Novi prilog iz Irana daje potpuno drugačiju perspektivu rata koji bjesni u Siriji od one na koju je zapadna publika navikla, objašnjava Rick Sterling.
Rick Sterling Posebno za Vijesti o konzorciju
Zapad protiv Istoka na sirijskom bojištu, u novinama, a sada i na filmu: novi, dugometražni akcijski film pod nazivom “Vrijeme u Damasku” daje iransku perspektivu borbe protiv ISIS-a u Siriji.
Film dolazi od iranskog scenarista i redatelja Ebrahima Hatamikie. Dva nagrađivana iranska glumca, Hadi Hejazifar i Babak Hamidian, igraju oca i sina pilota koji pokušavaju spasiti civile opkoljene i napadnute od strane snaga ISIS-a u istočnoj Siriji. Piloti su došli pomoći građanima u bijegu u starom teretnom avionu Ilyushin.
Sirijski i irački glumci igraju sirijske civile i teroriste ISIS-a koji žele dići zrakoplov u zrak ili ga upotrijebiti u samoubilačkoj misiji protiv Damaska.
Snimak iz "Vremena u Damasku"
Film prikazuje senzacionalne scene stvarnih zločina ISIS-a s pozadinom koja prikazuje sirijsku pustinju i poznate ruševine Palmire. Grad u kojem su civili okruženi i opkoljeni sličan je sirijskom gradu Deir ez-Zoru koji je godinama bio okružen i napadan od strane ISIS-a. Tijekom tog vremena, građani i vojnici ovisili su o hrani i municiji bacanoj iz zraka kako bi odbili napadače, kao što je prikazano u filmu.
"Vrijeme u Damasku” je oštro senzacionalne scene izvučene su iz stvarnih zločina ISIS-a. Džihadisti pokazuju ljudsku stranu, ali su obavijeni sektaštvom, mržnjom i nasiljem.
Složenost života prikazana je u mlađem od dvojice iranskih pilota koji je napustio svoju trudnu ženu kako bi bio s ocem. Svekrva mladog pilota ogorčeno kritizira jer je ostavio ženu. Kaže joj da će to biti njegovo posljednje putovanje.
Iako je priča fikcija, ono što prikazuje previše je stvarno: stotine tisuća stvarnih Sirijaca i Iračana ubijeno je od strane ISIS Frankensteina. Ironično, američki čelnici kritizirati Iran jer je "vodeći državni sponzor terorizma". Ali u sirijskom ratu, Iran se bori protiv njega. Iran je tolerantniji nego što većina zapadnjaka misli, kao što je i islam. Koliko njih zna na primjer da su Židovi zastupljen u iranskom parlamentu?
Ekstremizam koji podržava zapad
U stvarnosti, SAD i UK su se desetljećima udruživali s ekstremistima radi kratkoročne političke dobiti. Kao što je dokumentirano u "Đavolja igra: Kako su SAD pomogle osloboditi fundamentalistički islam,”Roberta Dreyfussa, Britanija i SAD promicao je nasilno i sektaško krilo Muslimanskog bratstva kako bi potkopao nacionalističku i socijalističku politiku Gamala Abdela Nassera u Egiptu. Počevši od 1979. godine, SAD i Saudijska Arabija promovirale su osnivače onoga što je postalo Al Qaeda da napadnu socijalistički nastrojenu vladu Afganistana.
Pakao je odlučio dignuti avion u zrak.
Ova politika se nastavila do danas. U ljeto 2012. Američka obrambena obavještajna agencija predstavila je svoju strategiju u a tajni dokument : "POSTOJI MOGUĆNOST USPOSTAVE PROGLAŠENE ILI NEPROGLAŠENE SALAFISTIČKE KNEŽEVINE U ISTOČNOJ SIRIJI (HASAKA I DER ZOR)".SAD su blagonaklono gledale na ono što dokument predviđa da će biti stvaranje “Islamske države”: “TOČNO JE ONO ŠTO PODRŠKE OPORBE SNAGE KAKO BI IZOLIRALI SIRIJSKI REŽIM...”.
