Promjena namjera koje SAD i Sjeverna Koreja imaju jedne prema drugima dugoročno je važnija od samog posjedovanja nuklearnog oružja, tvrdi Graham Fuller.
Napisao Graham E. Fuller
Fascinantna, razrađena diplomatska koreografija nema dva u Singapuru bizmeđu Donalda Trumpa i Kim Jong Una hipnotizirali su svijet tijekom dva dana. Većina stručnjaka gleda u (možda i više od) polupraznu čašu vode na stolu. Doista, većina demokrata i svi oni koji mrze Trumpa odbijaju dati summitu bilo kakvu vrijednost kako ne bi ojačao Trumpovu političku moć. Visoki svećenici denuklearizacije (doduše tajanstvene discipline) raščlanjuju sporazum; do sada su pronašli vrlo malo nuklearne tvari.
Ipak, trenutno zadovoljstvo u potrazi za trenutnom i potpunom denuklearizacijom Sjeverne Koreje krajnje je nerealno s obzirom na mračne slojeve prošlog sukoba. Što je još gore, ocjenjivanje summita prema stupnju postignute denuklearizacije uistinu je naivno u geopolitičkom smislu. Ovaj korak učinjen na summitu, htjeli mi to ili ne, samo je to, prvi, ali vrlo značajan korak na dugom i važnom putu. Ovaj prvi korak doista možda nikada neće uspjeti drugim - ali dobre su šanse da hoće. Kako će sve to na kraju ispasti, samo se nagađa.
Ipak, smirivanje bijesnog jezika i žestine prijetnji između SAD-a i Sjeverne Koreje tijekom desetljeća mora se smatrati velikim postignućem samo po sebi. Nije nužno bilo suđeno da se uopće dogodi. Ne postižete nagodbe u pozadini eskalacije bijesa. Pojava nove uljuđenosti i dedemonizacija druge strane vitalni je preduvjet za svaki daljnji napredak. Bez toga nemate ništa.
A postoji još važnija strateška točka o nuklearnom oružju koju mnogi kritičari propuštaju. Na kraju, to je prirodu i namjere onih koji posjeduju nuklearno oružje koje je važno, često puno više od samog posjedovanja istog. I Britanci i Francuzi bi sutra mogli izvući SAD iz vode svojim nuklearnim arsenalima. Ipak, ne gubimo san zbog toga. Zašto ne? Zato što imamo donekle razumno uvjerenje da je vrlo malo vjerojatno da će namjere britanske i francuske vlade dovesti do nuklearnog napada na SAD.
Prvi kontakt. (Službena fotografija Bijele kuće Shealah Craighead)
Kina danas može uništiti SAD svojim nuklearnim oružjem. Doista, postojali su pravi razlozi za zabrinutost kada je na čelu bio osnivač komunističke Kine Mao Zedong jer su ga se smatralo opasno ideološkim i nestalnim u svojim političkim impulsima, u zemlji i inozemstvu. Dakle, iako Komunistička partija i danas upravlja Kinom, njezine novije generacije vodstva i priroda njezine funkcionalne ideologije i nuklearnog namjere danas se percipiraju kao puno racionalniji. Osim toga, Kina je postupno primljena u međunarodnu zajednicu - koja ima načina da postupno priguši pretjerani radikalizam. U tom pogledu, korak prema većoj međunarodnoj legitimizaciji Sjeverne Koreje, usprkos svim ružnim domaćim aspektima zemlje, vjerojatno će poslužiti da je polako tjera prema nekom većem priznavanju “međunarodnih normi”.
Čak je i raspad Sovjetskog Saveza donio značajnu promjenu u razmišljanje i Washingtona i Moskve. Namjere komunističke Rusije – njezina ideologija, njezin zatvoreni pogled na svijet – promijenile su se preko noći kad su bastioni komunističkog carstva pali. Kao rezultat toga, pojavilo se raspoloženje daleko veće međunarodne opuštenosti.
Nažalost, SAD su tada odlučile uložiti zajedničke napore da održe Rusiju slabom i smanjenom. Sjećate li se da je Obama javno opisao Rusiju kao ništa više od "regionalne sile?" Ovaj ponižavajući jezik pratio je poteze SAD-a da gurne NATO snage tik do samog praga Rusije – kršeći dogovor Georgea Busha starijeg s Gorbačovim da SAD izričito neće nastojati iskoristiti novu slabost Rusije.
