi u nama. Želimo mir na Korejskom poluotoku – konačno.”

Delegat UN-a (sjedi lijevo) i delegat Korejske narodne armije i kineskih narodnih dobrovoljaca (sjedi desno) potpisuju sporazum o primirju u Korejskom ratu u P'anmunjomu, Koreja, 27. srpnja 1953. (F. Kazukaitis, američka mornarica putem Wikimedia)
Petnaest od 17 zemalja koje su činile "Zapovjedništvo UN-a" tijekom Korejskog rata normaliziralo je odnose sa Sjevernom Korejom i tamo sada imaju veleposlanstva. Sjedinjene Države i Francuska jedine su iznimke.
Korištenje električnih romobila ističe priopćenje ujedinjenja koju su 2018. potpisali Moon, predsjednik Juga, i Kim, vođa Sjevera, odnosi se na trenutak "velike povijesne transformacije". Dalje se navode konkretni koraci za izgradnju povjerenja i naglašava vizija mira, trilateralni sastanci sa SAD-om, ponovno ujedinjenje obitelji, zajednički gospodarski razvoj i redoviti kontakti između čelnika dviju zemalja.
Sve to daleko nadilazi opće koncepte koje je Trump bio voljan potpisati u priopćenju nakon svog prvog sastanka sa sjevernokorejskim čelnikom Kimom. Njihov drugi naglo je završio bez priopćenja i unakrsnog razgovora.
Nekoliko govornika na konferenciji Korean Advocacy Days primijetilo je da je utjecaj ratnog jastreba Johna Boltona, Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost, dramatično promijenio dinamiku summita u Hanoju. Sve dok Bolton i njegova dugogodišnja skupina saveznika za promjenu režima u Ugovoru za novo američko stoljeće ostaju u Bijeloj kući, Trumpov cilj postizanja sporazuma sa Sjevernom Korejom bit će onemogućen.
Ann Wright služila je 29 godina u američkoj vojsci/vojnim rezervama i umirovljena je kao pukovnica. Bila je američki diplomat 16 godina i služila je u američkim veleposlanstvima u Nikaragvi, Grenadi, Somaliji, Uzbekistanu, Kirgistanu, Mikroneziji, Afganistanu i Mongoliji. Podnijela je ostavku u američkoj vladi u ožujku 2003. protiveći se ratu predsjednika Georgea W. Busha protiv Iraka. Ona je koautorica knjige “Dissent: Voices of Conscience”.
Ako cijenite ovaj originalni članak, razmislite o tome doniranje u Consortium News kako bismo vam mogli donositi više priča poput ove.
Posjetite naš Facebook stranici, , gdje se možete pridružiti razgovoru komentirajući naše članke kako biste pomogli pobijediti Facebook cenzuru. Dok ste tamo, lajkajte nas, pratite nas i podijelite ovaj članak!
Hvala Ann
Općenito, Korejci, i sjeverni i južni, su društva na svijetu koja su najviše orijentirana na Konfucija. Ovo je važno zapamtiti kada se njima liječite. Zapadnjaci bi mogli imati poteškoća da to shvate. Konzervativna strana korejske kulture čvrsto je ukorijenjena u pravilan poredak njihovog društva. Muškarci i žene imaju jasno definirane uloge. Naslutiti to dobivamo u citatu iz članka:
"Važno je pozabaviti se oružjem i nuklearnim bombama, ali zato su nam potrebne žene u središtu mirovnih procesa - kako bismo raspravljali o utjecaju ratova na žene i djecu."
Obitelj je vrlo, vrlo važna za korejsko društvo, s korijenima čak i dubljim od Konfucijevih — sežu u arhaično obožavanje predaka.
Podjela Sjeverne i Južne Koreje Korejcima je već 70 godina poput udarca u trbuh.
Mir će biti prosvjetljujući.
Imao sam jedinstvenu priliku večerati s dvije korejske obitelji kada smo svi bili povezani s tvornicom gitara Tacoma. Kvrga na balvanu, slučajno sam bio tamo i pozvan sam jesti. Nismo dijelili isti jezik, ali bili su iznenađeni koliko volim korejsku hranu. Morao sam promatrati neke od aspekata njihove kulture o kojima sam čuo: žene su posluživale muškarce i opušteno se družile s nama, ali su jele odvojeno. Žene su ostajale kod kuće - muškarci su radili. Prema meni, kao gostu, postupali su prije svega — časno. Ima još toga, ali shvaćate sliku.