Zatim, u procurelom audio razgovor sa sirijskim oporbenim osobama u rujnu 2016., tadašnji državni tajnik John Kerry rekao je da su SAD, umjesto da se ozbiljno bore protiv Islamske države u Siriji, spremne upotrijebiti rastuću snagu džihadista kako bi izvršile pritisak na Assada da podnese ostavku, baš kao što je navedeno u dokumentu DIA-e .
"Znamo da je ovo raslo, gledali smo, vidjeli smo da Daesh [podrugljivo ime za Islamsku državu] jača i mislili smo da je Assad ugrožen”, rekao je Kerry. "Međutim, mislili smo da bismo vjerojatno mogli uspjeti da Assad onda pregovara, ali umjesto pregovora on je natjerao Putina da ga podrži."
Rusija je započela svoju vojnu intervenciju krajem rujna 2015. bez Sjedinjenih Država, s motivima Kremlja sasvim jasno Vladimira Putina i drugih ruskih dužnosnika. Ali zapadni korporativni mediji rijetko jasno izvještavaju o takvim jasnim objašnjenjima, koji umjesto toga šire tvrdnje dužnosnika i think tankova da Rusija pokušava oporaviti se izgubio carsku slavu na Bliskom istoku.
Tko sponzorira terorizam?
Ali Kerry je znao zašto je Rusija intervenirala. “Razlog zašto je Rusija ušla je taj što je ISIL [još jedna skraćenica za Islamsku državu] postajao sve jači, Daesh je prijetio mogućnosti odlaska na Damask, i zato je Rusija ušla jer nisu željeli vladu Daesha i podržavali su Assada, “, rekao je u raspravi koja je procurila. Kerryjev komentar sugerira da su SAD bile spremne riskirati da Islamska država i njezini džihadistički saveznici dobiju moć kako bi svrgnuli Assada.
Najveći sponzori
Istinski "državni sponzor terorizma" nije Iran; to je Zapad i njihovi saveznici. Budući da se Iran bori protiv ISIS-a i drugih ekstremista u Siriji, prikladno je da prvi dugometražni film koji prikazuje tu borbu protiv terorizma i ISIS-a dolazi iz Irana.
Stotine Iranaca dalo je svoje živote zajedno sa svojim sirijskim i iračkim suborcima. “Vrijeme u Damasku” nije proizvod holivudske fantazije; to je proizvod stvarne ljudske drame i sukoba koji se danas događaju na Bliskom istoku. “Vrijeme u Damasku” je izmišljen, ali se temelji na stvarnom sukobu sa stvarnom krvlju, zločinima, tragedijama i mučenicima.
Film se trenutno prikazuje u kinima diljem Irana. Posljednjih tjedana to je bio drugi najbolje rangirani film. Trailer filma možete pogledati ovdje. Trebao bi biti dostupan za gledanje na Zapadu u bliskoj budućnosti, osim ako se zapadne sankcije i cenzura ne prošire na kulturu.
Rick Sterling je istraživački novinar sa sjedištem u području zaljeva San Francisca.
S njim se može kontaktirati na [e-pošta zaštićena]
Zanimljivo je kako je Ujedinjeno Kraljevstvo, jedno od ranih promotora radikalnog islama za vlastite materijalističke dobitke u novijoj povijesti, sada toliko preplavljeno muslimanskim imigrantima da su ljudi zabrinuti da će ona na kraju postati muslimanska zemlja.
Razgovarajte o karmi. :)
Slažem se s vašom tvrdnjom da se IRI bori protiv jedne od najreakcionarnijih grupa vjerskog fundamentalizma, naime ISIS-a, ali ne treba zanemariti da neke od šijitskih snaga iz Irana i Iraka posebno predstavljaju neku vrstu (anti) -suni) sektaška sila sama odgovorna za kršenje ljudskih prava sunitskih civila.
