Nova arapsko-izraelska politika Trumpove administracije usredotočena je na Saudijsku Arabiju i Izrael s malo brige za Palestince, koji nastavljaju prosvjedovati za svoja prava, uključujući nedavni štrajk glađu u zatvoru, izvještava Dennis J Bernstein.
Dennis J Bernstein
Dana 17. travnja, oko 1,500 palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima započelo je štrajk glađu koji je trajao više od mjesec dana, zahtijevajući osnovna ljudska prava — prestanak uskraćivanja posjeta obitelji, odgovarajuću medicinsku skrb i liječenje, pristup visokom obrazovanju i prestanak na samicu, administrativni pritvor i zatvor bez optužbe ili suđenja.

Znak podrške oslobađanju zatvorenog palestinskog aktivista za ljudska prava Marwana Barghoutija. (Wikipedia)
Izrael je nastavio ignorirati zahtjeve zatvorenika dok je intenzivirao njihovo zlostavljanje i kolektivno kažnjavanje. Prema grupi za ljudska prava, Addameer, "Tijekom proteklih pet desetljeća više od 800,000 Palestinaca je bilo zatvoreno ili pritvoreno od strane Izraela, što je ekvivalentno oko 40% ukupne muške populacije palestinskih teritorija."
Danas je oko 6,500 ljudi još uvijek zatvoreno, uključujući neke koji drže svjetske rekorde u najdužim razdobljima u pritvoru političkih zatvorenika. Riječima palestinskog vođe štrajka glađu Marwana Barghoutija, “Prava ne dodjeljuje tlačitelj. Sloboda i dostojanstvo su univerzalna prava koja su svojstvena čovječanstvu i koja treba uživati svaka nacija i sva ljudska bića. Palestinci neće biti iznimka. Samo okončanje okupacije će okončati ovu nepravdu i označiti rođenje mira.”
Intervjuirao sam palestinskog aktivista za ljudska prava, Arapa Barghoutija, o nedavnom štrajku glađu koji je vodio njegov otac, Marwan Barghouti.
Dennis Bernstein: Razumijem da ste se upravo sastali s predstavnicima kongresnice Barbare Lee. Recite nam nešto o sastanku. Koja je bila svrha.
Arapin Barghouti: Predao sam im pismo koje sam osobno poslao kongresnici Barbari Lee. Pokušavamo privući pozornost američkih dužnosnika, američkog Kongresa, bilo kojeg utjecajnog političkog visokog profila koji nam može pomoći podići svijest i izvršiti određeni pritisak na izraelsku vladu po ovom pitanju. Štrajk glađu traje već dugo.
DB: Recite nam nešto više o štrajku i štrajkačima koje je vodio Vaš otac.
AB: Ovo je bio jedan od najvećih štrajkova glađu u modernoj povijesti. U njemu je sudjelovalo oko 1,500 palestinskih političkih zatvorenika. Moj otac, Marwan Barghouti, slučajno je vođa štrajka glađu i on je palestinski politički vođa koji je u izraelskim zatvorima već 15 godina.
DB: Petnaest godina. Koliko si star?
AB: Imam 26 godina.
DB: Imaš 26 godina, pa ti je tata veći dio života bio u zatvoru.
AB: Da, više od pola mog života.
DB: Jeste li vidjeli da je uhićen?
AB: Zapravo se još uvijek sjećam kad sam bio mali, s 11 godina, izraelski vojnici su došli u našu kuću, zauzeli kuću i stavili izraelsku zastavu na naš balkon, smjestili mene s moja dva brata i sestre i moju majku u jednu spavaća soba. I znali smo tražiti dopuštenje da odemo u kuhinju jesti, ili da odemo na WC. U to je vrijeme izraelska vojska bila…
DB: Jesu li u tom trenutku uhitili tvog tatu?
AB: Ne, ne.
DB: Okupirali su vam kuću.
AB: Da, tražili su ga. Brutalno me pitaju "Gdje ti je otac?" Kao da ću lagati. Bio sam samo malo dijete koje ništa nije razumjelo. Nakon što su otišli nekoliko dana, ostali su nekoliko dana u našoj kući. Nakon nekoliko tjedana gledao sam televiziju sa svojom obitelji i vidio sam, možda, najgori trenutak u svom životu, vidio sam svog oca okruženog izraelskim vojnicima, i bilo mi je stvarno teško. Počela sam plakati i nisam znala, nisam ni shvaćala da će mu trebati toliko dugo – kao da govorimo o 15 godina. I cijeli život nisam bio s ocem. On je cijenjeni politički vođa i možda najpopularniji palestinski vođa u Palestini.
