Kalifornijski šumski požari uzrokuju još više razaranja

Među nedavnim prirodnim katastrofama koje su pogodile SAD su razorni šumski požari koji su zapalili vinsku zemlju Kalifornije, uništili tisuće domova i ubili više od 40 ljudi, izvješćuju Dennis J Bernstein i Miguel Gavilan Molina.

Dennis J Bernstein i Miguel Gavilan Molina

Četvrt Tubbs u Santa Rosi, u okrugu Sonoma, jedna od najteže pogođenih nedavnim požarima u sjevernoj Kaliforniji, izgledala je kao jedna od najgore bombardiranih i spaljenih četvrti u Siriji s malo toga što je ostalo osim nekoliko dimnjaka od crvene cigle i izgorjele školjke automobila i teških metalnih uređaja.

Prema CalFireu, tri najveća požara u kalifornijskoj vinskoj zemlji — Tubbs, Atlas i Nuns — spalila su više od 182,000 hektara u okruzima Sonoma i Napa. Ukupan broj uništenih kuća i poslovnih objekata procjenjuje se na više od 5,700 zgrada, a broj mrtvih veći je od 40 ljudi. Samo u požaru Tubbs poginulo je 17 ljudi, što ga čini jednim od najsmrtonosnijih požara u povijesti države.

Program Pacifica Flashpoints emitiran uživo iz centra Arlene Francis u Santa Rosi s intervjuima s članicom gradskog vijeća Santa Rosa Julie Combs i nadzornikom okruga Sonoma Jamesom Goreom.

Dennis Bernstein: Dopustite mi da prvo počnem s vama, vijećnice Julie Combs. … Počnimo od osobne bilješke. Razgovarali smo prije nego što smo izašli u eter i mislio sam kako mora biti užasno kad ti drvo padne na kuću. Ali onda ste rekli….

Julie Combs: Radije bih drvo nego vatru. Imao sam puno sreće. Ja sam dobro, ali moje srce je uz moj cijeli grad i moj cijeli grad se još oporavlja.

Dennis Bernstein: Recite nam neke od priča koje ste čuli.

Julie Combs: U slobodno vrijeme radim i kao radioamater. U nedjelju navečer slušao sam poziv vatrogasnih kola. Pozivi su stizali tako brzo i bilo je jasno da se vatra brzo kreće i brzo širi. Nastavio sam slušati sve do oko 3:00 ujutro kada je postalo jasno da moramo izvršiti masovnu evakuaciju. Rano tog jutra otvorili smo skloništa. Bilo je šokantno koliko se brzo vatra kretala. Kretao se brže nego što su ljudi mogli trčati.

Dennis Bernstein: Recite nešto o razini očaja kroz koju ljudi prolaze.

Julie Combs: Procjenjujemo oko 15,000 raseljenih. Santa Rosa je izgubila oko 5% svog stambenog fonda. Čak i prije toga, imali smo samo 1% stope slobodnih mjesta za najam. Imali smo popriličan broj ljudi u skloništima, ali većina ljudi je pronašla hotelske aranžmane ili obitelji u koje su otišli. Mnogo je ljudi otišlo izvan tog područja kako bi ostali s obitelji. Mnogi su otišli u kampove na obali. Sve ovo će funkcionirati samo kratkoročno.

Škole će biti zatvorene do sljedećeg tjedna. Moraju obaviti izvrstan posao uklanjanja otrovnih elemenata koji su bili u zraku. Drugi problem je što su stotine učitelja raseljene i još uvijek su bez stambenog prostora.

Miguel Gavilan Molina: Zajednice španjolskog govornog područja imaju posebne brige. Mnogi ljudi koji su otišli na obalu otišli su jer su se bojali imigracije.

Julie Combs: U početku su se bojali ići u skloništa. Trebalo nam je vremena da doznamo da nećemo postavljati pitanja o dokumentaciji.

Imao sam fantastično iskustvo u jednom od skloništa koje ilustrira kako se zajednica može okupiti oko katastrofe. Otišao sam u jedno sklonište u pretežno latinoameričkom području. Gimnastička dvorana škole imala je oko 150 ljudi. Primala je ljude iz domova za starije i nemoćne, primala je djecu s poteškoćama u razvoju, puno ljudi s medicinskim potrebama. Nastupala su djeca iz tečaja polinezijskog plesa. U drugoj prostoriji ljudi su dobrovoljno nudili masaže. Izvan motociklističkog kluba pripremala se večera s roštiljem za sve u mjestu. Dakle, iako je to bila velika poteškoća, dok idemo naprijed u ono što će biti mnogo teže vrijeme s ponovnom izgradnjom i čišćenjem, nadam se da ćemo moći zadržati koliko smo se dobro udružili kao zajednica.

