Zapadni mediji zainteresirali su se za ovomjesečne izbore u Libanonu nadajući se pobjedi “njihovih” kandidata. Postala je druga priča kada je Hizbullah dobio najviše, objašnjava As'ad AbuKhalil.
Od As`ada AbuKhalila Posebno za Vijesti o konzorciju
Nedavni libanonski parlamentarni izbori izazvali su veliki publicitet u zapadnim medijima. Da budemo sigurni, slobodni izbori su rijetki na Bliskom istoku, a zapadni mediji uzbuđuju se zbog izgleda na uspjeh onih koje nazivaju "prozapadnim" kandidatima ili koalicijama bilo gdje. Također zbog toga što su neprijatelji Izraela i SAD-a sudjelovali u utrci, zapadni mediji su automatski postali uključeni u ishod. Ovaj put, zapadni mediji odlučili su da je Hezbolah osvojio "većinu mjesta" na izborima - kao naslov Financial Times imao ga. Rezultati su svakako bili udarac zapadnim i zaljevskim režimima koji ulažu - politički i financijski - jako u libanonske izbore.
Ne možemo zapravo govoriti o slobodnim izborima na Bliskom istoku - ili bilo gdje drugdje u svijetu u razvoju što se toga tiče. Ne zato što ih tamošnji ljudi ne žele, nego u biti zato što zapadne vlade i zaljevski režimi to neće dopustiti. Da budemo pošteni, SAD je očito za slobodne izbore, ali samo kada rezultati jamče pobjedu njegovih marioneta. Stoga, kada je Hamas pobijedio na parlamentarnim izborima 2006. (na čemu su SAD inzistirale), SAD ne samo da je odbio priznati slobodu izražavanja palestinskog naroda, već je SAD radio na tajna operacija potkopati rezultate i srušiti Hamas u Gazi.
Povijesno gledano, SAD (između ostalih vanjskih stranaka, uglavnom zaljevskih režima) snažno je intervenirao u libanonske izbore pružanjem gotovinskih isplata svojim favoriziranim desničarskim, antikomunističkim kandidatima. Na primjer, izbori iz 1947. i dalje su jedni od najkorumpiranijih u libanonskoj povijesti, a bivši agent CIA-e, Wilbur Eveland, pisao je o svojim avanturama vožnje do rezidencije tadašnjeg predsjednika, Kamila Sham`una, s hrpom gotovine osigurati da pobijede pravi kandidati. Ali novac zapravo nije bio potreban jer Sham`un krivotvorio izbore svejedno i dogovorio poraz svojih protivnika.
Chamoun: Namješteni izbori 1947.
Godine 1968. SAD je najvjerojatnije stajao iza uspona krajnje desne koalicije "trojnog saveza", koji je uključivao Falange, koji su prošli na izborima i za nekoliko godina će - uz pomoć SAD-a - pokrenuti libanonski građanski rat. (Nova američka arhivska građa predstava izuzetno bliski odnosi između tih strana i SAD-a i Izraela).
Ali SAD i Saudijska Arabija nadmašile su sve prethodne strane intervencije u Libanonu na izborima 2009., kada su bacile blizu milijardu dolara na utjecaj glasanje na strani koalicije 14. ožujka, koja je uključivala Muslimansko bratstvo i desničarske skupine — koje su američki mediji sve prozvali "prozapadnim". Pobjednik je bio dogovoren iako su izbori bili vrlo blizu: nijedna strana nije mogla vladati bez prava veta druge strane.
Na ovim izborima Saudijci nisu potrošili onoliko koliko prije vjerojatno jer su mislili da neće biti velike razlike budući da je novi izborni sustav promijenio pravila. Ali zapadne i zaljevske vlade sazvale su posebnu ekonomsku konferenciju u Parizu kako bi poduprle vodstvo Sa`da Haririja, koji je nakon konferencije tvrdio da će otvoriti ništa manje od 900,000 radnih mjesta.
Izbori u 'demokracijama'
Izbori u demokratskim političkim sustavima samo su neki od ljudi koji biraju predstavnike koji govore u ime “svih ljudi”. Propaganda o vrlini izbora jako je pretjerana kako bi se političkom sustavu dalo puno više političkog legitimiteta od zajamčenog.
