Ekskluzivno: Službeni Washington nikada ne voli priznati pogrešku ma koliko tešku ili očitu bila. Previše važnih ljudi bi izgledalo loše. Dakle, racionalizacije nikada ne prestaju kao s libijskim fijaskom, primjećuje James W. Carden.
James W. Carden
Proteklih tjedana Washington Post Šef ureda u Kairu Sudarsan Raghavan objavio je niz izvanrednih dopisa iz ratom razorene Libije, koja se još uvijek muči s posljedicama NATO-ove intervencije u ožujku 2011. i kasnijeg svrgavanja i ubojstva libijskog vođe Moamera Gadafija.
Marinci nose zastave ogrnute lijesovima četvero američkih diplomata koji su ubijeni u napadu 11. rujna 2012. na američki konzulat u Benghaziju, Libija. Ceremonija transfera obavljena je u Joint Base Andrews, Maryland, 14. rujna. (Službena fotografija Bijele kuće Pete Souza)
2. srpnja Raghavan prijavljeno što je libijska moderna trgovina robljem. Prema njegovom izvješću, Libija je “sada dom uspješne trgovine ljudima. Nesposobni platiti pretjerane naknade za krijumčarenje ili prevareni od trgovaca ljudima, neki od najočajnijih ljudi na svijetu drže se kao robovi, mučeni ili prisiljeni na prostituciju.”
Brojke pomažu ispričati priču. "Broj migranata koji napuštaju Libiju raste", piše Raghavan, "s više od 70,000 stiglo ih je u Italiju ove godine, što je povećanje od 28 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine."
1. kolovoza Raghavan se vratio na stranice The pošta sa uznemirujući portret života u Tripoliju, izvješćujući da: “Šest godina nakon revolucije koja je svrgnula diktatora Moamera Gadafija, raspoloženje u ovaj nestabilni kapital je spoj beznađa i tuge. Diplomatski i vojni napori Sjedinjenih Država i njihovih saveznika nisu uspjeli stabilizirati naciju; rasplet krize ostaje daleko od jasnog. Većina Libijaca osjeća da najgore tek dolazi.”
Raghavan primjećuje da je "pod Gadafijem, zemlja proizvođač nafte nekoć bila jedna od najbogatijih nacija svijeta." Pod njegovom vladavinom, “Libijci su uživali besplatnu zdravstvenu skrb, obrazovanje i druge povlastice pod markom socijalizma ekscentričnog moćnika.” Bilo bi teško ne vidjeti, piše Raghavan, "nesigurnost koja je uslijedila nakon Gadafijeve smrti razdirala je sjevernoafričku zemlju."
Uzevši zajedno, Raghavanova izvješća trebala bi biti grubi šok za nepokolebljive pristaše NATO-ove intervencije u Libiji. Ipak, sramotni žar s kojim su mnogi prihvatili intervenciju ostaje uglavnom nesmanjen – uz, kao što ćemo vidjeti, jednu primjetnu iznimku.
Naopaka meritokracija
Anne Marie Slaughter, koja je radila kao šefica planiranja politike u State Departmentu pod Hillary Clinton, poslala je e-poštu svom bivšem šefu nakon početka NATO operacije, reći: "Ne mogu zamisliti koliko si iscrpljen nakon ovog tjedna, ali nikad nisam bio ponosniji što sam radio za tebe."
Državna tajnica Hillary Clinton svjedoči pred Kongresom 23. siječnja 2013. o kobnom napadu na američku misiju u Benghaziju u Libiji 11. rujna 2012. (Fotografija s prijenosa C-SPAN)
Pet mjeseci nakon početka NATO operacije protiv Gadafija, Slaughter je izašla u javnost sa svojim odobrenjem u autorskom tekstu za Financial Times pod naslovom “Zašto se pokazalo da su libijski skeptici bili jako u krivu”. Dokazujući, ako ništa drugo, da je vanjskopolitički establišment obrnuta meritokracija, Slaughter drži dodijeljenu stolicu na Princetonu i također je dobro plaćen predsjednik utjecajnog washingtonskog think tanka New America.
Odluka predsjednika Obame da intervenira dobila je široku dvostranačku potporu u Kongresu i medijskih osoba iz cijelog političkog spektra, uključujući Billa O'Reillyja i Cenk Ujgur.
Pa ipak casus belli koristi se za opravdanje intervencije, kao izvješće britanskog parlamenta jasno obznanjen prošlog rujna, temeljio se na laži: da je stanovništvo istočnog libijskog grada Bengazija u neposrednoj opasnosti da ga pokolju Gadafijeve snage.
U izvješću, koje je izdao Odbor za vanjske poslove Donjeg doma, stoji da "Unatoč njegovoj retorici, tvrdnja da bi Moamer Gadafi naredio masakr civila u Bengaziju nije potkrijepljena dostupnim dokazima".
U izvješću se također navodi da iako su “mnogi zapadni kreatori politike iskreno vjerovali da bi Muammar Gaddafi naredio svojim trupama da masakriraju civile u Benghaziju... to se nije nužno pretvorilo u prijetnju svima u Benghaziju. Ukratko, razmjeri ugroženosti civila prikazani su s neopravdanom sigurnošću. Dužnosnici američke obavještajne službe navodno su opisali intervenciju kao 'obavještajnu odluku'.”
