Različite turske taktike američkog lobiranja

Dijeljenja

Ekskluzivno: Turska je izgradila jedan od vodećih stranih lobija u Washingtonu plaćajući moćne političare, raspodjeljujući novac proizvođačima oružja i udružujući se s izraelskim lobijem, piše Jonathan Marshall.

Jonathan Marshall (Ovo je peti u nizu o stranom lobiranju.)

Usprkos svom bijesu zbog veza umirovljenog general-pukovnika Michaela Flynna s Rusijom, zbog čega je otpušten nakon što 24 dana na poslu kao prvog savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Trumpa, njegovi najveći pravni rizici mogli bi se odnositi na njegovo neregistrirano lobiranje za agente turske vlade. Savezna velika porota ima subpoena sve zapise o tom radu kao dio velike tekuće istrage o Flynnovim inozemnim vezama.

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan obraća se građanima ispred svoje rezidencije u Istanbulu 19. srpnja 2016. (Fotografija sa službene stranice Predsjedništva Republike Turske)

Iako detalji o Flynnovom radu na računu ostaju nejasni, a njegova se vlastita priča karakteristično mijenjala tijekom vremena, njegov ga je posao doveo u prepuno društvo. Turski lobi već je dugo jedan od najaktivnijih i najneobuzdanijih u Washingtonu. Članak u Političar prošle jeseni zvan Turska je “djete s plakata kada je riječ o mogućnostima inozemnog lobiranja za bivše članove obiju stranaka.”

U posljednjih nekoliko godina, navodi se u članku, “vlada zemlje koja je sve autokratskija zaposlila je vojsku lobista, uključujući [bivšeg demokrata iz Missourija i čelnika manjine u Zastupničkom domu Richarda] Gephardta, [bivšeg republikanca iz Mississippija i čelnika većine u Senatu Trenta] Lotta, [bivšeg Demokrat iz Louisiane i senator John] Breaux, bivši novoizabrani predsjednik Zastupničkog doma Bob Livingston (R-La.), pokojni zastupnik Stephen Solarz (DN.Y.), bivši predsjednik Zastupničkog doma Dennis Hastert (R-Ill.), bivši direktor CIA-e i dugogodišnji član Zastupničkog doma Porter Goss (R-Fla.) i bivši predstavnici Albert Wynn (D-Md.) i Jim McCrery (R-La.)."

Turska je također umnožila svoj lobistički utjecaj udruživanjem s raznim “obrambenim izvođačima, financijskim i energetskim korporacijama, trgovačkim grupama. . . i dobro financiranu mrežu domaćih neprofitnih organizacija za zagovaranje," prema Zakladi Sunlight.

Svjesno važnosti Turske kao velikog NATO tržišta oružja, na primjer, Udruga zrakoplovne industrije pomogla je koordinirati lobiranje velikih vojnih izvođača kao što su Northrop Grumman, Lockheed Martin, Raytheon i Textron o pitanjima važnim za Tursku.

Korištenje električnih romobila ističe Američko tursko vijeće, koji promiče “jače američko-turske odnose,” predsjeda umirovljeni general James L. Jones, bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost i zapovjednik NATO-a. Njegovo članovi Odbora uključivali su predstavnike tvrtki Lockheed Martin, PepsiCo., Pfizer, Boeing, General Electric, Raytheon i Bechtel.

Drugi prijatelj u Washingtonu je Atlantic Council, naširoko citirani pro-NATO think tank, čiji je potpredsjednik, Stephen Hadley, bio savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Georgea W. Busha. Vrh Atlantskog vijeća financijski podupiratelji uključuju ne manje od pet velikih turskih državnih i poslovnih organizacija, zajedno s Lockheed Martinom, Raytheonom i drugim velikim vojnim izvođačima.

Godišnji summit Atlantskog vijeća u Istanbulu povukao vatru ove godine zbog navodnog isključivanja kritičkih novinara i oporbenih političara, na zahtjev Erdoganova režima. Izvršni direktor Vijeća rekao je da ono podržava Tursku u današnjim turbulentnim vremenima, dodajući da “Atlantsko vijeće nije prijatelj lijepog vremena.”