Također je ispravno reći da je Rusija, za razliku od SAD-a i njihovih europskih i regionalnih opunomoćenika, intervenirala u Siriji (na pravnoj osnovi jer ju je pozvala možda ne legitimna, ali svakako legalna Baathi vlada) kako bi se borila protiv ISIS-a. Međutim, to samo po sebi ne znači nužno da Rusija ne brani neke geopolitičke interese u Siriji (naime sigurnost svoje pomorske baze tamo). Možda treba dodati da Rusija ima vrlo dobar razlog za borbu protiv islamskog reakcionarnog ekstremizma budući da u RF ima dosta građana koji su muslimani (ne samo u Čečeniji).
Cionistička kontrola Amerike rezultirala je time da su SAD postale prijetnja svjetskom miru. Da, Obamin administrator (uz entuzijastično sudjelovanje Hillary i Johna Kerryja) je stvorio džihadistički pokret koji je prerastao u ISIS. To što su mainstream mediji ovu groznu činjenicu prikrili od javnosti, puna je potvrda da su ti mediji u potpunosti u vlasništvu i pod kontrolom cionističkih židovskih interesa. Koliko će još trajati ovo ludilo?
Ono što me ovdje impresionira, ako je filmski trailer ikakav pokazatelj, jest da drugi mogu napraviti akcijske filmove poput holivudskih (i dobre najave za njihovu promociju).
Ono što gospodin Sterling izostavlja je da je Iran također podržavao borbu protiv džihadista u Iraku. Assad je bio više nego spreman upotrijebiti džihadiste iz Sirije i izvan nje kako bi potkopao američku invaziju na Irak. Sirija je služila kao polazna točka za džihadiste koji su krenuli u Irak kako bi se borili protiv američke okupacije (koju je podržavao Assadov režim). To su bili isti džihadisti protiv kojih se Assad danas bori u Siriji. Pod vodstvom al-Zarqawija, al-Qaeda je pomogla raspirivanju građanskog rata u Iraku bombardiranjem šiitskih džamija, ubijanjem šiitskih civila i pogubljenjem otpornih sunita. Assad ima krvave ruke u Iraku u potpuno istom smislu u kojem su SAD, Saudijska Arabija i druge arapske zemlje optužene za poticanje "građanskog" sukoba u Siriji.
Bashir Assad također je vrlo vjerojatno bio uključen u drugi važan događaj koji je samo pogoršao podjele između sunita i šiita u Libanonu i Siriji – ubojstvo Rafika Haririja, bivšeg premijera Libanona. Hariri je bio popularni sunitski vođa koji se suprotstavio sirijskim trupama u Libanonu. Ubijen je u autobombi. ICJ je optužio četiri operativca Hezbollaha. Vrlo je malo vjerojatno da su operativci Hezbollaha djelovali sami – a svakako ne bez znanja i/ili pristanka Assada. Pod međunarodnim pritiskom, Assad je uklonio svoje trupe iz Libanona. SAD je nakon bombardiranja prekinuo diplomatske odnose s Assadom.
Obje gore navedene odluke ponovno su progonile Assadov režim.
Rusija ima druge motive za očuvanje Assadovog režima. Prije svega, jedini ruski bliskoistočni pomorski objekt nalazi se u Siriji. To je ključni vojni objekt koji treba sačuvati za Rusiju. To bi potencijalno predstavljalo veliki gubitak za Rusiju ako Assadov režim bude svrgnut. Rusija se ne bori protiv džihadista u Libiji s razlogom – nema ruskog vojnog kompleksa! Nadalje, Medvedevljeva doktrina vrlo jasno ocrtava dodatni motiv za rusku intervenciju u Siriji: izazivanje SAD-a na svjetskoj pozornici i revitalizacija multipolarnog svijeta sličnog hladnoratovskim uvjetima:
Druga točka Medvedevljeve doktrine:
Nema dokaza koji podupiru tvrdnje izraelsko-saudijsko-američke osovine da je sirijska vlada pomagala iračku pobunu.
Sirija se oštro protivila okupaciji Iraka 2003., ističući nužnost održavanja neovisnosti Iraka i podržavajući njegov politički proces, zahtijevajući vremenski raspored za povlačenje stranih trupa iz Iraka. Sirija je također bila domaćin za više od 2 milijuna Iračana, pružajući im utočište.