Dennis Bernstein: James Gore je potpredsjednik Nadzornog odbora Sonome.

James Gore: Sjajna je prilika biti ovdje, jer se sada nalazimo u ključnoj točki između krize i ponovne izgradnje i oporavka. Ovaj požar nije razlikovao, zahvatio je sve. U mom okrugu izgubili smo osnovni stambeni fond, oko tri do četiri tisuće kuća je nestalo. To su učitelji, radnici, stolari, poljoprivredni radnici. To nisu bile kuće s visokim prihodima u brdima. Moramo se pobrinuti da ljudi tamo ostanu, da kad obnovimo to ne bude drugi dom u Vinskoj zemlji. Moramo se pobrinuti za naše radnike, pa makar to značilo mijenjanje zakona, mijenjanje nadležnosti, čak i mijenjanje stvari na državnoj razini.

Dennis Bernstein: Možete li s nama podijeliti kako vam je ovaj katastrofalan događaj u konačnici promijenio život?

James Gore: Moj bratić i njegova obitelj vjerojatno će još dugo živjeti s nama jer njihove kuće više nema. Dvije kuće iz mog djetinjstva su nestale. Moja polusestra je također izgubila dom. Vozim se svuda po svojoj zajednici, pokušavajući evakuirati određena područja iu isto vrijeme ponovno naseliti druga područja. I gledam stražnji dio svog auta i vidim uglavnom sve što mi je važno. Svaki put kad pritisnem kočnicu, čujem kako mi slika s vjenčanja klizi preko stražnjeg sjedala. Jer i ja sam spremna otići sa svojom djecom u svakom trenutku.

Netko mi je neki dan rekao na ulici: "Način na koji se grad obnavlja podsjeća me na Santa Rosu u kojoj sam odrastao." Ovo je izvrstan ekvilajzer i veliki je šok za naš sustav koji moramo iskoristiti. Skloni smo biti samozadovoljni i fokusirati se na ono što ja nazivam problemima "prvog svijeta s hashtagom". Moramo to shvatiti kao mandat da idemo naprijed i učinimo ono što trebamo u pogledu stanovanja, zaštite sliva, ekonomske jednakosti.

Smatram da moramo iskoristiti trenutak da dokažemo da se nismo kandidirali za lokalnu dužnost da bismo bili profesionalni političari. Kao javni službenici, moramo odgovoriti na potrebe u našoj zajednici. Ovo moramo shvatiti kao priliku za okupljanje i stvaranje pokreta. Razgovarali smo o tome kako grad i država mogu surađivati. Pa, to više nije teoretski.

Miguel Gavilan Molina: Jedna stvar koja me brine je da je zima udaljena samo mjesec i pol. Dolaze kiše. Hoće li ovi centri za evakuaciju moći tamo zadržati ljude sljedećih četiri ili pet mjeseci?

James Gore: Budućnost je sada više pitanje nego odgovor. Počnimo s okolišem. Bio sam imenovan zaduženim za očuvanje u Obaminoj administraciji. Posjetio sam zajednice u Coloradu i Arizoni gdje su poplave nakon požara uzrokovale dvostruko veću štetu od požara. Pokušavamo uključiti državne i savezne ljude da rade s lokalnim zemljoposjednicima kako bi pripremili zemlju za kišu. Prošle godine imali smo povijesne kiše. Bez obzira vjerujete li u klimatske promjene ili ne, očito imamo posla s novim sustavom.

Zatim pogledajte ekonomiju. Vidimo male poduzetnike koji nisu imali posla posljednja dva tjedna i ne očekuju da će imati puno posla sljedećih nekoliko mjeseci. Prikupljamo novac za našu zajednicu bez dokumenata jer se oni neće kvalificirati za FEMA. Konačno, gdje će ljudi ostati? Tu će se grad i županija morati okupiti. Moramo identificirati dijelove zemlje okruga, dijelove grada, privatno zemljište gdje možemo postaviti modularne jedinice kako bismo zadržali ljude u našim gradovima.

Julie Combs: Požari još uvijek nisu 100% obuzdani. Požari se nastavljaju unutar područja zadržavanja. U svakom trenutku priroda nas može prevariti. Mogli bismo dobiti iznenadni vjetar. Moguće je da bismo mogli dobiti još jedan požar prije kraja godine. U tijeku smo i gašenje aktivnog požara i ponovni ulazak u područja gdje je nastala šteta od požara. Tradicionalno, repopulacija se odvija nakon što je požar eliminiran. Pokušavamo vratiti ljude u njihove domove što je brže i sigurnije moguće.