Važnost uljudnosti
U odnosima s Pjongjangom, sposobnost sjevernokorejskog nuklearnog oružja da dosegne SAD ili njegove saveznike u istočnoj Aziji je prirodno razlog za zabrinutost i pomno se prati. Kada obje strane oštro kritikuju drugu, dramatično rastu strahovi od nenamjernih nuklearnih incidenata ili strateških pogrešnih procjena. Kad se ta retorika smiri i razmjene postanu uljudnije, trenutni strahovi malo nestaju. Što dulje mogu prevladati uljudnost i dijalog, to će više biti popuštanja napetosti. Nuklearke možda neće nestati još neko vrijeme. Ali razlozi za njihovu upotrebu uvelike se povlače.
Svako oružje je opasno, a posebno nuklearno. Bilo bi izrazito poželjno vidjeti opću globalnu denuklearizaciju, koja bi rat učinila malo manje razornom. U međuvremenu postoji nuklearni klub čiji su se članovi izborili za članstvo bez poziva i ljubomorno čuvaju vrata kako njihova vlastita moć ne bi bila razvodnjena od strane novih članova koji se žele pridružiti klubu. Može se tvrditi da što je više nuklearnih bombi, to je veća vjerojatnost njihove uporabe. Ipak, tu perspektivu tek trebaju potvrditi činjenice međunarodnog života: do sada su SAD jedina zemlja na svijetu koja je upotrijebila nuklearno oružje u sukobu - protiv Japana na kraju Drugog svjetskog rata. Možda razorna moć nuklearnog oružja unosi veću otrežnjenost u regionalne sukobe, kao što se dosad činilo, recimo, između Pakistana i Indije, obje nuklearne sile.
Trump napušta Singapur. (Službena fotografija Bijele kuće Joyce N. Boghosian)
Dakle, postoji nešto za slavlje na summitu u Singapuru između Trumpa i Kima. Demonizirao je obje strane u očima one druge, a razmjene su poprimile veće uzajamno poštovanje na osobnoj razini. Strateške težnje obiju strana ukazuju na smanjenje sukoba, a ne na održavanje nestabilnog statusa quo. Barem za sada očite namjere Pjongjanga povukle su se na nešto već manje prijeteće.
Ovaj događaj ima upečatljive implikacije za Iran. SAD i Iran očajnički se trebaju uključiti u široku razmjenu mišljenja osmišljenu da deeskaliraju te namjere i smanje prag prijetnje. Prvi korak je uljuđeno sjesti za stol s Teheranom sa široko otvorenim dnevnim redom. John Kerry unio je te kvalitete – koje je Iran uzvratio – u iranski nuklearni sporazum. Dnevni red je, međutim, bio vrlo uzak. Nažalost, neokonzervativni, liberalni intervencionisti i procionističke snage u SAD-u stvarno ne žele da se postigne bilo kakav sporazum s Iranom osim potpune promjene režima u Teheranu.
Nema sumnje da Iran mora deeskalirati svoju retoriku i opreznije djelovati u svojim regionalnim akcijama - ali to moraju učiniti i njegovi susjedi koji hvale "šijitsku prijetnju". SAD i svi njegovi regionalni saveznici uvelike nadmašuju Iran i prosjače ga. A SAD je još uvijek vođen antiiranskom opsesijom koju svakodnevno podupire Izrael.
Kada se cijev pištolja ukloni iz Teheranove glave, i on bi mogao početi pronalaziti izvor oponašanja u novom diplomatskom gambitu Kim Jong Una.
Ovaj članak izvorno pojavio na blogu Grahama Fullera.
Graham E. Fuller bivši je visoki dužnosnik CIA-e, autor brojnih knjiga o muslimanskom svijetu; njegov prvi roman je “Breaking Faith: Roman o špijunaži i američkoj krizi savjesti u Pakistanu”. Njegova najnovija knjiga je MEDVJED, roman o prašumi Velikog medvjeda i eko-terorizmu. (Amazon, Kindle) grahamefuller.com
Teško je reći je li čaša napola puna, ali definitivno je punija nego prije.