Sirija i Irak formalno su okončali više od dvadeset godina diplomatskog otuđenja, kada je sirijski ministar vanjskih poslova, Walid Muallem, posjetio Irak 2006., što je bio prvi takav sastanak od pada Saddama Husseina 2003. Veleposlanici su uspostavljeni kasnije 2006.
Dana 23. kolovoza 2009. iračka vlada emitirala je snimljeni razgovor koji je navodno povezivao dva člana iračkog ba'athističkog pokreta sa sjedištem u Siriji, Sattama Farhana i Mohammeda Younisa al-Ahmeda, s bombaškim napadima u Bagdadu u kolovozu 2009. koji su odnijeli više od 100 života. Sirijsko ministarstvo vanjskih poslova zanijekalo je sirijsku umiješanost u napad. Dana 25. kolovoza Irak je pozvao svog veleposlanika da se vrati iz Sirije, a sirijska vlada izdala je sličnu naredbu svom veleposlaniku unutar nekoliko sati u znak odmazde. Odgovornost za napad kasnije je preuzela Islamska država Irak.
Irak je jedna od vlada koje su pokazale potporu sirijskoj vladi u njezinoj borbi s terorističkim snagama koje podupire izraelsko-saudijsko-američka osovina.
Irak je zadržao svoje veleposlanstvo u Siriji, dok su mnoga druga zatvorena. U ožujku 2012. lokalni zastupnici u iračkoj pokrajini Dohuk izglasali su otvaranje kampa za izbjeglice iz Sirije. Iako su neki od iračkih šijitskih svećenika odbili dati potporu Assadu, a Muqtada al-Sadr pozvao sirijskog predsjednika da odstupi s vlasti, Irak ostaje jedna od rijetkih preostalih arapskih zemalja koje podupiru sirijsku vladu i suzdržala se od glasanja za izbaciti Siriju iz Arapske lige.
Sirija i Irak blisko su surađivali protiv ISIL-a.
Irak je dio koalicije Rusija-Sirija-Iran-Irak. Koalicija je formirana kao posljedica sporazuma postignutog krajem rujna 2015. između Rusije, Irana, Iraka i Sirije o “pomoći i suradnji u prikupljanju informacija o terorističkoj skupini Daesh (ISIL) u borbi protiv napredovanja skupine, prema priopćenju iračkog Združenog operativnog zapovjedništva.
Od 2016. irački dobrovoljci bore se uz SAA, a njihove snage susrele su se na iračko-sirijskom graničnom prijelazu.
U veljači 2017. Irak je izveo svoj prvi zračni napad na ciljeve ISIL-a u Siriji, koji je izveden u koordinaciji sa sirijskom vladom. U srpnju 2017. Irak je zajedno s Iranom potpisao sporazum o jačanju vojne suradnje sa Sirijom.
Slažem se da je Irak podržao Assada u njihovom ratu protiv ISIS-a, ali nakon invazije na Irak Assad je imao drugačije ideje. Prema London Review of Books (Peter Neumann; https://www.lrb.co.uk/v36/n… putem @LRB):
Prema Middle East Eye (Irak je zatražio od sirijskog Assada da prestane pomagati 'džihadistima': bivši dužnosnik https://shar.es/1PG0Hx putem @MiddleEastEye):
A prema New York Timesu (“Syrian Rebels Tied to Al Qaeda Play Key Role in War”, 8. prosinca 2012.):
Prema Mathewu Leavitu na Bliskoistočnom forumu (Sirijska financijska potpora džihadu | Bliskoistočni forum https://www.meforum.org/articles/2010/syria-s-financial-support-for-jihad#.Wv9-4XGFb-U.twitter)
Bolje provjeri svoje izvore, druže.
Članak London Review of Books iz travnja 2014. napisao je Peter R. Neumann s Odsjeka za ratne studije na King's Collegeu u Londonu. Nakon što je doktorirao na Kings Collegeu u Londonu, Neumann je bio direktor Centra za obrambene studije od 2005. do 7. godine. Zatim je imenovan ravnateljem Međunarodnog centra za proučavanje radikalizacije i političkog nasilja (ICSR), “instituta za istraživanje terorizma” sa sjedištem na King's Collegeu u Londonu. ICSR je suradnja između King's College London; Sveučilište Pennsylvanije; Interdisciplinarni centar Herzliya (Izrael); i Jordanski institut za diplomaciju. Neumann i ISCR promoviraju izmišljotine izraelsko-saudijsko-američke osovine da je "Assad sam kriv" za teroristički napad na Siriju.
