Nedavna lažna uzbuna na Havajima izazvala je paniku kod građana zbog nadolazećeg nuklearnog napada, što je, kako nagađa Ann Wright, možda i bila poanta.
Školska vježba "duck and cover" iz 1950-ih.
Ann Wright
Jeste li spremni za sirene upozorenja na nuklearni napad u vašoj zajednici? Živim u državi Hawaii, koja je u prosincu 2017. odlučila započeti mjesečne vježbe sirena upozorenja na nuklearni napad, slične mjesečnim sirenama upozorenja na tsunami koje se testiraju svaki mjesec.
Znate što se dogodilo – zaposlenik odjela za upravljanje u hitnim situacijama države Hawaii pritisnuo je pogrešan gumb, uključivši sirenu, a nitko nije upozorio javnost gotovo 49 minuta da se radi o vježbi. Upozorenja mobitela za sve u pozivnom broju 808 bljeskala su "Upozorenje o nuklearnom napadu - u zaklon", a stanovnici i turisti podjednako su prešli u krizni način.
Tri dana prije lažne uzbune, nas 20 pokušalo je skrenuti pozornost državnim vlastima da se sirene koriste za političko poticanje histerije za ratom sa Sjevernom Korejom, odnosno DNRK – Demokratskom Narodnom Republikom Korejom. Ne vjerujemo da će sjevernokorejska vlada napasti Sjedinjene Države i sumnjamo da su nuklearne sirene i vježbe "sagni se i pokrij" svrhovito i opasno izazivanje straha.
Sirene pojačavaju tjeskobu i stres zbog nadolazećeg sukoba i razaranja, tjerajući građane u strah – i u svom strahu, vjerojatnije je da će prihvatiti bilo kakvu liniju kojom ih vlada hrani prijetnjama i protumjerama.
Uzastopne administracije lagale su našu zemlju u ratove – od Vijetnama do Iraka. Ne slažemo se s potrebom za ratom sa Sjevernom Korejom i odbijamo prihvatiti pokušaj američkog zastrašivanja DNRK-a, koji bi mogao dovesti do rata. Sirene, poput stalne paljbe "narančaste uzbune" upozorenja na terorizam 2002.-2003. koja je prethodila američkoj invaziji na Irak, normaliziraju potencijal za rat.
Svakako, ako SAD pokrene vojnu akciju protiv Sjeverne Koreje, militarizirani Havaji sa svoje četiri velike vojne baze na Oahuu – sjedište američkog vojnog Pacifičkog zapovjedništva koje pokriva pola svijeta, 25. pješačka divizija vojske u vojarni Schofield, ekspedicione snage marinaca na Kaneohe, zračna baza Hickam i mornarička baza Pearl Harbor, ogromna NSA podzemna prislušna stanica u blizini Wahaiwe, područje za masovno vježbanje bombardiranja zvano Pohakuloa, na Big Islandu i Pacific Missile Range na Kauaiju – bili bi vjerojatna meta odmazde za Sjevernu Koreju ili bilo koje druge nacije kojoj prijete Sjedinjene Države.
Stoga je od interesa za opstanak na Havajima tražiti da američka vlada pitanja sa Sjevernom Korejom riješi nenasilno.
Nacionalna vlada u Washingtonu, DC, ne osjeća potrebu imati sirene za nuklearno upozorenje, pa zašto bi Havaji? Netko bi pomislio da bi političari koji donose odluke o ratu i Pentagon bili veće mete od Havaja.
Održali smo naš prosvjed ispred State Capitola i dobili smo medijsku pokrivenost, ali program sirena se nastavio – sve dok se nije oglasila sirena za lažnu uzbunu. Međutim, nakon pogrešnog fijaska s uzbunom, guverner je obustavio upozorenja sirenama.
Ženska delegacija na Okruglom stolu civilnog društva u Kanadi. (Foto: Patricia Talbot)
Dok se ovo događalo na Havajima, pridružila sam se izaslanstvu od 16 žena iz pet zemalja koje su sudjelovale na Okruglom stolu civilnog društva održanom u Vancouveru, Britanska Kolumbija, Kanada, pod pokroviteljstvom kanadske vlade, te na javnom forumu o sigurnosti i stabilnosti na korejskog poluotoka u sklopu sastanka ministara vanjskih poslova dvadeset zemalja korejskog zapovjedništva predvođenog SAD-om.