Borba protiv Rezolucije o genocidu nad Armencima

Jedno dugotrajno pitanje za Tursku je borba protiv višegodišnjih nastojanja u Kongresu da usvoji rezoluciju kojom se osuđuje kao genocid masovno ubijanje 1.5 milijuna Armenaca od strane Osmanskog Carstva, počevši od 1915. Studija koju su 2009. objavili ProPublica i Zaklada Sunlight izvijestio da je Turska bila peti najveći potrošač na inozemno lobiranje, s više od 3.5 milijuna dolara. Turska je zauzela prvo mjesto u kontaktima s članovima Kongresa, kao rezultat njezine stalne borbe za blokiranje rezolucije o genocidu.

F-15 Eagles taksira do piste 18. lipnja 2015. u 3. glavnoj mlaznoj bazi u Turskoj. (Fotografija američkog ratnog zrakoplovstva/tehničar narednik Eric Burks)

Velik dio od 1.7 milijuna dolara koje je bivši zastupnik Gephardt zaradio od turske vlade 2015. bio je posvećen tom cilju. Kupnja njegovih usluga bila je pravi udar za Ankaru. Tijekom svoje duge karijere u Kongresu, Gephardt je bio zagovornik kampanje armensko-američke zajednice za službeno priznavanje genocida nad njihovim precima.

Turska je pronašla moćnog saveznika za svoju kampanju poricanja genocida u Izraelski lobi koji je podržavao Ankaru iz zahvalnosti što je muslimanska država priznala Izrael. Godine 2007., kao i godinama, Američki židovski odbor, Liga protiv klevete, B'nai B'rith International i Židovski institut za pitanja nacionalne sigurnosti pridružili su se Turskoj u protivljenju Kongresnoj rezoluciji o genocidu.

Abraham Foxman, dugogodišnji šef Lige protiv klevete, rekao je jedan novinar otvoreno, “Naš fokus je Izrael. Ako pomoć Turskoj pomaže Izraelu, onda je to ono čime se mi bavimo.”

“Od 1990-ih Turska se pretvorila u ključnog strateškog saveznika,” objašnjen Jerusalem Post pisac Herb Keinon. “Ono što Izrael dobiva od Turske je jasno: prijateljsko muslimansko lice u moru neprijateljstva; geografsko dobro; ogromno tržište vojne robe i drugih proizvoda. . . . A što Turci dobivaju? Prvo, oni imaju koristi od naše geografije, baš kao i mi od njihove. Obje zemlje boksaju u Siriji za drugu, a sirijsko-turski odnosi, blago rečeno, poznaju svoje uspone i padove. Drugo, kupuju naše oružje. . . .

“I posljednja stvar koju Turci 'dobivaju' od Izraela je pristup židovskom lobiju u Washingtonu. . . . Turska očekuje od ovih organizacija da daju dobru riječ Kongresu ili administraciji kada pitanja od značaja za Ankaru – poput pitanja u vezi s Armencima ili Ciprom – dođu do tih tijela.”

Godine poricanja genocida od strane velikih američkih židovskih organizacija konačno su uzrokovale furora 2007., ne samo među Amerikancima armenskog podrijetla nego i među mnogim naprednim Židovima koji su osudili cinizam vođa svoje zajednice.

Zastupnik Adam Schiff, židovski demokrat iz Kalifornije i vodeći sponzor rezolucije o genocidu, osudio je uplitanje Izraela i rekao: "Ne vidim kako glavne židovske američke organizacije mogu mirne savjesti i na bilo koji način poduprijeti napore da se porekne neporecivo." (Danas je Schiff vodeći demokrat u Odboru za obavještajne poslove Predstavničkog doma istraga mogućeg ruskog miješanja u američke predsjedničke izbore 2016.)

Vođe konzervativnih židovskih skupina počeli su mijenjajući melodiju 2010 — nakon što je Ankara osudila Izrael za ubojstvo devet turskih državljana u flotili koja je išla za Gazu. U 2016., pod progresivnijim novim vodstvom, Ligom protiv klevete konačno službeno priznata pokolj Armenaca 1915. kao "nedvosmislen genocid".

