U ovom iIntervju s Haneen Zoabi, palestinskom članicom izraelskog Knesseta, Dennis J. Bernstein raspravlja o Zoabinom feminizmu, borbi u Gazi i životu u izraelskom parlamentu.
Dennis J Bernstein
Haneen Zoabi članica je izraelskog Knesseta i prva žena izabrana u izraelski Knesset na arapskoj stranačkoj listi. Ona je neumoljivi zagovornik jednakih građanskih prava za palestinske građane Izraela, i unatoč ponovljenim napadima svih vrsta, ostaje nepopustljiva u svom pozivu da se prekine izraelska okupacija palestinskih zemalja.
Zoabi sebe smatra čistom feministicom. Ona kaže da "pravi feminizam mora priznati diskriminaciju arapskih žena u Izraelu, a pravi feminizam mora znati poistovjetiti se s njima i boriti se uz njih, na nacionalnoj, građanskoj i društvenoj razini."
Zoabi je udružio snage sa strankom Balad godinu dana nakon što je osnovana 1997. Ključno vodilja stranke je održavanje kvote od jedne trećine za kandidatkinje. Stranka se zalaže za prava Palestinaca, zakonski označenih kao 'arapski Izraelci'. Zoabi je pet puta izbačen iz Knesseta zbog snažnog stajališta podrške pravima Palestinaca.
Bernstein je razgovarao s Haneen Zoabi 17. travnja u Berkeleyu u Kaliforniji u studiju Flashpoints Pacifica Radio/KPFA
Dennis Bernstein: Čast nam je što je u studiju članica izraelskog Knesseta, Haneen Zoabi. Kaže mi da je bila suspendirana iz tog tijela pet puta, ali se opet vratila, pokušavajući Palestincima u državi Izrael učiniti život ugodnijim. Što ti je prošlo kroz glavu, Haneen Zoabi, kad si dobila izvještaje iz prve ruke o ubojstvima duž granične ograde?
Haneen Zoabi: Palestinci dugo pate od opsade. Gotovo svakodnevno bombarderi nadlijeću Gazu. Izrael želi slomiti volju Palestinaca, spriječiti Palestince da se bore za svoju slobodu. Opisao bih palestinsku borbu kao herojsku. Nakon jedanaest godina opsade, 75% djece u Gazi pati od anemije. Ribari se pucaju na tjednoj bazi. Poljoprivrednici koji dolaze raditi na svoju zemlju bivaju strijeljani. Stope zaposlenosti i stope siromaštva su izuzetno visoke. 95% vode nije ispravno za piće. Ujedinjeni narodi su utvrdili da životna situacija u Gazi nije prikladna za ljudski život. Ali palestinski narod ne želi umrijeti tihom, usporenom smrću pod opsadom. Ako Izrael bude odlučan da ih ubije i nastavi izbjegavati odgovornost za ovaj zločin, Palestinci će umrijeti boreći se za svoje oslobođenje. Ovo užasno, neselektivno ubijanje koje sada vidimo na granici ima za cilj odvratiti druge od borbe. Ovo je plan za Gazu: ili pustiti je da polako umire ili nanositi sve više i više patnje, ne prekidajući šutnju o opsadi. 70% stanovnika Gaze su izbjeglice koje su Izraelci protjerali iz svojih domova i sela 1948. godine. Oni žele slobodu i žele se vratiti kući.
DB: Neki ljudi uspoređuju živote Arapa u Izraelu sa životima crnaca koji žive pod Jimom Crowom.
Zoabi: Neumoljivo
HZ: Prije svega, većina ljudi ne razumije značenje biti Palestinac i biti građanin Izraela. Prije svega, mi nismo odabrali biti Izraelci. Izraelci su doselili u našu domovinu i ovdje osnovali židovsku državu. Izrael je dao državljanstvo onim Palestincima koji su ostali u domovini da bi bili priznati u UN-u. Mi koji smo ostali u povijesnoj Palestini i dalje se borimo za prava naših ljudi – pravo na povratak i kraj okupacije. Izrael nas ne doživljava kao građane, doživljava nas kao prepreku židovskoj državi. Svrha postojanja židovske države je dati privilegije Židovima na račun Palestinaca. Danas u Izraelu postoji 95 rasističkih zakona. Kao član Kneseta, suspendiran sam pet puta zbog svojih političkih stavova i zbog istupanja protiv ovih rasističkih zakona.
DB: Zbog čega ste bili suspendirani?