DB: Dakle, odrasli ste, kad ste imali priliku, gledajući ga kroz rešetke u zatvoru?
AB: Da, oca nisam taknuo 15 godina.
DB: Oca nisi taknuo 15 godina.

Palestinski dječaci spremaju se dočekati ženski brod za Gazu, koji je presrela izraelska pomorska blokada 5. listopada 2016.
AB: Da, čak i da se rukujem s njim. Ne smijem, a oni mi daju dozvolu da ga idem vidjeti jednom u dvije godine. Nisam vidio oca dvije godine.
DB: Niste ga vidjeli. Dobivate jednom svake dvije godine.
AB: To je to. A kad ga idem posjetiti, put mi traje 20 sati, a onda jedva da imam 45 minuta s njim. Razgovaram s njim na telefon gdje mu jedva čujem glas. To je frustrirajuće i poniženje ne samo za zatvorenike, nego i za sve obitelji zatvorenika.
DB: Ne bih lagao, zar ne, kad bih rekao da priča koju dijelite s nama predstavlja priču stotina tisuća Palestinaca? Evo nedavne izjave tvog oca nakon 15 godina provedenih iza rešetaka: “Prava ne dodjeljuje tlačitelj. Sloboda i dostojanstvo su univerzalna prava koja su svojstvena čovječanstvu i koja treba uživati svaka nacija i sva ljudska bića. Palestinci neće biti iznimka. Samo okončanje okupacije će okončati ovu nepravdu i označiti rođenje mira.” Želim razgovarati o trenutnoj situaciji i samo nešto više o tvom tati – njegovom intelektualnom podrijetlu i onome što je obitelj, obitelj Barghouti, radila u proteklih sedam generacija.
AB: Obitelj Barghouti jedna je od najvećih obitelji u Palestini. Imamo više od 20,000 ljudi diljem svijeta, ne samo u Palestini. Jer svi znamo da su mnogi Palestinci izbjeglice, te da su izbačeni iz svoje zemlje i svojih domova još 1948. i 1967. Moj otac pruža otpor izraelskoj okupaciji više od četiri desetljeća. I prije je bio u zatvoru, više od šest godina. Izbačen je iz Palestine, izbačen sedam godina. Ali istovremeno je član palestinskog parlamenta, biran dva puta.
DB: Dva puta biran.
AB: Da, a trenutno je član parlamenta. On je također, on je dobro obrazovan čovjek. Doktorirao je političke znanosti na Sveučilištu u Kairu. Vrlo je dobro prepoznat lokalno i međunarodno.
A kada kažemo međunarodno, govorimo o ikonama poput Nelsona Mandele, osobno, koji je javno podržavao mog oca i njegovo oslobađanje. Nadimak mog oca je palestinski Mandela.
Riječ je o bivšem američkom predsjedniku koji nam je poslao video, gospodin Jimmy Carter, poslao nam je video u kojem govori o nužnosti oslobađanja Marwana Barghoutija. I nužnost njegove uloge u toj mirovnoj operaciji. Angela Davis, dobitnica Nobelove nagrade za mir. Moj otac je nominiran za Nobelovu nagradu za mir.
Prepoznaju ga stotine parlamentaraca diljem svijeta. Europski parlament glasao je za oslobađanje Marwana Barghoutija. Gradovi u Francuskoj, Italiji, Južnoj Africi i cijelom svijetu dali su mu počasno državljanstvo. Ovo vam daje ideju da kad izraelska vlada kaže terorist, o njemu i o svih 6,500 palestinskih političkih zatvorenika, to ne znači ništa jer ga podržavaju ljudi koji su prošli kroz ovu borbu i jako dobro poznaju ugnjetavanje .
DB: I, jasno, oni bi trebali moći reći po načinu na koji ga njegov sin predstavlja, nešto o tome tko je taj čovjek. I, samo da te pitam još jedan detalj. Nadam se da ne mislite da je ovo glupo. Ali ti se zoveš Arab Barghouti. Kako je to izabrao, jer valjda kao da predstavljaš sve Arape, je li to to?