Čak i kada je postalo jasno da se revolucija pokazala katastrofom za zemlju, arbitri prihvatljivog mišljenja u Washingtonu nastavili su inzistirati na tome da je NATO-ova intervencija bila ne samo uspjeh, već i ispravna stvar. To je mit koji je stekao veliku popularnost među poznavateljima vanjske politike DC-a, unatoč prosudbi bivšeg predsjednika Baracka Obame, koji je intervenciju slavno opisao kao "usranu predstavu".
Još uvijek se vrti
Punu godinu nakon početka NATO-ove kampanje protiv Gadafija, bivši veleposlanik NATO-a Ivo Daalder i vrhovni zapovjednik savezničkih snaga NATO-a James Stravidis pojavili su se na stranicama tog pouzdanog predvodnika mišljenja establišmenta, Vanjski poslovi, izjaviti da je “NATO-ova operacija u Libiji s pravom pozdravljena kao model intervencije.”
Libijski vođa Moamer Gadafi neposredno prije nego što je ubijen 20. listopada 2011. u Sirtu u Libiji.
Prema Daalderu i Stravidisu, "Savez je brzo odgovorio na pogoršanu situaciju koja je prijetila stotinama tisuća civila koji su se pobunili protiv opresivnog režima."
2016. Clinton priopćenje za javnost kampanje opravdavajući nesretnu intervenciju, tvrdio je da su “Kadafi i njegov režim savršeno jasno dali do znanja kakvi su im planovi za obračun s onima koji su se suprotstavili njegovoj vladavini, koristeći odvratan jezik pozivajući svoje pristaše da očiste zemlju od ovih pobunjenika. Ovo je bila humanitarna kriza.”
Zapanjujuće, kampanja “Factsheet” dalje tvrdi kako “nije bilo sumnje da su daljnji zločini na putu, dok su Gadafijeve snage jurišale prema drugom najvećem gradu u zemlji.” Ipak postoji, kako izvješće britanskog parlamenta i a Harvardska studija Alana J. Kupermana pronađeno, za to nema nikakvih dokaza.
“Qaddafi nije počinio 'krvoproliće' ni u jednom od gradova koje su njegove snage preotele od pobunjenika prije intervencije NATO-a — uključujući Ajdabiyu, Bani Walid, Bregu, Ras Lanuf, Zawiyu i veći dio Misurate — tako da je bilo,” piše Kuperman , "praktički nema rizika od takvog ishoda da mu je bilo dopušteno da ponovno zauzme posljednje pobunjeničko uporište Bengazi."
Ipak, mit i dalje postoji. Viši suradnik Instituta Brookings Shadi Hamid, autor knjige Islamska izuzetnost, nastavlja inzistirati, protiv svih dokaza, da je intervencija bila uspješna.
"Intervencija u Libiji bila je uspješna", kaže Hamid, "zemlja je danas u boljem stanju nego što bi bila da je međunarodna zajednica dopustila diktatoru Moameru Gadafiju da nastavi divljati po zemlji."
U tome Hamid teško da je usamljen. Lijevi aktivisti opčinjeni trockističkom vizijom permanentne revolucije također nastavljaju tvrditi da je NATO-ova intervencija bila čista pozitivna stvar za zemlju.
U nedavnom intervjuu U ovim vremenima, Leila Al-Shami tvrdio da “Da Gaddafi nije pao, Libija bi sada jako ličila na Siriju. U stvarnosti je situacija u Libiji milijun puta bolja. Sirijske izbjeglice bježe u Libiju. U Libiji je od Gadafijeva pada ubijeno mnogo manje ljudi nego u Siriji. Svrgavanje Gadafija bio je uspjeh za libijski narod.”
Opasnost u svemu ovome jest ta da će američki vanjskopolitički establišment, odbijajući naučiti lekcije iz Libije (i Kosova, Iraka i Sirije), vjerojatno i dalje podržavati snage koje žele pretvoriti širi Bliski istok u fundamentalistički sunistan, kojim vladaju po šerijatskom pravu, krajnje neprijateljski prema religijskom pluralizmu, pravima žena, manjinama i, naravno, nacionalnim sigurnosnim interesima SAD-a u regiji.
[Više o ovoj temi pogledajte „Consortiumnews.com“Propala libijska 'doktrina' Hillary Clinton.„]
James W. Carden služio je kao savjetnik za rusku politiku u američkom State Departmentu. Trenutno je pisac u časopisu The Nation, a njegovi su se radovi pojavljivali u Los Angeles Timesu, Quartzu, The American Conservative i The National Interest.
Amerikanci možda nisu ništa naučili od Libije, ali Kim Jong Un je zaključio da će se suočiti s istom sudbinom kao Qaddafi ako ikada odustane od svog nuklearnog programa, kao što je učinio libijski diktator.