Ukratko, ovaj konkretni članak ispada kao trojanski konj koji daje neke legitimne (iako pretjerano bezobrazne) kritike politike Sjedinjenih Država o napuštanju hegemonije, ali služi kao implicitna isprika za nuklearno širenje (sve dok je je proliferacija na prave nacionalne države, tj. Pakistan, Izrael, itd.), što je retrospektivni način za njega da sebi opravda vlastite vjerojatne postupke i postupke svojih suzavjerenika:
http://www.historycommons.org/context.jsp?item=a010608SibelGallery#a010608SibelGallery
Iran? Šališ li se? To se nikada neće dogoditi iz razloga koje navodite. Izrael to neće dopustiti i Trump svoj izbor duguje njima. S Kim Jong Unom nismo imali ništa više od neke ružne retorike. Na srednjem istoku imamo predsjednika koji je voljan bombardirati čim mu kapne, čak je spreman nasmrt prestrašiti ljude svojim tvitom "bombe dolaze", gotovo cijeli tjedan prije nego što ih je ispalio . Kladim se da je naš predsjednik dobro spavao taj tjedan. Ne mogu reći isto za sirijski narod.
Nije bilo opravdanog razloga da Trump prekrši iranski dogovor. Već smo izvršili taj dogovor. Iran je već dobio novac. To se ne može vratiti, i to je sve na što se Trump žalio, ništa više, tijekom svoje kampanje. Dakle, zašto je prekršio sporazum gdje je samo jedna strana tada bila dužna izvršiti - Iran. Već smo nastupali. Samo su oni još trebali nastupiti.
@ Anastazija:
Dijelim vaš pesimizam u pogledu izgleda za američki mir s Iranom u doglednoj budućnosti. Ali ne slažem se s vašom premisom da su SAD već izvršile svoju stranu JCPOA-e. Da, iranska zaplijenjena sredstva su isporučena. Ali JCPOA također zahtijeva od SAD-a da ukloni svoje ekonomske sankcije i promiče trgovinu s Iranom. A što se toga tiče, SAD to još nije ispunilo. Neke sankcije su ukinute, ali ih je mnogo više ostalo. I umjesto da promiču trgovinu s Iranom, SAD su je obeshrabrile.
Trump svoj izbor duguje kolektivnom samoubojstvu svojih protivnika — natjecateljskih plutokrata koji su pretraživali američku scenu u potrazi za kolekcijom mediokritetnijih kandidata nego inače i ubacili ih stotine milijuna. Republikanski tajkuni rasipali su goleme iznose na Perryja, slabog pamćenja, brata bivšeg predsjednika koji se pokazao prosječnijim od svog ne tako pametnog brata, senatora s Floride koji je bio igračka floridskog biznismena, ali pao na Turingovom testu (razlikovanje od robota), momak iz Wisconsina koji nije mogao shvatiti, kada su ga pitali, bi li izgradnja zida na kanadskoj granici bila dobra ideja itd. Demokratski novčari odlučili su da, budući da je oporba toliko osrednja, mogu se sigurno kladiti na kandidata manje karizmatičnog od mrtve ribe koja nije pažljivo sačuvana.
U takvim su se okolnostima američki izbori pretvorili u natjecanje tko je bolji u blaćenju protivnika. Naivno sam mislio da je Trump laka meta. Na primjer, njegova prijašnja grubost prema latino modelu s Floride bila je lijepo odigrana. Ali bilo je toliko više, i prijeko potrebno, budući da je Hillary ocrnjivana na najmanje deset načina, i to desetljećima. Dakle, koji je kut odabran? Ruska veza. Totalno dosadno i neuvjerljivo - Hillary je imala svoju rusku vezu, nategnutu, ako mene pitate, ali dobro dokumentiranu.
"Kad se cijev pištolja ukloni iz Teheranove glave, i on bi mogao pronaći izvor oponašanja u novom diplomatskom gambitu Kim Jong Una."
Pretpostavljam da sam ovdje malo zbunjen. Nakon što sam ovo pročitao, doduše s bloga i možda ne potpuno uglađenog argumenta, pitam se o kakvom se diplomatskom gambitu ovdje govori. Očigledno, a vjerojatno i s pravom iz perspektive NK-a, oni su bili usredotočeni na Washington kao jedini pravi put oslobađanja od dugogodišnje aveti invazije i svrgavanja koja visi nad njihovim postojanjem. I tako su, sukladno tome, potrošili desetljeća i nebrojene svote novca da razviju atomsko oružje s kojim bi privukli pozornost DC-a. Čini se da prilično dobro razumiju barem predsjedničku politiku (izborne cikluse i očekivani mandat) SAD-a, a koliko se ja sjećam, svaki je Kim poslušno testirao svakog uzastopnog stanara WH-a kako bi vidio postoji li tamo netko s kim bi se mogao počastiti.
