Najistaknutiji slučaj slobode tiska u svijetu ostaje pravni pritisak na urednika WikiLeaksa Juliana Assangea, koji se još uvijek nalazi u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu usred znakova neprimjerenog ponašanja tužitelja u Ujedinjenom Kraljevstvu, izvještava Dennis J Bernstein.
Dennis J Bernstein
Britanski sudski postupak o zahtjevu za slobodom informacija o tome kako je Crown Prosecution Service (CPS) rješavala slučaj urednika WikiLeaksa Juliana Assangea otkrio je da je CPS izbrisao relevantne e-poruke s računa sada umirovljenog odvjetnika CPS-a, Paula Closea.
Međutim, jedan e-mail koji nije uništen pokazuje kako odvjetnik CPS-a savjetuje švedsku tužiteljicu Marianne Ny da ne intervjuira Assangea u Londonu, odluka koja je pomogla da Assange ostane više od pet godina u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu gdje je dobio azil. Konačno, krajem 2016., nakon što su švedski tužitelji ispitali Assangea u veleposlanstvu, odbacili su optužbe za seksualno zlostavljanje protiv njega, ali on se i dalje suočava s mogućim uhićenjem u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i potencijalnim izručenjem u SAD, gdje su ga dužnosnici osudili zbog objavljivanja povjerljivih podataka materijal.
Talijanska novinarka Stefania Maurizi, koja je radila na otkrivanju WikiLeaksa kao medijski partner od 2009. godine, podnijela je zahtjeve za slobodom informacija u nekoliko zemalja u vezi sa slučajem Assange. U ponedjeljak sam razgovarao s Estelle Dehon, Maurizijevom odvjetnicom.
Ekvadorski ministar vanjskih poslova Ricardo Patiño na sastanku s Julianom Assangeom u Londonu 2013. (Wikipedia)
Dennis Bernstein: Danas ste zastupali Stefaniju Maurizi na sudu. Recite nam pozadinu, što vas je danas dovelo na sud?
Estelle Dehon: Ima veze s pristupom informacijama. U Sjedinjenim Američkim Državama postoji zakon koji pojedincima može dopustiti pristup službenim informacijama u posjedu javnih tijela. Imamo isti tip sustava u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Moja klijentica, izvanredna talijanska novinarka-istraživačica Stefania Maurizi, podnijela je zahtjev za slobodu informacija državnom tužiteljstvu za informacije o Julianu Assangeu. Konkretno, tražila je kopije korespondencije između Državnog tužiteljstva i švedskih tužiteljskih tijela i bilo kakve korespondencije s američkim State Departmentom, Ministarstvom pravosuđa ili državom Ekvador. Očito, sve se ovo odnosi na situaciju koja se dogodila s gospodinom Assangeom koji je samovoljno pritvoren u ekvadorskom veleposlanstvu.
Dennis Bernstein: Prije samo tjedan ili dva došlo je do otkrića da su neke od ključnih informacija koje tražite uništene.
Estelle Dehon: Informacije su izlazile postupno. U početku je Kraljevsko tužiteljstvo odbilo bilo što pružiti. Kako je žalba išla dalje pred tribunalom, počeli su objavljivati informacije. Prošlog smo tjedna obaviješteni da je račun e-pošte glavnog odvjetnika u predmetu koji se dopisivao sa švedskim tužiteljstvom izbrisan kada je otišao u mirovinu iz službe kraljevskog tužiteljstva 2014. Jedna od stvari koje smo danas pitali bila je kako je to moglo možda su se dogodile. Rečeno nam je da je pitanje izručenja privedeno kraju kada je Vrhovni sud 2012. potvrdio nalog za uhićenje gospodina Assangea.