HŽ: Sudjelovao sam u Flotili slobode za razbijanje opsade Gaze 2010., kada je Izrael ubio devet turskih aktivista u činu piratstva u međunarodnim vodama. Zbog toga što sam se usudio biti dio ove flotile, bio sam označen kao izdajica. Od prošle godine Izrael je donio novi zakon koji daje Knessetu mogućnost da trajno suspendira bilo kojeg člana Knesseta. Naša borba za slobodu i demokraciju izravno se sukobljava s konceptom židovske države. Ne možemo se boriti za našu jednakost unutar ovog konstrukta.
DB: Da budemo jasni, pozivate na rješenje jedne države. Za jednu osobu jedan glas.
HZ: Zalažem se za državu koja predstavlja sve svoje građane. Za Izrael je ova borba za demokraciju strateška prijetnja. Jednakost i pravda su strateške prijetnje. Kao član Knesseta, od mene se traži da budem lojalan rasizmu, lojalan zakonima apartheida, lojalan svom tlačitelju. U arapskim školama ne možemo učiti vlastitu povijest, vlastitu književnost. Ne možemo kontrolirati vlastite udžbenike. Saznajemo da nemamo nikakav poseban odnos prema domovini. Plaćamo porez da naša djeca uče koliko smo inferiorni u svojoj domovini. Moramo svaki dan zahvaljivati Izraelu što nas nije protjerao 1948. Državljanstvo u Izraelu nije nešto što bi nas osnažilo. U anketi provedenoj prije tri ili četiri godine, 65% Izraelaca reklo je da bi željeli da ih se doživljava kao dio Zapada, a ne kao dio Bliskog istoka. Ako ne želite da vas se doživljava kao dio Bliskog istoka, ako ne želite poštovati povijest i kulturu, zašto ste došli ovdje? Mrzite moj jezik, uništili ste preko 500 sela i gradova, izgradili preko 700 gradova i sela za isključivu upotrebu židovskih građana. Došao si ovamo bez imalo poštovanja prema mom identitetu ili mojoj povijesti. Nisi došao da živiš pored mene, već da me zamijeniš. Naš odgovor na ovu poziciju je tako demokratski, tako jednostavan, tako humanitaran: dekolonizirati režim i dekolonizirati narod Izraela. To nije samo bitka za jednakost, to je i vizija koja oslobađa Izraelce od njihovih kolonijalističkih percepcija.
Kneset: gdje se od Zoabija traži da bude lojalan rasizmu.
DB: Možete li opisati odnos između Palestinaca unutar države Izrael i onih na okupiranoj Zapadnoj obali i Gazi?
HZ: Zabranjeno mi je putovati u Gazu. Gaza je sada najveći geto na svijetu. Ograničavaju kretanje čak i pacijentima, čak i studentima. U Gazi postoje stotine žena s rakom koje se ne mogu liječiti na Zapadnoj obali. Nije tako neuobičajeno da bolesni ljudi umiru čekajući na kontrolnim punktovima. Kao političar, ne vidim sebe kao osobu koja se bori samo za prava Palestinaca unutar granica iz 1948. Ja se borim za prava palestinskog naroda.
DB: Dakle, vaša izborna jedinica uključuje sve Palestince.
HZ: Jedna strategija kontrole koja je ovdje u igri, osim okupacije i opsade, je državljanstvo kao način da se ukrote i kontroliraju Palestinci unutar Izraela. U Izraelu se nemam pravo identificirati kao Palestinac. Moram se identificirati kao arapsko-izraelac. Moram prihvatiti svoju dvostruku marginalizaciju: nisam 100% Palestinac i nisam 100% Izraelac jer nisam Židov. Nije da imamo normalnu državu koja okupira drugu državu. Imamo kolonijalističku državu koja me doživljava kao osvajača. Još i danas Izraelci konfisciraju našu zemlju. Već su nam konfiscirali 85% zemlje. Je li stvarno tako da vam treba više? Kada postavim ovo pitanje u Knesetu, odgovor koji dobijem je: “Mi smo židovska država, a vi ste osvajači.” Moramo se boriti protiv cijelog sustava, čiji je okupacija jedan dio. Okupacija je dio cionističke ideologije.
DB: Koji je vaš primarni cilj dolaska u SAD u ovo vrijeme?
HZ: Jako je važno razgovarati izravno s američkom zajednicom. Izrael ne bi mogao nastaviti sa svojom zločinačkom politikom protiv Palestinaca bez pune podrške američke vlade. Ne tražimo od Amerikanaca da vole Palestince, niti od njih tražimo da vole Palestince. Molimo ih da ispitaju svoj osjećaj za pravdu, jednakost i slobodu. Ne možete biti liberal bez prihvaćanja palestinskog cilja. Susrećem američke političare koji simpatiziraju našu stvar, ali objašnjavaju da bi mogli izgubiti svoje pozicije ako nas otvoreno podupru. Washingtonske političare treba osloboditi od cionističkog lobija ako se ikada želimo osloboditi.
