Unatoč prvim pokušajima mirnog prosvjeda, jemenski civili suočavaju se sa stvarnošću još jedne godine razornog rata koji su zadale snage predvođene Saudijskom i SAD-om, kako opisuje Kathy Kelly.
Kathy Kelly
Ljudi koji sada žive u trećem najvećem gradu Jemena, Taizu, prošli su nezamislive okolnosti u posljednje tri godine. Civili se boje izaći van da ih ne pogodi snajper ili da ne stanu na nagaznu minu. Obje strane u sve gorem građanskom ratu koriste haubice, kajtuše, minobacače i druge projektile za granatiranje grada. Stanovnici kažu da nijedna četvrt nije sigurnija od druge, a skupine za ljudska prava izvještavaju o užasnim kršenjima, uključujući mučenje zarobljenika. Dana 26. prosinca, 2017., bombaš koalicije predvođene Saudijskom Arabijom ubio je između 20 i 50 ljudi na prepunoj tržnici.
Pripadnik saudijske vojske stoji pokraj oštećene zgrade u području predsjedničke palače u južnom gradu Adenu, Jemen. 27. rujna 2015. (Flickr Ahmed Farwan)
Prije nego što je izbio građanski rat, grad se smatrao službenom kulturnom prijestolnicom Jemena, mjestom gdje su pisci i akademici, umjetnici i pjesnici odlučili živjeti. Taiz je bio dom živog, kreativnog pokreta mladih tijekom ustanka Arapskog proljeća 2011. godine. Mladići i djevojke organizirali su masivne, ali mirne prosvjede u znak protesta protiv bogaćenja ukorijenjenih elita dok su se obični ljudi borili za preživljavanje.
Mirni prosvjed
Mladi su razotkrivali korijene jedne od najgorih humanitarnih kriza u današnjem svijetu. Oglašavali su uzbunu zbog opadanja nivoa podzemne vode zbog čega je bilo sve teže kopati bunare i onesposobljavalo poljoprivredno gospodarstvo. Slično su bili potreseni zbog nezaposlenosti. Kad su se izgladnjeli farmeri i pastiri preselili u gradove, mladi su mogli vidjeti kako će povećana populacija opteretiti ionako neadekvatne sustave za kanalizaciju, sanitaciju i pružanje zdravstvene skrbi. Prosvjedovali su zbog ukidanja subvencija za gorivo od strane njihove vlade i zbog vrtoglavog skoka cijena. Zalagali su se za preusmjeravanje politike s bogatih elita na otvaranje radnih mjesta za srednjoškolce i sveučilišne osobe.
Unatoč svojoj bijedi, nepokolebljivo su se opredijelili za nenaoružanu, nenasilnu borbu.
dr. Sheila Carapico, povjesničar koji je pomno pratio modernu povijest Jemena, primijetio je slogane koje su usvojili prosvjednici u Taizu i Sani 2011.: 'Ostati miroljubivi je naš izbor' i 'Mirno, mirno, ne građanskom ratu.'
Carapico dodaje da su neki Taiz nazivali epicentrom narodnog ustanka. “Gradsko relativno obrazovano kozmopolitsko studentsko tijelo zabavljalo je sudionike demonstracija glazbom, skečevima, karikaturama, grafitima, transparentima i drugim umjetničkim ukrasima. Fotografirano je mnoštvo: muškarci i žene zajedno; muškarci i žene odvojeno, svi nenaoružani.”
U prosincu 2011. godine 150,000 ljudi pješačilo je gotovo 200 kilometara od Taiza do Sane, promičući svoj poziv na mirnu promjenu. Među njima je bilo plemenskih ljudi koji su radili na rančevima i farmama. Rijetko su izlazili iz kuće bez pušaka, ali su odlučili odložiti oružje i pridružiti se mirnom maršu.
Pa ipak, oni koji su vladali Jemenom više od trideset godina, u dogovoru sa susjednom monarhijom Saudijske Arabije koja se žestoko suprotstavljala demokratskim pokretima bilo gdje blizu njezinih granica, dogovorili su politički aranžman koji je trebao kooptirati neslaganje, dok je odlučno isključivala veliku većinu Jemenaca iz utjecaja na politiku . Ignorirali su zahtjeve za promjenama koje bi mogli osjetiti obični Jemenci i umjesto toga omogućili zamjenu vodstva, zamijenivši diktatorskog predsjednika Alija Abdullaha Saleha s Abdrabbuhom Mansour Hadijem, njegovim potpredsjednikom, kao neizabranim predsjednikom Jemena.