Dakle, s jedne strane, Kraljevsko tužiteljstvo kaže da je u tom trenutku pitanje izručenja kojim smo se bavili došlo do kraja. No, s druge strane, oni govore, kao način otpora potpunom otkrivanju, da je pitanje izručenja u tijeku. Pa što je to? Ako se radi o zatvorenom slučaju, u kojem slučaju se e-mailovi mogu brisati, onda u javnom interesu treba objaviti što više informacija. A ako je ovo slučaj koji je u tijeku, koje bi onda moglo biti opravdanje za brisanje računa e-pošte jedne od ključnih osoba uključenih?
Kipovi Lady Justice mogu se pronaći diljem svijeta, a ovaj se nalazi na vrhu londonske sudnice Old Bailey.
Dennis Bernstein: Možete li govoriti nešto o dokumentima koji su već objavljeni i što je to što još tražite?
Estelle Dehon: Objavljeno je više dijelova korespondencije između Državnog tužiteljstva i Švedskog tužiteljstva, neki od njih s neznatnim redigiranjem, a neki vrlo ozbiljno redigirani. Jedna od stvari oko koje se danas raspravljaju na sudu je da se te redakcije trebaju ukloniti. Ta prepiska stvarno sagledava tijek informacija od Švedske do Državnog tužiteljstva i natrag. Ova informacija otkrila je da je Kraljevsko tužiteljstvo savjetovalo švedskog tužitelja da ne putuje u Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi intervjuirao gospodina Assangea, unatoč činjenici da je ta ponuda bila dana. Taj savjet je dat vrlo rano, u siječnju 2011. Jedna od stvari koju tražimo putem zahtjeva za informacijama je razumjeti zašto je taj savjet dan u to vrijeme i zašto se čini da je taj savjet ostao isti, unatoč situaciji koja je nastala s Ekvadorcem veleposlanstvo.
Moram objasniti da se prilično oslanjamo na Radnu skupinu Ujedinjenih naroda za proizvoljno pritvaranje, koja je u prosincu 2015., kao rezultat pritužbe g. Assangea, odlučila da smatraju da je g. Assange bio proizvoljno pritvoren u Ekvadorsko veleposlanstvo.
Ne kažemo izričito kao dio našeg slučaja da sud mora donijeti istu odluku. Mi smatramo da je to vrlo cijenjeno tijelo Ujedinjenih naroda došlo do tog zaključka, što je vrlo relevantno za prepisku i savjete između Državnog tužiteljstva i švedskih vlasti. Još uvijek nismo vidjeli nikakve naznake da je ta odluka UN-a promijenila način na koji su vlasti postupale s gospodinom Assangeom, s načinom na koji su odbijale doći i ispitati ga.
Jedno od otkrića današnjeg sudskog slučaja bilo je da Kraljevsko tužiteljstvo sigurno nije smatralo da je odluka panela UN-a napravila bilo kakvu razliku u načinu na koji su tretirali slučaj gospodina Assangea. Ali još uvijek ustrajemo u zahtjevu kako bismo vidjeli može li se bilo koja informacija koja je pružena neurediti.
Dennis Bernstein: Što se tiče uništenih dokumenata, Kraljevsko tužiteljstvo kaže da nemaju pojma koji su dokumenti uništeni ili implikacije tih dokumenata. Vjeruješ li u to?
Estelle Dehon: Mislim da vjerujem u to. Koliko sam shvatio, račun e-pošte potpuno je uništen. Ne postoji način da ga vratite. Na vrlo visokoj razini znamo da je sve što je bilo na računu e-pošte tog odvjetnika što je imalo veze s Assangeovim slučajem sada nestalo. Ostala je samo prepiska koja je isprintana. Rečeno nam je da su nam dostavljeni svi e-mailovi koji postoje u tiskanom obliku, iako su u velikoj mjeri redigirani. Danas je, međutim, otkriveno da se, unatoč uvjeravanjima Kraljevskog tužiteljstva da su objavili sve relevantne dokumente, pokazalo da su možda otkrili još neke e-poruke.