Afera Sibel Edmonds

Turski lobi nije uvijek igrao po pravilima, tvrdi bivši FBI-jev prevoditelj koji je postao zviždač Sibel Edmonds, Ona svjedočio da je tijekom godina od 1996. do 2002. imala pristup FBI-jevim kontraobavještajnim prisluškivanjima koja su implicirala bivšeg predsjedavajućeg Predstavničkog doma Dennisa Hasterta u uzimanju “velikih iznosa” gotovine – otprilike pola milijuna dolara mita – “kako bi učinio određene usluge . . . (za) interese turske vlade.”

Predsjednik Zastupničkog doma Dennis Hastert plješće predsjedniku Georgeu W. Bushu tijekom njegovog govora o stanju Unije 28. siječnja 2003., kada je iznio lažni slučaj za invaziju na Irak. Iza njega također sjedi potpredsjednik Dick Cheney. (Fotografija Bijele kuće)

Poznato je da je nakon odlaska iz Kongresa 2007. Hastert otišao na platni popis turske vlade kao registrirani lobist, zarađujući 35,000 dolara mjesečno. Godine 2016. bio je osuđen bankovne prijevare u vezi s optužbama da je godinama ranije seksualno zlostavljao dječake koje je trenirao u srednjoj školi hrvanja.

Edmonds je također tvrdio da je bivši zastupnik Stephen Solarz, koji je također postao a registrirani lobist za Tursku, “djelovao kao kanal za isporuku ili pranje priloga i drugog mita određenim članovima Kongresa.” Optužila je zastupnika Toma Lantosa, kalifornijskog demokrata, za "podmićivanje" i "otkrivanje [] najviše razine zaštićenih američkih obavještajnih podataka i informacija o tehnologiji oružja Izraelu i Turskoj [i] za druga vrlo ozbiljna kriminalna ponašanja." Tvrdila je i da su turski agenti snimili člana obavještajnog odbora Predstavničkog doma koji je namamljen u seksualnu aferu.

Najeksplozivnije, Edmonds je rekao novinaru da je bivši američki veleposlanik u Turskoj i zamjenik državnog podtajnika Marc Grossman prodao nuklearnu tehnologiju turskim agentima koji su djelovali za pakistansku vojnu obavještajnu službu, te da je turskim diplomatima otkrio identitet lažne tvrtke CIA-e koja se bavila prikupljanjem obavještajnih podataka. o nuklearnoj proliferaciji.

Grossman je oštro demantirao njezine tvrdnje, no London Sunday Times smatrao da su dovoljno vjerodostojni da pokrenu a glavna priča 2008. (bez identifikacije Grossmana imenom). Bivši FBI-jev upravitelj protuobavještajne službe i protušpijunaže John Cole kasnije je javno objavio, izreka, “Potpuno sam svjestan FBI-eve desetljeće duge istrage o . . . Marca Grossmana, koji je na kraju zatrpan i zatrpan. Davno je prošlo vrijeme da se ovaj slučaj istraži i da se za to odgovara.”

Očito, međutim, drugi dužnosnici u Washingtonu njezine navode nisu smatrali vjerodostojnima. 2011. državni tajnik Hillary Clinton imenovala Grossmana zamijeniti Richarda Holbrookea na mjestu posebnog američkog izaslanika za Afganistan i Pakistan.

Također treba napomenuti da Edmondsovi prvi navodi, generalni inspektor Ministarstva pravosuđa dao mu je malo povjerenja i "60 Minuta”, uglavnom se ticala potencijalne špijunaže od strane suradnika i opće nesposobnosti u FBI-jevom odjelu za prevođenje, a ne mnogo eksplozivnijih optužbi protiv glavnih političara. Niti je jasno kako je imala pristup tolikim vrlo osjetljivim istražnim dosjeima koji uključuju članove Kongresa.

Afera Michael Flynn

Bivši savjetnik predsjednika Trumpa za nacionalnu sigurnost, Michael Flynn, jest navodno pod istragom najmanje dvaju kongresnih odbora, glavnog inspektora Pentagona i savezne velike porote ne samo zbog njegovih odnosa s Rusijom, već i zbog njegovih isplata od turske organizacije dok je bio glavni savjetnik za vanjsku politiku u Trumpovoj kampanji.