SAD i susjedne petromonarhije podržale su moćne elite. U vrijeme kada su Jemenci očajnički trebali financiranje kako bi zadovoljili potrebe izgladnjelih milijuna, ignorirali su molbe miroljubive mladeži koja je pozivala na demilitariziranu promjenu i ulili su sredstva u "sigurnosne izdatke" - pogrešnu ideju koja se odnosila na daljnje jačanje vojske, uključujući naoružavanje diktatora klijenata protiv vlastitog stanovništva.
A onda su nenasilne opcije bile gotove i počeo je građanski rat.
Noćna mora rata
Sada je noćna mora gladi i bolesti koju su ti mirni mladi očekivali postala užasna stvarnost, a njihov grad Taiz pretvoren je u bojno polje.
Što možemo poželjeti Taizu? Sigurno ne bismo željeli da teroristička pošast zračnog bombardiranja uzrokuje smrt, sakaćenje, razaranje i višestruke traume. Ne bismo željeli da se pomične borbene linije protežu gradom i ruševinama na njegovim krvlju obilježenim ulicama. Mislim da većina ljudi u SAD-u ne bi poželjela takav užas nijednoj zajednici i ne bi željela da ljudi u Taizu budu izdvojeni zbog daljnje patnje.
Umjesto toga mogli bismo pokrenuti goleme kampanje zahtijevajući poziv SAD-a na trajni prekid vatre i prestanak prodaje oružja bilo kojoj od zaraćenih strana. Ali, ako SAD nastavi opremati koaliciju predvođenu Saudijskom Arabijom, prodajući bombe Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima i puneći saudijske bombardere gorivom u zraku kako bi mogli nastaviti svoje smrtonosne letove, ljudi u Taizu i cijelom Jemenu i dalje će patiti.
Opkoljeni ljudi u Taizu očekivat će, svaki dan, mučni udarac, eksploziju koja para uši ili gromoglasnu eksploziju koja bi mogla rastrgati tijelo voljene osobe, ili susjeda, ili susjedovog djeteta; ili pretvoriti njihove domove u gomilu ruševina, i promijeniti njihove živote zauvijek ili okončati svoje živote prije nego što dan završi.
Kathy Kelly ([e-pošta zaštićena]) ko-koordinira Glasove za kreativno nenasilje, (www.vcnv.org), kampanja za okončanje američkih vojnih i gospodarskih ratova.
većina ljudi u SAD-u ne bi poželjela takav užas nijednoj zajednici
Sjedinjene Države su krive za ratne zločine u Jemenu.
A krivi smo i mi kao društvo....
Današnja promjena režima ima dvije glavne komponente, naime nasilnu i nenasilnu. Važno je da naprednjaci shvate da nenasilni prosvjedi i organizacije koje to podučavaju i stoje iza toga često rade za neprijatelja. Stephen Gowans je to dobro opisao u svom članku pod naslovom “Overthrow Inc.: Potraga Petera Ackermana da radi ono što je CIA nekad radila, i da to izgleda progresivno.”
https://gowans.wordpress.com/2009/08/06/overthrow-inc-peter-ackerman%E2%80%99s-quest-to-do-what-the-cia-used-to-so-and-make-it-seem-progressive/
Ne znam ništa o Kathy Kelly. A Gowans ističe da progresivci mogu nešto naučiti o nenasilnim prosvjedima od gomile Genea Sharpa. Ali ta lekcija nije 'Što progresivci mogu učiniti da ojačaju korporatokraciju koja ih proždire'.
Ako ćeš nešto tražiti od ujaka Sama, možda bi to trebale biti bombe. Na taj način možda ćete dobiti pomoć bez obaveza. Samo pitajte – kako se sjećate – nadbiskupa Oscara Romera.
Gospođo Kelly, hvala.
Nekako sam propustio ovaj i susjedni članak. Sada se pojavljuje. Ne znam je li to dio cenzure koja se događa, ali možda je zato tako malo komentara.
