Radnička borba u Indiji da 'učine zemlju ponosnom' dok se globalni nemiri šire

Ovo je bio jedan od najvećih općih štrajkova u svijetu, piše Vijay Prasad iz Kerale, dok društveni nemiri rastu u Maroku, Sudanu, Nigeriji i Los Angelesu. 

Radnici diljem svijeta pozdravljaju
2019. s valom prosvjeda

By Vijay Prashad
Trikontinental: Zavod
za društvena istraživanja

Oprije dva dana—siječanj. 8 i 9 — više od 160 milijuna radnika stupilo je u štrajk u Indiji. Ovo je bio jedan od najvećih općih štrajkova u svijetu. Radnici, iscrpljeni gotovo tri desetljeća neoliberalne politike i napadom na njihova prava, izašli su na ulice kako bi zauzeli svoje zalaganje za bolju egzistenciju i demokraciju na radnom mjestu. Blokade na željezničkim prugama i na nacionalnim autocestama zatvorile su dijelove zemlje.

U Bengaluruu su se štrajku pridružili djelatnici informacijske tehnologije. Radnici u Himachal Pradeshu okupili su se kako bi zatražili prekid nesigurnog zapošljavanja u državnim službama. Štrajku su se pridružili radnici iz raznih sektora, od proizvodnje do zdravstva. Nije bilo odgovora vlade. Molimo pročitajte moj prijaviti u štrajku. 

Moje je izvješće napisano iz Kerale, gdje je gotovo cijela radna snaga stupila u štrajk. Ovaj štrajk dolazi nakon moćnika Ženski zid koja je izgrađena 1. siječnja. Za potpuniji uvid u to što je dovelo 5.5 milijuna žena da formiraju zid duž Kerale, pogledajte moj prijaviti. Naslov ovog biltena dolazi iz poznate pjesme pokojnog radikalnog pjesnika Vayalar Ramavarma (1928.-1975.). Kad se radnici bore, napisao je Vayalar, "nije li to nešto čime će se zemlja ponositi?"

Maroko, Sudan, Nigerija i Los Angeles

Ovaj dvodnevni štrajk dolazi dok su radnici diljem svijeta dočekali 2019. s valom demonstracija - od "mjeseca gnjeva" koji su u Maroku pokrenuli sindikati, do prosvjeda u Sudanu zbog rasta cijena; od štrajka učitelja u Los Angelesu do potencijalnog općeg štrajka u Nigeriji zbog plaća.

Prosvjednici u Hamirpuru, Himachal Pradesh, Indija. (Rahul)

Prosvjednici u Hamirpuru, Himachal Pradesh, Indija. (Rahul)

Međunarodna konfederacija sindikata prijaviti iz prošle godine pokazalo je da više zemalja isključuje radnike iz zakona o radu – 65 posto zemalja, po zadnjem prebrojavanju – isključuje radnike migrante i zaposlenike u javnom sektoru i druge iz prava koja su im dana. Postoje svi pokazatelji da će se napad na radnička prava i demokraciju na radnom mjestu nastaviti unatoč nemirima među radnicima.

Indija

Brinda Karat, vođa Komunističke partije Indije (marksist), razmišlja - u našem siječnju Zapis— o dosadašnjem radu krajnje desne vlade u Indiji, BJP-u, i o izazovima pred ljevicom da proizvede alternativni program koji će iznijeti pred ljude na općim izborima u travnju 2019. Karat nudi oštru ocjenu napada na žene i ocrnjivanje projekta emancipacije žena u Indiji:

“Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća žene su ušle u javne prostore kako bi radile i živjele. Oni su uspostavili svoje talente, svoje vještine i svoje sposobnosti u brojnim sferama. Došlo je do reakcije protiv ove povećane tvrdnje. Reakcija je oblikovana ekstremnom mizoginijom – ili snažnim osjećajem u dijelovima našeg društva da žene imaju posebno mjesto i da će svatko tko prijeđe granicu biti kažnjen. Ovi kulturni zidovi iza kojih se očekuje da žene i djevojke žive (uz neke iznimke za određene klase), jači su od visokih zidova zatvora. Kad je žena silovana, okrivljuje se zbog ulaska u javni prostor, zbog toga što je slobodna građanka, zbog odjeće koju nosi, zbog osobe s kojom razgovara, zbog mjesta i vremena u kojem je bila. Žena je ta koja se smatra odgovornom za zločin. To je karakter mizoginije.”