Dennis Bernstein: Britanija je vrlo blisko surađivala sa Sjedinjenim Državama u obavještajnim pitanjima. Ima li ikakvih pokazatelja da je velika ruka Sjedinjenih Država diktirala tijek događaja ovdje, primjerice, sprječavanjem švedskog veleposlanika da obavi razgovor s Assangeom i eventualno saznanjem da optužbe protiv Assangea nemaju nikakve osnove mu?
Estelle Dehon: Za to sigurno nema dokaza u informacijama koje su nam otkrivene ili u onome što je prezentirano na sudu. Ono što ne znamo je što bi dokumenti koji nisu objelodanjeni mogli pokazati u tom smislu. Ne znamo je li bilo ikakvog utjecaja Sjedinjenih Država.
Ključni dio zahtjeva moje klijentice, gospođe Maurizio, bila je korespondencija između Državnog tužiteljstva i Ministarstva vanjskih poslova SAD-a i Ministarstva pravosuđa SAD-a. Odgovor koji smo danas dobili bio je uglavnom "ne". Kraljevsko tužiteljstvo neće niti potvrditi niti demantirati postojanje takve korespondencije.
Jedna od stvari o kojoj ćemo tražiti od suda je da to nije zakonit pristup za njih. Naš zakon o slobodi informacija ne bavi se općim zabranama, ne dopušta takvu vrstu tajnosti. Naš zakon o slobodi informacija gleda na javni interes i donosi objektivnu odluku o tome treba li informacije potvrditi ili uskratiti.
Dennis Bernstein: Što je za vas srž ovog slučaja? Što mislite o čemu se zapravo radi?
Estelle Dehon: Prije svega, trebala bih objasniti da danas nismo bili pred visokim sudom, bili smo pred tijelom koje se zove sud za informacije. Možemo završiti u sudskom sustavu ako ne dobijemo odluku kakvu mislimo da bismo trebali dobiti u sudskom sustavu. Ali trenutno smo još uvijek u vrlo ranoj fazi.
WikiLeaks logo
Što se tiče onoga što mislim da je u središtu ovog slučaja, vjerujem da je to sukob između slobode govora i slobode tiska nasuprot službenoj kulturi tajnosti. Jedna od velikih nada režima pristupa informacijama koji je uspostavljen 2000. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu bila je njegovanje kulture otvorenosti. Ne bi postojalo nijedno područje u kojem bi dionice reagirale da se zatvore i ne surađuju s medijima.
Nažalost, u određenim područjima kao što su pitanja izručenja, to nije imalo takav učinak. Etika zakona o slobodi informiranja, važna uloga psa čuvara koju novinari igraju, jednostavno se nije pojavila na njihovom radaru.
I onda, naravno, slučaj Juliana Assangea je vrlo poseban. Iz ograničenog materijala koji smo dobili jasno je da je Kraljevsko tužiteljstvo od početka vjerovalo da ovo nije samo još jedan zahtjev za izručenje. To je očito zbog uključene osobnosti i zbog posla koji je Assange poduzeo s WikiLeaksom. U središtu ovog slučaja je sukob između vrlo otvorene, nedržavne organizacije koja preuzima državne dokumente i objavljuje izvan onoga što je mnogim zemljama poznato, između toga i kulture tajnosti.
Nadam se da će se na neki mali način ovaj informativni sud prvo suočiti s javnim vlastima koje još uvijek izgledaju kao tajne i reći im da to nije pravi pristup. Morate pravilno i pažljivo razmotriti javni interes u otkrivanju. Naš vlastiti povjerenik za informiranje priznao je da je postojao značajan javni interes za informacije koje je tražila gospođa Maurizi. Ako je to slučaj, ne možete samo zatvoriti i odbiti dati informacije. To ne može biti vaš dionički odgovor.
Dennis Bernstein: Biste li Juliana Assangea nazivali novinarom?
