Sjeverna Koreja strahuje da bi mogla završiti kao Irak ili Libija ako odustane od svog nuklearnog programa. Kina je ponudila ideju za smirivanje tih strahova, ali predsjednik Trump kaže ne, izvještava Ivan Eland.
Autor Ivan Eland
Tijekom svoje kampanje Donald J. Trump predložio je rješavanje problema Sjeverne Koreje pritiskom na Kinu da uvjeri svog saveznika da odustane od nuklearnog oružja i projektila dizajniranih da ga nose. Ipak, nakon nedavnog probnog ispaljivanja nekoliko projektila od strane Sjeverne Koreje, Kina je predložila rješenje problema, koje je Trumpova administracija brzo odbacila.
Sjevernokorejsko lansiranje projektila 6. ožujka 2017.
Kina je predložila da Sjeverna Koreja obustavi svoj nuklearni program u zamjenu za prekid zajedničkih vojnih vježbi Sjedinjenih Država i Južne Koreje na Korejskom poluotoku, što je pokrenulo sjevernokorejske raketne testove. Iako je Trumpova administracija brzo odbacila kinesku ideju, s obzirom na retoriku iz prethodne kampanje, kineski bi prijedlog trebalo ponovno razmotriti.
Također tijekom puta do Bijele kuće, Trump je sugerirao da bi Sjedinjene Države trebale biti manje aktivne u prekomorskim ratovima i tako prepustiti svojim saveznicima da preuzmu veći teret obrane. Kineski prijedlog zapravo bi pomogao administraciji da radi prema tom cilju dok bi Sjevernu Koreju pokušao natjerati da odustane od svog programa nuklearnog oružja - ili da ga barem zamrzne tako da Sjever prestane dobivati više oružja.
Naravno, na kocki nije samo program nuklearnog oružja Sjevera, već i američko carstvo jednostranih saveza diljem svijeta; Sjedinjene Države, da budu veliki čovjek u kampusu, osiguravaju sigurnost bogatim saveznicima, ali dobivaju malo ekonomski povrata od potpunog otvaranja njihovih tržišta američkim proizvodima i uslugama.
Zapravo, tijekom desetljeća ti su se saveznici dijelom obogatili korištenjem novca koji su uštedjeli na smanjenoj potrošnji za obranu kako bi se natjecali s američkim tvrtkama diljem svijeta. Južnokorejsko "ekonomsko čudo" temeljilo se na fizičkoj zaštiti američke vojske i zaštiti trgovine od američke robe i usluga.
Trenutno je ovo gospodarsko čudo dalo Južnoj Koreji dvanaesto najveće gospodarstvo na svijetu, što je više od 35 puta veće od BDP-a njenog izgladnjelog, komunističkog sjevernokorejskog neprijatelja. Malo je sumnje da bi Južna Koreja ne samo mogla učiniti više za vlastitu obranu, kao što je Trump sugerirao, nego bi se mogla obraniti bez američke pomoći.
Stoga bi Južna Koreja mogla početi trošiti više na obranu kako bi izgradila svoje vojne snage, dok su zajedničke vojne vježbe SAD-a i Južne Koreje obustavljene. Ove zajedničke vježbe ne bi bile potrebne kada, nakon nekoliko godina, Južna Koreja više ne treba zaštitu SAD-a.
Ublažavanje paranoje
Bez američko-južnokorejskog saveza na svojoj granici, Sjeverna Koreja bi mogla biti manje paranoična i stoga podložnija kineskom pritisku zbog svog programa nuklearnog oružja. Osim toga, Kinezi bi bili skloniji takvom pritisku. Kina ne voli imati nestabilnu državu s nuklearnim oružjem na svojoj granici.
Kineski predsjednik Xi Jinping.
Ipak, u ovom trenutku, Kinezi nisu bili voljni primijeniti previše pritiska na Sjevernu Koreju iz straha da će se režim srušiti, stvoriti val izbjeglica u Kinu i na kraju dovesti do ujedinjene Koreje na njezinoj granici koju štiti moćna američka vojska (slično uključivanju ujedinjene Njemačke u prošireni NATO savez u Europi nakon završetka hladnog rata).