AB: Da. To je kao smiješno. Jer kad sam se prijavio na Facebook rekli su mi da su Arapi nacija pa sam morao staviti dva A na početak, da promijenim ime. Čak ni kod kuće to nije uobičajeno ime. To je kao a
nacija.
DB: Ne, razumijem. Da, zato te i pitam.
AB: Da, točno. Moj otac vjeruje u arapsku nacionalnost. Vjeruje iu čast. Ime mog brata se zove Sharaf što na arapskom znači čast. I to je također jedan od njegovih principa na kojem je živio, arapska kultura. I jako mi se sviđa. Kao da se ljudi šokiraju kada čuju moje ime, ali meni se sviđa.
DB: Dobro, Arape, imam još jedno pitanje za tebe, vratimo se sad na prvu liniju. Dakle, molim vas odvojite trenutak i opišite trenutne uvjete sada kada svi zatvorenici, tih 1,500?...što kažete, štrajkaju glađu?
AB: Da.
DB: A svi ostali, pretpostavljam da tu spadaju i djeca?
AB: Djeca su bila spriječena...
DB: Nisu štrajkački.
AB: Ne. Zato što su ih moj otac i vodstvo zatvorenika zaustavili, iako su htjeli da se održe. Radi se o 1,500 palestinskih političkih zatvorenika između 18 i 65 godina. Imamo mnogo
vođe tamo. Ahmad Sardar slučajno je jedan od njih, Bashir Shaheed. Također i gospodin Karim [Yunis], koji provodi 35. godinu života u izraelskim zatvorima.
DB: Trideset peta godina.
AB: Da, to je najduži politički zatvorenik u modernoj povijesti. G. Karim je, riskirajući svoj život, rekao: "Čak i ako nažalost moramo umrijeti zbog ovoga, to je naše pravo i prava treba uzeti trbuhom za kruhom." A moj otac je rekao da je štrajk glađu najmirniji način protesta protiv nepravde koja se prakticira prema njemu i njegovim zatvorenicima.
I oni vode ovu bitku... kad pogledate, ne traže puno. Traže posjete obitelji, traže ukidanje administrativnog pritvora koji godinama drži zatvorenike, a da čak i ne posjećuju prvostupanjski sud, a da protiv njih nije podignuta optužnica. Bolji zdravstveni uvjeti. Imamo puno palestinskih bolesnih zatvorenika. Imamo 19 oboljelih od raka. I prema njima se ne postupa humano. Govorimo o kraju samice. Otac je proveo u samici više od tri godine.
DB: Tri godine u samici.
AB: Ovo je nehumano. Ovo je nemoralno. I oni su pokušavali i pokušavali razgovarati s izraelskim zatvorskim vlastima, a da im nisu čak ni odgovorili. Morali su poduzeti korak i štrajkali su glađu. Nažalost, i nažalost u ovom svijetu u kojem živimo 2017., imamo 1,500 palestinskih zatvorenika koji traže svoja osnovna ljudska prava. Tražim od svih, a posebno od američkog naroda, da podignu svoj glas protiv nepravde, ne samo u Palestini, nego svugdje drugdje.

Predsjednik Donald Trump sudjeluje u ceremonijama dolaska s predsjednikom palestinskih vlasti Mahmoudom Abbasom u predsjedničku palaču, 23. svibnja 2017. u Betlehemu. (Službena fotografija Bijele kuće Shealah Craighead)
DB: Moje je opažanje da kada je u pitanju Palestina, korporativni tisak ne radi dobro svoj posao. Ova priča praktički ne postoji, morate znati. Pratiš naslove. Trump je bio s Mahmoudom Abbasom. Trump govori o tamošnjim mirovnim partnerima. Zanima me što mislite o ovom–tom posjetu štrajkaši? Je li se Trump potrudio saznati o mučenju, o štrajku, o patnji koja se događa?
AB: Mislim da su palestinski zatvorenici izolirani od ostatka svijeta. Ne znaju što se događa. Oni ne znaju ništa o tome što se ovdje događa. Tražili smo organizacije za ljudska prava, tražili smo Crveni križ, tražili smo sve, da odu barem nama kažu da je moj otac dobro. Samo želimo znati njegovo zdravstveno stanje.
DB: A, opet, niste ga vidjeli dvije godine.