Kerala, 2019. Fotografija: Sivaprasad Parinhattummuri.

Kerala, 2019. (Sivaprasad Parinhattummuri)

Karatov intervju detaljno govori o teškoj situaciji pod vladom premijera Narendre Modija. Na primjer, ona ističe sljedeće:

  • Zbog politike indijske vlade, poljoprivredna nevolja je akutna: prosječno 12,000 XNUMX poljoprivrednika počinilo je samoubojstvo svake godine vladavine ove vlade. Nezaposlenost je najveća.
  • Indija se ističe po povećanim nejednakostima pod Modijevom vladavinom. Samo 1 posto stanovništva posjeduje 68 posto ukupnog bogatstva kućanstva, što je povećanje od gotovo 20 posto u posljednjih pet godina. S druge strane, prema vladinom socioekonomskom istraživanju, preko 90 posto ljudi u Indiji ima prihod manji od 10,000 rupija, ili 143 dolara godišnje.

Nije aksiom da visoka nejednakost i socijalna nevolja dovode do progresivne politike. U takvom je kontekstu jednako vjerojatno da kultura solidarnosti radničke klase erodira, a društveno nasilje raste, stvarajući rasadnik neofašističke politike. U tu svrhu, Karat tvrdi da se ljevica u Indiji - ali i drugdje - mora suočiti s rigidnostima naše kulture.

Kulture koje promiču kapitalizam i tržište promiču i veličaju individualizam i promiču individualistička rješenja. Sve to doprinosi depolitizaciji cijele generacije mladih ljudi. Ovo je svakako izazov: kako pronaći najučinkovitije načine prenošenja naše poruke mladima. Zatim opet u Indiji klasno izrabljivanje je pojačano kroz kastinski sustav i obrnuto. Izgraditi borbe otpora protiv kastinskog sustava i kastinskog ugnjetavanja i povezati takve borbe s borbom protiv kapitalizma u smislu borbi i ciljeva također je izazov. Sindikati i druge klasne organizacije svakako moraju biti odlučniji i pažljiviji prema ovim aspektima.

Ljevica, predlaže Karat, treba u potpunosti ući u borbu oko toga kako definirati pojmove kulture. Pitanja dostojanstva kao i diskriminacije temeljna su za razvoj progresivne politike. Nijedan emancipatorski pokret ne može okrenuti leđa bilo kojem obliku društvene hijerarhije. Demokratski impuls mora se probiti do najrigidnijih kulturnih oblika.

Karat nudi jasnu procjenu izazova za ljevicu na predstojećim izborima u Indiji.

Brazil

U međuvremenu, iz Brazila, João Pedro Stedile osvrće se na brazilske izbore na kojima je neofašist Jair Bolsonaro izabran za predsjednika. Stedileov intervju, koji možete pročitati ovdje, objašnjava trenutni, ružan kontekst u Brazilu. Bolsonaro se brzo pokazao točnim u svim zabrinutostima o njegovoj politici. Stedile vjeruje da je jedini protuotrov za Bolsonara živahni pokret radničke klase; ukorijenjen ne samo na selu nego i na urbanoj periferiji.

U međuvremenu, naš Tricontinental: tim Instituta za društvena istraživanja u São Paulu – André Cardoso, Cristiane Tiemi i Olivia Carolino – imaju punu procjena (na portugalskom) brazilskog gospodarstva za 2019. Novim zakonom ukida se minimalna plaća, dok drugi set dekreta izravno napada brazilske autohtone zajednice. Odjel zadužen za prava autohtonog stanovništva, ili FUNAI, izgubit će svoj nadzor u korist ministarstva poljoprivrede, kojim dominiraju interesi poljoprivrede, sječe i rudarstva. Bolsonarova ministrica poljoprivrede Tereza Cristina Dias bila je predvodnica poljoprivrednog poslovnog lobija u Kongresu. Sonia Guajajara, čelnica Nacionalne artikulacije domorodačkih naroda Brazila ili APIB, rekla je nakon Bolsonarovih odluka: “Mi smo prvi napadnuti. Moramo biti prvi koji će reagirati.”