Neki od naših izaslanika imali su dugo kolektivno iskustvo u suradnji sa Sjevernokorejcima kroz građansku diplomaciju i humanitarne inicijative, a drugi su imali stručnost o militarizmu, nuklearnom razoružanju, ekonomskim sankcijama i ljudskoj cijeni neriješenog Korejskog rata.
Umjesto odobravanja ratnog huškanja Trumpove administracije, naše izaslanstvo je u preporukama za sastanak ministara vanjskih poslova apeliralo na razum u odnosima sa sjevernokorejskom vladom:
- Odmah uključiti sve relevantne strane u dijalog, bez preduvjeta, kako bi radili na postizanju Korejskog poluotoka bez nuklearnog oružja;
- Napustiti strategiju maksimalnog pritiska, ukinuti sankcije koje imaju štetne učinke na sjevernokorejski narod, raditi na normalizaciji diplomatskih odnosa, ukloniti prepreke angažmanu između građana i ojačati humanitarnu suradnju;
- Proširite duh olimpijskog primirja i potvrdite nastavak međukorejskog dijaloga podupirući:
1) Pregovori o nastavku obustave zajedničkih vojnih vježbi SAD-a i Republike Koreje (Južna Koreja) na jugu, te nastavku obustave nuklearnih i raketnih pokusa na sjeveru,
2) Obećanje da neće izvršiti prvi napad, nuklearni ili konvencionalni, i
3) Proces zamjene Sporazuma o primirju Korejskim mirovnim sporazumom;
- Pridržavajte se svih preporuka Vijeća sigurnosti o ženama, miru i sigurnosti. Posebice pozivamo ministre vanjskih poslova da provedu Rezoluciju 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, koja priznaje da značajno sudjelovanje žena u svim fazama rješavanja sukoba i izgradnje mira jača mir i sigurnost za sve.
Demonstracije protiv sjevernokorejskog rata. (Foto: Ann Wright)
Unatoč našim najvećim naporima na Okruglom stolu civilnog društva i pojedinačnom sastanku s izaslanstvima SAD-a i Kanade, ministri vanjskih poslova odlučili su nastaviti strategiju "maksimalnog pritiska" na DNRK kroz rigoroznu provedbu sankcija UN-a i naglašavajući da nuklearno naoružani Sjever Koreja nikada ne bi bila prihvaćena.
Naše je izaslanstvo odgovorilo da su ministri vanjskih poslova odlučili dodatno izolirati i zaprijetiti Pjongjangu, što je strategija koja nije uspjela zaustaviti sjevernokorejski nuklearni i raketni program i samo je pospješila odlučnost DNRK da razvije svoj nuklearni arsenal. Znamo da sankcije koje su nametnute imaju okrutne i kaznene učinke na obične Sjevernokorejce i da ih Sjeverna Koreja smatra ratno-ekonomskim ratom, baš kao što se vojne ratne pripreme (igre) smatraju ratom prije invazije i svrgavanja režima.
Duboko smo razočarani ministrima vanjskih poslova koji predstavljaju zemlje koje su predane miroljubivoj diplomaciji i feminističkoj vanjskoj politici. U vrijeme velike globalne nestabilnosti, od njih smo očekivali vodstvo za pravi globalni mir i sigurnost, ali smo umjesto toga pronašli nastavak prijetnji, izolaciju te ekonomski i vojni rat.
Na državnoj razini, nadamo se da će vlada Havaja prekinuti svoju mjesečnu (i slučajnu?) sirenu i zastrašivanje putem mobitela i zahtijevati od škola da prikazuju video zapise "duck and cover" koji uvjetuju javnost za rat i povećanu vojnu potrošnju , umjesto jeftinije, a uspješnije strategije – dijalog!