Jeste li svi vidjeli da su saudijski prinčevi koji su prosvjedovali jer sada sami sebi plaćaju struju, ... jeste li vidjeli da su izvršili egzekuciju jednog od rođaka? Zašto to spominjem? jer dvostruki standardi opet u igri! Vidite kako Kim Jong Un biva razapet zbog toga, a Saudijci ništa. Američka trešnja bira koje će nedemokratske šefove država podržati i koji "moraju otići", tako da to zapravo nije pitanje demokracije, zar ne?
Radio sam s nekoliko Jemenaca na brodu. Nekako su stigli u SAD i dobili svoje pomorske isprave za rad na američkim brodovima. Bili su to dobri i vrijedni ljudi koji su bili vrlo zahvalni na dobro plaćenom poslu. Mnogi su slali novac kući kako bi prehranili rodbinu. Mislim da su se mnogi od njih smjestili negdje u Minnesoti. To je bilo prije rata, ali Jemen je i tada bio jako siromašan.
Volio bih da možemo steći kontrolu nad našom vladom i raditi za mir. Naša vanjska politika je potpuno naopaka. Uvijek iznova stajemo na krivu stranu. Omogućujemo neizrecivu brutalnost opskrbljujući oružjem zemlje poput Saudijske Arabije i Izraela. Tome se mora stati na kraj.
S luđacima na čelu, što možemo očekivati? Moramo promijeniti sebe i promijeniti svoj svijet. Hvala što ste uključili Skipa.
Kathy Kelly je divna osoba koja je poput nepoželjnog proroka u grešnom svijetu. Njegova je obrana zatvoriti uši za njezinu poruku suosjećanja i ljubavi kako se ne bi zarazili virusom.
Točno. Hvala na razumijevanju komentar Herman.
Moram se zapitati zašto je tako malo komentara na ovaj prodoran članak? Je li noćna mora koju su naše navodne humanitarne SAD previše užasna da bismo je priznali? Ne možemo podnijeti pogled na jezivu stvarnost zločina naše nacije? Stvarno moramo ovo duboko sagledati…….
Mislim da psihološki reagiramo na rat u Jemenu koji sponzoriraju SAD kao na loš slučaj izgaranja ili preopterećenost informacijama. Ne možemo se suočiti s još jednom travestijom nakon svih neopravdanih pokolja koji su joj prethodili (i još uvijek bjesne). Što o ovome reći, a da o ostalima nije već nebrojeno puta rečeno, a na što nadležni ili odbijaju odgovoriti ili iz čega odbijaju poučiti?
Jesam li čuo da je netko rekao da zlo ne postoji? Možda ovo nisu pročitali. Ronald Raygun je bio u pravu - postoji carstvo zla. Samo je pogriješio lokaciju. Zbog stvari poput Jemena razumijem zašto se mi ružni Amerikanci ne želimo pogledati u ogledalo.
Čitajte jedne novine dnevno (jutarnje izdanje
je najbolji
jer do večeri znaš da ti barem
proživjeli još jedan dan)
i neka katastrofe, nevjerojatno
još odobrenih odluka
upiti se.
Ne trebam imenovati države,
naš među njima.
Ono što nas drži da ne padnemo, naša lica
do zemlje; sram, sram?
Marija Oliver
Bok Mike - naše građanstvo je otupjelo. Pohlepa, mržnja, zabluda. Predlažem poeziju usred besmislenih, nehumanih postupaka od strane naše korporativne vlade; probaj Wendell Berry. Njegovo je pisanje goruće opažanjem ludila novca i nekontrolirane moći.
Mir tebi~
Zaista dašak svježeg zraka u svijetu koji ga toliko treba. Hvala Peppermint, to mi je trebalo – svi to trebamo!
Mary Oliver i Wendell Berry su mi među najdražima. Kako si znao? Ah, mora da ste srodna duša. Kladim se da voliš i Rilkea i Kabira.
~Shanti, shanti, shanti………..
Sve dok su simpatije našeg američkog predsjednika poznate prema iranskom narodu, Washington još uvijek ima utočište poput države apartheida koja gazi svoje palestinske građane i toplo grli Monarhiju iz 7. stoljeća kojoj nisu dopuštene nikakve građanske slobode prema kraljevskoj obitelji koja posjeduje ih. Ova stalna politika potpore tim bliskoistočnim saveznicima SAD-a je mjesto gdje će put do hegemonije završiti, ili je već završio.