Palestina

Moramo biti prvi koji će reagirati. To bi bila fraza poznata palestinskim komunistima Shadia Abu Ghazaleh, rođen u Nablusu 1949. i ubijen 1968. Godine 1967. Abu Ghazaleh se pridružio novoformiranoj Narodnoj fronti za oslobođenje Palestine. Napustila je studij u Kairu na zaprepaštenje svoje obitelji, koja je izgubila svoj dom u Palestini. "Što će mi sveučilišna diploma", upitao ih je Abu Ghazaleh, "ako kod kuće nemam zid na koji bih je mogao pričvrstiti?"

Prošle godine su izraelske vojne snage ubile 56 palestinske djece, većinom iz Gaze. Fokus je usmjeren na izbore u Izraelu, ali je malo koncentracije na izraelske ratne zločine nad Palestincima.

Ovotjednu sliku—iznad—napisala je Suhad Khatib, umjetnica, dizajnerica i redateljica iz San Francisca, rođena u Omanu, odrasla u Ammanu i trenutno živi u Sjedinjenim Državama te nije u mogućnosti živjeti u rodnom gradu svojih roditelja zbog kolonijalizma. 'Ova slika je da drži ovaj osmijeh, onaj od kojeg joj tako nestaju oči', kaže nam Suhad. "To je moj dar generaciji revolucionara poput Shadije... koja će ponovno ustati."

Slika Shadia Abu Ghazaleha od Shada Khatibija. 

Adalah, pravni centar za Palestinu, bilježi u novom prijaviti da Izrael nije pokazao spremnost da provede istragu o ubojstvima na području Gaze. Poziva na intervenciju Međunarodnog kaznenog suda. Neće biti ništa.

Ostat će na hrabrim ljudima da slijede primjer Shadia Abu Ghazaleha i djeluju kako bi iznudili otvaranje novog puta prema miru u Palestini. Njihove borbe bit će borbe da svoju zemlju učine ponosnom.

Vijay Prashad je indijski povjesničar, novinar, komentator i marksistički intelektualac. Izvršni je direktor Tricontinental: Institut za društvena istraživanja i glavni urednik LeftWord knjige.

Fotografije u ovom članku su Rahul, an nezavisni novinar sa sjedištem u Anantapuru (Andhra Pradesh), čiji se rad može vidjeti na Narodni arhiv ruralne Indije.

16 komentara za “Radnička borba u Indiji da 'učine zemlju ponosnom' dok se globalni nemiri šire"

  1. samotno
    Siječnja 17, 2019 na 05: 58

    Hvala vam na izvještavanju o ovom važnom događaju u Indiji, koji su u potpunosti ignorirali glavni mediji u SAD-u, kao i nekoliko stranica koje se smatraju progresivnim. Očito je da plutokrati ne žele da se javnost informira o razmjerima nemira u svijetu.

  2. Waldemar
    Siječnja 16, 2019 na 21: 41

    Ovo je put.
    Sljedeći korak je globalna koordinacija i kohezija.

  3. mike k
    Siječnja 15, 2019 na 11: 19

    Oni koji nastavljaju sanjati o svijetu utemeljenom na ljubavi i poštenju ubijeni su i izgladnjeli nemilosrdni Vladari i njihovi lažni planovi porobljavanja novca. Najgori među nama drže nas ostale u ropstvu. Njihove tehnike ugnjetavanja povijesno su bile previše učinkovite.

    Osim ako ne možemo svrgnuti bogate i moćne i uspostaviti stvarnu demokraciju koja funkcionira za sve, prisiljen sam reći da bi svim živim bićima bilo puno bolje kad bi ljudska vrsta nestala sa Zemlje.

  4. vinnieoh
    Siječnja 15, 2019 na 08: 49

    Kao što je John Wilson izjavio, masivni štrajk u Indiji, a gledanje američkih “vijesti” niti se ne spominje, čak ni u prolazu.