DB: Zanimljivo je da je neka od najjačih potpora palestinskoj stvari došla od onih koji su se borili protiv režima apartheida u Južnoj Africi. Kažu da je sada na okupiranim područjima gore nego što je bilo u Južnoj Africi.
HZ: Palestinska borba je borba za pravdu. Ne možete podržati pravdu u svijetu ako ne podržite palestinsku stvar. I opet, američki građani ne mogu vidjeti sebe kao neutralne u ovoj borbi, zbog totalne slijepe podrške Izraela od strane Sjedinjenih Država. Izrael se ne smatra odgovornim za svoje zločine i zato može nastaviti s ovim ubilačkim ugnjetavanjem. Vrijeme je da se pošalje jasna poruka Izraelu da nije iznad međunarodnog prava.
Dennis J. Bernstein je voditelj emisije “Flashpoints” na radio mreži Pacifica i autor Posebno izdanje: Glasovi iz skrivene učionice. Audio arhivi možete pristupiti na www.flashpoints.net. S autorom možete stupiti u kontakt na [e-pošta zaštićena].
Moje duboko divljenje prema gospođi Zoabi.
Postoji knjiga Alison Weir, “Against Our Better Judgement, How the US was used to create Israel” (2014).
Preporučujem ga svakom Amerikancu. Godine 1947. američki državnik Dean Acheson rekao je: “Stvaranje Izraela na zemlji koju već naseljavaju Palestinci 'ugrozilo bi ne samo američke već i sve zapadne interese na Bliskom istoku'.”
Zašto onda ova palestinska katastrofa traje već 70 godina? Palestinska zemlja je ukradena, građanska prava Palestincima sve više uskraćena, itd.
Odgovor: AIPAC. A izraelska propaganda u cijelom svijetu je vrlo bogata, snažna i učinkovita.
Palestinska stvar je izdana, širom svijeta. Izraelski apartheid gori je od originalnog južnoafričkog apartheida.
Palestinci više nemaju pristalica.
Njihova je budućnost vrlo mračna.
Hvala na ovom intervjuu s vrlo hrabrom i moralnom ženom koja se svakodnevno suočava s nemoralnim licemjerima koji poznaju samo Željezno pravilo. Imaju i svoju Željeznu kupolu kako bi spriječili "pse". Volio bih da u intervjuu bude više što će otkriti kritike izraelskih građana okrutne politike vlastite vlade protiv Palestinaca. Herman je spomenuo Židove za mir, a ima i drugih.
Moje znanje o povijesti Izraela je ograničeno, ali shvatio sam da su njegovo stvaranje Balfour deklaracijom potaknuli Rothschildi ubrzo nakon Prvog svjetskog rata kao tampon arapskim državama uspostavljenim Sykes-Picotovim sporazumom, godinama prije nego što je država Izrael nastala. Ovo ovdje možda nije izravno relevantno, ali odgovara održavanju kolonijalne kontrole nad etničkim skupinama kroz sukobe i sukobe.
Realist, drugo mi je da su ti komentari stalno puni bisera!
Jessika, zahvalit ću i na ovom izvanrednom intervjuu. To je briljantno sažet prikaz današnje situacije i njezine povijesti.
Ako želite dublje pogledati povijest, uključujući ulogu Rothschilda, jasan i dobro dokumentiran prikaz (prikladan za dijeljenje sa skeptičnim prijateljima i obitelji) nalazi se na
“Priča o ratnom profiteru”
http://warprofiteerstory.blogspot.com
Nadam se da će vam biti od koristi.
Iz članka s poveznicom u nastavku:
Je li nas sveopće širenje zaraženih ideja sve osudilo na propast? Možda jest i možda to objašnjava zašto ja i moji kolege ne možemo uvjeriti više ljudi da jednostavno "razmišljaju" o svjetskim krizama. Možda razmišljaju! Možda bolesne ideje i ideali čine ljude imunima na istinu? Mislim da smo ovdje osuđeni na propast zbog ideja koje su nam u um ušili ludi doktori svjetske dominacije.
https://journal-neo.org/2018/04/21/doomed-to-the-hegemony-by-an-ebola-of-ideas/
Svakako pročitajte ovaj članak, dugu verziju onoga što govorim:
https://journal-neo.org/2018/04/21/doomed-to-the-hegemony-by-an-ebola-of-ideas/
Moramo probuditi dovoljno ljudi da uvide istinski zlu prirodu naše vlade i medija. Odatle je moguća pozitivna promjena. Sve dok većina ljudi spava s onim što ti ovisnici o moći rade svima nama, ništa se istinski konstruktivno ne može dogoditi. Vladari su postali stvarno vješti u održavanju svoje igre - osim ako dovoljno ljudi ne odluči grubo uznemiriti njihova kolica s jabukama.