Povijesno gledano, Kina je bila osjetljiva na vojne aktivnosti drugih velikih sila u blizini svojih granica. Na primjer, vodila je granični rat sa Sovjetskim Savezom 1969., preplavila trupe u Sjevernu Koreju tijekom Korejskog rata početkom 1950-ih kada su se tamošnje američke snage previše približile kineskoj granici i pomogla je Sjevernom Vijetnamu protiv Sjedinjenih Država u kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih.
Nadalje, legitimne kineske težnje da budu regionalna sila dobile bi sigurnosni ventil kada bi Sjedinjene Države uklonile saveze iz doba hladnog rata koji su obuzdavali Kinu, uključujući i onaj s Južnom Korejom.
U 1800-ima, Britanija je dopustila svojim tadašnjim protivnicima Sjedinjenim Državama da se uzdignu kao velika sila, jer je golemi ocean između njih ublažio prijetnju. Danas Kinu i Sjedinjene Države dijeli još veći ocean.
Ako Sjedinjene Države žele da Kina nadzire i obuzda svoje saveznike - to jest Sjevernu Koreju - moraju biti spremne odreći se nečega zauzvrat. Odnosno, ako je ušteda novca postupnim ukidanjem zaštite bogatog, nezahvalnog južnokorejskog saveznika doista odricanje od bilo čega.
Ivan Eland je viši suradnik i direktor Centar za mir i slobodu u Nezavisnom institutu. [Ovaj se članak prvi put pojavio kao post na blogu na HuffingtonPost.]
Kratka napomena. Gledao sam Today Show jutros, ('04/07) i McCain je govorio, čistog lica, da SAD NISU agresivna nacija!! S takvim vodstvom vjerujem da smo osuđeni na propast. Tada sam ugasio TV jer više nisam mogao. U nekim krugovima u kojima sam bio ovo je oblik prezira prije istrage. Ovo je sada nakon što su SAD pokrenule izravan napad na al Assadov režim, uništivši bazu zračnih snaga i ubivši neke od njegovih snaga. Neokonzervativci su Trumpa pretvorili u svoju marionetu i mogu samo zamisliti kakav će kaos nastati. Sjeverna Koreja, Iran, Rusija, Kina, ovi igrači također imaju nuklearne bombe, a Iran je iznimka.
uuyiuuiiuuiPočnite zarađivati više novca tjedno... Ovo je vrijedan posao sa skraćenim radnim vremenom za sve... Najbolji dio je raditi iz udobnosti svoje kuće i biti plaćeni od 100 do 2 tisuće dolara svaki tjedan
…•••••••??/
Kad je Sjeverna Koreja u pitanju, siguran sam da nisu slijepi. Gledaju kako zemlja za zemljom odustaje od svog oružja samo kako bi bile napadnute od strane Sjedinjenih Država. Kim Jung Un je bez sumnje diktator, ali on također vjeruje da ga SAD i Južna Koreja konstantno provociraju ratnim igrama na granici njegove zemlje, ima nedavne sankcije protiv njegove zemlje zbog "hakanja Sonya" koji sam ne vjerujte da jesu i postavljanje sustava THAAD itd. Čudi me da Sjedinjene Države mogu gledati skroz preko oceana i vjerovati da bi trebale govoriti drugim zemljama kako da djeluju. Ovo bi trebalo biti azijsko pitanje koje bi trebalo uključivati Kinu, Rusiju, Japan, Južnu Koreju itd. – ne SAD ili druge daleke nacije. Trenutačno postoji previše bačvi baruta u svijetu i bilo koja od njih mogla bi izazvati mnogo veći sukob koji bi uključivao nuklearno naoružane nacije. Također, ironično je da jedina nacija koja je upotrijebila nuklearno oružje “dva puta”, na civilnom stanovništvu, vjeruje da ima moralni autoritet bilo kome reći bilo što.
Neizmjerno sam zahvalna na ovim esejima, ali samo bih voljela da ovo nisu tako zabrinjavajuća vremena.
Pokušao sam poželjeti. Radi u svitanje, pred zoru.