AB: Nisam ga vidio dvije godine. I on je bio spriječen… ovaj štrajk glađu, od prvog dana do sada, da vidi bilo koga osim jednom u 28. dan je vidio svog odvjetnika i… možete li zamisliti nakon 4 tjedna, vidjeli ste ga jednom, i on mu je rekao kako je je bio mučen, i kako su ga stavili u ćeliju u koju je jedva stalo njegovo tijelo. Bilo je super prljavo. I morao je prestati piti vodu dok ga nisu premjestili u drugu ćeliju. A kad su ga premjestili, stavili su mu buku i svjetla u facu da ne može ni spavati, i izmislili videe kako jede, a jeftini su i blesavi kao i uvijek.
A jedina stvar koju ne rade je samo pregovaranje o osnovnim ljudskim pravima, za koja mislim da se ne mogu pregovarati. Govorimo o vrlo osnovnim ljudskim pravima, a moj otac i njegovi suzatvorenici neće odustati od toga, od svojih osnovnih ljudskih prava. Ne govorimo o tome zašto su oni uopće tamo, jer oni tamo ne bi trebali biti. Oni su borci za slobodu i legalno se opiru okupaciji. Legalno je pružati otpor okupaciji.
Dennis J Bernstein voditelj je emisije “Flashpoints” na radio mreži Pacifica i autor Posebno izdanje: Glasovi iz skrivene učionice. Audio arhivi možete pristupiti na www.flashpoints.net.
Kad bi prosječni Joe znao čak i desetinu onoga što je Izrael ukrao od američkog gospodarstva, Izrael bi se vratio na međudržavni promet tražeći novo gnijezdo za gađenje.
Uzimajući u obzir sve pro-izraelske cioniste kojima se Trump okružio i imenovao, mislim da će vrata izraelskom parazitizmu biti još širom otvorena.
Nemam nikakve nade da će Trump staviti američke interese ispred zahtjeva svojih izraelskih prijatelja.
Traži se odšteta od 6.64 milijarde dolara zbog upotrebe ukradenih povjerljivih američkih trgovinskih podataka od strane izraelske vlade i AIPAC-a
24. svibnja 2011. 01:21 po istočnom ljetnom vremenu
WASHINGTON– (POSLOVNA ŽICA) -
Danas je Odbor Sekcije 301 američkog trgovinskog predstavnika službeno primio peticiju kojom se traži 6.64 milijarde dolara kompenzacije za američke izvoznike. Godine 1984. izvoznici iz SAD-a bili su pozvani da Komisiji za međunarodnu trgovinu dostave poslovne povjerljive podatke o svojim cijenama, tržišnom udjelu, unutarnjim troškovima i tržišnoj strategiji. USTR je zajamčio povjerljivost i sastavio podatke u povjerljivo izvješće za korištenje u pregovorima o američko-izraelskom sporazumu o slobodnoj trgovini.
Izraelska vlada dobila je povjerljivo izvješće USTR-a i proslijedila ga Američko-izraelskom odboru za odnose s javnošću da ga koristi u lobiranju i odnosima s javnošću. Deklasificirani istražni dosjei FBI-ja u peticiji otkrivaju da je zakonodavni direktor AIPAC-a napravio nedopušteno umnožavanje prije nego što je vratio izvješće prema nalogu USTR-a. FBI je intervjuirao izraelskog ministra gospodarstva Dana Halperna koji je priznao da je dobio tajni dokument i dao ga AIPAC-u.
Prema peticiji, Izrael je nepošteno iskoristio poslovne povjerljive podatke ukradene od američkih korporacija i industrijskih grupa kako bi stvorio nove izvozno orijentirane industrije za prodor na američko tržište. Izrael je time stekao neopravdanu sistemsku prednost. Američko-izraelski sporazum o slobodnoj trgovini je anomalija među svim bilateralnim sporazumima o slobodnoj trgovini jer uglavnom koristi stranoj strani, osiguravajući odredište za 40% izraelskog izvoza. U peticiji se tvrdi da je to sada program inozemne pomoći koji financira privatna industrija. U 2010. SAD-Izrael FTA proizveo je američki deficit od 11.2 milijarde dolara u robnoj razmjeni. Tijekom desetljeća deficit SAD-a iznosio je u prosjeku 7.09 milijardi dolara godišnje. Kumulativni američko-izraelski deficit u tekućim dolarima od 1985. iznosi 80.9 milijardi dolara
Cal – “Kad bi prosječni Joe znao makar i desetinu onoga što je Izrael ukrao američkom gospodarstvu, Izrael bi se vratio na međudržavni promet tražeći novo gnijezdo koje bi uprljao.” To je smiješno pisanje, Cal. Pretpostavljam, da bi se sve ovo prešutjelo, Izrael bi stvarno trebao posjedovati medije i Hollywood – ups, posjeduju!