Stoga se naviknite da vas ljudi nazivaju propalicama, propalicama, pesimistima, teoretičarima zavjere, kako god. I nastavite isticati očito na što više načina. Ovaj rad je ključan za naš opstanak.
Nažalost, kao što je Max Blumenthal citirao Abby Martin u nedavnom intervjuu, sociologija Izraela i njegovog stanovništva potpuno je izgubljena za svaku racionalnu raspravu o bilo čemu što palestinskom narodu može dopustiti bilo kakav privid ljudskih prava.
Koliko god se divim ljudima poput Haneen Zoabi i njezinoj hrabroj borbi za svoj narod, njezini su napori sada uzaludni jer nema nikoga u Izraelu tko bi je slušao osim nekolicine relativno neučinkovitih Izraelaca koji razumiju što muči njihovu naciju...
Haneen Zoabi, jednostavno ima previše smisla.
Osjećam veliku sramotu zbog spoznaje da se moja zemlja, Australija, uporno "uvlači" na SAD; čineći Australiju "Metom" sa svojom nepromišljenom potporom SAD-u, s vojnim bazama, diljem svijeta, i njihovim čestim svrgavanjem demokratskih vlada, popraćenim postavljanjem despotskih, neizabranih, nedemokratskih "režima". Međutim, zvona upozorenja trebala bi se oglasiti vrlo glasno, kad god ta nacija, koja sebe naziva Izraelom, ima bilo kakvu umiješanost u svjetske poslove. Izrael je potpuno bez legitimiteta; uzurpirao je zemlje i živote cijele nacije Palestinaca, pa čak i slijepi Harry i njegov pas mogu vidjeti doslovno istrebljenje Palestinaca, odvijajući se točno onako kako su židovski narodi zagovarali tijekom ovog prošlog stoljeća; plus ova takozvana država Izrael krši svaku rezoluciju Ujedinjenih naroda koja ih poziva da odustanu. A ako ste jedan od onih koji trče propagandnu izmišljotinu da je to Božja volja, onda, zahtijevam da objasnite i opravdate sva zla koja Božji “odabrani” čine “životima” milijuna Božje djece , palestinski. Uzet zasebno, židovski narod Izrael je samo sićušna beznačajna mrlja svjetske populacije, oni ne bi trebali biti "vodeća" ili kontrolirajuća sila koja određuje sudbinu drugih velikih nacija naroda; Židovska država Izrael začeta je i stvorena podmićivanjem (biograf Winstona Churchilla) i nezakonitim djelovanjem vlastitih terorističkih organizacija, korištenjem terora, ubojstava i razorne sile. Imena su se promijenila, ali teroristički procesi su i dalje prisutni i svi ih mogu vidjeti. Židovskoj državi Izrael nikada neće biti dopušteno pokopati svu ovu sramotu, oni će zauvijek biti poznati kao parije. Konačno, u pogledu Kine; to je SAD koji troši milijarde na naoružanje i razorni haos širom svijeta; to je Kina koja troši/financira milijarde razvojne infrastrukture, materijala, betona i čelika, funkcionalnih dodataka svjetskim ekonomijama, a ne nasumično bombardiranje i uništavanje mjesta i gradova cijelih naroda. Koju biste radije podržali?
“Konačno, u pogledu Kine; to je SAD koji troši milijarde na naoružanje i razorni haos širom svijeta; to je Kina koja troši/financira milijarde razvojnih infrastruktura, materijala, betona i čelika, funkcionalnih dodataka svjetskim ekonomijama, a ne nasumično bombardiranje i uništavanje mjesta i gradova cijelih naroda. Koju biste radije podržali?'
Thomas, sjajna poenta koja se često čuje u komentarima na CN-u. Amerika bi mogla učiniti istu stvar, ali je zarobljena vojnim pristupom utjecaja, zapravo, maltretiranja ostatka svijeta. Mislim da je Društvo prijatelja usvojilo slogan Rat nije rješenje. Zalijepljen je na stražnjem staklu mog kamioneta Ford Ranger iz 2003. Njihovo zagovaranje Odjela za mir može zvučati orvelovski, ali cilj traženja mira i pomirenja nije.