Nastojanje da se američke vrijednosti uguraju u grlo drugih društava je vulgarno i uvredljivo.
Korejci su uglavnom pristojni ljudi. Dakle, kada neki od njih odu u SAD i izraze nadu da bi potonja zemlja mogla igrati konstruktivnu ulogu, na Amerikancima bi trebalo biti da imaju malo samosvijesti i da shvate da je, zapravo, SAD problem. Korejski sukob odnosi se prvo na dvije Koreje, a zatim na neposredne susjede: Kinu, Rusiju i Japan. Kako god netko mislio o uvertirama Pjongjanga, Južna Koreja je sasvim sposobna obraniti vlastiti teritorij; 30000+ orkova na poluotoku služi u ofenzivnu, a ne u obrambenu svrhu (vidi također: Europa i dobro većina ostatka svijeta). Yankee idi kući.
Znam da se cure vole međusobno družiti i u tome nema ništa loše. Ali ako, usprkos gore navedenom, namjeravate imati politički utjecaj, zašto biste se dijelili u ženske grupe koje su isključivo spolne? Mislite da nikome od nas muškaraca nije stalo do mira?
Trump voli igrati ulogu dobrog policajca na svojim privatnim sastancima s Kimom, Putinom i Xijem, dok svojim pristašama Penceu, Pompeu, Abramsu i Boltonu dopušta da igraju ulogu loših policajaca. Tako je očito.
iz članka:
Williams je rekla da joj je jedan vojnik rekao: “Otišla sam u DMZ s mržnjom u srcu, ali što smo više komunicirali s vojnicima Sjeverne Koreje, mržnja je nestajala. Sjevernokorejske vojnike sam smatrao svojim neprijateljem, ali sada kada sam ih upoznao i razgovarao s njima, oni mi nisu neprijatelji, oni su moji prijatelji. Mi kao korejska braća samo želimo mir, a ne rat.”
Vjerujem da je taj osjećaj, od strane vojnika koji se mora smatrati "običnim" u Južnoj Koreji, široko prisutan na cijelom poluotoku. Izvanredne fotografije, prošle godine, na kojima su Kim i Moon zagrljeni još su jedan pokazatelj. Dakle, po mom mišljenju, proces ponovnog ujedinjenja ĆE se dogoditi, možda prije od nekoliko generacija, s obzirom na ogroman interes za ovo događanje. Također, Annin zadnji odlomak sugerira da se ovaj razumni, dugo čekani korak odgađa ili potpuno sprječava.
S Boltonom i Pompeom i njihovim demokratskim sunarodnjacima koji su očito zaduženi za vanjsku politiku, ključna međunarodna igra za neoliberalizam, uključujući promjenu režima, mora biti okončana, ili značajno ponižena i preokrenuta, umjesto da se dalje manipulira i pospješuje. Moon treba jačati odlučnost da smanji utjecaj SAD-a, uključujući eliminaciju baza, ali nažalost to se ne događa. Njegova popularnost, zbog nedavnog popuštanja pred Trumpovim zahtjevima da se plaćaju korejski radnici u bazama, pala je sa 70% prošle godine na otprilike 40%.
Kad bi Moon skupio hrabrosti i podrške da kaže "VAN!" do SAD-a, na poluotoku bi se čulo kolektivno klicanje sve do New Yorka.
Neka Korejci riješe ovo u skladu sa svojim potrebama i prerogativima, a SAD i njihova čudna disfunkcionalna kultura dolaze u susret.
” Na temu žena, mira i sigurnosti, Williams je dodao: “Kada samo muškarci vode mirovne procese, glavna pitanja koja se rješavaju su oružje i nuklearne bombe, zanemarujući temeljne uzroke sukoba. Važno je pozabaviti se oružjem i nuklearnim oružjem, ali zato su nam potrebne žene u središtu mirovnih procesa - kako bismo raspravljali o utjecaju ratova na žene i djecu. ”
Lesley Stahl (iz CBS News): [o Iraku] “Čuli smo da je pola milijuna djece umrlo. Mislim, to je više djece nego što je umrlo u Hirošimi. I, znate, isplati li se cijena toga?"
Madeleine Albright: "Mislim da je ovo vrlo težak izbor, ali cijena - mislimo da je cijena vrijedna toga."