Država u zemlji. To nikad ne upali.
Nekada sam bio strastveni sljedbenik mondoweissa sve dok nisam mogao prihvatiti stalne izvještaje i slike muškaraca žena i djece koje je bez razloga upucao IDF koji se dosađivao. Činilo me ubojitim.
Tako da mi je teško reći bilo što o Palestini. jer od 70 godina i uzasa i nepravde koja se broji, moja glava eksplodira..
Jednu stvar znam—–nikada nećete izvući Izrael iz Palestine niti bilo kakvu pravdu za Palestinu dok ne izbacite izraelski lobi i petu kolonu američkih cionista iz američke vlade i naših medija...i po mogućnosti iz naše zemlje.
Svaki put kad netko ukaže na desetke američkih politika koje vode cionisti za Izrael, oni poviču antisemitski……dobro me ta uvreda odavno prestala smetati…..jer 'Izdajica nadmašuje' antisemita svaki dan u tjednu u svakoj naciji u svemir ..uvijek jest, uvijek će.
I ta optužba plaši političare više od bilo čega što im zios može baciti... Pa to je ono što je koristim za njih i njihove kupljene američke političare.
Cal – 13 kosponzora u Zastupničkom domu, niti jedan u Senatu. Da, "izdajnik" je savršena riječ.
Zašto se Izrael nikada neće boriti u pravom ratu. Za američke cioniste ideja Židova (u Izraelu) kao neke vrste super ratnika je njihova viagra. Ali oni nikada neće voditi kopneni rat - njihova vojska više je specijalna ekipa za Palestince nego vojska.
http://turcopolier.typepad.com/sic_semper_tyrannis/2014/07/the-idf-ground.html
IDF kopnene snage – ponovno objavljeno 26. srpnja 2014
Pukovnik Pat Lang
(izvod)
Povezao sam se i/ili održavao vezu s Izraelskim obrambenim snagama (IDF) mnogo godina. Ova se aktivnost dogodila kao dio mojih redovitih dužnosti časnika američke vojske, a kasnije i civilnog rukovoditelja Obavještajne agencije obrane (DIA). Otkako sam otišao u mirovinu iz službe američke vlade, imao sam mnogo prilika posjetiti Izrael i gledati IDF u akciji protiv raznih skupina Palestinaca diljem Zapadne obale. Imam mnogo prijatelja koji su umirovljeni i/ili rezervni pripadnici IDF-a. Moja zapažanja o IDF-u temelje se na tom iskustvu
Ne postoje karijerni narednici kopnenih snaga osim kao tehničari. Osim ako se sustav nedavno nije promijenio, kopnene snage IDF-a obično nemaju profesionalne dočasnike u borbenim linijama. Ovo je strukturalna tradicija koja izvorno potječe iz vojske ruskog cara i koja je u Palestinu došla preko ruskih i poljskih cionističkih imigranata.
U Beit Suhuru izvan Betlehema, vidio sam vojnike IDF-a kako pucaju na palestinske kršćanke koje su vješale rublje u svojim vrtovima. To je učinjeno tenkovskim koaksijalnim mitraljezima iz zemljane tvrđave koja je bila okružena berdom nekoliko stotina metara dalje, i očito samo iz zabave. U Betlehemu mi je poručnik rekao da bi dao svojim ljudima da me upucaju na ulici tijekom demonstracija u kojima sam slučajno bio uhvaćen, ali da nije jer je mislio da možda nisam Palestinac i da nisam incident bi mu izazvao probleme. Vidio sam puno takvih stvari. Moglo bi se reći da se u ratu svašta događa. To je istina, ali takvo ponašanje ukazuje na nedovoljno discipliniranu vojsku i nepotpuno pouzdan instrument državne politike. Na mojim putovanjima Zapadnom obalom u ožujku 2008. bilo je zamjetno da je ponašanje IDF-ovih trupa na blokadama prema palestinskim civilima podsjećalo na ponašanje bilo koje skupine posta-adolescenta kojima je dano oružje i dopušteno im je maltretirati bespomoćne kako bi izgledali oštro. jedno za drugo. Mislim da bi IDF-u bilo dobro savjetovati da razvije nekoliko pravih narednika
ciofašizam. Tako zlo, podlo, zlobno. Neopisivo zlo, riječi nedostaju. Prijedlog zakona Tulsi Gabbard “Stop naoružavanju stranih terorista” ima samo 13 kosponzora u Zastupničkom domu, a Rand Paul ne može pronaći niti jednog kosponzora za svoj prateći zakon u Senatu.