Članak iz listopada 2015. Mamoona Alabbasija, tadašnjeg urednika vijesti u Middle East Eyeu, promovira program Neprijatelj nad neprijateljima: Uspon ISIL-a mreže Al Jazeera u vlasništvu katarske vlade. Programi Al Jazeere o Siriji odražavaju političku pristranost katarske vlade promicanjem arapske intervencije u Siriji, dok umanjuju potporu Katara i Saudijske Arabije salafističkim teroristima.
Članak u New York Timesu iz prosinca 2012. skup je "izvješća" grupe suradnika uključujući navijačicu "promjene režima" Michaela R. Gordona, čije je ime dobro poznato čitateljima CN-a.
Članak Matthewa Levitta iz siječnja 2010. za Bliskoistočni forum (MEF), jastrebovski proizraelski "politički institut" sa sjedištem u Philadelphiji koji je osnovao Daniel Pipes. Levitt, viši suradnik na Washingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku (WINEP), pro-izraelskom lobističkom think tanku koji se odvojio od Američko-izraelskog odbora za javne poslove (AIPAC). Kao direktor WINEP-ovog programa Stein za protuterorizam i obavještajne poslove, Levitt s entuzijazmom promiče američku vojnu akciju na Bliskom istoku, uključujući napade na sirijsku vladu.
Prilično je jasno s kojim se “različitim idejama” o Siriji “slažete”, druže. Imate li još izraelsko-saudijsko-američke bisere mudrosti za podijeliti?
Pretpostavio sam da ćeš napasti izvore. Slažem se s tim.
Hvala Abe.
Tim Hasbara predvidljivo pretpostavlja da je činjenica "napad".
“Problem s citatima koji se nalaze na internetu je taj što ne možete uvijek biti sigurni u njihovu autentičnost.”
- Tim Abe
http://www.relatably.com/q/abraham-lincoln-believe-internet-quote
:)
Nevjerojatno je koliko učinkovito washingtonski režim uspijeva maskirati stvarnost za vlastiti narod i zamijeniti ovu neprobojnu matricu propagande koju većina prihvaća kao evanđelje. A naši čelnici gorko zamjeraju Kini zbog manipuliranja pristupom njezinih ljudi zapadnim medijima i njezinoj konvencionalnoj mudrosti u jasnom slučaju lonca koji ulašteno srebrnino posuđe naziva crnim.
“Rusija s Iranom dijeli same razloge i logiku njihove vojne prisutnosti u Siriji budući da je obje zemlje pozvao sam Damask i bile su ključne u borbi protiv Islamskih država i drugih 'pobunjenika' financiranih iz inozemstva. Stoga, dok Rusija možda nije zainteresirana za iranski 'front otpora' protiv Izraela, ona se također ne protivi iranskoj prisutnosti u Siriji, niti smatra, za razliku od Izraela, Hezbollah 'terorističkom' organizacijom. Naprotiv, rezultati nedavnih izbora u Libanonu samo su dokazali da je Hezbollah mnogo više od jednostavne militantne skupine i da ima snažnu narodnu bazu i čvrstu izbornu potporu, što mu daje društveni i politički legitimitet i jača ruski stav da Hezbollah nije teroristička organizacija i ne treba ga tako tretirati.
“Iz ovoga logično slijedi još jedna razlika između Izraela i Rusije i konvergencija interesa između Rusije i Irana: iransko-nuklearni sporazum, poznat kao JCPOA. Kao takav, dok je Izrael likovao zbog izlaska SAD-a iz sporazuma, Rusija se nije suzdržala da ga nazove 'novom potvrdom nepopustljivosti Washingtona', dodajući da je 'Rusija otvorena za daljnju suradnju s drugim sudionicima JCPOA-e i nastavit će aktivno razvijati bilateralnu suradnju i politički dijalog s Islamskom Republikom Iran.'