Da ne stavljam previše detalja na to, ali Kimov (i ostalih) "gambit" bio je proizvesti nuklearno oružje i sredstva za njegovu isporuku i tako natjerati (konačno) na audijenciju njihovog glavnog mučitelja. Je li to ono što gospodin Fuller zagovara za Iran?
Iz mog pješačkog i neprofesionalnog stava, JCPOA radi upravo ono što je i bio namijenjen – sprječava, za vrijeme trajanja sporazuma, razvoj nuklearnog oružja od strane Irana. Ništa više i ništa manje. Naravno, Iranu je bilo lako, više-manje, potpisati ovaj sporazum jer, unatoč svim Netanyahuovim klaunskim buncanjima, Iran tada nije imao program nuklearnog oružja, i uglavnom sam uvjeren da su zaključili da bi to bilo opasnije, kao i rastrošno i besmisleno.
Što se tiče Saudijaca i svih ostalih sunitskih kretena, Izraela i ludih kršćanskih cionista iz SAD-a, ništa neće biti zadovoljavajuće osim prizora iranskih vođa koji leže ničice pred tom nečastivom koalicijom, moleći za milost i svoje živote. OVO SE NEĆE DESITI. Apsolutno je Iran uključen u akcije diljem ME, kao i Izrael, KSA, UAE, Turska, svi podižu ogromnu zamračujuću oluju prašine u svom malom pješčaniku. No, tko je materijalizirao kokoš ili jaje i što je ipak bilo prvo, a tko je sisa, a tko drago sve ih je jedan drugome stao za vrat?
Besmisleno je, ili barem krajnje nerealno, očekivati da se Iran povuče pred kontinuiranom agresijom i prijetnjama iste, da odustane od obrambenih priprema i naoružanja, da se ogoli kako bi vehabije i cionisti mogli paradirati i obezglaviti ih. Razumijem i cijenim glavnu tezu gospodina Fullera da asimilacija i angažman pogoduju susjedskoj toleranciji, ali ne bismo ni vodili ove razgovore da DNRK nije konačno uspjela predstavljati nuklearnu prijetnju. Također razumijem i slažem se s njegovim javnim pozivom, s njegove pozicije znanja, kompetentnosti i zasluženog poštovanja onih kojima se obraća na “ljevici” da ovo što se upravo dogodilo prihvati kao deeskalaciju (ne)krize – unatoč tome što svi možemo pomisliti na trenutnu sumnjivu postavu likova.
“Namjere su važnije od oružja. . .Ovaj događaj ima upečatljive implikacije za Iran.”
Nema značajnih implikacija za Iran iz razloga koji navodite. Namjere vladaju, a stalni protuiranski refren iz Washingtona bio je da loš Teheran ima "nuklearne ambicije". Pravi cilj Washingtona je kazniti Teheran za njegovu povećanu hegemoniju ME, uključujući njegov utjecaj na poraz SAD-a u Siriji, i pokušati oslabiti Iran Plus održavanje neprijatelja važno je za državu sigurnosti SAD-a.
U članku se navodi da se "neokonzervativni, liberalni intervencionisti i procionističke snage u SAD-u" protive iranskom sporazumu, pretvarajući se da postoji bilo tko osim Židova i njihovih oportunista koji donose te odluke. Nema potrebe da Iran "deeskalira svoju retoriku" jer nije učinio ništa više od isticanja američkih laži i podrške terorizmu u korist lopova u Izraelu. Očigledno je podmićivanje gotovo svih američkih političara ono što određuje američku politiku, i svi su uključeni u izdaju ekonomskim ratom protiv ovih Sjedinjenih Država.
Namjere su funkcija glumaca. U slučaju Trumpa i Kima glumci su potpuni sociopati. Jedan dominira svojom nacijom krajnjom nemilosrdnošću, dok drugi zavidi na tom stilu.