Estelle Dehon: Smatramo da je on urednik. Gospođa Maurizi je to danas objasnila sudu. Kao što to rade tradicionalni novinari, Assange razgovara s izvorima i dobiva informacije. A onda on i WikiLeaks traže potvrdu te informacije. To je urednička uloga. Zatim radi s medijskim partnerima na objavljivanju informacija. Taj je proces, iako nije u skladu s tradicionalnim medijskim procesom, po našem mišljenju vrsta novinarstva. Okarakterizirali smo ga kao urednika, a WikiLeaks kao novinarsku organizaciju.
Svakako, gđa Maurizi, u svojoj ulozi istraživačke novinarke koja radi s WikiLeaksom, vrlo je jasan primjer branitelja demokracije, psa čuvara u medijima koji se želi suprotstaviti korupciji i osvijetliti tamo gdje prije nije bila obasjana.
Dennis Bernstein: Hrabra izraelska novinarka Amira Hass jednom je opisala ulogu novinara kao "nadzirati centre moći i izvještavati ljude".
Estelle Dehon: Osobito u eri u kojoj države imaju vrlo značajnu moć, a medijske organizacije, koliko god neovisne pokušavale biti, mogu biti pod utjecajem toga, nedržavni, netradicionalni akter kao što je WikiLeaks, koji objavljuje informacije ne samo za novinarima, ali i javnosti u cjelini, važan je element demokratskog psa čuvara.
Dennis J Bernstein voditelj je emisije “Flashpoints” na radio mreži Pacifica i autor Posebno izdanje: Glasovi iz skrivene učionice. Audio arhivi možete pristupiti na www.flashpoints.net.
"račun e-pošte potpuno je uništen"
– Gdje su sve rezervne kopije? Velika državna organizacija ne radi sigurnosne kopije?
– Gdje su metapodaci i sigurnosne kopije metapodataka?
– Što je s primateljima e-pošte u Švedskoj? Brisanje jednog računa e-pošte ne briše ono što je primljeno na drugom kraju.
– Što je s CC'ed i BCC'ed primateljima?
– Što je s NSA i GCHQ njuškanjem i podacima koje su prikupili drugi članovi Five-Eyesa?
Dobar argument, ako je slučaj zatvoren, zašto držati jadno ljudsko biće, koje je napustila australska vlada, u sićušnoj sobi bez sunca 5 godina?
Nisam mogao razumjeti kada je Marianne Ny prije nekog vremena na svojoj konferenciji za novinare rekla da nije čuvala svoje e-mailove, nakon što cijelo to vrijeme nije otišla intervjuirati Juliana Assangea. Kakvi su to profesionalci? Zvuči kao posljednji direktor CIA-e koji je slijedio vlastite zakone. Zvuči kao posljednji predsjednik koji je osudio Manning prije njezina lažnog suđenja. Zvuči kao kako razgovaraju re.: Snowden. A onda dobiju promaknuća i povišice. Stav da je ustav “samo prokleti komad papira” izaziva želju da kukam. Ti ljudi koji su šest godina ili više ZABLJENI u malom području bez izravne sunčeve svjetlosti ne bi bili dovoljni. Oni trebaju OTIĆI. Oni su potpuni promašaji. To je njihova ostavština.
Hvala Stefaniji Maurizi, predanoj talijanskoj novinarki! Hvala svima koji pokušavaju zaštititi njezine napore da dođe do dna onoga što se događa.
Ono što se čini da se događa iza kulisa kako bi se diskreditirao Julian Assange smrdi.
TPTB ne voli biti osramoćen kada su informacije koje su procurile proturječne lažima koje plasiraju kako bi zaštitili nedjela.
Prave demokracije napreduju na istini i informacijama.