Ann Wright služila je 29 godina u američkoj vojsci-pričuvnom sastavu i umirovila se kao pričuvni pukovnik. Služila je 16 godina kao američki diplomat u američkim veleposlanstvima u Nikaragvi, Grenadi, Somaliji, Uzbekistanu, Kirgistanu, Sierra Leoneu, Mikroneziji, Afganistanu i Mongoliji. Bila je u prvom timu koji je ponovno otvorio američko veleposlanstvo u Afganistanu u prosincu 2001. Podnijela je ostavku u američkoj vladi u ožujku 2003. protiveći se ratu u Iraku. Živi u Honoluluu.
Hvala Ann za sve što vi i vaši kolege aktivisti govorite jasno i glasno radi razuma.
Žao mi je što nitko ne sluša. Kako bahato od njih.
Ne sumnjam da su Amerikanci namjerno terorizirani trikovima vlastite vlade označene bojama kako bi nas držali u redu dok iza kulisa TPTB nastavlja svojim greškama svojim potezima u slijepoj ulici.
Nemam nikakav vanjskopolitički kredibilitet, ali osjećam da ste apsolutno u pravu u onome što kažete.
Sankcije su mi uvijek izgledale smiješno i štetno. Cilj? Da potaknemo sukob, bacimo se oko sebe; učiniti autohtone ljude jadnima i možda se pretvarati domaćima da NEŠTO radimo.
Ali to zapravo nije ništa što djeluje ili išta rješava. Čini se da su rješenja posljednja stvar koja zanima ljude koji zgrabe uzde vanjske politike.
Eisenhowerov MIC vreba u pozadini.
Trebale su postojati sankcije protiv Busha/Cheneya/Rumsfelda/Rice/Halliburtona i ostalih zbog njihovog užasnog šoka i strahopoštovanja. I za beskrajne opasne nestašluke bez javne rasprave o tome kako se troše bilijuni.
Prekrasni Havaji....
Hvala bogu, terorizirajuće dojave su za sada zaustavljene.
Aloha svima.
Drevna povijest je važna, a ono što nije spomenuto je da većina ljudi koji su povezani sa zapadom ima potpuno iskrivljen pogled na korejsku i našu zajedničku povijest. Ono što je ironično, jest da većina zapadnjaka prihvaća kao standardnu praksu, laži i iskrivljavanje koji se koriste da bi se opravdao svaki rat, a opet prihvaćamo da su te ratne propagandne laži nepromijenjene zapisane u našim povijesnim knjigama. Činjenica je, koja nije previše očigledna u našoj popularnoj povijesti, da su opravdanja za objavu rata UN-a Sjevernoj Koreji, još 1950. godine, iznijele SAD, uz potkrepu odabranih predstavnika Južne Koreje, ali da je Sjeverna Koreja sama sebi uskraćena zastupljenost u tom tijelu. Činjenica je pomalo zamagljena u našoj povijesti, da se mnogi u Južnoj Koreji u to vrijeme ne bi složili s tim opravdanjima, a također, da je mnoge od tih neslaganja ubio južnokorejski režim zbog njihovog odbijanja njegovog dobronamjernog demokratskog Pravilo. Činjenica je, zgodno zanemarena, da su postojala suprotna povijesna gledišta američke tvrdnje da je Južnu Koreju napao Sjever.
Kada govorimo o primjeni sankcija, prigodno zanemarimo spomenuti da se sankcije primjenjuju već gotovo 70 godina, kršeći uvjete primirja. Kada govorimo o onemogućavanju Sjeverne Koreje da ima nuklearno oružje, zgodno zaboravljamo da nije Sjeverna Koreja ta koja je koristila takvo oružje u prošlosti, niti je Sjever prvi donio nuklearno oružje na poluotok, kršeći uvjete primirja, niti je Sjeverna Koreja zaprijetila njihovom prvom upotrebom.
Američki političari brbljavo govore kako Sjeverna Koreja ne ispunjava svoje međunarodne obveze, a zapadni slušatelji zanemaruju detalje. DNRK je ispunila sve svoje obveze prema okvirnom sporazumu iz 1994., a SAD je ispunio samo jednu svoju u prvih 8 godina. Ta jedina ispunjena obveza bila je opskrba naftom za nadomjestak energije dviju nuklearnih elektrana koje su bile zatvorene dok se ne počnu zamijeniti reaktorima na laku vodu. 8 godina kasnije, umjesto da ispravi zanemarivanje svojih daljnjih obveza, SAD je smatrao prikladnim iznijeti optužbe kao opravdanje za prekid opskrbe naftom na početku ljute zime, negirajući tako jedinu obvezu koju su djelomično ispunili točku, i prijetiti ratom kada je jedna od ostalih neispunjenih obveza bila postizanje sporazuma o nenapadanju.