Što se tiče Palestinaca, mislim da je gospođa Zoabi na pravom mjestu jer inzistira na jednakim pravima za Palestince unutar jedne države. Ima najjači otpor židovskih lobija, ali najuvjerljiviji argument koji može mobilizirati ljude unutar i izvan regije koja se nekada zvala Palestina .
Po ovom pitanju, put za uspjeh koji najviše obećava je mobilizacija onih u židovskoj zajednici koji vide apartheid kao suprotnost temeljnim židovskim vrijednostima. Pohvalio bih svakoga tko želi riješiti ovu nepravdu da udruži snage s takvim organizacijama kao što je Jews For Peace. Imaju web stranicu i imaju veliku predanost i energiju za rješavanje nepravde prema Palestincima.
Amerika bi čak mogla pokušati izliječiti rak i Alzheimerovu bolest svojim trilijunima dolara potrošenim, izravno i neizravno, na proračun za napad (obrana očito nije glavni proizvod). Onda ljudima ne bi smetali svi porezi. A onda nakon toga, kolonizacija svemira. Nema kraja korisnim stvarima na koje bismo mogli baciti trilijune dolara, a još uvijek dopustiti uobičajenu kalemljenje i pernatu posteljinu (kako bismo dobili kupnju od trenutnih prijatelja).
Dragi Thomase:
Pod pretpostavkom da je ono što izgleda kao pravo ime vaše pravo ime, želim vas pohvaliti što ne skrivate svoj identitet iza pseudonima kao što to čini velika većina komentatora na bezbrojnim web stranicama. Zašto skrivate identitet svoje savjesti, ljudi? Bojite se gubitka posla? Bojite se zauzeti se za pravdu i oslobođenje braće i sestara porijeklom iz ovog nekad lijepog mjesta zvanog Palestina?
Kao njemački građanin patim od slične boli koju mi je nanijela moja vlastita zemlja, a koja je posljedica raširenog neznanja o stoljetnoj tragičnoj povijesti židovsko/izraelsko-palestinskog odnosa i, kako ja to nazivam, njemačkom holokaustu neuroza koja se čini kao neizlječiva bolest. Boli me što moja zemlja prodaje, pa čak i donira, oružje kao što su podmornice s nuklearnim oružjem Izraelu pod apartheidom. Boli me saznanje da je izraelski povjesničar Ilan Pappe, koji živi u egzilu u Ujedinjenom Kraljevstvu, bio spriječen od strane gradskog vijeća Münchena, mog rodnog grada, da educira ljude o stvarnosti povijesti i života u Izraelu i na okupiranim teritorijima. otkazivanje javnog mjesta. Boli me kada Children's' Healthcare of Atlanta [CHOA}, akademska ustanova u Atlanti, Georgia, čijim tjednim velikim skupovima prisustvujem, pozove govornika koji govori o globalnoj pothranjenosti djece, ali izostavlja stvarnost Gaze i okupiranih teritorija. Taj isti govornik, kada je kritiziran zbog svog propusta, odbio je ponuditi povratnu informaciju objašnjavajući svoju šutnju. Zašto su u ovim iznimnim, navodno entuzijastičnim slobodom govora, palestinske zagovaračke skupine u Sjedinjenim Državama u sveučilišnim kampusima spriječene da uključe svoje kolege studente u nužan i dugo očekivan razgovor o jednoj od najdugotrajnijih brutalizacija naroda u modernoj povijesti?
Draga gospođo Zoabi: Boli me što znam da se prema nekoliko hrabrih glasova koji se zalažu za pravdu postupa nepravedno kao i prema vama, jer trpe poniženja i, ne bih se iznenadio, prijetnje unutar i izvan Knesseta, parlamenta navodno demokratska zemlja. Moje srce je sa svima vama, muškarcima, ženama i djecom Palestine i herojima kao što je Allison Weir i borcima za slobodu kao što su Ilan Pappe, Norman Finkelstein, Miko Peled, Gilad Atzmon i drugi. Gadiš mi se nad tobom, Njemačko, ti ružni američki čizmaru; NE U MOJE IME! I budite prokleti, Sjedinjene Države arogancije i prijevara, izvore golemog zla na ovom planetu, možete čekati zauvijek da dodate moje državljanstvo u svoj registar imigranata.
PALESTINA ZAUVIJEK.