“Stoga, bez obzira na toplinu koju je Netanyahu primio u Moskvi tijekom svog posljednjeg posjeta, ne može se reći da Rusija možda razmišlja o potencijalnom stavljanju iranskih interesa u Siriju na stranu kako bi izašla u susret Izraelu. S druge strane, činjenica da je Rusija ugostila Netanyahua, a nakon toga i iransku delegaciju […]
“Stoga je pogrešno zaključiti, kao što se naširoko radilo u međunarodnim medijima, da postoji neslužbeni sporazum između Rusije i Izraela, prema kojem je Rusija dopustila Izraelu da napada iranske ciljeve sve dok su napadi osvetnički i nemojte povrijediti sirijske i ruske interese.
“Ono što je vjerojatnije i što bolje služi ruskim interesima jest da Rusija jednostavno balansira između Irana i Izraela i razumije da bi dopuštanje bilo kojoj od ovih strana slobodnih ruku samo dovelo do rata koji one možda neće moći kontrolirati.
“Stoga, bez obzira na dojam koji je Netanyahu bio uspješan u stvaranju, ostaje nerealno očekivati da će Rusija odlučiti izabrati strane između Izraela i Irana ili da će se bezuvjetno pridružiti izraelskoj agendi pobjeđivanja Irana iz Sirije ili iranskoj agendi širenja svoje fronte. protiv Izraela.
“Ono što, međutim, Izrael može očekivati su ruski napori da spriječi korištenje sirijskog teritorija protiv Izraela i obrnuto. Ne postoje, kao takvi, nikakvi dogovori, već samo široko rasprostranjeno priznanje činjenice da sve što se događa u Siriji između bilo koje strane mora imati u vidu Ruse i njihove interese.”
Što se zapravo događa između Rusije i Izraela?
Salman Rafi Sheikh
https://journal-neo.org/2018/05/18/what-is-really-happening-between-russia-and-israel/
Draga Europo, opameti se.
Za deset godina (ili manje) strane američke vojne baze će se brzo početi zatvarati, NATO će uvelike oslabiti i vratiti se svojoj nekadašnjoj sklonosti nacionalističkim prepirkama. Putin će veličati svoj skriveni neostaljinistički plan i učiniti sve što je u njegovoj moći da odsječe Iran od energetskog tržišta nafte i plina. Uostalom, tko je prodao uran Iranu? jesi li zaboravio? za to nije bio potreban Clinton jer je Rusija već imala količinu fisijskog stupnja U 235 i Pu 232 veličine planine za prodaju. Bruxelles, gdje je, molim vas, bio vaš oprez kada je nacija bogata naftom, zapravo, peti proizvođač u svijetu da ne spominjemo druga po rezervama plina iza Rusije, nacija čije se ime piše IRAN, htjela prljavi ciklus plutonija/urana za domaću potrošnju električne energije?? !! Bruxelles! zar niste naučili iz intriga SAD-a, laganja, preusmjeravanja urana, obmanjivanja i prevare od strane dva naroda koji nikada nisu trebali imati atomsko ništa, a to su Pakistan i Izrael. Bruxelles! niste li svjedočili ubojstvu JFK-a kada je uperio prst u najveću prijetnju nuklearnog širenja u svoje vrijeme Dimonu! i zbog toga je ustrijeljen... Francuska! niste li pomogli u poticanju izgradnje, nastavili pogrešku proliferacije i vojne neravnoteže, potaknuli arapsku zavist i pokoravanje Palestine tehničkom pomoći projektu Dimona! Pa, sada (SAD) konačno peremo ruke od cijele te jadne limenke graška. Europo, dobro vam svima i sretno iz slomljene Amerike, bankrotirane, sada nemoćne da poništite svoje mnoge političke i financijske intrige i pogreške, promovirane od strane kabale dobro poznatih, smrdljivih bankstera, koji su uzeli sve što su mogli od Europe (nada se, Shengen, TEU, Euro's, koristeći se vašim predrasudama, emocijama i pustim snovima, i sada su se odlučili preseliti u banke u Reno Nevada. Pretpostavljam da su vas ovi tipovi dovoljno dugo maltretirali, ali još nisu završili s Amerikom. Mi ne želimo vaše sažaljenje, želimo rješenja, vi sada imate loptu…..