Kad imate dva glumca koji su sociopati (tj. s antisocijalnim poremećajem osobnosti), namjere nisu važne jer ne traju ništa duže od kompulzivnih potreba glumaca. Ne morate dugo čekati na katastrofu.
I, btw, čemu sva ta pro-Trump naivnost ovdje. Po mom iskustvu tijekom godina, consortium.news se uvijek bavio govorenjem istine moćnicima te suočavanjem i prozivanjem tirana. Trump je tiranin iz noćne more koji ne bi trebao imati nikakvu moć niti bi mu se smjeli popuštati kao bilo čemu drugom osim što jest, moralni gubavac koji kalja ili uništava sve i svakoga na koga naiđe
Želiš vidjeti sociopata?
Hillary se smije Gaddaffievoj smrti
https://m.youtube.com/watch?v=UtH7iv4ip1U
Trump je možda pohlepni narcisoidni babun, ali nas je spasio od 3. svjetskog rata koji je planirala Hillary.
Meni je taj intervju krajnje odbojan. Nisam je podržao. Ali, kao što oboje znamo, ona nije predsjednica.
Na to ju je natjerao Putin.
Označiti nekoga sociopatom ne znači da je njegovo ponašanje konkretno i potpuno predvidljivo. Čak i ako Trump odgovara (pomalo nejasnoj) definiciji sociopata, na njega se još uvijek može utjecati na razne načine. Vrlo velik broj američkog stanovništva kvalificira se kao sociopat u različitim stupnjevima. Moglo bi se reći da je američka kultura sociopatska, a ipak možemo pokazati i mogućnosti izvan te uske karakterizacije. Nemojmo isključiti mogućnost utjecaja na Donalda na njegovo bolje ponašanje; on žudi za nagradom javne pohvale i podrške. Ako učini nešto dobro i konstruktivno, kao što je razgovor s Kim, dajmo mu za to neke rekvizite.
Možete reći sve to, ali moj se komentar temeljio na specifičnoj osnovi – antisocijalnom poremećaju osobnosti, koji se godinama ocrtava i proučava te dijagnozi poremećaja osobnosti u dijagnostičkom priručniku koji se svakodnevno koristi u cijelom svijetu. prevalencija ove bolesti je oko 2%. Postoji mnogo značajki sociopatije, ali malo ih ispunjava sve kriterije za to stanje. Oni su najgori od najgorih. Natjerani su učiniti sve što mogu kako bi dobili ono što žele i uopće nisu sposobni za poštenje, odanost i integritet. Nadam se da ovo ocrtava moje duboko nepovjerenje prema svemu što proizlazi iz napora dvojice najintenzivnijih sociopata u javnom području.
Postoji izreka koja kaže “Put do pakla je popločan dobrim namjerama”? Prijevod? Ova izreka je upozorenje da su dobre namjere, same po sebi, besmislene, bez praćenja pozitivnim djelovanjem? Ovi prvi koraci prema denuklearizaciji su upravo to, PRVI KORACI? Sjeverna Koreja mora odigrati svoju ulogu, ali što je još važnije, Amerika se mora pridržavati i pridržavati potpisanih sporazuma i biti pravno vezana tim uvjetima? Povlačenje sporazuma s Iranom ne služi dobro za evidenciju SAD-a u poštovanju svojih obveza i najveći je kamen spoticanja koji vidim u rješavanju denuklearizacije Koreje? Amerika treba neprijatelje, stvarne ili izmišljene, kako bi opravdala trilijune izgubljenih poreznih dolara za financiranje svog MIC-a i korporativnih glupana koji se hrane na ovom koritu? Iran i Sjeverna Koreja nisu prijetnja američkom carstvu, ali Rusija i Kina jesu, otuda potreba SAD-a da obuzda te male zemlje kako bi se neizravno dokopale te dvije multipolarne sile? I pisac je u pravu, Iran treba slijediti akcije Rusije, Kine i Sjeverne Koreje i ublažiti agresivnu retoriku?? Morate učiniti upravo suprotno od onoga što SAD očekuje? Rusija je usavršila ovu umjetnost pod Putinovim vodstvom ne reagirajući na američke prijetnje, ekonomski sankcioni rat i hvalisanje? Rezultat toga je da SAD izgleda izolirano, bezobzirno, ludo i nekoherentno za razliku od mirnog, zdravog vodstva Rusije i Kine? Ovi prema nacijama grade trgovačke mostove izgrađene na uzajamnom poštovanju i utiru svoje puteve dobrih namjera kroz inicijativu jedan pojas sa smislenim djelovanjem koje to podržava? Dok je porota još u Americi? Hoće li svoj put popločati paklom rata ili dobrim namjerama mira??