U SAD-u još uvijek postoji jasan plan za suzbijanje širokog političkog sudjelovanja. SAD je jedna od rijetkih zemalja na svijetu u kojoj se glasanje održava radnim danom—i zimi gdje je veći dio istočne obale zatrpan kišom i snijegom. Nadalje, SAD zahtijevaju registraciju birača, dok većina demokracija to ne zahtijeva. Nizak odaziv birača u SAD-u je planiran, a ne zadani. Kad bi SAD usvojile sustav proporcionalne zastupljenosti—što obje stranke neće dopustiti jer uživaju u držanju ekskluzivnog monopola nad političkom zastupljenošću—odziv birača bi se povećao. Većina svjetskih demokracija je – barem djelomično ili na nekoj razini – usvojila proporcionalnu zastupljenost.
Lijeva koalicija tijekom godina građanskog rata u Libanonu, Libanonski nacionalni pokret, predložila je političke reforme 1975. One su uključivale, između ostalog, usvajanje proporcionalne zastupljenosti na nacionalnoj razini, s Libanonom određenim kao jednim izbornim okrugom. Politička klasa je to odbacila jer je preferirala okrug s jednim članom (na maloj lokalnoj razini) budući da olakšava korištenje gotovine u pridobijanju glasača. Također, libanonska nacionalna proporcionalna zastupljenost ne bi dobro pristajala regionalnim sektaškim vodstvima.
Libanonski izbori 6. svibnja održani su devet godina nakon prethodnih. Regionalni sukobi i libanonska unutarnja previranja dali su sektaškim vođama izliku da opetovano odgađaju izbore. Sektaški čelnici teško su se dogovorili i oko novog izbornog zakona. Ali izbor generala Michela Avna za predsjednika 2016. ubrzao je proces konačnog održavanja glasovanja. Njegov parlamentarni blok bio je glasan u pozivanju na nove izbore. Nakon dugih mjeseci oštrih pregovora, sektaški su se vođe dogovorili o novom izbornom zakonu.
Aoun: Pritisnut sam za glasanje.
Hezbolah i naprednjaci u Libanonu pozivali su na sustav proporcionalne zastupljenosti, dok su se Hariri i njegovi saveznici borili protiv toga. Hizbullah je bio spreman riskirati gubitak nekoliko mjesta u zamjenu za izbor nekih svojih saveznika iz različitih sekti, dok je Hariri znao da će njegova široka koalicija u parlamentu značajno izgubiti jer je većina njegovih kršćanskih zastupnika izabrana u posebno dizajniranim okruzima u kojima većina muslimana glasa za kršćanske i muslimanske zastupnike.
Dizajn izbornih okruga nije jednostavna stvar u Libanonu jer sustav mora balansirati različite političke interese sektaškim aritmetičkim formulama (koje su ugrađene u politički sustav zemlje). Na primjer, najviša mjesta u vladi (predsjedništvo, predsjedništvo i premijersko mjesto) raspoređena su između maronita, šijita i sunita.
Izbori za 128-člani libanonski parlament moraju ravnomjerno podijeliti mjesta između kršćana i muslimana iako su muslimani demografski nadmašili kršćane mnogo prije građanskog rata 1975. godine. Procjenjuje se da kršćani sada nisu više od trećine stanovništva. U libanonskom parlamentu postoji kvota za kršćane koja se pretvara da su polovica stanovništva bez obzira na to koliko je demografska stvarnost drugačija. Zapravo, libanonska država odbija provesti popis stanovništva iz straha da ne uznemiri kršćane. Posljednji popis stanovništva obavljen je 1932. godine.
Tako su se libanonski čelnici dogovorili o novom izbornom zakonu koji bi pomiješao sustav proporcionalne zastupljenosti s jednomandatnim okrugom. Došli su do zakona koji je libanonske pokrajine podijelio kao izborne okruge, ali je glasaču dao izbor da rangira jednog kandidata na izbornoj listi kao svog "favoriziranog" kandidata, što je u osnovi davalo prednost sektaškim preferencijama birača. Cijela svrha razmjerne zastupljenosti je poražena.