Koliko se sudionika nedavnih zasjedanja u Vancouveru, koji su se uzgred uzgred stavili protiv Sjeverne Koreje 1950., potrudilo pročitati pravu povijest onoga što se tada dogodilo? Koliko nas je učinilo isto? Ne, naše nedavne agresije nisu početak, već nastavak 70 godina ugnjetavanja.
Ann, također sam bio na Havajima kao turist, ali na Kauaiju i bilo je puno nagađanja o tome što se dogodilo i što je pošlo po zlu. Malo je reći da su ljudi poludjeli. Ali mene zanima nešto drugo....
Nazovite to slučajnošću ili planiranjem, ali zašto je vojska testirala presretač Raytheon SM-3, koji usput nije uspio presresti, baš prošle srijede? Za neke od onih s kojima sam razgovarao na Kauaiju nije se činilo slučajnim da su ta dva događaja - sirene, a potom i presretač - nekako povezana. U ponedjeljak sam bio u području Pacific Missle Range i nije bilo dodatnog osiguranja niti su ceste bile blokirane. Sve je izgledalo kao normalan dan, sve do srijede.
Unatoč cijeni još jednog neuspjelog testa Raytheona, imate li mišljenje o paljbi presretača i sirena prije samo nekoliko tjedana? Još samo igrica?
Trgovci smrću guraju veliki rat,
To je očito svakome s pola mozga
Luđaci vode američki azil.
Moj najstariji i najbolji prijatelj živi na Windward Sideu, radi s oštećenom djecom predškolske dobi s MS-om u ECE-u zadnjih 30 godina, a od njega sam čuo priče o tome u brojnim telefonskim pozivima i e-porukama. On je… najoptimističnija osoba koju poznajem, a čak se i on pitao kako je netko mogao 'slučajno' pritisnuti gumb na ekranu koji ga je aktivirao.
Zatim sam mu počeo slati neka od čitanja koja sam radio, neka od ljudi tamo (s drugih web stranica) koji su radili na istom području. Svi ti izvještaji iz prve ruke govorili su da NEMA MOGUĆEG NAČINA za pokretanje ovakvog upozorenja zbog redundantnosti padajućih zaslona koji su OPETOVANO pitali 'je li to ono što želite učiniti'.
Rekao je da je to ludost čak i na onoj strani otoka gdje živi puno manje ljudi. I da nije mogao zamisliti kako je izgledalo na South Shoreu gdje se nalazi većina ljudi i turista (uz divovske vojne baze).
On je 14 milja udaljen od...Kahuku(?) zračne baze i rekao mi je da je iznenađen što u cijeloj vladinoj propagandi nije niti jednom spomenuta vatrena oluja koja bi se dogodila nakon što sam mu poslao poveznicu na web stranicu Nucleardarkness.org koja dopušta čitati i vidjeti stvarnost... RUŽNA stvarnost.
Bilo tko, mislim bilo tko, s čak i najmanjom mrvicom znanja o COINTELPRO-u ili Iranu/Contra-i ili MKULTRI-i ili nepostojećem OMU-u u Iraku prije nego što je pokrenuta ta horor predstava (i svim drugim zavjerama ove 'slobodoljubive' vlade naš je počinio tijekom desetljeća i uhvaćen je u laži) ne može previše sumnjati u to što se ovdje stvarno dogodilo.
Toliko je 'zavjera' koje su dokazane istinitima i gurnute pod tepih (idemo dalje, kaže Obama the Progressive) da ih ne mogu sve ovdje nabrojati ili bi mi mozak eksplodirao.
Ništa nije ispod vlasnika našeg svijeta. Vladaju donje hranilice i to je stvarno zastrašujuće.
sealintheSelkirks
Hvala Ann Wright. Vaši su članci uvijek dobrodošao dio prijeko potrebnog razuma. Puno poštovanja.