Nisam znao da su veličine dviju ekonomija TOLIKO nejednake!. Dakle, SAD zapravo ne treba biti u Južnoj Koreji osim kao uporište za predstojeće opkoljavanje Kine od strane Carstva. Južnoj Koreji ne treba ni proturaketna obrana, ali američki imperij nastavlja isti postupak kao i s Rusijom, smišljajući izgovor da se ta proturaketna obrana postavi.
Južna Koreja je – iako je inače prilično moćna – potpuno zalutala u smislu vodstva nakon opoziva tamošnjeg predsjednika. Oni su kit u rukama ratnih huškača, koje mi (SAD) izgleda imamo.
Navodno je Bill Clinton ispitivao mogućnost napada na Sjevernu Koreju.
www*iexaminer.org/2017/04/opinion-war-is-not-an-option-for-korea/
Iz starije priče:
www*theatlantic.com/magazine/archive/2005/07/north-korea-the-war-game/304029/
Jesu li Trumpovu administraciju uhvatili End Timers? Lupanje u prsa i u Siriji i u Sjevernoj Koreji doista je razlog za zabrinutost.
Uvođenje malih promjena u politiku u skladu s kineskim prijedlozima čini mi se dobrom idejom.
Kao što je stari veteran CIA-e rekao: "Da Sjeverna Koreja ne postoji, morali bismo je izmisliti." Neophodno je slijepo držati američke snage tako blizu Kine. Stoga SAD nikada neće svojevoljno sklopiti mir sa Sjevernom Korejom.
Ovaj članak iz Asia Timesa trebao bi biti razlog za zabrinutost:
“Prilično prazan: Trumpov azijski tim. Kada se američki čelnik sastane sa svojim kineskim kolegom na Floridi, učinit će to bez pomoći posvećenog tima regionalnih stručnjaka” – http://www.atimes.com/article/pretty-vacant-trumps-asia-team/
“Kad se američki predsjednik Donald Trump sastane sa svojim kineskim kolegom Xi Jinpingom na Floridi, on će to učiniti bez prednosti tima azijskih stručnjaka koji bi vodili njegovu diplomaciju i nacrtali njegove točke razgovora. Dosadašnjom azijskom politikom uglavnom je upravljala Bijela kuća, s Trumpovim zetom i neofitom vanjske politike Jaredom Kushnerom koji je igrao veliku ulogu.”
...
“Njegova zamjena, bivši vrhovni general HR McMaster, doprinio je zbrci uklanjanjem glavnog pomoćnika Stephena Bannona iz NSC-ova ključnog odbora za donošenje politika. Bannona, bivšeg desničarskog novinara, mnogi su smatrali glavnim antikineskim jastrebom u Trumpovom unutarnjem krugu i pretpostavljenim piscem duhova Trumpovog ponekad prijetećeg tona prema Pekingu.
NK nisu budale: ne mogu se odreći svog nuklearnog odvraćanja samo zato što se SAD privremeno pretvaraju da imaju manji savez sa SK. Sama sugestija toga očito je zamka, a time i prijetnja.
NK se neće osjećati neugroženo sve dok SAD ne izvrši odštetu i ne ispriča se za bombardiranje civila NK nakon rata, koje je možda ubilo dva milijuna nevinih samo iz osvete. SAD nisu pokazale nikakve znakove priznanja da su i one počinile pogreške koje su dovele do Korejskog rata (iste pogreške koje su počinile u Vijetnamu i koje nisu priznale); ili da čak mogu naučiti bilo što u vanjskoj politici. Samo bi budale predale svoje oružje SAD-u.
Problem s NK je problem s vanjskom politikom SAD-a, što je problem sa SAD-om: njihova je vlada krajnje korumpirana novcem, a vode je prevaranti ratnohuškačke religije, koje uopće nije briga za čovječanstvo, strano ili domaće. SAD je najneposredniji svjetski problem i svim nacijama koje mogu nabaviti nuklearno oružje bilo bi dobro savjetovati da to učine i iskoriste ga za odvraćanje SAD-a.
Tako je, Imperij SAD ne razgovara ni s kim osim ako mora, poput svjetske sile Kine, čiji moćni predsjednik danas dolazi u posjet s “našim” šizoidnim predsjednikom. Ali hvala vam, gospodine Eland, na ovom eseju, koji izlaže način diplomacije koji svakako ima puno smisla. Ostaje samo nadati se da će današnji posjet Trumpa i Xi Jinpinga biti plodonosniji od posjeta Angele Merkel!