Umirovljeni general-pukovnik američke vojske Michael Flynn na predizbornom skupu za Donalda Trumpa u kongresnom centru Phoenix u Phoenixu, Arizona. 29. listopada 2016. (Flickr Gage Skidmore)

Istražitelji kažu da nisu pronašli dokaze da je Flynn tražio dopuštenje od ministarstva obrane ili države za svoja inozemna plaćanja. Flynnova konzultantska tvrtka, Flynn Intel Group, nije se registrirala kao strani lobist sve do rujna prošle godine, mjesec dana nakon početka svog rada za turske interese.

Tema Flynnova rada bila je dobro prikrivena. Njegov klijent bila je opskurna nizozemska tvrtka. An poduzetni reporter koji je provjerio nizozemske zapise otkrio da je njezin utemeljitelj vojni poduzetnik i magnat nekretnina Ekim Alptekin, “Erdoganov saveznik koji je direktor Tursko-američkog poslovnog vijeća, neprofitnog ogranka turskog Odbora za vanjske ekonomske odnose. . . . U toj je ulozi Alptekin pomogao koordinirati posjet [predsjednika] Erdogana SAD-u [2016.].”

Tri mjeseca nakon potpisivanja s Alptekinovom tvrtkom — na dan izbora 2016., ni manje ni više — Flynn je objavio kolumna mišljenja in Hill hvaleći Tursku kao "vitalnu za interese SAD-a" i "našeg najjačeg saveznika" protiv ISIS-a. Tog je ljeta osudio pokušaj puča, koji je svojedobno hvalio, i podržao kontroverzni zahtjev Turske za izručenje prognanog turskog svećenika Fethullaha Gulena, kojeg Ankara optužuje da je inspirirao puč.

U ožujku 2017., mjesec dana nakon što je Flynn dao ostavku na mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost zbog laganja o svojim kontaktima s ruskim dužnosnicima, Bijela kuća konačno priznao, prema riječima CNN-a, da je “tranzicijski tim predsjednika Donalda Trumpa bio svjestan da je umirovljeni general pukovnik Michael Flynn bio angažiran na poslu koji bi od njega vjerojatno zahtijevao da registrira svoju konzultantsku tvrtku kao stranog agenta prije nego što je Flynn izabran da služi kao nacionalna sigurnost savjetnik."

Nekoliko dana kasnije Vol Strit novine izvijestio da se još u rujnu Flynn sastao s visokim dužnosnicima turske vlade kako bi razgovarali o "političkoj klimi u Turskoj". Jedan od sudionika, bivši direktor CIA-e James Woolsey, tvrdio je da su, kada je ušao na sastanak, razmatrali opcije za otmicu Gulena kako bi izbjegli proces izručenja. Woolsey je rekao da je "tema bila zapanjujuća, a radnje o kojima se raspravljalo moguće nezakonite."

Flynn je zanijekao Woolseyev iskaz. Ali je sa zakašnjenjem podnio papire za registraciju stranog agenta Ministarstvu pravosuđa ovog ožujka, priznajući da bi se 530,000 dolara koje je njegova tvrtka primila od kolovoza do sredine studenoga "moglo protumačiti kao da su uglavnom koristile Republici Turskoj".

Članovi Nadzornog odbora Zastupničkog doma iz obje stranke su nakon toga rekli da Flynnov neuspjeh da dobije dopuštenje za ta plaćanja od Turske mogao podvrgnuti kaznenom progonu zbog kršenja ustavne zabrane da umirovljeni vojni časnici primaju uplate od stranih vlada.

Trump i Turska

Čini se da se nešto od Flynnove podrške Turskoj prenijelo na Donalda Trumpa. Predsjednik SAD-a pozvao turskog predsjednika Recepa Erdogana da mu čestita nakon uspjeha travanjskog kontroverznog nacionalnog referenduma, koji je uvelike proširio ovlasti turskog predsjednika. Trump je očito bio nesvjestan optužbi izborna prijevara, upozorenja o smrti turske demokracije, i sudbina više od 113,000 ljudi zatvoreno od prošlogodišnjeg pokušaja državnog udara.

Fetullah Gulen, vođa turskog Gulenovog pokreta.