Zakon je bio prilično kompliciran i čini se da nizak odaziv birača (oko 49 %, manje nego na izborima 2009.) potvrđuje da mnogi birači, pa čak ni stručnjaci Ministarstva unutarnjih poslova, nisu u potpunosti razumjeli pravila. Nizak odaziv može se objasniti i niskom razinom entuzijazma među biračima i smanjenim osjećajem očekivanja promjena. Nadalje, sektaški vođe u Libanonu potiskuju glasovanje ne dopuštajući 18-godišnjacima da glasaju. Ako bi to učinili, procjenjuje se da bi to znatno povećalo broj muslimanskih glasača—posebno šijita.
Drugi dio pomno će se baviti pobjednicima i gubitnicima izbora i njihovim značenjem.
As'ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, islam i novi američki 'rat protiv terorizma' (2002), i Bitka za Saudijsku Arabiju (2004). On također vodi popularnu blog The Angry Arab News Service.
Uravnoteženo izvještavanje Tako nedostupno u zapadnom tisku. Put ka globalizmu (feudalizmu) je dobro odmakao, na svakom frontu. Ogromno je pokušati informirati ovce, puno hvala
Izvrsna analiza, sjajno za čitanje o tome što se stvarno događa iza kulisa izbora u Libanonu, malo iznenađenje Izrael i SAD daju sve od sebe da kupe izbore. Sramotno, sramotno ponašanje na svjetskoj sceni. Nije ni čudo što SAD ima tako malo poštovanja ili obzira u cijelom svijetu.
Hezbollah nije ni postojao prije nego što je Izrael ilegalno napao Libanon. Bio je i jest pokret otpora sa sve većom političkom i vojnom moći. Isreal je također pomogao Hamasu u njegovom osnivanju kako bi se suprotstavio omraženom PLO-u i njegovom pravednom vođi Arafatu koji je s pravom podržao zakon UN-a o državi za Palestinu i pravu na povratak.
"zimi gdje je veći dio istočne obale zatrpan kišom i snijegom."
Nije istina. Studeni je jesen s malo snijega. Ali ostalo je točno.
Ono što gospodin AbuKhalil propušta spomenuti je da Hezbollah/Iran/Sirijska klika nije lojalna Libanonu ili libanonskom ustavu. Znamo to jer je sam Nasrallah održao govor u kojem se zakleo na lojalnost ajatolahu Aliju Khameneiju nad Libanonom i uzburkao arapsku sferu društvenih medija. Iran je morao tražiti od Nasrallaha da povuče govor, rečeno je. Dodajte činjenicu da je Hezbollah nedržavna vojna sila koja bi Libanon u bilo kojem trenutku mogla gurnuti u rat s Izraelom i imate recept za otpor Hezbollahu. Dakle, u ovoj priči postoji još mnogo toga što gospodin AbuKhalil ne želi da znate.
Navodni "govor" pojavio se u ožujku, uoči parlamentarnih izbora u svibnju koji će se održati u Libanonu.
Ono što “jsinton” prigodno zanemaruje spomenuti je da je navodni “govor” prepoznat kao izmišljotina, jedna od mnogih lažnih medijskih operacija u izraelskim tekućim informacijskim ratovima protiv svojih susjeda na Bliskom istoku.
“Znamo to jer… tako se kaže” standardna je propagandna formula.
“Dakle, u ovoj priči postoji još mnogo toga što [ispunite prazno] ne želite da znate” je uobičajena BS linija za isporuku rubesa.
Hvala što igraš, "jsinton".
Da, Nasrallah negira da se govor uopće dogodio. Međutim, postoji više video snimaka Nasrallaha na Internetu "kako se nada da će Libanon postati dio 'Velike Islamske Republike'", i naravno Hezbollah slobodno priznaje svoje financiranje i oružje iz Irana. Zvuči li to kao lojalnost Libanonu?
"Međutim, postoji više videozapisa [ispunite prazno] na internetu"
Video koji je kružio internetom prikazuje mladog Nasrallaha kako govori: "Libanon ne bi trebao biti islamska republika sam po sebi, već dio Velike islamske republike". Libanonsko biračko tijelo razumije ove primjedbe u kontekstu Nasrallahovog kratkog studija iz 1989. u islamskom sjemeništu u gradu Qom, koji šiitski islam smatra svetim u Iranu.