Hillary Clinton je stajala iza SAD-a koji je uništio libijsku vladu i Libiju, koja je vjerojatno bila najbolje mjesto u sjevernoj Africi za žene i djecu.
Tweet Samanthe Power: Izvještaji poražavajući: 100 mrtvih na ulicama, uključujući djecu ubijenu kemijskim oružjem. UN mora brzo stići i ako je istina, počinitelji se moraju suočiti s pravdom.
Sudjelovala je u napadima pod lažnom zastavom u Siriji ili ih je prevarila, osmišljenim kako bi pospješila napore američke duboke države usmjerene na kontrolu ruta plinovoda i geopolitičke politike moći.
Samanthina “Dužnost intervenirati” pravi je alat za ubojite Brennance američke geopolitike.
Hillary Clinton bila je glavni pokretač za podršku SAD-a džihadističkim teroristima u Siriji koji su uzeli nešto što bi vjerojatno bila mala ograničena pobuna u Siriji protiv sekularnog kvazi-diktatora, i pretvorili to u nešto što je stajalo 500,000 života masovnim silovanjem, odrubljivanjem glava ( uključujući djecu), obuku djece da budu teroristi i tako dalje.
Ženama i djeci u Južnoj Koreji i Japanu je prilično dobro.
Priče koje dolaze iz Sjeverne Koreje ukazuju na nešto sasvim drugačije, posebno u koncentracijskim logorima koji se tamo nalaze.
Neka Korejci riješe ovo u skladu sa svojim potrebama i prerogativima, a SAD i njihova čudna disfunkcionalna kultura dolaze u susret.
Vjerujem da Kim Jong Un zapravo razumije kritičnu nužnost uključivanja ženske perspektive, daleko bolje od većine zapadnjaka. Istaknutost njegove sestre u procesu ne može se poreći, čak i ako u njihovom slučaju politike NISU dijametralno suprotne kao što se čini da uvijek jesu na zapadu.
Čini se da postoji malo analiza ekonomske i političke strukture prema kojoj bi ujedinjena Koreja mogla napredovati, koja bi mogla biti model socijaldemokracije, koju bi američka oligarhija nastojala uništiti. Bez nasilničkog kapitalizma i lažne demokracije u Koreji, američki političari će surađivati samo ako budu potkupljeni ili uvjereni da druge mete donose više mita.
Čini se da se malo raspravlja ili planira nuklearni status ujedinjene Koreje. Ne možemo očekivati od njih da se odreknu nuklearne obrane na svojoj lokaciji između supersila, a ovo je veliki doprinos NK njihovoj uniji.
SAD bi se mogao učiniti "lošim policajcem" koji bi ujedinio NK+SK u ekonomskoj obrani, dok bi "dobrom policajcu" ponudio zaštitu u slučaju da jedan od njih napadne drugoga prije potpunog kulturnog ujedinjenja. Ali to bi bila potpuna nesreća s USG-om u rukama nespretnih korumpiranih ratnih huškača oligarhije.
Nisam vidio da je itko, bilo na sjeveru ili jugu, rekao da teži ponovnom ujedinjenju u skorije vrijeme. Trenutačni program je za mir i normalizaciju odnosa i okončanje izolacije DNRK.
Čini se da Koreje nisu sklone krenuti njemačkim putem trenutnog ponovnog ujedinjenja čim hladni rat završi.
Da, nakon takve ekstremne polarizacije čini se da bi mogle biti potrebne dvije generacije miroljubive suradnje, kako bi se ublažili strahovi i radilo na ujedinjenju političkih sustava i vojnih zapovjedništava. Oni su sretni što imaju suštinski zajedničku kulturu poput Njemačke.
“Kwon Mi-Hyuk, čelnik Južnokorejske nacionalne skupštine, rekao je da... 80 milijuna Korejaca na Korejskom poluotoku, i na sjeveru i na jugu, ovisi o suradnji Sjedinjenih Država kako bi se konačno okončao 70-godišnji -stara neprijateljstva.”
Ako članica Skupštine ovisi o suradnji SAD-a na putu do mira, trebat će joj plan B.
Ipak, iako SAD još uvijek može odgoditi približavanje Sjevera i Juga, teško je vidjeti kako ga može zaustaviti ili preokrenuti.