Kritičari Trumpovog zagrljaja Erdogana podsjetio što je Trump imao za reći u radio emisiji Stevea Bannona, Breitbart News Daily, 1. prosinca 2015.: “Imam mali sukob interesa jer imam veliku, veliku zgradu u Istanbulu. To je iznimno uspješan posao. Zove se Trump Towers — dvije kule, umjesto jedne, ne one uobičajene, nego dvije.” Trump je bez sumnje bio zahvalan Erdoganu što je predsjedao otvaranjem Trump Towersa 2012.

Sredinom svibnja predsjednik Trump također je odao počast Erdoganu kao jednom od prvih stranih čelnika primljenih ove godine u Bijeloj kući. Ali dok je Trump hvalio tursku “legendarnu” hrabrost u ratu, a Erdogan pozdravio Trumpov “legendarni trijumf” na izborima 2016. nitko se nije prevario. Dvije zemlje imaju ozbiljne razlike oko toga kako se nositi s vojnom kampanjom protiv ISIS-a u Siriji i turskog zahtjeva za izručenje Gulena.

Ukratko, milijuni dolara Turske kupili su joj nekoliko mjesta za stolom, a ne jamstvo da će dobiti slučaj u Kongresu ili Bijeloj kući. Ali svako mjesto se računa u politici, a kako međunarodni ulozi rastu, tako će rasti i turska ulaganja u oblikovanje politike u Washingtonu.

[Ovo je peti u nizu o stranom lobiranju. Prethodne rate bile su "Javna tajna stranog lobiranja„; "Kako je kineski lobi oblikovao Ameriku„; "Izrael plaća političkog svirača”; i "Saudijci osvajaju srca postavljanjem džepova.” Sljedeće: Ukrajinski lobi.]

Jonathan Marshall redoviti je suradnik ConsortiumNews.com.

17 komentara za “Različite turske taktike američkog lobiranja"

  1. Svibanj 24, 2017 na 14: 45

    Jednom kad je lobiranje dopušteno, to je otvorilo vrata vragu, a vrag se sigurno dočepao američke vlade. Pročitao sam da neuspjeh da se registrirate kao lobist nije tako neuobičajeno u DC-u. Ovaj članak otkriva, hvala, tko bi rekao da je turski lobi tako aktivan ovdje? (Također, nekoliko zabavnih i promišljenih komentara!)

  2. maksimum
    Svibanj 24, 2017 na 09: 37

    Koristite zdrav razum.

    “Društvo u svakoj državi je blagoslov, ali vlada je čak iu najboljem stanju samo nužno zlo; u najgorem stanju nepodnošljiv; jer kada patimo ili smo izloženi istim jadima OD STRANE VLADE, koje bismo mogli očekivati ​​u zemlji BEZ VLADE, naša se nesreća pojačava razmišljanjem o tome da sami osiguravamo sredstva pomoću kojih patimo.”

    Jedino što će pokrenuti stvari je špijunaža, jer svaki dogovor je dogovor s vragom. Dogovaraju se s kraljevima. To uvijek postane krvavo.

    • tony
      Svibanj 24, 2017 na 14: 41

      vlada ny chicago kalifornijska oligarhija misliš?
      Neoliberalna zidna ulica, nekokonzervativna silicijska dolina i mediji, vladin aparat?
      Pa mi nemamo vladu, mi imamo izmišljenu državu koja brani samo najviše interese,
      i dno koji su raznoliki?
      Američka vlada je šala, treba je zvati oligarhija, a izraelska vlada.

  3. Fergus Hashimoto
    Svibanj 24, 2017 na 08: 51

    Kako to da ovaj članak ne spominje lobiranje koje je za Tursku izvršio CAIR prije samo nekoliko mjeseci u vezi s turskim nastojanjima da dobije izručenje Erdoganovog islamističkog rivala Fethullaha Gülena? To je svakako vrlo neobičan propust.

  4. turski151
    Svibanj 23, 2017 na 23: 25

    Ovo je šala, zar ne?

    Na putu smo prema međunarodnom statusu parije i bit ćemo sretni da ne budemo sljedeća muslimanska zemlja na popisu za promjenu režima.

  5. mike k
    Svibanj 23, 2017 na 16: 35

    Ali bili bi potrebni dobri ljudi, mnogo njih, da bi imali tu dobru vladu. Da, tu je problem…..