Izraelski i saudijski propagandni napori nisu umanjili položaj Hizbulaha na nedavnim libanonskim parlamentarnim izborima.
Čitao sam da je Nasrallah promijenio mardžu s libanonskog ajatolaha na iranskog vrhovnog vođu. Ipak, promatranja pokazuju da on nije marioneta. U Libanonu Hezbollah ne nameće vjerska načela i pokazuje dosta strpljenja u formiranju koalicija itd., i dok uživa podršku Irana, ne vidim dokaze da slijedi neke upute na svoju štetu. Vjerojatno su i Nasrallah i Khamenei previše sofisticirani za to. Veza Haririja sa Saudijcima pokazuje što se događa kada ni pokrovitelj ni mlađi partner ne pokažu pamet, a ponekad se spuštaju do krajnjeg idiotizma.
Mala zemlja mora imati prijatelje, a političke stranke obično slijede neke strane pokrovitelje, a to se može dogoditi iu srednje velikim zemljama Europske unije. Štoviše, stanovništvo je prilično cinično prema tome. Ali “zapadni utjecaj”, posebno posredstvom nestalnih despota iz Zaljeva, ima sve lošiju evidenciju. A ni “gospodari MMF-a” nisu tako dobri.
Šijitski autoriteti u povijesti šiizma imaju važnu ulogu u vjerskoj, političkoj i društvenoj misli svojih zajednica.
U šiitskom islamu, marja? (množina: mar?ji?, također poznat kao marja? taql?d ili marja? d?n?, doslovno znači "izvor za oponašanje/slijeđenje" ili "religijska referenca", naslov je koji se daje šijitskom autoritetu najviše razine , veliki ajatolah s ovlastima donošenja pravnih odluka unutar granica islamskog zakona za sljedbenike i manje vjerodostojne svećenike.
Nekoliko viših velikih ajatolaha predsjeda hawzama, vjerskim sjemeništima. Havze u Qomu i Najafu su eminentni seminarski centri za obuku šiitskih svećenika. Međutim, postoje i drugi manji havzi u drugim gradovima širom svijeta, poput Kerbele u Iraku, te Isfahana i Mashada u Iranu. Živući Maraji diljem svijeta su uglavnom u Najafu i Qomu.
Razjasnimo prirodu anti-Hizbullahove propagandne izmišljotine.
Tvrdnje izraelske i saudijske propagande, koje su se širile godinama, navode da je video "govor" u kojem se Nasrallah "zavjetovao na lojalnost" Iranu, te da Hezbolah "prima naredbe" iz Irana.
Financijska i materijalna potpora iz Irana poduprla je sposobnost Hezbullaha da zaštiti suverenitet zemlje i odupre se vojnoj agresiji izraelsko-saudijsko-američke osovine, izravno protiv Libanona i u susjednoj Siriji.
Izraelske i saudijske propagandne mete koje podržavaju.
Čini se da autor vjeruje da se gerrymandering događa samo u Libanonu. To je ipak američka riječ.
Budući da godinama čitam blog Angry Arab, uvjeravam vas da autor razumije da gerrymandering postoji u SAD-u.
Izbori neće spasiti naš svijet, oni su dio problema s kojima se suočavamo. Njihove pretenzije na pravednost tjeraju ljude da misle da imaju poštene šanse da izaberu svoje vođe. Ne samo da su izbori namješteni u korist bogatih i moćnih, nego je biračko tijelo krivo educirano i propagirano u stanje u kojem nisu u stanju stvarno razumjeti probleme, ili kako su prevareni. To je poput lažnih izbora za naciju zombija.
Izbori su tako pametan način da se ljudi osjećaju kao da su važni, ako bolje razmislite. Volim misliti da je sudjelovanje na izborima kao gledanje nogometne utakmice. Kupujete opremu omiljene momčadi, navijate za njih, osjećate se uključeni u njihove pobjede i poraze, ali zapravo nemate kontrolu nad utakmicama i samo igrači zarađuju veliki novac na kraju.