    Dakle, evo traga: da biste razumjeli susjedni članak koji se odnosi na blaćenje Corbyna i Assangea – konkretno, zašto establišment želi slomiti Corbyna ili bilo koga sličnog njemu – prvo treba pročitati ovaj Vijayev članak. Kada se mi profesionalci susrećemo sa spektaklom progona i ocrnjivanja bilo koga u vodećoj ulozi tko govori istinu moćnicima ili to čak pokušava, trebali bismo upiti poruku da je "otpor uzaludan" ili da će "i ovo također biti dogoditi tebi.”

    1% je zabrinuto. Bez obzira na to koliko je intenzivna propaganda, pranje rublja, pozerstvo, itd., ne može se sakriti golema globalna nejednakost koja lagano ključa. Ljudi posvuda počinju shvaćati da koncentrirano bogatstvo i moć namjeravaju kanalizirati čovječanstvo u trajno stanje modernog srednjovjekovlja. Bit će samo gospoda i seljaci. Carl Rove bio je jedan od njihovih mnogih, mnogih proroka.

    • Bob Van Noy
      Siječnja 15, 2019 na 09: 46

      Hvala ti vinnieoh. Spomenuo sam kolegi čitatelju/komentatoru da sam istraživao koncept milosti jer sam bio uvjeren da ćemo mi (ljudi) imati riječ u nadolazećim saslušanjima o istini i pomirenju, kad sam shvatio da postoje ljudi koji su bili tako za osudu, da vjerojatno ne zaslužuju pažljivu pažnju, ljudi poput ovog kojeg ste spomenuli ovdje...

      • vinnieoh
        Siječnja 16, 2019 na 10: 28

        Nekada sam bila osoba puna nade; nije optimist, već realist sa sklonostima punim nade. Tijekom godina W Busha s užasom sam gledao kako se ova nacija posvetila ratu do najudaljenijih horizonata i dalje. Također sam sa strahopoštovanjem gledao kako Rove, Cheney i ostali tako vješto nadigravaju sve kritike i proteste. Rove je doista bolesna osoba; što je još gore svi ostali bolesni pojedinci (čija imena i funkcije ostaju skriveni od nas) – njihovi miljenici – koji su istinski i vjerno uključeni u ovaj pogrešan zaokret za čovječanstvo.

        One stvari koje su mi dale nadu, ostvarene u naciji mog rođenja: ukidanje ropstva; opće pravo glasa; ukidanje dječjeg rada i kratkog razdoblja pravednosti na radnom mjestu; buđenje okoliša i naknadni napori da se ublaži najgore naše industrijsko zanemarivanje; au posljednje vrijeme i jenjavanje progona neheteroseksualnih osoba. I sada postaje jasno da bi barem 40% mojih sugrađana (poticanih izbornim kolegijem) sve to ukinulo. Da pojasnim, nisam podržavao niti glasao za HRC i dobro sam znao da smo sjebani bez obzira na to koji komad iznutrica je bio "izabran".

  5. Peter Panicker
    Siječnja 15, 2019 na 08: 24

    Da, zaista, borba monumentalnih razmjera. Ipak, budući da sam porijeklom iz Kerale, zastanem kad pomislim da je ovo jedina država u Indijskoj Uniji u kojoj industrija ne postoji. Da je najznačajniji izvor prihoda države od inozemnih doznaka, od ljudi poput mene koji su imali priliku otići u inozemstvo i zarađivati ​​za život. Upravo je naftno bogatstvo Zaljeva od 70-ih naovamo, koje je bilo na dohvat ruke Kerale, dovelo do toga da su horde obrazovanih i plavih ovratnika našli posao u zemljama poput Kuvajta, Saudijske Arabije, Omana i sličnih, inače bi država bila najsiromašnija od svih 29 država Unije. U onoj mjeri u kojoj su prava radnika zastupale razne komunističke vlade koje su došle na vlast, zapravo prva državna vlada Kerale, ako sam u pravu s činjenicama, bila je prva demokratski izabrana vlada na svijetu. S negativne strane, to je odvratilo poduzeća i industrije od želje za osnivanjem zbog straha od radničkih sukoba i ima mnogo primjera da se to događa. Osobito su žene našle svoj glas djelomično zbog visoke stope pismenosti u državi, ali i zbog smjelosti da izazovu establišment – ​​da, čak i na svetim mjestima u kojima navodno dominiraju samo muškarci, kao što je Sabrimala. Čini se da su samo žene iz većinske religije, poput hindusa, te koje prosvjeduju protiv svoje isključenosti iz tih svetišta, dok su druge religije – kršćanke, posebno istočno-pravoslavni tipovi i muslimani, još uvijek zadovoljne time što su povučene s leđa tim paternalističkim ukazima, nakon sve su to religije koje zastupaju mizogine vrijednosti u svojim vjernicima.