Jedina nada za bilo što nalik mirnom rješenju je da svijet kroz Ujedinjene narode inzistira, ako je potrebno i silom, da se židovski narod ukloni s područja dodijeljenog palestinskoj državi i dopusti Palestincima da zauzmu svoje prvorodno pravo, čak i ako je je tako temeljito razrijeđen. Legitimitet se ne može osigurati od bilo čega što je ukradeno ili nelegitimno stečeno; to je blisko maksimi britanskog običajnog prava; to se mora podržati jer Palestinci imaju neopisivo pravo. Ukoliko se to ne dogodi, židovski će narodi zauvijek biti osuđeni živjeti u stanju neizbježnog rata i nesigurnosti; Palestinci i Arapi nikada neće “pustiti ovo”, i jednog će dana bliskoistočne nacije imati nove vođe i vlade koje će kolektivno zahtijevati povrat i obnovu; mnogo je sigurnije i razumnije obaviti to sada. Moje uvjerenje je da se velika dijaspora raseljenih Palestinaca mora odmah mirno vratiti do granica svog prvotnog prava, a Svijet simpatizera će prisiliti židovske narode da se maknu s puta; i ako židovski narod pokuša zaustaviti ovaj povratak koristeći silu oružja, potpisat će vlastite naloge za odlazak. Moramo okončati patološku patnju koja se prinosi Palestincima; već su dovoljno propatili. Nuklearno oružje se neće računati i samo će se najgluplji ljudi i dalje oslanjati na podršku SAD-a
Nije antisemitizam ili netrpeljivost prepoznati gnusobe koje Židovi u Palestini nanose palestinskoj naciji, svaki sat, svaki dan, svaki tjedan, godinu za godinom bez predaha. Nije antisemitizam ili netrpeljivost priznati jednako gnusne zločine ratnih zločina i ljudskih prava koje su palestinski narodi prisiljeni trpjeti od ruku i đavolskih umova svog okupatora, tlačitelja, osvajača. Tvrdnje koje tvrdi židovski narod u Palestini, zadržavajući svoje neusporedive standarde demokratske humanitarne vjerodajnice, kada se razmatraju protiv njihove stvarne psihološki obmanute stvarnosti, sigurno se moraju kvalificirati kao definitivne oksimoronske zablude.
Židovi su zločinci, a ne svi Semiti, tako da su moje izjave antižidovske.
Ako je, kao što mi tvrdimo, ovo sve dopušteno i odobreno od Abrahamovog B-ga, onda mi se čini da je Vrag uzurpirao naše umove, a mi slijepo slijedimo tog vraga nazad u pakao. Naš Gospodin Isus Krist vidio je razmjere naše neposlušnosti i bezakonja, i zato se pojavio da ispravi naše grijehe; svi Židovi su ignorirali Abrahamov “poziv” i G_d-ove opomene, pozivajući nas da se vratimo zdravom razumu, kazna će biti još jedan egzodus, za preživjele, i popratno lutanje u pustinji za ostale. Amen.
Ne mislim da je od pomoći fulminirati protiv cionista. Bili su traumatizirani svojom poviješću te im je dopušteno i ohrabreno da se stave u poziciju u kojoj se od toga ne mogu oporaviti
Oni su zlostavljači, ali i žrtve. Ako trebamo okriviti, trebamo okriviti vlade koje su im omogućile i trebamo ih natjerati da prestanu.
Ne kažem da su ovaj članak ili komentari fulmanantni. Mislim na druge stvari koje sam vidio.
Pozdravljam Haneen Zoabi zbog njezinih jasnih i izravnih misli i vrijednosti. I hvala Dennisu Bernsteinu što nam je donio ovaj intervju.
“Izrael ne bi mogao nastaviti svoju zločinačku politiku protiv Palestinaca bez pune potpore američke vlade. Ne tražimo od Amerikanaca da vole Palestince, niti od njih tražimo da vole Palestince. Tražimo od njih da ispitaju svoj osjećaj za pravdu, jednakost i slobodu.”
Amerika ima mnogo korisnih savjeta i pomoći za ponuditi Izraelcima, koju Likudnici šarmantno traže čak i ako mi to ne ponudimo dobrovoljno. Već smo učinili američkim domorocima ono što cionisti još uvijek provode protiv domorodačkih naroda Izraela, i to smo učinili na kontinentalnoj razini, a ne na samo jednoj maloj parceli zemlje.