Dobra poanta. I lijepo rečeno.
Vjerojatno si u pravu, Mike, ali budi pošten prema glasačima SAD-a. Imali su izbor između ogra i vještice. Naravno, mogli su glasati za stranku zelenih ili bilo što drugo, ali klađenje na tronožnog konja jednostavno je previše riskantno, pogotovo ako je konj koji se najviše naginje da će pobijediti gospođa Clinton. Uvijek postoji faktor straha kada se radi o glasovanju.
Birači su sjebani kako god glasali. Nedavna predsjednička "utrka" nije bila ništa drugačija. Sve dok se birači ne pobune i ne zatraže smislene izbore, glasovanje će ostati besmislena prijevara kojoj je bolje služiti izbjegavanjem sudjelovanja u njoj.
Diskutabilno je je li gospođa Clinton bila vještica. Za početak, malo tko bi smatrao da je očaravajuća. U SAD-u političare ponekad uspoređuju s posuđem. Neka posuđa se ne lijepe, npr. kada su presvučena teflonom. Ali stara teflonska tava s premazom koji se ljušti, zagori svaku hranu koju pokušate ispeći, bolje bi je okarakterizirala.
“(P)oni su mogli glasati za stranku zelenih ili bilo što”.
Objektivno promatranje politika koje promiču kandidati bi definiralo koje od njih predstavljaju nečije osobne vrijednosti.
Kad bi ljudi pokušali djelovati na temelju uvjerenja, a ne straha, nedvojbeno bi postojala šansa za očitovanje promjene.
To je pomalo kao da aspirin proglasite bezvrijednim jer ne liječi rak. Ipak, ima mnogo dobrih upotreba.
Sami izbori nikoga ne spašavaju, ali u većini slučajeva nijedna alternativa ne čini se boljom. Postoji izreka "Možete ga učiniti sigurnim, ali ne i prokleto sigurnim". Lideri izloženi izbornom testu izbjegavaju sve zeznuti, barem koliko znaju i znaju što je možda osrednje, ali često su “iznadprosječni”. Što je najvažnije, zamislite da smišljate plan za “spasavanje našeg svijeta” ili naletite na rukopis koji sadrži takvu mudrost. Kako raditi na takvom planu? Krvava revolucija? Obojena revolucija s ograničenim krvoprolićem? Najbolji način je uvjeriti druge građane što je dobro, a ako treba vremena, pa ipak — alternative nikoga neće usrećiti.
U slučaju Libanona, izbori dopuštaju da se požnju posljedice lošeg postupanja prema marionetama i njihovog ponižavanja. Nekada je saudijska marioneta živjela blagoslovljenim životom, a sugrađani su osjećali zahvalnost za mrvice saudijske darežljivosti koje je marioneta osigurala. Zatim su bile vijesti o nevoljama i nemaru. Falangisti su tražili 30 milijuna dolara - bezuspješno. “Mladi gospodar” Hariri dobio je dvije milijarde dolara potencijalne kupovne moći da osnaži libanonsku vojsku i stekne neki utjecaj, ali ništa od toga nije uspio potrošiti. A odatle je krenulo nizbrdo.
Glasovanje za političkog kandidata može biti uzaludna vježba, ali glasovanje sa svojim dolarom može napraviti razliku. Kad god možemo izbjeći kupovinu u Amazonu, Walmartu i drugim velikim korporacijama, činimo svoj dio kako bismo umanjili moć i utjecaj korporacija. Bogati i moćni će primijetiti ako ih udarimo po novčanicima.
Izvjestitelj ovog članka je u pravu kada tvrdi da je "SAD očito za slobodne izbore, ali samo kada rezultati jamče pobjedu njegovih marioneta" Najnoviji primjer dogodio se kada su Honduranci izglasali korumpiranog predsjednika Hernandeza i izabrali umjesto toga kandidat ljevice. Kada je postalo jasno da Hernandez neće pobijediti, proces glasovanja je prekinut. A kad se nastavilo, Hernandez je vodio u konačnom zbroju. Gotovo sve zemlje u regiji nazvale su gambit krađom osim SAD-a. Zašto? Zato što je Hernandez bio "lutka"