Alternativno, mogli bi održati mirovne pregovore sa Sjevernom Korejom, kao što vjerujem da je Sjeverna Koreja više puta tražila. Nije da očekujem takav potez.
Oni koji kontroliraju politiku SAD-a ne žele mir, oni koji žude za mirom njihovi su neprijatelji. Izmislili su riječ mirovnjaci kako bi demonizirali ljude koji rade za mir. Pogledajte što rade Trumpu. Naši su vladari pretvorili SAD u vojnu državu. To je bitno obilježje Imperija i Fašizma.
Nažalost (čak i beznadno) jednostavno je: mir nije tako zadovoljavajući i isplativ kao rat, sve dok niste osobno u opasnosti. Ono što luđaci ne shvaćaju je da bi sljedeći rat mogao biti nuklearni, tj. svi bi bili ugroženi.
Postoji jedan mali problem na putu racionalnih rješenja koja predlaže članak. Oni koji kontroliraju međunarodnu politiku SAD-a čvrsto su uporni u svjetskoj dominaciji, a racionalni planovi za poticanje svjetskog mira u suprotnosti su s njihovim namjerama da vladaju svijetom, bez obzira na cijenu i rizike za građane tog svijeta.
Bingo!
Podržavam to. Imperij ne donosi racionalna rješenja.
mike k ovo što si ovdje napisao je tako istinito. Ako pročitate Bijelu knjigu Projekta za novo američko stoljeće inspiriran Neoconom, pročitat ćete kako je ova vojna moć koju SAD ima najveća prednost Amerike, a PNACeri je smatraju asom u rukavu naše zemlje da okupi cijeli svijet postati poput nas.
"Velika američka strategija trebala bi imati za cilj očuvanje i proširenje ovog povoljnog položaja što je dalje moguće u budućnost."
http://www.informationclearinghouse.info/pdf/RebuildingAmericasDefenses.pdf
Čini se da ovi ludi vođe vjeruju da budući da smo platili za svo ovo oružje, to znači da sada mi kao vođa koji dominira svijetom moramo koristiti ovo užasno oružje, kako bismo držali sve nacije u koraku s našim vlastitim ciljevima i željama. Neokonzervativci koji vjeruju u ove besmislice također se uvelike oslanjaju na činjenicu da su na ovaj način dobili prvi Hladni rat, tako da sada moramo nastaviti tu borbu da zadržimo svjetsku hegemoniju. Dakle, kada vidimo planove koji se temelje na strategiji Velike šahovske ploče Zbigniewa Brzezinskog koji se uvode, i vidimo ekstremne vojne proračune za koje vidimo da se financiraju našim poreznim dolarima, to je zato što ti manijaci vjeruju da smo tako postali najveća svjetska jedina supersila na prvom mjestu. Zapamtite da jedna laž vodi drugoj laži. Njima je to jednostavna matematika, ali ima mnogo povjesničara koji bi se raspravljali s neokonovskom teorijom o tome tko je i što porazilo našeg nekad moćnog protivnika SSSR. Kao sporednu bilješku koja se odnosi na pad SSSR-a, je li ijedan Amerikanac ikada pitao Rusa zašto je pala sovjetska vlada?
Jedan od najvećih problema naše zemlje je način na koji predajemo povijest. Uvijek govorimo o fanaticima 'medija u vlasništvu' koji sažimaju i oblikuju naše vijesti na način na koji žele isporučiti svoju propagandu, a zbog toga mi kao nacija obrazovanih skupljača vijesti patimo. Ipak, zašto to nikoga od nas ne bi iznenadilo, budući da smo mi zemlja u kojoj je Karl Rove izvalio kako sami stvaramo svoju stvarnost? Dan obračuna za Ameriku će početi kada se netko odluči izravnati s američkim narodom i počne govoriti istinu.
Evo zanimljivog pogleda na ekonomsku i političku cijenu svijeta ako trenutni sjevernokorejski režim padne:
http://viableopposition.blogspot.ca/2017/03/the-impact-of-collapse-of-north-korea.html
Kao što je tipično u slučaju promjene režima, neočekivane posljedice bit će široke.