  6. mike k
    Svibanj 23, 2017 na 16: 33

    Zadnji komentar bio je samo ironičan. Zapravo vjerujem da može postojati nešto poput dobre vlade, iako takvu nikada nisam vidio u Americi.

    • Brad Owen
      Svibanj 24, 2017 na 12: 22

      Istina. Stalno se vraća na treće mjesto, iza dviju zločinačkih organizacija eufemistički nazvanih "Dvije etablirane stranke"...a dobri ljudi prose, držeći kapu u ruci.

  7. mike k
    Svibanj 23, 2017 na 16: 29

    Sada razumijem anarhiste. Ako je naša vlada ovako pokvarena, ne bi li nam bilo bolje da uopće nema vlade? Nekako počinje imati smisla……..

    • Brad Owen
      Svibanj 24, 2017 na 07: 30

      Utopična vrsta anarhije zahtijeva određeni stupanj vrline u općoj populaciji koji jednostavno ne postoji. Prešli bismo u "WarLordism", s pedeset do sto država gospodara rata, koje bi se sve međusobno borile i natjecale za pomoć stranih velikih sila. Ovo bi bilo ostvarenje sna torijevskog britanskog carstva. Poljubio bih Prsten i poklonio se Kruni prije nego bih se podvrgao anarhizmu. Ili ćemo visjeti zajedno ili ćemo sigurno biti obješeni odvojeno.

  8. mike k
    Svibanj 23, 2017 na 16: 26

    Naši američki "vođe" su hrpa izuzetnih ljudi koji se osjećaju slobodnima ubijati i krasti mimo svih zakona. Oni donose zakone kako bi omogućili i opravdali svoje zločine, prema potrebi.

  9. mike k
    Svibanj 23, 2017 na 16: 19

    Vaša američka vlada na djelu. Osim što to nije vaša vlada ili vaša Amerika

    Ljude koji vode ovu emisiju nije briga za tebe i mene, sve dok šutimo i plaćamo porez. Cijela ova afera je oko bogatih ljudi, ljudi koji "broje". Zašto oni važe više od tebe i mene? Zato što imaju mnogo novca. Mi smo samo jednokratno smeće u njihovoj knjizi. Gledaju li nas s visoka? Oni bi radije ignorirali da uopće postojimo. Što je nekoliko milijuna mrtvih tijela entiteta koji nisu bili važni i koji nisu ni postojali?

    Ove "elite" imaju isti prezir prema nama koji su predrevolucionarni aristokrati u Francuskoj gajili prema "rulji".

  10. Konj
    Svibanj 23, 2017 na 15: 42

    Odustao sam od nade u bilo kakvu miroljubivu, 'demokratsku' akciju koja bi našu vladu očistila od izdajničkog smeća koje nas je dovelo u sadašnje stanje.
    Moj politički položaj je prešao na 'Caedite eos. Novit enim Dominus qui sunt eius '.

    • mike k
      Svibanj 23, 2017 na 16: 06

      Daj nam prijevod Cal.

      • Smjesta
        Svibanj 23, 2017 na 19: 13

        "Ubij ih. Gospodin zna tko su oni.”

      • Konj
        Svibanj 23, 2017 na 19: 37

        'Ubijte ih sve i pustite Boga da ih sredi.'

        Navodno ju je rekao cistercitski opat tijekom albigenškog križarskog rata. Navodno je savjetovao a
        vojnik koji je bio zabrinut da ubija ortodoksne katolike umjesto samo heretike katare, da jednostavno pobije sve, kako bi Bog 'svoje znao'.

    • Sam F
      Svibanj 23, 2017 na 19: 24

      Ne mogu vas kriviti što ste izgubili nadu, iako trenutna nestabilnost obrazuje javnost o opsežnoj korupciji američke vlade, razotkrivajući gangsterske oligarhije. i dovoditi ih u sukob, što su sve dobri znakovi.

      Iako je Turska kupila utjecaj među desnim krilima, ona je mali igrač u usporedbi s Izraelom, pa čak i KSA. Vjerojatno su jednako zabrinuti za obranu od američkih interesa koji podržavaju Gulena i Kurde, kao i za napad. Oni se bave vrlo opasnom situacijom u Siriji, kao i tekućim kurdskim problemima.

Komentari su zatvoreni.