Bush 41 Uglavnom je potaknuo Prvi rat u Iraku
Kada su on (i) April Gillespie dali A-OK (odobrenje)
Za NAŠEG bliskoistočnog surogata, Sadama Huseina
Napasti Kuvajt kako bi ponovno zauzeli ukradena NAFTNA polja
Kuvajtski kraljevi tijekom iračkog rata s Iranom- (koji je bio)
Potaknut od strane provokatora američke Centralne obavještajne agencije
Umotan u slike povećanog američkog naftnog bogatstva i
Namjerno odrubljivanje glave Sadamu, našem prijatelju
Vojna predaja u Kuvajtu bila je Saddamov Waterloo,
Kao što je objavljeno u Bushovom 41. govoru iz 1990. i 91. NWO.
Zbroj onih koji ne znate za ovu povijest. (gdje si bio
kada su američki vojnici umrli ili bili očajnički kompromitirani
Američko kemijsko ratovanje i/ili testiranje osiromašenog urana na američkim zemljopisnim oznakama
Ali uglavnom o iračkim civilima/skupljenim masama koje čeznu za slobodnim dahom
Sramota za SAD, vis-a-vis gutanja bljuvotine / “američka izuzetnost”
Tko smo mi, dovraga, da vladamo takvim TEROROM nad svijetom čovječanstva???
KAKO BI KRAGA IZGLEDAO SVJETSKI MIR?
I što ti "kršćani" moraju navaliti???
Shvatio sam prije nekog vremena da kada se SAD žale na nešto, to je zato što mi to radimo i želimo skrenuti pozornost. Režim u Washingtonu već neko vrijeme provodi propagandne operacije u SAD-u. Američko mišljenje mora biti oblikovano tako da podržava planove režima za sve očajniju utrku za globalnu hegemoniju. Stoga su RT i Sputnik morali otići. Ne bi me čudilo da dođu i nakon CN-a.
Bravo za tebe Jeff! Naučili ste o projekciji koja je ključna za razumijevanje današnjeg svijeta. Psiholozi će vam reći da je projekcija atribut desničarskih ljudi, a zapad postaje sve više desničarski prateći SAD. Doista možete reći što ovi idioti namjeravaju slušajući za što optužuju druge i samo to će vam omogućiti da razumijete što se događa bolje od velike većine ljudi u SAD-u.
Pa, najave se prikazuju na Youtubeu, pa pretpostavljam da je to početak. Ipak bih volio poveznicu na cijeli film, rado ću platiti, samo bih želio vidjeti drugačiju priču. Sam ću odlučiti je li BS ili ne.
Drugi svjetski rat vodio se protiv sila osovine, zemalja koje su imale vojno-industrijski kompleks, monetarni sustav, poljoprivredni sustav vodio se 6 godina. Ovaj rat koji vodi odrpana skupina terorista bez državljanstva protiv države vodi se 11 godina. Ne postoji način da se to dogodi bez potpore, financiranja, obuke i naoružanja danog ovim "teroristima", koji bi se trebali zvati "plaćenici", a ne teroristi, neke velike sile. Ta velika sila mogu biti samo Sjedinjene Države. Čak je i dijete sposobno to vidjeti.
Hoće li ovaj film imati engleske titlove?
Neće biti prikazan na Zapadu. Eto, to je riješeno. SAD to neće dopustiti.
Vjerujem da su zapadne sankcije i cenzura proširene i na kulturu. Stisak američkog doktrinarnog sustava neće dopustiti da se bilo koji strani film koji prikazuje drugu perspektivu prikazuje u kinu blizu nas.
Dio kada tip kaže američkim plaćenim teroristima (ISIS) "Ovo nije New York i ovdje nema tornjeva blizanaca.” je neprocjenjiv.
slažem se s tobom. Osobno smatram da će se Sirija obraniti tako što će poraziti te američke i zapadne posredničke terorističke vojske. Za razliku od američkog naroda, Sirijci jako dobro znaju što su im imperijalisti spremili: osvajanje i pokoravanje.