Jessica, gdje je socijalistički heroj, Bernie Sanders? Hoće li graditi svoj socijalizam dok podržava vođenje svih ovih ratova, smrti i razaranja. Pročitao sam neki članak prije nekoliko godina – kad je Bernie planirao svoju kandidaturu za predizbore – koji je natuknuo da je Bernie krtica koju je podmetnuo establišment. On je sada izvanredni direktor pod Chuckom Schumerom – senatorom iz City Bank. Živimo u nekoj vrsti svijeta Alise u zemlji čudesa.
Trump je imenovao židovskog liječnika za kojeg se ne čini da je jedan od Uber cionista, ali on nije veteran i već je dopustio Izraelu američku agenciju za veterane. Plemenske veze na djelu za izraelskog parazita
Veteranska pitanja pojavljuju se kao nova granica u američko-izraelskim vojnim odnosima
Objavio 14. travnja 2017. Lori Lowenthal Marcus/JNS.org i pohranio pod Vijesti, Izrael, SAD i označio Glavno.
Američki ministar za pitanja veterana David Shulkin (lijevo) i zamjenik izraelskog ministra obrane Eli Ben-Dahan sastaju se u ožujku. Zasluge: Gene Russell Photography.
Američki ministar za pitanja veterana David Shulkin (lijevo) i zamjenik izraelskog ministra obrane Eli Ben-Dahan sastaju se u ožujku. Zasluge: Gene Russell Photography.
Autor Lori Lowenthal Marcus/JNS.org
Iako su američke i izraelske vojne veze već dugo poznate po paketima inozemne pomoći, razmjeni obavještajnih podataka i zajednički razvijenoj tehnologiji obrane od projektila, pitanja veterana mogla bi biti velika nova granica u tom odnosu.
Sjeme ove dodane dimenzije već poznatim izraelsko-američkim vezama posijano je tijekom prošlogodišnjih američkih predsjedničkih izbora, posebno u očima dužnosnika izraelske vlade zaduženih za brigu o ozlijeđenim i oslobođenim vojnicima IDF-a.
Dužnosnici izraelskog ministarstva obrane ističu da se tadašnji kandidat, a sada predsjednik Donald Trump značajno usredotočio na pitanja koja se odnose na veterane u kampanji i zadržao je taj fokus u prvim mjesecima svoje administracije.
Još jedan važan događaj za izraelske čelnike je Trumpov odabir ministra za pitanja veterana Davida Shulkina, židovskog liječnika i bolničkog upravitelja kojeg je Senat jednoglasno odobrio 13. veljače — što nije mali podvig u ovoj hiperstranačkoj eri.
Za nekoliko tjedana, zamjenik izraelskog ministra obrane Eli Ben-Dahan i njegovi savjetnici doprli su do Shulkina, tražeći sastanak. Taj sastanak—prvi takve vrste između američkih i izraelskih političkih dužnosnika odgovornih za skrb o ozlijeđenim i puštenim (poznatim kao "otpuštenim" u SAD-u) vojnicima—održao se krajem ožujka u Washingtonu, DC. Također je označio Shulkinov prvi posjet s službenik strane vlade.
"Razina očekivane suradnje dovodi ono što je dugo bio produktivan odnos [u vojnim poslovima], u smislu kupnje tehnologije i dijeljenja informacija, na potpuno novu razinu", rekla je Idit Druyan, savjetnica Ben-Dahana. JNS.org.
“Shulkin je izuzetno obrazovan. Bio je vrlo gostoljubiv prema nama i otvoren za slušanje naših ideja. Bili smo uzbuđeni njegovim interesom za posao koji želi obaviti kao i njegovim interesom za našu stručnost,” dodala je.