James Gore: Trenutno smo na točki gdje moramo shvatiti stvari u hodu. Nalazimo se u prilagodljivom načinu upravljanja. Kažem ljudima da je jedino savršeno naš neumorni, nesavršeni napredak. Ovo nije prvi put da se to dogodilo. Nedavno sam razgovarao s nadzornikom Robom Brownom koji je vodio odgovor na požar u Valleyju prije dvije godine. Rekao mi je da kada obnavljamo moramo imati na umu da to nisu mjesta obnove, to su sveta mjesta. To su mjesta gdje su ljudi prvi put doveli svoju djecu kući. Srebrna podstava je da nećemo dopustiti da nas sustavi koče od rješenja. Već dugo govorimo o inertnosti sustava. Pa, sada je naša prilika da ga izbrišemo.

Julie Combs: Neke od barijera koje su postojale između grada i zemlje su nestale. Ovo je uistinu bio zajednički trud. Prvo pitanje koje sam postavio FEMA-i kada su došli bilo je koliko brzo možemo dobiti FEMA-inu stambenu potporu. Željeli smo da FEMA kreativnije razmišlja o tome što nam pružaju i kako mi to primamo, tako da u budućnosti ne ostanemo zaglavljeni sa stanovima koje ne želimo i da umjesto toga dobijemo smještaj koji nam je potreban.

Dennis Bernstein: Suočavanje s FEMA-om može biti nezgodno.

James Gore: U našem prvom razgovoru s FEMA-om jasno smo im dali do znanja da ne želimo samo obnoviti, već i izgraditi kapacitet u isto vrijeme. Složili su se da nema smisla kupovati hrpu mobilnih jedinica negdje drugdje, da bismo trebali upotrijebiti našu radnu snagu ovdje za obnovu. Želimo imati sve, i sindikalne i nesindikalne, na terenu za izgradnju kapaciteta, koristeći ovo kao priliku da se stvari obave.

Postojala su određena područja u mom okrugu koja nisu bila spojena na kanalizacijski sustav. Od FEMA-e tražimo da nam pomogne osigurati da su svi spojeni na kanalizaciju kako bismo u budućnosti imali manje štete od podzemnih voda. Ne želimo ponoviti horor praznih mobilnih kućica koje smo vidjeli nakon Katrine.

Oprezno sam optimist jer vjerujem da imamo kapacitet za guranje, mobilizaciju i postizanje cilja. Moje srce ide prema nekim drugim zajednicama koje nemaju obilje resursa koje ima okrug Sonoma. U drugim zajednicama resursi su doista oskudni.

Julie Combs: Kako dolari pristižu, važno je da ih koristimo lokalno. Da ne dovodimo puno vanjske radne snage za rješavanje problema koje ovdje možemo riješiti. Mislim da je važno da isplaćujemo pretežnu plaću, da ljudi koji grade kuće mogu živjeti u njima. Također želim biti siguran da ljudi stvarno razumiju što im FEMA nudi. Savezna pomoć iznosi do 32,000 dolara za gubitak prebivališta. Tu su troškovi hotela, troškovi zamjene alata, čuvanje djece. Za te stvari postoje sredstva.

Mnogi ljudi pretpostavljaju da ako roditelji nemaju dokumente, ne mogu dobiti FEMA pomoć. Ako u obitelji postoji jedna osoba s dokumentima, cijela obitelj ima pravo na financiranje FEMA-e. Ako ste sanjar s brojem socijalnog osiguranja, to se računa. Još jedna stvar oko koje se ljudi brinu je da, kada ispunjavate obrazac za vizu, morate reći jeste li primili državnu pomoć. FEMA se ne računa kao jedan od državnih programa pomoći.

James Gore: Mnogo toga je već shvaćeno. Moramo se pobrinuti da preuzmemo najbolju praksu iz požara Valley u okrugu Lake, iz Santa Barbare, iz Montereya, okruga Trinity, San Diega. Nedavno sam bio na sajmištu okruga Sonoma i udruga izvođača radova iz privatnog sektora okuplja ljude koji su već certificirani i certificira druge. Operativni inženjeri na strani sindikata imaju 300 ljudi spremnih za raspoređivanje. Trenutno je sve u tome da se ti ugovori izvrše na najučinkovitiji način.

I, kao što je Julie rekla, ključno je da isplaćujemo dobre plaće. Moramo se uliti u naše lokalno gospodarstvo. Julie i ja nismo uspjeli ako svi ovi poslovi dobiju ljudi izvan naše zajednice i svi ovi ljudi ovdje na tankoj žici budu raseljeni.

Dennis J Bernstein voditelj je emisije “Flashpoints” na radio mreži Pacifica i autor Posebno izdanje: Glasovi iz skrivene učionice. Audio arhivi možete pristupiti na www.flashpoints.net.