SAD se redovito odriče dogovora i sporazuma.
Bill Clinton je uništio sporazum Reagana Gorbačova, pljačkajući Rusiju pod marionetskim Jeljcinom i premještajući NATO snage pored Rusije.
Baby Bush se jednostrano povukao iz Nixonovog ABM sporazuma.
Hillary je Gadafiju pokazala koliko vrijedi njegov dogovor da se odustane od nuklearnog oružja i ostavi na miru.
Trump je odbacio Obamin dogovor s Iranom (na veliku radost Izraela i Saudijske Arabije, i većine američkih političara, gotovo svih neoliba i neokonzervativaca).
Ugovori i NDA ne znače ništa u Americi, kao što su pokazali profesionalni sportaši, striptizete i njihovi odvjetnici.
U Sjevernoj Koreji ne postoji napredna vojna ili politička arhitektura (za koju ionako znamo) za usporedbu s različitim razinama donošenja odluka, koje se dosljedno nalaze u vladama drugih nuklearno naoružanih nacija. Na domaćem planu, Un vodi cijelu predstavu, nikakva birokratska, vojna ili bogata elita ne može otvoreno utjecati na njega ili ga gurati.
Trumpova izjava da nuklearni arsenal Sjevera više nije glavna briga može se prevesti samo u nekoliko reinterpretacija. Primjeri; Mi (potajno) imamo dobre stvari o Unu, kao što je čvrsta dokumentacija da je preusmjeravao javne zalihe bogatstva, možda zlato? u inozemne blagajne, ili, uz pomoć londonskih CB okruga i NSA-ovog praćenja SWIFT-a, SAD je označio za zapljenu, sve njegove inozemne bankovne račune ili treće, uhvatili smo ga kako preusmjerava naprednu nuklearnu tehnologiju ili materijale dobro poznatom kriminalcu organizacija, na vrpci je iu živoj boji.
Gospodine predsjedniče, držite tog debelog, nezakonitog sina četiri zmaja, u bolnom polunelsonu dok ne baci pištolj (nuklearni program). Ako je ikada postojao moderni lupež, brate Cain, i ljubitelj okusa nad svim drugim užicima, onda je to Un. Na pola ste puta, gospodine predsjedniče, i ako naša obavještajna informacija otkrije da nas Kim Jong-un samo opterećuje, znate što vam je činiti…
Ništa nije gore od obitelji koja se okruni za kralja! posebno nad bespomoćnim, neukim i siromašnim narodom. Tri samoproglašena Kim Kinga do sada i to je sasvim dovoljno. Učini to !
"Čvrsta dokumentacija" da je preusmjeravao zalihe bogatstva - možda zlata?
Čita mi se kao totalni BS s "čvrstim" i "možda" u istoj rečenici. Postoji čvrst razlog zašto obitelj Kim vodi Sjevernu Koreju kojeg očito niste svjesni.
Broompilot, tražiš od mene da pretpostavim da strašljivi i ugroženi satrap poput Una ne bi sakrio svoj plijen uz pomoć nekog ekvivalenta Mossack Fonseci? Povijest nas je ovdje nečemu naučila, od nacističkog plijena do Panamskih dokumenata, izravna krađa i izbjegavanje poreza uobičajena su tema čak i među demokratski izabranim dužnosnicima, a kamoli nenadziranim, aristokratima. Njihove su osobe posebno sumnjive, čak i unutar političkih mirne zemlje. Naime, Egipćanin Hosni Mubarak, čije je bogatstvo u inozemstvu bio u B za milijarde dolara. Ovi autokrati dijele jednu zajedničku stvar, oni ubijaju, zatvaraju, ubijaju, potiskuju svoje narode sve do trenutka kada moraju, iz ovog ili onog razloga, pobjeći u "Švicarsku" Zašto uzeti najbolje i aktivno braniti ove siledžije i ubojstva, samoizabrani, samozvani a većina njih su ionako brodovi bez kormila..