Siguran sam da su štakori krvopije u mafiji heroina Pentagona BritishEmpire/NATO naučili mnogo lekcija o tome kako silovati i ubijati iz svog silovanja i ubojstva Libije.
t
Ova vrsta ropstva, za prodaju ljudi i privremenu radnu snagu, a ne sjevernoamerički stil, bila je značajka Sjeverne Afrike, a posebno Libije stotinama godina sve do nedavno. To je bio dio uzroka američkih Barbary Wars, budući da su uzimali američke mornare kao robove iz američkih trgovačkih brodova koje su također uzimali. Također su harali europskom obalom tražeći robove, idući sve do Irske, ali s posebnim fokusom na Italiju i Španjolsku.
Izbijanje takvog ropstva ne treba shvatiti kao "iznenađenje". To je "naravno".
Ovo je općenito sjajan članak o neuspjehu vanjskopolitičkog establišmenta DC-a da uči iz svojih pogrešaka u Libiji. Međutim, Carden bi trebao biti oprezan kada iznosi opsežne tvrdnje o “trockistima u ropstvu teorije permanentne revolucije”. Međunarodni odbor Četvrte internacionale (ICFI), organizacija nasljednica Trockijeve Četvrte internacionale, vidi libijski fijasko kao imperijalistički rat za promjenu režima. One koji su zagovarali intervenciju, posebice članove Međunarodne socijalističke organizacije (ISO), ICFI (i drugi na socijalističkoj ljevici) vidi kao integralne pseudoljeverice političkog establišmenta.
Njegova točna formulacija je "Ljevičarski aktivisti u ropstvu trockističke vizije stalne revolucije", ali moja tvrdnja stoji.
svi znaju da je libija napadnuta lažima. ljudi koji su bili za intervenciju sada lažu kako bi zaštitili svoju prljavu reputaciju. ti ljudi znaju da je invazija bila i jest katastrofa.
onda još ovo: libija nas nije napala, niti je libija prijetila. bio je to samo još jedan u dugom nizu ilegalnih ratova. ako bi se primijenila nueremburška načela obama bi bio obješen. zapravo bi svaki predsjednik od drugog svjetskog rata bio.
"Potrošili smo svoj novac i uništili im živote uzalud."
NE!
Uzalud smo potrošili svoj novac i uništili im živote za uspjeh neokonskih cionističkih planova za Bliski istok.
https://www.youtube.com/watch?v=Kd6vR1J0_6A
..
Proći će mnogo vremena prije nego što ljudi koji su živjeli pod Gadafijevom, Sadamovom ili čak Assadovom vladavinom budu imali ikakve šanse ponovno živjeti u mirnoj, stabilnoj zemlji. Potrošili smo svoj novac i uništili im živote uzalud
Jedina "lekcija" koju "američki vanjskopolitički establišment" uči je da uz nepokolebljivu potporu sukrivičkih medija, institucija kao što je Amnesty International i intelektualaca kao što je Chomsky, SVAKA LAŽ se može prodati kao istina (od - 'Gaddafijeve Viagre' potaknuli logore za silovanje' do 'neiminentnog genocida ako ne interveniramo', itd. Samozavaravamo se zamisliti da oni koji upravljaju ovim aparatom moći i haosa brinu se o 'naučavanju' bilo čega o destabilizaciji i/ili uništenju Bliskog istoka i regionalne nacije koje se već godinama ne pokoravaju otvorenoj politici je da je naša vojska sasvim sposobna uništiti male bespomoćne nacije planeri politike mogli bi nešto "naučiti" je netočno označiti libijsku katastrofu "pogreškom" u očima carstva.
Iako su ove istine dobro poznate čitateljima Consortiumnewsa, treba ih jasno ponoviti svaki put kada nove činjenice izađu na vidjelo. Šteta je što stečena mudrost i dalje prikriva ove ratne zločine i rezultirajući povratni udarac, kao što je ovdje ponovno navedeno.
Ovo NIJE bio "fijasko".
Destabilizacija i tribalizacija Libije (jedne od najobrazovanijih i najbogatijih arapskih zemalja, kao što su nekoć bili Irak i Sirija) JE BIO smišljen čin.
Globalni neokonzervativac je predvidio taj rezultat.
Ovo NIJE bio "fijasko".
Ne, to je bio uspjeh najvećeg reda za neokonzervativce i njihov cilj u novom američkom stoljeću... (PNAC).
Hillary Clinton bila je vrlo ponosna što je dovela do toga...