Stalno govorim da Korejama ne treba dopuštenje SAD-a za sklapanje mira. Upravo sam pročitao da je Trump naredio otkazivanje novih i poboljšanih sankcija koje su SAD namjeravale nametnuti i zbog toga je Kim rekao da će se povući iz pregovora. Bravo za NK. Netko mora naučiti SAD da u pregovorima nešto daš, nešto i dobiješ. Nije mi dati sve što želim, a onda ćemo vidjeti hoćeš li išta dobiti. Također ne vidim veliku korist za SAD kad se sve ovo riješi. Veliki pobjednici najvjerojatnije će biti Rusija i Kina.
Trump je opasna budala kojoj nitko ne bi trebao vjerovati ni u čemu. Ako želimo da postoji stvarni mir, mora se temeljiti na Kongresu i američkom narodu, a ne na glavnom lažljivcu.
Tako je dobro što je Ann Wright objavila ovu vijest o Južnoj Koreji i Sjevernoj Koreji koje pregovaraju o mirnom putu za okončanje 70 godina starog Korejskog rata, kao što je dobro imati Konzorcij kao sredstvo za umirovljenog pukovnika Wrighta da nas sve prečesto obavještava o tome neprijavljena perspektiva. Totalno me izluđuje činjenica da većina svih vijesti o ponovnom ujedinjenju dviju Koreja koje se objavljuju u Americi nikada nisu o tome što korejski narod misli ili vidi. Ne, umjesto toga dobivamo samo izvješća o tome kako SAD vide ovu desetljećima dugu borbu za uspostavljanje mira na Korejskom poluotoku. Dakle, krajnje je vrijeme da to čujemo iz korejske perspektive. Hvala pukovniče Wright i hvala Konzorciju za ono što činite da nam donesete ove vijesti.
Ovo je zanimljivo…
https://thehill.com/homenews/administration/435329-trump-says-hes-reversing-north-korea-sanctions-imposed-by-his
Tako Trump tvita o "povlačenju" nekih novih "sankcija" (uvijek velikim slovom na Trumpovom Twitteru). Što znamo iz toga?
Možda referenca njegovog tweeta na "dodatne sankcije velikih razmjera" Sjevernoj Koreji koje je "danas objavilo Ministarstvo financija SAD-a", znači *jučerašnju* objavu Ministarstva financija usmjerenu na dvije *kineske* brodarske tvrtke zbog navodnog izbjegavanja sankcija DNRK-u.
Ili možda ne. znamo li Da li Trump?
Na što god mislio, hoće li tweet postati politika ili će završiti kao Trumpovo obećanje o potpunom i trenutačnom vojnom povlačenju iz Sirije, koje ne samo da nije stupilo na snagu, nego (prema njegovim kasnijim izjavama) nikada nije ni dato u prvo mjesto?
Ako je Trump mislio na jučerašnji potez protiv kineskih kompanija i ako ga poništi, zašto bismo pretpostavili da njegova odluka uopće ima ikakve veze sa situacijom u Koreji, kada bi zapravo mogla biti odgovor ovim kineskim tvrtkama ili kineskoj vladi nazvati Wilbura Rossa ili Ivanku i osigurati ovu uslugu u zamjenu za neku prošlu ili buduću poslovnu uslugu?
Ono što želim reći je, da parafraziram Barbaru Bush, zašto bi itko od nas tratio svoje lijepe umove pokušavajući pronaći smisao u digitalnom smeću ovog idiota?
Kada Trump stvarno učini nešto da pomogne napretku Koreje, možemo to priznati – u međuvremenu, ne vidim razloga da obraćam pažnju na njega.
Da, perspektiva članka je neobična i vrijedna.
Puno hvala Joeu što si to istaknuo. Ovdje u CN-u dobivamo vijesti o kojima je MSM cijelo vrijeme trebao izvještavati. I, da su mediji stvarno funkcionalni, do sada bismo čuli mnoge lokalne izvještaje s različitih strana ove neizmjerno važne Priče, ali, nažalost, Nula... Hvala Ann Wright.
Nagli završetak posljednjeg summita mogao bi se vrtjeti oko vjerojatnog napada CIA-e na veleposlanstvo Sjeverne Koreje koja je ukrala podatke glavnog sjevernokorejskog pregovarača koji je bio veleposlanik Sjeverne Koreje u Španjolskoj.
Vrlo je moguće da je to ono čime se T hvalio kada je T izjavio da SAD zna stvari o Sjevernoj Koreji koje prethodno nisu bile otkrivene.