Autor piše kao da nije svjestan ili neuvjeren da je SAD bio jedan od glavnih podržavatelja ISIS-a.
Kad bi autor dublje kopao o uplitanju Zapada i SAD-a, odmah bi se uvjerio. Sve više dokaza koji pokazuju kako je Sirija bila meta desetkovanja i promjene režima istovremeno je zapanjujuće i razarajuće.
.
Možete li navesti ijednu stvar u članku Ricka Sterlinga koja podupire vašu izjavu?
Hvala ti, Rick Sterling, na ovoj perspektivi. Možda će film biti dostupan putem video poslužitelja koji nije YouTube onima koji ga mogu saznati. Sa svim glavnim dobavljačima (Amazon, Google, Youtube i dr.) pod kontrolom cionista, vjerojatno se neće vidjeti tamo. Ali Dreyfussovu knjigu možete lako naručiti, pa ću je pročitati.
Vrlo dobar prijedlog Sam. Gledat ću ovaj film da vidim drugu stranu priče.
Ako još niste shvatili da postoji i druga strana priče, sumnjam da će vam film pomoći.
On želi vidjeti drugu medijsku sliku društva, a ne drugačije političko stajalište.
Već sam. Ovaj film bi bio moj prvi iranski. Vrijedi pokušati.
Čisto sumnjam da će to ovdje biti prikazano. “Zakon Magnitskog, iza kulisa” bio je cenzuriran, zašto ne i ovo? Sve što je u suprotnosti s narativom MSM-a koje sponzorira država teško će dobiti publiku. Dominacija punog spektra naziv je igre. Uostalom, Hollywood je čak i “Bijele kacige” glamurizirao Oscarom!
Karl Rove bio je dalekovidan:
“Sada smo carstvo, a kada djelujemo, stvaramo vlastitu stvarnost. I dok vi budete proučavali tu stvarnost - razborito, kako hoćete - mi ćemo ponovno djelovati, stvarajući druge nove stvarnosti, koje i vi možete proučavati, i tako će se stvari posložiti."
Slažem se s tobom, Skip, taj film kao i onaj koji si spomenuo, i ne zaboravimo 'Ukrajina u plamenu' Olivera Stonea su samo ne zabranjeni za američko gledanje. Mislim, možete li zamisliti kakav bi bio šok i zbunjenost kada bi Amerikancima iznenada bila otkrivena istina, kao da je to išta drugačije od propagande kojom su ih hranili? Mi Amerikanci zarobljeni smo u matrici laži i zbog toga naši gospodari moraju držati nas građane u glupostima. Za većinu onoga što se događa zapravo krivim naš MSM, kao što znam da ti činiš Skipu. Lijep komentar. Joe
Čovječe, sigurno to možeš ponoviti, Johne. Joe
“Ukrajina u plamenu” (2016.) je neigrani dokumentarni film.
“Vrijeme u Damasku” (2018.) i “Bijele kacige” (2016.) su drame.
Hollywood i mainstream mediji ne mogu uočiti razliku.
Razmotrite ovu stvarnost…
Važno je napomenuti i zapamtiti da ni američki predsjednik Donald Trump, britanska premijerka Theresa May ni francuski predsjednik Emmanuel Macron nisu ponudili ništa slično javnoj izjavi, kao objašnjenje - u vezi sa sada "nestalim" Julijom i Sergejem Skripalom.
Jednako je važno primijetiti i upamtiti da nitko od ovih "vođa" nije izdao javne izjave u vezi sa sada potvrđenom operacijom pod lažnom zastavom u Doumi, Sirija. Konkretno, nisu izdali nikakvu ispriku za opasno i nezakonito lansiranje preko 100 projektila na Siriju na temelju očite laži.
Kada će Donald Trump, Theresa May i Emmanuel Macron s pravom svojim građanima u Americi, Britaniji, Francuskoj (i cijelom svijetu) pružiti objašnjenja za ogromne, stalne, neriješene kontroverze i tajnovitost oko događaja Skripal i Douma? …