Slijedeći laži MSN-ove propagande NATO, SAD, UK, & Fench itd. Zračne snage počele su bombardirati Libiju i pretvorile najnapredniju i najpismeniju zemlju u Africi u prah za svoje bolesne i zle neokonzervativske planove. Libija, zemlja koja je najviše na UN-ovom indeksu ljudskog razvoja u Africi je bombardiran natrag u kameno doba jer je Gadafi vodio Afriku dalje od kandži Zapada, hegemonije dolara i destruktivne pozornosti MMF-a i Svjetske banke.
http://www.libyanwarthetruth.com
Pitanje kojim se niti izvješće britanskog parlamenta niti Kuperman ne bave jest zašto su zapadni mediji i zapadna obavještajna služba ponovno odlučili vjerovati pobunjenicima. Sigurno su trebali naučiti lekcije iz Iraka 1 (bebe izbačene iz inkubatora) i 2 (WMD), i Kosova, ali ne, opet su očito nasjeli na to u Libiji s pričom "Ghaddafi cilja na civile" - totalno diskreditiran i Saborskim izvješćem i Kupermanom. Budući da oni koji rade za obavještajne službe, vjerojatno, nisu glupi, a barem nekolicina ljudi koji pišu za zapadne medije ima nekoliko moždanih stanica, neumoljivo se dolazi do očitog zaključka da su ti narativi uokvireni kako bi uvjerili lakovjerna i zaboravna javnost o potrebi intervencije, a pravi razlozi se ne otkrivaju. John Wilson je gore naveo neke od mogućih razloga za uplitanje Francuske – zlato i nova afrička valuta – ali zašto su se uključile Velika Britanija i SAD? U slučaju Libije, naravno, Cameron je deklarirani cionist i Ghaddafi je možda opskrbljivao oružjem ljude koji brane Libanon od daljnjeg izraelskog ekspanzionizma – Hezbollah. Hillary, kao i gotovo svaki drugi američki političar, mora se klanjati oltaru Sionu.
Uzimajući u obzir gdje je Libija bila (potpuno socijalizirana medicina, obrazovanje, stanovanje, itd.) prije promjene režima pod pokroviteljstvom NATO-a i ubojstva šefa svoje države i gdje je sada (potpuni kaos, smrt, uništenje, masovni bijeg i ropstvo) treba se zapitati o valjanosti optužbi koje zapadni savez stalno iznosi protiv vlade g. Gaddaffija. Je li doista oborio let Pan-Ama iznad Škotske ili je to bio samo pokušaj diskreditiranja vrlo uspješne neovisne socijalističke zemlje? Naravno, on je rekao neke nekomplimentarne stvari o Izraelu što vjerojatno u potpunosti opravdava totalno razaranje njegove zemlje... u glavama neokonzervativaca posvuda.
U pravu si što se tiče leta iznad Škotske, Realistu, očito nema nikakve veze s Gadaffijem i mnoge žrtve također vjeruju u to. Škotski suci koji su vodili slučaj bili su prestravljeni da obojicu ne proglase nevinima (što očito jesu) i razbjesnili Amerikance, pa su jednog proglasili krivim, a drugog nevinim kako bi svojoj apsurdnoj presudi dali kakvu-takvu vjerodostojnost. Što se tiče Gadaffijevog izgovaranja ružnih stvari o Izraelu, pa je to djelomično razlog zašto je njegova zemlja uništena, neki od nas postera ovdje bili smo sve samo ne komplimenti Izraelu, tako da vjerojatno uskoro trebamo dobiti rez! LOL.
Libijski antiizraelski osjećaji postojali su i prije Gadaffija.
Hipernormalizacija Adama Curtisa tvrdi da se radilo o Siriji, a ne o Libiji i — kao i Bin Laden — Gadafi je jednostavno prihvatio da je osuđen na međunarodnom sudu i prestao je poricati bilo što. Njegove ambicije vezane uz sveafrički savez/uniju zahtijevale su da ne bude država parija pa se vrlo javno "odrekao" oružja za masovno uništenje (koje možda nisu baš svi imali) kako bi bio dobrodošao natrag u ligu uglednih i kooperativnih nacija. Taj posljednji dio ga čini metom za promjenu režima (koristeći civilne sukobe Arapskog proljeća u Libiji) kao izgovor. Nejasno je je li taj sukob bio u potpunosti "domaći libijski".
Većina Amerikanaca nema pojma koliko je loše prošao rat u Bosni (1992.-1995.) ... što je značajno jer je korišten kao predložak .... američka verzija završava kada smo proglasili pobjedu i otišli kući — misija obavljena — i prepustili NATO-u i UN-u da očiste kako „najbolje mogu” što nije bilo uredno niti osobito zadovoljavajuće za mnoge uključene, čak ni sada u 2017. Započelo u 1992., posljednje mirovne snage “stabilizacijskih snaga” otišle su 2004. ... i vidjeli smo kako Bosanci pokušavaju pobjeći prikriveni od migrantske krize ...
Der Spiegel 2015: Što pokreće balkanski egzodus?
Više od trećine svih tražitelja azila koji stižu u Njemačku dolazi iz Albanije, Kosova i Srbije. Mladi, siromašni i razočarani domovinom, traže bolju budućnost. Ali gotovo nitko od njih neće smjeti ostati.
http://www.spiegel.de/international/europe/western-balkan-exodus-puts-pressure-on-germany-and-eu-a-1049274.html
da, Faulkner mi opet pada na pamet ... i milijuni već postojećih izbjeglica i "migranata", definitivno NE Sirijaca, koji su uvučeni u "migrantsku krizu" da bi se okrivili Assad i "neintervencija zapadnih sila" — R2P
https://www.counterpunch.org/2015/09/11/the-refugee-crisis-beware-the-drums-of-war/
Jedina dobra stvar koja je proizašla iz libijske travestije je koliko je ukaljala pojam R2P i ugled svih uključenih...