FYI: Sve do nedavno, kada je njujorški radio WBAI iznenada povukao "Live on the Fly" iz etera, Dennis Bernstein je često sudjelovao kao sugovornik s Randyjem Credicom u sjajnoj seriji tjednih programa posvećenih Wikileaksu i Assangeu koji su se emitirali tijekom cijelog tečaja. od tri ili četiri mjeseca. Hoće li se Credicov program ikada reinkarnirati @ WBAI ostaje neizvjesno. No, trenutno, zainteresirani čitatelji i slušatelji mogu pratiti njegovo redovno izvještavanje o KickAssAngelu (s kojim se upravo susreo u Londonu, početkom ovog tjedna) u podcastima Freda Dickera petkom (od nekih 20 minuta) objavljenim putem Anonymous Scandinavia na YouTubeu. Video:
http://www.youtube.com/watch?v=AHqgMm1gTC8&t=90s
“Koliko sam shvatio, račun e-pošte potpuno je uništen. Ne postoji način da ga vratite.”
Računalna forenzika može vratiti izbrisani materijal, osim ako se ne ulože posebni napori da se uništi.
Siguran sam da GCHQ i NSA imaju e-mailove, ali sretno s otvaranjem poklopca.
Da, i ja sam o tome razmišljao. Koji su pravni mehanizmi za pristup ovoj ilegalnoj zbirci podataka? Mogu li se na e-poštu poslati sudski pozivi? Bi li to dalo legitimitet cjelokupnom programu informiranja?
Jednom davno Ujedinjeno Kraljevstvo je bilo na samom vrhu moje liste mjesta koja bih jednog dana želio posjetiti. Mislim da su prve sumnje došle s policijskim ubojstvom Jeana Charlesa de Menezesa u Londonu 2005. godine. Niz sličnih priča – uključujući ono što se događa s Assangeom – natjerao me da se zakunem da nikad neću kročiti u tu zemlju. Koliko god to vrijedilo, država Teksas je na istom popisu mjesta u koja nikada ne želim ući. Danas je posvuda loše, ali neki su puno gori.
Zach, živim u Wisconsinu, od 11. svako malo dijete može imati pušku i ići u lov. Radije bih živio u Londonu nego u Wisconsinu. Zamislite, mala djeca dobivaju oružje, ovo je legalno ..Pretvaramo se u Alabamu, hvala Scott Walker. Ne lažem. Provjeri. Nitko u Wisconsinu ovo nije želio, ali naše zakonodavno tijelo i guverner smatrali su da je to dobra ideja.
učinjeno jednostavno da bi se još više podijelila država. Walkerovi će moći reći da je svatko tko ne podržava pravo šestogodišnjaka da lovi jelene očito liberalna dadilja. imao je ogroman uspjeh sa svojim samoproglašenim planom "podijeli pa vladaj". Iz istog razloga zbog kojeg su donijeli zakon kojim se dopušta sezona lova na ždralove i vukove. S vedrije strane, na kraju će šestogodišnjak upucati člana svoje lovačke družine, međutim, budući da djeca obično ne idu u šumu pijana, ne očekujem veliki porast lovaca koji padaju sa stabala.
Nikada ne želim posjetiti Wisconsin, a živim ovdje
Gdje su nestali haskiji, prijateljski nastrojeni rumeni mljekari? Čini se da su tu državu preuzeli podmukli jeftini skejteri.
Kakvu je samo žrtvu podnio Julian Assange da bi iznio provjerene i ponovno provjerene informacije za točnost i tako uporno zaštitio svoje izvore. Duboko mu se divim. Hvala, Ekvadore. I hvala, g. Bernstein, na intervjuu.
“Britanski sudski postupak o zahtjevu za slobodom informacija o tome kako je Crown Prosecution Service (CPS) rješavao slučaj urednika WikiLeaksa Juliana Assangea otkrio je da je CPS izbrisao relevantne e-poruke s računa sada umirovljenog odvjetnika CPS-a, Paula Closea. ”
Izbrisano! Ovo je upravo iz priručnika Hillary Clinton. Pitam se što bi William Binney rekao o tome može li se ta informacija još uvijek dobiti.
Dakle, istražimo krajeve primanja/slanja tih e-poruka tako što ćemo potražiti druge strane (švedsko tužiteljstvo, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, Ministarstvo pravosuđa SAD-a).