Pa elmerfudzie, ako je ikada bio slučaj da je lonac nazvan čajnikom crnim, tvoj je post to. Sva vlast američkom carstvu i to veliki predsjednik Donald Trump!?? Zvučiš kao da je Kim jedini negativac u ovom tangu s Trumpom.
Zašto zauzeti stav koji jača Kim Jong-una? On predstavlja nuklearnu proliferaciju, autokratsku tiraniju i njegova nenajavljena lansiranja projektila jednog dana bi se mogla pokazati kao stvarni napad na Tokio, Guam ili cijelu flotu površinskih brodova u patroli. Taj satrap se mora gurati niz vrlo usku stazu dok ne preda svoj novi pištolj. Ako nisi primijetio Mike K, ima puno zamjenika oko pacifičkog ruba, ali mi smo jedini šerif u gradu
@ elmerfudzie – Šerifi u istočnoazijskoj regiji slučajno su Kina i Rusija. Ovo je njihovo dvorište, a ne naše. SAD jesu i uvijek su bile uljez i osvajač u ovoj regiji.
Svaka prijetnja koju predstavlja Sjeverna Koreja tisuću je puta nadjačana prijetnjom koju SAD predstavlja svakoj naciji na Zemlji. Tko je ovdje nasilni Gospodar svijeta? Nije mala Sjeverna Koreja.
nakon čitanja vaših odgovora, pretpostavljam da znate mike k, da svatko ima pravo na svoje
mišljenje. Ti imaš svoje, a ja svoje
Hvala vam, g. Fuller. Jako dobro rečeno. Kad biste sada samo mogli poraditi na zabrinutosti Mikea K o američkim imperijalnim ambicijama, mogli bismo učiniti svijet sigurnim za sutra.
Jeff, volio bih da ljudi slušaju i samo rade ono što kažem. Imam plan stvoriti miroljubiv svijet za sve, ali me velike face koje vode šou jednostavno ne slušaju (ako bi me slušale, to bi bilo samo zato da me ušutkaju). Jednostavno ne dobivam nikakvo poštovanje….uzdah…..
Još jedan članak koji implicira da bismo samo riješili x ili y problem, sve bi bilo dobro. Ove se sretne misli nažalost moraju suočiti s nemilosrdnom težnjom američkog carstva da vlada Zemljom ili umrijeti pokušavajući. Osim ako se ovaj mali problem ne riješi, i to uskoro, svi ostali regionalni popravci su nevažni i potpuno neadekvatni.
Trebao sam reći… ili ćemo svi umrijeti.
Nemojmo još do kraja slaviti. Pred nama je dug put prije nego što u Koreji dočekamo mir. Kim još uvijek ima punu količinu nuklearnih bombi, a topovi su usmjereni prema Seulu. Imamo 28,000 čizama na terenu u Koreji. Trump je otkazao vojne vježbe. Iako bih volio dovesti te trupe kući, činjenica je da su oni tu kao sredstvo odvraćanja. Trebaju trenirati za slučaj da Kim ili Trump odluče pokvariti sporazum kao što je Trump učinio s Iranom. Još nismo izašli iz vode. Zato budimo malo skeptičniji i nemojmo odustati od svega. Reagan je rekao VJERUJ ALI PROVJERAJ. Kim je ubojica i nasilni diktator koji i dalje želi biti na vlasti. Trump je nestabilan na mnogo načina. Iako su namjere dugoročno važne, oružje je ono što je uistinu važno. Ima dovoljno vremena za slavlje, ali ne sada.
Možda bismo mogli imati samo malu proslavu? Pleeeeeze, trebamo nešto za slavlje u ovoj modernoj pustoši tako jako…….
Vojne vježbe su kazalište, a ne obuka. Deeskalacija napetosti je pozitivna stvar. Ako želite razgovarati o nasilnim režimima, razgovarajmo o Saudijskoj Arabiji i genocidu koji se američkim oružjem događa u Jemenu.
SAD se ničega nisu odrekle. Vrijeme je za oprezni optimizam jer je ovo prvi pozitivan korak.
Jedan od najboljih članaka objavljenih i predstavljenih na internetu. Graham Fuller je kandidat za državnog tajnika, koji služi SAD-u s odlikom – bez obzira na svoje političko opredjeljenje.