smrt, razaranje, razaranje i prijevara glavni su izvozni artikli nas/eu od uspona američkih neokonzervativaca 2000. godine … treći reich je trajao 9 godina, neokonsko novo američko stoljeće do sada je trajalo 17 godina.
to je bio problem koji su Bush/Hillary/Obama i neokonzervativci 'riješili'...
ne samo u libiji, već i u afganistanu, iraku, ukrajini, jemenu ... i bacili su oko na sjevernu koreju i iran, rusiju i kinu ... samo im likovi iz crtića u bijeloj kući i kongresu 'stoje na putu' ... a oni ne t, zapravo, stajati im na putu.
robert jackson je to rekao u nürnbergu, za naciste, ali jednako je istinito i za naše neokonzervativce u washingtonu. Jackson je također rekao o postupku u Nürnbergu...
…i opet je bio u pravu. vlada SAD-a je hodala stopama trećeg reicha od prijelaza tisućljeća i početka neokonskog novog američkog stoljeća.
i svi mi, građani SAD-a... taj 'svjetionik demokracije', koji sada širi smrt, razaranje i razaranje kao naš jedini preostali izvozni proizvod... živjet ćemo u sjeni zločina naše vlade i vlastite nesposobnosti da učinimo ono što je potrebno da ih okonča, za desetljeća koja dolaze, baš kao što su Nijemci učinili.
Čitam Independentov izvještaj o Obaminoj primjedbi “shit-show” iz ožujka 2016. i stekao sam drugačiji dojam iz ovog izvješća. Ovdje se primjedba čini razumnom kao da se odnosi na sam napad, ali u članku Independenta ona se uglavnom odnosi na posljedice napada, a ne na sam napad, što Obama hvali. Bio je razočaran, kaže, neuspjehom Camerona i EU-a u dopuštanju Libiji da izmakne kontroli, a posebno time što je Cameron iz Ujedinjenog Kraljevstva u to vrijeme "bio rastrojen". Ovo je kontekst komentara "sranje-show", kako ga ja razumijem u ovom trenutku. Obama je također rekao da je Cameronov neuspjeh da djeluje razlog zašto je odustao od napada na Siriju 2014. zbog navodnog kemijskog incidenta iz tog vremena, koji je, kao što sada znamo, bio još jedna lažna zastava. Ovo sugerira da se nije suzdržavao od Sirije zbog Putinove sugestije da se pomogne u oslobađanju Sirije od kemijskog oružja, ili zbog skeptičnih odgovora na tadašnje okrivljavanje Assada.
Naslov članka: “Barack Obama kaže da je David Cameron dopustio da Libija postane s*** show” 10. ožujka 2016.
Pomalo razvlačeći Cardenov članak izvan teme, Seymour Hersh u svom članku iz 2015. The Red Line and The Rat Lane pokriva CIA-in transfer oružja iz Libije do “umjerenjaka” i uvjerljiv je o kemijskom napadu koji se Assadu pripisuje Obaminoj "crvena crta." Hershov komentar pridodaje izvrsnom radu Roberta Parryja u to vrijeme na razotkrivanju lažne promjene Assadu. Hersh veliki dio problema postavlja Erdoganu:
"Sada znamo da je to bila tajna akcija koju su isplanirali Erdoganovi ljudi kako bi Obamu gurnuli preko crvene linije", rekao je bivši obavještajac. “Morali su eskalirati do napada plinom u Damasku ili blizu njega kada su UN-ovi inspektori” – koji su stigli u Damask 18. kolovoza – “bili tamo. Dogovor je bio napraviti nešto spektakularno. DIA i druge obavještajne službe rekli su našim višim vojnim časnicima da je sarin isporučen preko Turske – da je tamo mogao stići samo uz tursku potporu. Turci su također pružili obuku za proizvodnju sarina i rukovanje njime.”
I: “Glavni dokaz došao je iz turske radosti nakon napada i udaranja po leđima u brojnim presretnutim razgovorima. Operacije su uvijek tako supertajne u planiranju, ali onda sve odleti kroz prozor kada dođe do kukurikanja poslije. Ne postoji veća ranjivost nego u počiniteljima koji sebi pripisuju zasluge za uspjeh. Erdoganovi problemi u Siriji uskoro bi bili gotovi: gas ide i Obama će reći crvenu liniju i Amerika će napasti Siriju, ili je barem takva bila ideja. Ali nije išlo tako.”
Ova analiza je također dostupna u Hershevoj knjizi Ubojstvo Osame Bin Ladena, 2016.
Upravo sam otkrio knjigu koja nije dobila gotovo nikakvu pozornost u SAD-u iako ju je Guardian recenzirao ovdje
https://www.theguardian.com/books/2017/jul/01/exile-review-osama-bin-laden-al-qaida
The Exile Cathy Scott-Clark i Adrian Levy recenzija – Osama Bin Laden nakon 9/11
Istraživački novinari napravili su razotkrivajući rad o članovima al-Qaide koji su se skrivali u Pakistanu i Iranu između 2001. i 2011.