Zavjereničke stranice snažno nagovještavaju da je "nesreća" na Havajima bila pokušaj duboke države da vidi kako će mase Amerikanaca reagirati na njihovu nadolazeću smrt. Priznajem da se to čini iznimno 'nategnuto', ali događalo se dosta čudnih stvari da je otkaz bio nemoguć.
Zašto su, zaboga, držali ovog idiota u blizini? Osim ako nije bio sin neke važne osobe, teško je smisliti drugi razlog osim očekivanja da bi njegovo nespretno ponašanje jednog dana moglo biti korisno.
Reći ću da je cijela stvar vjerojatno odraz nevjerojatne nekompetentnosti, ali ostaje mučna mogućnost da je to bio hladnokrvni test.
http://www.foxnews.com/us/2018/01/30/hawaii-employee-who-issued-false-missile-alert-thought-it-was-real-emergency-fcc-says.html
Još mnogo toga nedostaje u priči 'što se stvarno dogodilo'.
Jučer se oglasio radnik, koji je ostao anoniman zbog prijetnji smrću itd.
Izjavio je da je “suradnik primio telefonski poziv preko US Pacific Command SECURE LINE.
On (kolegica) je podignuo slušalicu umjesto da pritisne 'spikerfon'. . .", rezultat
budući da radnik koji je poslao upozorenje nije čuo početak poruke koja
izjavio da je ovo 'vježba':
https://www.yahoo.com/news/hawaii-man-says-hes-devastated-sending-missile-alert-004008120.html
Stvarno je teško pokušati se sastaviti. Da je ovaj radnik 'nesposoban' (što on, naravno, negira)
tada bi trebao postojati papirnati trag njegovih ocjena učinka, itd. Jesu li mu 'namjestili' drugi radnici?
Je li stvarno postojala 'prava' uzbuna koja se pokazala pogrešnom, ali na koju je on nasjeo? Ili je samo
zeznuti?
Bez obzira na to, ovo je bio dobar poziv na buđenje za ljude koji žive u nuklearnom poricanju. Idiotizam utrkivanja
crvena svjetla pri 80 milja na sat dok šaljete poruku 'Volim te!' članovima obitelji samo pokazuje koliko smo navikli
postali živjeti u sjeni bombe. Još jednom (za one koji ovo nisu pročitali
prijedlog prije), želio bih toplo preporučiti knjigu “By the Bomb's Early Light”, napisanu
uglednog povjesničara Paula Boyera. U Prologu, on uvjerljivo opisuje kako se osjećao tijekom
'odbrojavanje do roka' usred kubanske raketne krize. Cijena knjige (pristupačno
dostupno putem servisa za rabljene knjige) isplati se već samo za čitanje tih nekoliko stranica.
U članku koji sam maloprije pročitao, autor je sugerirao da je razlog za lažne uzbune i na Havajima i u Japanu bio vidjeti kako će Rusija i Kina reagirati.
Mi smo Havajci. Hvala Ann Wright na vašem vrlo obrazovanom, proučenom i jasnom objašnjenju tamošnje društvene, političke i vojne stvarnosti i kako je ona povezana s ostatkom naše zemlje i vrlo opasnim, tekućim, ratobornim stavovima onih koji bi trebali znati bolje, i mogu bolje i koji tvrde da im je stalo do sigurnosti svijeta. Dosta s ratnim huškanjem i ratnim igrama i ratom. Diplomacija je odgovor. Moguća su mirna rješenja. Zašto, za ime svijeta, ne bismo pokušali? Čiji su životi ugroženi? Još jednom, hvala vam i hvala vam na sudjelovanju u ovoj delegaciji.