Hillary Clinton bila je državna tajnica od 2009. do 2013. Mislite li da se neki od 30,000 e-mailova koje je izbrisala možda bavio slučajem Assange?
Možda će britanski zviždač učiniti pravu stvar (osloboditi tiskane kopije), a zatim biti pronađen kako leži na londonskoj ulici, upucan u stilu pogubljenja u potiljak u očitom pokušaju pljačke, ali još uvijek u posjedu svoje ćelije telefon, kreditne kartice, gotovina i sat.
“Što se dogodilo” vjerojatno bi bilo dobro štivo da se “što se dogodilo” doista otkrilo.
Omča se steže.
"Dakle, istražimo kraj primanja/slanja te e-pošte tako što ćemo potražiti druge strane (švedsko tužiteljstvo, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, Ministarstvo pravosuđa SAD-a)."
Točno moja prva reakcija! Bilo bi zanimljivo čuti od Šveđana o nesretnom brisanju relevantnih mailova, i na njihovom kraju. Kad bi sada uopće odgovarali, ili bi stvar istraživali nekoliko godina, nadajući se da će slučaj u međuvremenu nestati.
Američke vlasti sigurno bi se izmigoljile iz slučaja, uz neke valjane isprike.
Moje vrlo ograničeno razumijevanje što znači "izbrisati" nešto na računalu -
na strani stroja, sve informacije se izražavaju kao nule i jedinice. Svo programiranje, sva e-pošta, sve je jednostavno niz nula i jedinica. Nema “praznog” prostora.
Dakle, kada se nešto “briše” ne ostavlja prazan prostor, kako ja to razumijem. Samo šifrira neke od nula i jedinica na početku datoteke tako da datoteka više nije jasno označena kao, recimo, "Mačak u šeširu". Kako korisnik računala koristi više "namjenskog" prostora da nešto "napiše", prostor u kojem se nalaze sve "izbrisane" datoteke dostupan je kao "slobodan prostor" koji se može prepisivati.
Ako je to shvaćanje točno, tada bi u računalu trebali još uvijek ostati fragmenti izvornog dokumenta koji je "izbrisan" i pravilna pretraga mogla bi pristupiti dijelu onoga što je ostalo.
Također sam čuo da za uništavanje onoga što je “zapisano” na tvrdom disku on mora biti fizički oštećen do te mjere da se nule i jedinice više ne mogu dešifrirati i više se ne mogu “pročitati”. Očito britanska agencija koja je imala dokumentaciju vjerojatno nije razbila sva njihova računala...
evelync – “Očito britanska agencija koja je imala dokumente u dosjeu vjerojatno nije razbila sva njihova računala…..” Nadajmo se da neće.
Da jesu, to bi bila točna kopija onoga što je Hillary učinila. Ne samo da je izbrisala svoje "sudske" e-poruke, već je također razbila i uništila svoje tvrde diskove.
Ovi ljudi bi trebali biti u zatvoru.
Nadam se da netko može vratiti ove e-poruke. Problem je: tko će biti dovoljno hrabar da se suprotstavi ovakvim korumpiranim ljudima?
vau….pravi se glupa i izvlači se s ubojstvom……….
nisam to znao.
Čini se da postoji novinarska kultura oko određenih političara koje tisak smatra "zabranjenima" za probna pitanja na koja JESTE odgovor u nacionalnom interesu.
A onda kada Julian Assange i zviždači čije podatke on objavljuje procure odgovorima na neka od tih pitanja, počinje lov na vještice da ih se zatvori.
Demokracija je ta koja stvarno pati jer se u naše ime i s našim dolarima rade neke prilično užasne stvari.
Da ne spominjemo mlade muškarce i žene koji služe u našoj vojsci čiji su životi ugroženi ili na kraju uništeni zbog onoga što se od nekih traži.
Nije dopušteno previše javnog nadzora politike.