(Amerikanci inzistiraju na tome da vjeruju da je Bin Laden bio "mostermind", unatoč tome što je bio blokiran napadima u afganistanskom zaleđu, očito mjesecima i mjesecima nakon što je osnovna skica onoga što je postala operacija dobila zeleno svjetlo)
iz reklame Amazona
Hvala za link ovdje. Hersh piše vrlo zanimljivo o Bin Ladenovom ubojstvu, koje je kontroverzno jer neki ljudi vjeruju da je Bin Laden umro jasno 01. godine (iako izvor na koji ste se povezali također osporava ovu tvrdnju). U Hershovom iskazu korištena je vrlo pametna prijevara s liječnicima koji su posjećivali kompleks u kojem je Bin Laden zapravo bio zarobljenik ISI-ja. Ovo je bilo kako bi se utvrdilo da JE BIN Laden, a učinjeno je uzorkovanjem DNK. U to je Obama bio uvjeren i naredio operaciju, koja nije bila ništa slično izvješćima MSM-a kao neka vrsta velike tutnjave. Naši dečki su ga praktično isjeckali automatskim oružjem kad su mu upali u stan na trećem katu. Najvjerojatnije su njegovi ostaci pohranjeni u Hindukušu, a ne pokopani u moru kao što se pričalo u to vrijeme.
Marie Ann Slaughter. Sve je u imenu.
UK Parliamentary Report ovaj članak povezuje s apple.com. Hajde dečki.
NATO i SAD razbijaju nacije, mi ih ne gradimo.
Siguran sam da ćete bolje spavati večeras znajući da ste kao autor(i) ovog djela potpuno zanemarili temeljne temelje zašto Sjedinjene Države i dalje postaju glavni protagonist u velikim ratovima posvuda! Razlog zašto američka vlada ne uči lekcije iz mnogih katastrofalnih intervencija je taj što su kontrolirani poput marioneta od strane svjetskih bankara koji su igrali obje strane u svakom sukobu. Takozvane bankarske elite iz trenutka u trenutak postaju sve bogatije u dolarima i zlatu; cijelo vrijeme radosno skačući od sreće na budale koje se koriste kao topovsko meso u njihovoj krvavoj igri! Oni cijeli svijet smatraju svojom pozornicom, a ljudi koji krvare, pate i umiru samo su cijena koja se mora platiti za zabavu elitnih bankara. Čim glavne marionete u vojnom industrijskom kompleksu odluče da žele Vječni Život umjesto da budu ugašeni na Sudnjem danu, tada ćemo imati svjetski mir i ljudi će živjeti mirno. Rat u Libiji bio je zato što je Gadafi sklapao novčane poslove koristeći svoje ogromno bogatstvo zlata kako bi omogućio te poslove, a da svjetski bankari ne dobiju svoj dio. Gadafi je također pomagao da se dobije neovisni bankarski sustav, prvenstveno uspostavljen na afričkom kontinentu. Banka koju bi on razvio bila bi konkurencija europskim bankarskim elitama i zato je pokrenut rat protiv Gadafija. Kina ima planove i posljednjih je godina snažno težila interesima za afrički razvoj, a Gadafijeva bi banka požnjela velik utjecaj s poslovima sklopljenima uz suradnju kineskih investitora. Molim se da ljudi iz vojno-industrijskog kompleksa mole za oprost svojih grijeha i da se što prije pokaju. JFK je ubijen velikim dijelom zbog njihove ravnodušnosti prema životu bilo koje osobe koja im stoji na putu do zarade. Bankarske elite vjerojatno su izvan svake nade, ali možda će vodeće marionete i njihovi suradnici koji omogućuju ratove, jednog dana spasiti vlastite duše moleći Boga Stvoritelja za oprost. Nadam se da će se to uskoro dogoditi; imat ćemo beskrajne ratove dok taj dan ne dođe ….. s vojnicima i ženama koji će žrtvovati svoje živote zajedno s mnogim drugima u inozemstvu, za zabavu korumpiranih zlih bankara …………. Kao autor ovog djela, samo ste zaboravili spomenuti; pravi razlog slučajno ……….. Zar ne?
Dobro rečeno, Williame. Bankari kontroliraju dug nastao sukobom. Kontrola i profit; također profitiraju od krađe resursa!
Evo dvominutnog isječka iz filma “The International”:
https://www.youtube.com/watch?v=bWTZKrSejU0
"Vi kontrolirate dug, vi kontrolirate sve... robovi duga"
Da, bankari svakako, ali oni su na neki način "transnacionalna" strana Carstva. Ne smijete zaboraviti vlasnike zemaljskih resursa, saudijskog kralja, obitelj Cargill i nekoliko drugih obitelji koje kontroliraju svjetske prirodne resurse, a pet vlasnika tehnologije kontrolira cijeli kibernetički prostor. Ima manje od stotinu ljudi, vjerojatno uključujući bankare na samom vrhu.
Moj članak iznad nadopunjuje i podupire vaš vrlo dobar post iz malo drugačijeg kuta.