Ubili smo većinu njih, okupili ostale i prisilili ih da žive u sićušnim rezervatima s najgorim terenom, najlošijom klimom i dragocjenim resursima stotinama milja od svojih izvornih domovina. Njihova su djeca bila nasilno odvojena od svojih roditelja i indoktrinirana u internatima da vole "crveno, bijelo i plavo" i štuju boga bijelog čovjeka, iako za njih nikada neće biti poslova s plaćom za život i nikada se neće integrirati bez predrasuda u šire društvo. One resurse koji postoje u rezervatima, poput nafte, plina i slatke vode, velike su korporacije smjele monopolizirati, a Indijanci su ih nemilosrdno odbacili ako se pokušaju umiješati u velike planove bijelog čovjeka. Osnove života u Dakotama, poput čistog zraka, zemlje i vode, još uvijek su trenutno uskraćene domorocima kako bi šačica stranih investitora mogla ostvariti profit dok bi Majka Zemlja bila silovana kao kolateralna šteta.
Pretpostavljam da smo očekivali da se naši Indijci prestanu žaliti jer smo im dali pravo da vode kockarnice i prodaju cigarete i duhan bez poreza, ali nezahvalnici se nikad nisu prestali žaliti, baš kao i oni problematični Palestinci. Nije ni čudo što Uncle Sam i Uncle Shlomo trebaju usporediti bilješke i prakticirati više te solidarnosti koju tako učinkovito prakticiraju zemlje NATO-a. Iskreno govoreći, budući da je u pitanju novac, sumnjam da bi izraelska mafija (koja je nedvojbeno stvarna kao i AIPAC) bila voljna podijeliti svoje prihode od kockanja ili prihode od drugih "industrija grijeha". Vjerojatnije je da će se lekcije naučene na Bliskom istoku jednog dana okrenuti protiv naših voljenih maskota sportskih timova.
Realist. Vaše me pisanje nadahnjuje da predložim da SAD preusmjeri svoje milijarde u novcu pomoći danom rasističkoj državi Izrael i umjesto toga ga da američkim starosjediocima ili onima u socioekonomskoj potrebi. Nisam baš siguran kako bi se SAD mogao bolje kvalificirati za služenje potrebama koje više zaslužuju od Izraela, ali sigurno bismo mogli pokušati. Ovo bi trebalo biti lako za zemlju koja sebe naziva kršćanskom ili se usuđujemo pitati Indijance što znaju o kršćanskoj pravdi. Joe
Da, doista, Joe. Bijeli Amerikanci su čak napravili puni krug ponovnog bacanja teške diskriminacije protiv vlastite braće na donjem kraju ekonomske ljestvice, baš kao što su imigranti iz kontinentalne i katoličke Europe primljeni u 19. i ranom 20. stoljeću od “nativista” (vidi “Bande” iz New Yorka.”) Lijepi ljudi ih podrugljivo nazivaju crvenim vratovima i metloglavcima i krive ih što nisu dovoljno snažno povukli remen na čizmama. (Sjećate se kada je Dumbya pohvalio ženu koja je radila tri odvojena posla jer je bila tako "tipično američka" i mislila je da je to dobra stvar, a ne optužnica protiv krvoločnog kapitalizma?) Ovo nakon što smo svi tobože zakopali ratne sjekire i pjevali kumbayah tijekom naše ere dva svjetska rata, koji su nas trebali funkcionalno transformirati u pravi, potpuno certificirani lovey-dovey "melting pot", barem prema Hollywoodu i svim tim filmovima Williama Bendixa. John Steinbeck danas ne bi dobio nijednu Nobelovu nagradu, “desnica” bi ga pratila kao cvileću pahulju, a samoživa “ljevica” bi vjerojatno bio Putinov apologet. Možemo započeti zadatak koji si nam postavio, Joe, jednostavnim financiranjem naših javnih škola, uključujući naša državna sveučilišta, do povijesne razine i ne tražeći stalno izgovore za smanjenje Medicaida i bonova za hranu. Ako nešto treba rezati, neka prinčevi koji vode MIC korporacije “smrt za profit” preuzmu udarac. Čitajte povijest (ne propagandu), Njemačka je u 19. stoljeću bila progresivnija nego ova država danas.
Jessika mi je ovo preporučila, pa ću to preporučiti vama ili onima koji su zainteresirani za daljnje obrazovanje o ovoj temi. Pročitajte “Bijelo smeće: 400 godina neispričana povijest klase u Americi” Nancy Isenberg.