To je na temelju "treba znati" i dovedeni smo samo da ispišemo ček.
evelync – da, i ako je Seth Rich bio udaren jer je on bio taj koji je odao DNC e-mailove (kao što mnogi vjeruju), onda se ona doslovno “izvukla s ubojstvom”.
Jeste li potpuno neupućeni? Vjeruje li itko iskreno da, da je Seth Rich bio WikiLeaksov izvor za DNC e-poštu, Julian Assange ne bi objavio dokaz ove tvrdnje čim je njegova smrt prijavljena? Ozbiljno, za njega je to u osnovi karta za "slobodan izlazak iz zatvora".
A je objavio nagradu od 15,000 dolara za Sethove ubojice.
A praktički je to bio i Seth na nizozemskoj televiziji.
Vjerujem da je FBI uništio tvrde diskove nakon "kompromisnog sporazuma" s H, koji je sud naredio uništavanje tvrdih diskova prijenosnih računala H-ovih pomoćnika.
Kako znamo da je Clinton razbio svoje hard diskove? Nisam pročitao da se to dogodilo, ali volio bih vidjeti vezu koja potvrđuje kao činjenicu da je ona ili netko drugi u njezino ime razbio tvrde diskove.
Više ovlasti cijelom timu u njihovim naporima da razotkriju zamagljivanje od strane vlada Ujedinjenog Kraljevstva i Švedske (a sumnja se i SAD-a) u njihovom pokušaju da ušutkaju Juliana Assangea i njegov Wikileaks tim. Smicalice vlasti u cijelom slučaju Assange gotovo su nevjerojatne osim ismijavanja izraza 'pravda'.
Sjajan intervju; puno sreće svima uključenima (što se, u ovoj luđoj fazi svjetskih poslova, proteže na skoro cijelu ljudsku rasu).
Stvarno se divim odvjetnicima i drugim ljudima koji preuzimaju ovakve slučajeve. S obzirom na to da naše navodno "demokratske" (zapravo oligarhijske) vlade uvijek rade točno ono što žele - zakon je čisto dekorativni sloj paperja dizajniran da zamagli i sakrije ono što stvarno namjeravaju - uhvatiti ih se u koštac s njihovim vlastitim namještenim pravnim sustavima je analogno igranju tenisa protiv Rogera Federera s povezom na očima, s objema rukama okovanim iza leđa.
Sam ovaj članak to jasno pokazuje. Očito važni tužiteljski dokumenti ne mogu se obrisati u roku od godinu-dvije, dok su vitalne stvari u pitanju još u tijeku. To bi bila smiješna travestija pravde. Ipak, usuđuju se ustvrditi da je to upravo ono što su učinili.
Hvala na tom komentaru! Dok sam čitala, sinula me ista misao. Mora biti krajnja frustracija za te odlučne pojedince pokušavati i pokušavati doći do informacija dok ih na svakom koraku blokira teška kultura tajnovitosti. Ovi ljudi čine pravu uslugu u pokušaju obrane koncepta otkrivanja i slobode pristupa informacijama.
Također, veliko hvala gospodinu Bersteinu na izvrsnom intervjuu!
Hvala Dennisu Bernsteinu na ovom važnom intervjuu. Volio bih da predsjednik Trump stvarno promješa lonac dajući Julianu Assangeu Medalju slobode. To bi doista bio izvrstan način za njega da udari nos u "Deep Staters" i Clintonov stroj. Nisam provjerio, ali možda je rezervirano za građane SAD-a.
To ne bi spriječilo Duboku državu da ga kazneno goni i ubije, ili doživotno zatvori. Ili, ako se to može činiti neugodnim, mogao bi se samo susresti s CIA-inom "nesrećom" vrijednom žaljenja - kao što se to dogodilo stotinama drugih tijekom godina.
Predsjednički pomilovanje može spriječiti kazneni progon i zatvor t.
NE! Tony B Liar ga je dobio !!!