Imam mračan pogled na sve stvari u vezi s Libijom, počevši od toga da vjerujem da imperijalna država (duboka nije baš tako – to je mašinerija autoritarne imperijalne moći) tamošnje operacije vidi kao pobjedu. Jasno je da je Imperijalna želja eliminirati nacionalnu državu i pojam državnog suvereniteta. Kaos im je u redu, uzročnosti - jednostavno ih nije briga. Imaju snagu da uzmu resurse. To je "Društvo ne postoji" Margaret Thatcher. Neoliberalna ideologija dovedena do svog užasnog završetka.
Pobjegli su sa zlatom koje je Gadafi stekao za financiranje afričke valute. Pitam se tko sad to broji?
Život je kučka koja provodi plan Odeda Yinona, zar ne?
Osporit ću premisu autora da je postojala bilo kakva "pogreška" ili "lekcija koju treba naučiti". Sve te aktivnosti bile su – s djelomičnim izuzetkom Sirije – briljantni uspjesi. Moderna nacija Libija je uništena, iz njenog opsežnog arsenala oružja mnogi brodovi su otpremljeni u Siriju, a EU konkurent na sjeveru je pod pritiskom i možda će još biti destabiliziran. Što se ne voli?
Da je kraljica Hillary okrunjena – mislim inaugurirana – 20. siječnja, Sirija bi također kružila oko WC školjke. A mi bismo gledali na neke koji stvarno obećavaju novi Ratovi za Izrael.
Dakle, neokonzervativci su sada zaglavili s Trumpom i, srećom, zauzimaju stav da ako vam život daje limun, napravite limunadu. Trump se preoblikuje i uz dobru akciju zapešća na biču bi konačno trebao doći na red.
Zachary, tako si pun toga u svojim ignorantskim primjedbama. Silovanje Libije od strane Amerike i njezinih plašljivih saveznika jedna je od najstrašnijih tragedija ovih vremena. Libija je pod Gadafijem bila kruna Afrike. Kada se saznalo za njegov plan da osnuje afričku središnju banku s vlastitom valutom, ratni jastrebovi su naletjeli, počevši s medijskim napadom demoniziranja Gadafija za njegovu liberalnu socijalističku vladu.
Tvoje razmišljanje mi ima sve manje smisla. Čini se da se ne slažete sa sve više stvari koje se ovdje objavljuju. S moje strane, ovaj članak je bio dobar, ali nije pokazao koliko je Gadafijeva vlada bila istinski benigna za Libijce.
Ne ako pitate Hillary, Obamu, Izrael, ISIS, Francusku ili Britaniju.
Ne pitam ja njih – ili vas.
Pročitao sam Zacharyjev komentar kao ironičan i usmjeren na ideju da su te politike "pogreške" naspram namjerne namjere. To jest, to nisu bile "lekcije" iz kojih se može učiti kao iz "pogreški" iz inače benigne namjere. Poenta o Trumpu je također dobra. Neokonzervativci ga moraju preoblikovati – po njihovom mišljenju – ili ga zamijeniti zbog njegove nesposobnosti u vanjskoj politici.
Ja sam to čitao na isti način. Zachary je vrlo dobro rekao: za elitu SAD-a i zapadne elite to nisu nužni neuspjesi, barem ne kratkoročno,
Morate imati posebne naočale da čitate takve stvari, ja ih nemam.
Čitam to kao sarkazam!
Yessir Zachary...ako ciljevi vanjske politike SAD-a uključuju humanitarnu odgovornost za zaštitu i promicanje demokracije ili klasičnog liberalizma radi postizanja konačnog mira i stabilnosti...dobro, onda bi se politika morala smatrati pogrešnom glupošću s nikad naučenim lekcijama. Ali mi znamo da je ta bajka lažna, kao što Joe T. primjećuje u nastavku, stvari se odvijaju po planu...i upravljani kaos beskrajnog rata stvar je uspjeha za one koji to vide kao svoju zaradu i dobit.
Lekcije su naučene u Srednjoj i Južnoj Americi 80-ih i u Iraku prije 14 godina, a primjenjuju se i danas. Teroristi se mogu okarakterizirati kao pobunjenici ili borci za slobodu, dok se šefovi vlada mogu nemilosrdno, pa čak i smiješno demonizirati...može se računati na kupljenu četvrtu vlast kao pokriće i promociju...a na širu javnost se može računati na amneziju, prebijanje grudi i gledajući na drugu stranu.
Problem je što su lekcije naučene.
Amerikanci ne uče lekcije. Protivi se američkoj religiji antiintelektualizma i Horkheimerovog subjektivnog razmišljanja. Drugim riječima, stav "na moj način ili autoput" američki je poput pite od jabuka.
Amerikanci odbacuju raspravu i idu izravno na verbalnu svađu kao predigru nasilju jer im nije cilj naučiti jedni od drugih, već dominirati. Dakle, umjesto pitanja i odgovora, oni imaju verbalne napade i verbalne odgovore, a ako se smatra potrebnim, nasilje i zastrašivanje, što je krajnji cilj svake američke rasprave.
Još uvijek se pitate zašto Amerikanci ne mogu ništa naučiti?