Ann Wright: Pročitala sam mnogo članaka koje ste napisali tijekom godina, slažem se sa svima njima i divim se činjenici da ste osoba mira. Ja se smatram jednim; jednostavno si ne mogu priuštiti da ideš posvuda i radiš ono što radiš. Prijedlozi civilnog društva zvuče izvrsno, samo što dovodim u pitanje samo jedan od njih, ako smijete. "Korejski poluotok bez nuklearnog oružja" zvuči sjajno baš kao i zahtjev da se sve nacije oslobode svih nuklearnih bombi (čak i nuklearne energije?). U određenom smislu, Koreja ima svako pravo posjedovati ove grozne nuklearke kao i bilo koja druga zemlja poput SAD-a, Izraela, UK-a itd. Zar se ne slažete? Ne očekujem nužno odgovor, to je samo retoričko pitanje. Kad je riječ o “duhu olimpijskog primirja”, nije li samo užasan udar na ruski olimpijski tim pa ne mogu sudjelovati na Olimpijskim igrama? Čuvaj se. Aloha!
Dobra poanta, pa svijet bez nuklearnog oružja sada!
Da je bilo po meni, dopustio bih Moon Jae inu i Kim Jung unu da napreduju u svojim razgovorima prema njihovom prirodnom redu za mir i konačno jedinstvo. Ovo vojno okruženje Kine i Rusije koje podržavaju korporacije mora se prvo riješiti prije nego što Korejski poluotok uđe u bilo kakvo razdoblje mira.
Izvrstan prijedlog, Joe. Kladim se da će riješiti problem u kratkom vremenu.
Mislim da bi Ann Wright trebala promijeniti svoje ime u 'Alisa iz zemlje čudesa' jer je ideja da bi ratni huškači u američkoj administraciji bili i najmanje zainteresirani za ono što Ann Wright i njezini kolege imaju za reći poput nade da ćete tri puta dobiti na lutriji red. Čovjek gubi vrijeme i novac kladeći se na lutriji, ali kladiti se da će američki ratni huškači napasti Sjevernu Koreju je, kako kažu, mrtva sigurnost. Pitajte bilo kojeg kladioničara koje kvote možete dobiti na napad SAD-a na Sjevernu Koreju i bit ćete sretni ako bi kladioničar uopće prihvatio vašu okladu!! Američku vladu nije briga što misle njezini ljudi, što misle Ujedinjeni narodi ili što misli bilo koja druga država na svijetu. Rade što god žele.
Ne mogu se više složiti, a vaš negativan stav da je rat sa Sjevernom Korejom mrtva izvjesnost je vrsta razmišljanja koja čini rat vjerojatnijim da će se dogoditi, i zatvara politički aktivizam u koji je Ann Wright duboko uključena. podržavaš sjediti na guzici i ne raditi ništa.
Nečiniti ništa je ono što bi upravo SAD trebale učiniti, ali autorica je svojom uskom vizijom deformirala probleme i tako postala zavedena što se tiče rješenja.
Zasigurno želite biti protiv rata, budite protiv ovog gnusnog američkog imperijalnog režima kod kuće i djelujte kako biste ga demontirali, svrgnuli ga u duhu američke revolucije, a ne molili ga da promijeni svoje zle puteve.
Evo što je autor prešutio pozivajući na mir pod američkom čizmom.
Nitko u MSM-u ne pita što Boy Un želi, što je isto što i njegov otac, naime MIROVNI UGOVOR, sa SK i Japanom, a to uključuje goleme ratne odštete od preko bilijuna dolara za 35 godina okupacije, izlazak američke vojske i zatim ponovno ujedinjenje prvo pod dva sustavi poput Kine i HK pod zajedničkim međunarodnim predstavljanjem, kasnije demokratskom vladavinom putem zajedničkih izbora.
Svaki put, čak i kad predloži SK, SAD stavi veto, SAD ne želi pravedno rješenje i Japan da plati za ratne zločine protiv Korejanaca koji su ujedinjeni u tom pitanju i okrenuli sjever.
Tko je ovdje provokator, onaj koji se sa udaljenosti od 7000 milja miješa u poslove regije ili onaj koji želi prekinuti užasno poglavlje rata i uspostaviti pravičan mir koji na Korejskom poluotoku nedostaje već više od 107 godina.
Za neuke su moralni izbori uvijek laki i pogrešni.
Lažna dihotomija mira ili rata plemenito se promiče, dok je pravo rješenje riješiti se imperijalnog oligarhijskog režima NASIDE ovdje u SAD-u.