Smatram da je tužno što smo, uza sve stvari koje ste spomenuli, kao što je financiranje javnih škola i stabilizacija našeg Medicaida, mi Amerikanci skloni drugačije gledati na ova pitanja. Umjesto toga smatramo da je vrlo prikladno i ispravno bombardirati druge zemlje, budući da također podupiremo sigurnosnu industriju koja želi oduzeti naša građanska prava. Krajnje je zapanjujuće da mi Amerikanci prihvaćamo takve gluposti.
Realist, brzo postajem jedan od tvojih najvećih fanova, hvala ti na ovoj stvarno briljantnoj usporedbi. Da, to je ekvivalentna usporedba, tretman SAD-a prema Indijancima i tretman Izraela prema Palestincima.
U svom samousmjerenom istraživanju i ljubavi prema tim veličanstvenim znanstvenicima iz Concorda Massachusettsa, naišao sam na vrlo jasnu stvarnost da, koliko god bili briljantni i znanstveni, bili su gotovo potpuno ravnodušni prema domorodačkom stanovništvu koje su raseljavali. Kad sam shvatio tu činjenicu, više ih nisam mogao prigrliti s potpunim poštovanjem. Tako je i s Izraelom, vrlo primjerena usporedba. Puno hvala…
Već sam ispričao ovu osobnu priču na ovoj prekrasnoj stranici, ali mislim da je vrijedi ponovno ispričati ovdje: Moj dragi prijatelj s kojim sam doslovno odrastao ima ime koje sam protumačio kao latinoameričko, a nedavno sam ga pitao gdje mu je obitelj došao, predviđajući da će reći Meksiko ili Španjolska, umjesto toga je rekao "ovdje" i ja sam pomislio "što"? a on je rekao: "Ja sam Šošonac, moja je obitelj oduvijek bila ovdje."
Možda smo rođeni nevini prema svom naslijeđu, ali u jednom trenutku moramo prihvatiti ono što jesmo, i naučiti shvatiti utjecaj naše kulturne prošlosti i pronaći načine da ublažimo nepravde koje bi mogle biti dio te prošlosti...
Bobe, ako me sjećanje ne vara, vjerujem da su naši utemeljitelji u Deklaraciji o neovisnosti nazvali starosjedioce Amerike "nemilosrdnim divljacima".
Čekaj, budući da svijet sada ima Google, samo da ga potražim.
Naravno, pogledajte sami: https://indiancountrymedianetwork.com/news/opinions/the-declaration-of-independence-except-for-indian-savages/
Savršeno!
Mnogo prije nego što sam čuo izraz "hasbara", Činilo mi se očiglednim da kad su Izraelci koristili izraze "doseljenici" i "životinje", mi podilazimo Amerikancima kroz njihov vlastiti mit o stvaranju. Ne mogu zamisliti da bi ti pojmovi negdje drugdje imali težinsko značenje.
Kao što je prikazano u ovom članku, postoji jedan značajan zdravstveni problem povezan s izraelskim dugotrajnim "kažnjavanjem" Palestinaca:
https://viableopposition.blogspot.ca/2018/01/israel-palestine-and-use-of-tear-gas.html
Zanimljivo je primijetiti da su Sjedinjene Države potpuno ignorirale ovo pitanje ljudskih prava u isto vrijeme dok ocrnjuju kršenja ljudskih prava u Iranu, Sjevernoj Koreji i drugim državama Osovine zla.
Čak ni većini kolega pedijatara nije poznat epigenetski učinak – koji ponekad traje nakon izlaganja tijekom četiri generacije – dugotrajnog stresa, gladi i pothranjenosti kao rezultat rata i razdora svih vrsta na viktimiziranu populaciju. Toplo preporučam čitanje izvrsne knjige Richarda Francisa – napisane za neznanstvenike – “The Ultimate Mystery of Inheritance EPIGENETICS” ISBN-13: 978-0393070057. Nijedan autor za kojeg ja znam nije nikada spomenuo ove epigenetske bolesti u svojim člancima i raspravama, bolesti kao što su dijabetes, shizofrenija, dijabetes, rak, autizam, da spomenemo samo neke.
ISBN-10: 0393070050 .
Oni koji su stvorili “Izrael” bili su kolonijalni zločinci. Od tada je ustrajao u groznim kriminalnim aktivnostima. Izraelci su kriminalci koje su stvorili i poticali kriminalci. Pravda zahtijeva da se ti kriminalci isele sa zemlje koju su ukrali.
Državu Izrael treba raspustiti. Za takvo “stanje” nema temelja. Ideja da je to država je totalna izmišljotina. Izrael je ilegalni teroristički entitet koji se pretvara da je država. Ljudska pravda zahtijeva da se raspusti i nadoknadi štetu onima kojima je nanijela štetu.