Ovaj komentar je drugačiji od vaših obično promišljenih doprinosa, kao i sa svim generalizacijama i prozivkama. Ne dodaje ništa pametno ili korisno raspravi.
Kažem da ova vrsta antiintelektualnog stava dominira najvišim ešalonima američke moćne elite [dakle Libija, Sirija itd.], dok se također propagira naciji i nažalost mnogi ga kupuju da postane oruđe oligarhijske moći.
Zapravo, čini se da vaš komentar dokazuje moju tvrdnju. Niste se osvrnuli ni na jednu od mojih točaka, već ste napali/osuđivali glasnika umjesto da pokrenete raspravu.
Ovaj komentar je suvisliji. Hvala vam.
Hej D5-5, Kalen je u pravu, ali ono što je propustio je velika uloga koju su Europljani odigrali u ovoj aferi. Objavio sam ovaj članak prije kojeg sam naišao u dobro poznatim novinama desnog vjetra u Velikoj Britaniji. Ako ga već niste vidjeli, mislim da će vam biti informativan.
Francuzi su predložili rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1937. tvrdila je da je zona zabrane letova nametnuta nad Libijom trebala zaštititi civile, ali e-mail iz 2011. poslan Hillary Clinton – predmet: 'Francuski klijent i Gadafijevo zlato' sugerira manje plemenite motive.
E-mail pokazuje bivšeg francuskog predsjednika Sarkozyja kako vodi napad na Libiju s pet ciljeva na umu: doći do libijske nafte, osigurati francuski utjecaj, povećati Sarkozyjev ugled kod kuće, potvrditi francusku vojnu moć i ograničiti Gadafijev utjecaj u frankofonskoj Africi. Postoji dugačak odjeljak u e-porukama koji ocrtava ogromnu prijetnju koju Gadaffijeve rezerve zlata i srebra – procijenjene na 143 tone zlata i sličnu količinu srebra – predstavljaju za francuski franak koji cirkulira kao glavna afrička valuta. Umjesto takozvane odgovornosti koja zvuči plemenito da se zaštiti doktrina libijskog naroda koju je javnost plasirala putem MSM-a, postoji povjerljivo objašnjenje o tome što je zapravo pokrenulo rat. Libijske zalihe zlata i srebra akumulirane su mnogo prije nego što je pobuna (proizvođena plaćenicima koje su podmetnuli SAD i Europa) uopće počela i trebala se koristiti za uspostavljanje pan-afričke valute temeljene na libijskom zlatnom dinaru. Gadaffi je namjeravao ovom neovisnom valutom osigurati frankofonskim afričkim zemljama alternativu franku i dolaru. Jasno je da Amerikanci i Francuska zajedno s Britancima neće tolerirati bilo kakvu vrstu izazova statusu quo, tako da je Gadaffi morao biti ubijen. Sada se postavlja pitanje "tko je dobio zlato i srebro"? Kao što je neki šaljivdžija sugerirao u jednom postu prije nekog vremena, zlatni i srebrni plijen vjerojatno je sigurno pohranjen negdje u američkim saveznim rezervama.
Iako je američka umiješanost u užas Libije očita i osim Clintonove opaske "došli smo vidjeli smo da je umro", ništa nije bilo tako odvratno kao vidjeti premijera Camerona i njegovu lakrdijašku stranu kako udaraju Williama Haguea, žureći u Libiju nakon stravično ubojstvo Gadaffija, na pohodu pobjede i slave, rukovati se s tamošnjim teroristima.
Doista, ovo je bila francusko/britanska kreacija.
Hvala. Protivim se slobodnim generalizacijama, a ne sadržaju o lažnim zapadnim vladama. Američka vlada je vodila silovanje Libije što se mene tiče, Obama čovjek mira na čelu.
Baš poput običnog kriminalca ” MI smo došli vidjeli smo da je umro ” i njegovo zlato i srebro otišli su u američke savezne rezerve.
Britanci i Francuzi bili su Hillaryno oruđe. Otišla je tamo i regrutirala ih da uvuku SAD. I Britanci i Francuzi su s potpunom sigurnošću znali da to ne mogu učiniti sami. Mogle su biti samo šibica kojom je Hillary zapalila spremnik baruta. Oni su to rado učinili, ali daleko je od poštenog reći da je to bio njihov pothvat.
Ne zaboravite tog uzora ne-vrline, tog pseudofilozofa i licemjernog ciofašističkog udjela u propagandi, Bernarda Henri-levya, tog monstruma!
Daj mi glavu gore kad razum i inteligencija ubiju zvijer.
“Naučiti lekcije”? Koja je to lekcija? Da je pogrešno miješati se u poslove drugog naroda. Da je pogrešno ubijati strane vođe? Glavna lekcija koju “lideri” SAD-a moraju naučiti je da SAD NISU svjetski policajci i da je svaka akcija koju SAD poduzima na stranim teritorijima nezakonita prema međunarodnom pravu. Iz Libije se ne mogu izvući lekcije jer je očito bilo pogrešno svrgnuti i ubijeni Qaddafi. Jedina lekcija koju SAD stvarno treba naučiti je da gledaju svoja posla!