Sustavi rada s ozlijeđenim i otpuštenim vojnicima u dvjema zemljama na neki su način vrlo različiti. Prelazak izraelskih vojnika iz vojnog zdravstvenog sustava u javni sustav događa se na razini vlade, a ne na inicijativu pojedinca, kao što je slučaj u SAD-u
Ipak, postoje mnoge sličnosti u vrstama medicinskih problema koji se javljaju. Liječenje posttraumatskog stresnog poremećaja i prevencija samoubojstva od velikog su interesa za obje nacije, a čelnici su se složili nastaviti s budućom suradnjom na tim frontama.
Nadalje, izraelski čelnici pozdravili su ideju da SAD koristi izraelske stručnjake za američke prezentacije tijekom međunarodnih konferencija na kojima sam Izrael još ne sudjeluje. Takva prilika omogućit će Izraelcima da pokažu svoje znanje na svjetskoj pozornici za što im je do sada uglavnom bio zabranjen pristup.
I, kad smo već kod toga, zašto ne ukrademo još zemlje? Iz članka pod naslovom “Izrael to službeno objavljuje: Uništenje Sirije će legitimizirati izraelsko otimanje zemlje”:
“Zamjenik izraelskog ministra diplomacije Michael Oren objavio je da 'nema Sirije s kojom bi se pregovaralo', što znači da bi međunarodna zajednica trebala priznati izraelsku nezakonitu okupaciju Golana.
Kapitalizirati kaos i razaranje šestogodišnjeg rata kako bi se potaknulo međunarodno priznanje okupirane zemlje? To nije baš susjedski.
Prema Orenu, “Bez Izraela tamo [na Golanu], regija bi bila ugrožena. ISIS bi bio na Kinneretu.”
Možda je to razlog zašto je Izrael opetovano gađao sirijsku vojsku i njene saveznike koji se bore protiv Islamske države u Siriji, umjesto da bombardira ISIS?”
Bombardiranje sirijske vojske, NE ISIS-a.
“Podsjetimo se da je ranije ovog mjeseca izraelski premijer Benjamin Netanyahu ustvrdio da Izrael treba tampon zone na sirijskom teritoriju kako bi zaštitio Golan koji je okupirao Izrael. Drugim riječima: Izrael želi da međunarodna zajednica prizna okupaciju i 'zaštiti' je. Plan je od samog početka bio usitniti Siriju. Turci i Amerikanci se sada svađaju oko sjeverne Sirije, dok Izrael poduzima korake da 'legitimizira' svoju okupaciju — i stvori nove okupirane zone.”
Nije ni čudo da nitko nije zaustavio sve te mladiće koji su iz Sirije nahrupili u Europu, od kojih bi se mnogi, da su ostali, možda pridružili sirijskoj vojsci. "Uđi tamo, ISIS, i nasmrt prestraši sve ove mladiće, odsjeci nekoliko glava, teroriziraj mjesta i gradove i natjeraj ih u bijeg." Uz veliku pomoć nevladinih udruga i takozvanih humanitarnih skupina, riješili su se konkurencije, otjerali ih.
Knjiga Richarda Falka pod naslovom “Palestinski horizont: prema pravednom miru” upravo je objavljena. Dva njegova sveučilišna predavanja otkazana su jer su cionistički militanti prijetili da će ih poremetiti.
“Ono što se dogodilo u Britaniji dio je sve gadnijih nastojanja proizraelskih aktivista da zatvore raspravu angažiranjem u remetilačkom ponašanju, prijetnjama sigurnosti i blaćenjem govornika koji se smatraju kritičarima Izraela kao 'antisemite', a u mom slučaj kao 'samomrzeći', čak i samomrzeći Židov."
Zatim su se okrenuli davanju loših recenzija na Amazonovoj web stranici, što je njegovu knjigu spustilo na najnižu moguću razinu.
“Unatoč izdavanju mnogih knjiga tijekom tečaja tijekom ovog digitalnog doba, nikada prije nisam imao knjigu napadnutu na ovakav online način, očito želeći obeshrabriti potencijalne kupce i poniziti mene kao autora. Zapravo, ova kampanja je inovativna verzija digitalnog spaljivanja knjiga, i iako nije tako živopisna vizualno kao lomača, njezine su osvetničke namjere iste.”