  6. Alois Muellert
    Siječnja 15, 2019 na 04: 51

    United po prvi put?

    “Radnicima iz javnog i privatnog sektora pridružili su se nastavnici i učenici iz cijele zemlje, formirajući vjerojatno najveći štrajk u povijesti.”

    Deep State pripremite se za smrt!

  7. DH Fabijan
    Siječnja 14, 2019 na 22: 46

    Ključna točka koja definira šanse bilo koje nacije da izgradi modernu, uspješnu zemlju počiva na njezinu odgovoru na neuspjehe trenutnih politika — siromaštvu.

  8. Jeff Harrison
    Siječnja 14, 2019 na 21: 29

    Luk moralnog svemira je dugačak, ali se savija prema pravdi – Theodore Parker 1810.-1860., ministar UU

    To ne rješava bol ovdje i sada, ali može pomoći.

  9. DW Bartoo
    Siječnja 14, 2019 na 20: 24

    Pitam se hoće li biti ikakve pokrivenosti ovog masovnog prosvjeda protiv neoliberalizma u medijima u SAD-u, Francuskoj ili Velikoj Britaniji?

    Nadajmo se da će se u jednom trenutku razviti međunarodna svijest i podrška među mnogima u ovom brutalnom klasnom ratu.

    Bez sumnje, SAD će kasno doći do takvog razumijevanja jer američka mitologija tvrdi da u ovom uzornom društvu ne postoji nešto poput klase.

    Čovjek može zamisliti da ljudi u Indiji i Francuskoj, također, nisu ograničeni u svom razumijevanju takvim besmislicama.

  10. Istina prva
    Siječnja 14, 2019 na 20: 20

    Posjetio sam Indiju nekoliko puta. Morao sam zaključiti da je ovo možda najsranija zemlja na planetu. Zagađenje gore od Kine, djeca osakaćena kako bi bili učinkovitiji prosjaci, užasna nejednakost, nekontrolirano nasilje nad ženama i nedodirljivi i dalje postoje čak i nakon što je ovo zabranjeno prije mnogo godina.

  11. rosemerry
    Siječnja 14, 2019 na 17: 40

    Hvala Vijayu na ovom i njegovom prethodnom izvješću o velikom štrajku u Indiji.

    Vidimo zašto se toliko brine oko Dem Star Tulsi Gabbard spremne da se kandidira za POTUS sljedeće godine. Unatoč svojim progresivnim stavovima, ona je predana pristaša gospodina Modija i njegovog BJP-a. čuvajte se radnici, ai mirotvorci također.

  12. john wilson
    Siječnja 14, 2019 na 16: 30

    Možda je najzanimljivija stvar u vezi s ovim člankom to što prvi put čujem za njega i strastveni sam pratilac vijesti. Zbog ovakvih brojki žuti prsluci u usporedbi s njima izgledaju ništavno. Smatrao bih ovaj štrajk velikim događajem po bilo čijim standardima, ali nema ništa o tome na MSM-u. Vrlo zanimljivo izvješće.

    • Tom Kath
      Siječnja 14, 2019 na 23: 02

      Sasvim točno john, iako bih rekao da je to ISTI prosvjed kao i žuti prsluci. Vidim to kao revoluciju ili borbu za KONTROLU. – Ne samo prijenos kontrole s jedne stranke na drugu, s jednog spola na drugi, s jedne banke na drugu, s jednog sektora bogatstva na drugi, već borba za ljude da preuzmu osobnu kontrolu i odgovornost za vlastite živote. Razmislite o stvarima kao što su odgovorni, javno provjereni, nekontrolirani sa središnje strane, ne regulirani sa središnje strane, zajamčeni ili nadzirani sa središnje strane.

    • Joe Tedesky
      Siječnja 15, 2019 na 10: 18

      Radnički prosvjedi? Glupost, sada nazad na posao.

Komentari su zatvoreni.