On piše o tome kako je novo izvješće UN-a "zaključilo da su dokazi koji se odnose na izraelske postupke prema palestinskom narodu iznosili 'apartheid', kako je definirano u međunarodnom pravu." Što su učinili američki senatori?
“U izvanrednom prikazu jedinstva svih 100 američkih senatora nedavno je prevladalo polariziranu atmosferu u Washingtonu i pridružilo se slanju arogantnog pisma novom glavnom tajniku UN-a, Antóniju Guterresu, zahtijevajući prijateljskiji pristup Izraelu u UN-u i prijeteći financijskim posljedicama ako se njihovi nečuveni stavovi ne uvaže.”
https://www.counterpunch.org/2017/05/08/israels-new-cultural-war-of-aggression/
“DB: Nisi taknuo svog oca 15 godina.
AB: Da, čak i da se rukujem s njim. Ne smijem, a oni mi daju dozvolu da ga idem vidjeti jednom u dvije godine. Nisam vidio oca dvije godine.”
Gdje su holivudski blockbusteri o tome? I ne treba gomilati ljutnju? Da sam tamo, bio bih mrtav.
Tlo koje neki nazivaju Izraelom natopljeno je krvlju mučenih i razvlaštenih.
Očekuje li itko da se dvojica najzlobnijih aktera na svjetskoj sceni brinu za ljudska prava? Oni će samo izraziti takvu zabrinutost kao paravan za svoja zlodjela. Jesu li Amerikanci cijenili ljudska prava Indijanaca ili afričkih robova? Ima li Izrael ikakve brige za Palestince koje pokušavaju istrijebiti? Ako mislite da su ti državni entiteti zabrinuti za ljudska prava, duboko ste i opasno u zabludi.
Budući da im je oduzeto, kažem da Palestincima treba dati domovinu, čak i ako ona pripada nekom drugom. Predlažem Brooklyn. Ako se domoroci protive ovom razumnom prijedlogu, istjerajte ih čistim malim ratom. Čini se da je presedan dobro funkcionirao u Izraelu, zar ne?
Dobra ideja Realist! To je u rangu sa Swiftovim skromnim prijedlogom.
Brooklyn nije dovoljan, dajmo im cijelu državu Floridu.
Oni mogu izbaciti Židove iz njihovih stanova i tada će biti dosta stanova.
Palestinci su poznati poljoprivrednici pa mogu preuzeti tvrtke kao što je šećerni monopol braće Fanjul prema zakonu sličnom onome koji je Izrael izmislio za sebe 1950. godine kako bi zaplijenio svu palestinsku imovinu.
https://unispal.un.org/DPA/DPR/unispal.nsf/0/E0B719E95E3B494885256F9A005AB90A
IMOVINSKO PRAVO ODSUTNIH OSOBA, 5710-1950* Među-
pretacija. 1. U ovom zakonu –
(a) "imovina" uključuje nepokretnu i pokretnu imovinu, novac, stečeno ili uvjetno pravo na imovinu, goodwill i bilo koje pravo u skupini osoba ili u njenom upravljanju;"
Klasificirajući svakog građanina ili osobe prisutne na "neprijateljskom" teritoriju ili zemlji kao "odsutnog" vis-à-vis imovine u Izraelu, mogli su konfiscirati zemlju, novac, investicije, domove i nekretnine koje su Palestinci ostavili iza sebe. koji su bili prisilno raseljeni 1948. Još uvijek je na snazi i koristi se za konfiskaciju palestinske imovine više od šest desetljeća kasnije.
Cal – Zakon o imovini odsutnih osoba – vau, nevjerojatno!
Da jest.
Kad objašnjavam Izrael neupućenima, tražim od njih da zamisle da su Texas ili Virginia bili Židovima 'obećana zemlja' i 1948. godine UN im je dodijelio zemlju koju su već posjedovali i nastanjivali Teksašani ili Virginjani. Zatim opisujem što bi židovski imigranti učinili su im — isto što su učinili Palestincima — spalili im usjeve, terorizirali ih, ubili im stoku, zatrovali im izvore vode, istjerali ih iz njihovih domova, ubili one koji su pružali otpor itd.
Onda ih pitam što bi učinili.
.
.
Cal – kada dopustite ljudima da vizualiziraju kako bi bilo za njih, dopustite im da osjete ljutnju i frustraciju, to šalje snažnu poruku. Dobro za tebe.