Zavjet predsjednika Trumpa da će brzo slomiti Islamsku državu mogao bi dovesti do ishitrenih akcija koje bi mogle pogoršati problem, a ne riješiti ga, primjećuje bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Nekoliko tendencija koje su previše uobičajene u kreiranju politike i političkim raspravama imaju tendenciju da dovedu do nerazboritih inozemnih obveza ili pretjeranih inozemnih ekspedicija. Jedan je tretirati cilj koji je u najboljem slučaju srednji cilj kao da je sam sebi cilj. Time se zamagljuje jasna analiza sredstava i ciljeva, previđaju se drugi načini za postizanje istih ciljeva i iskrivljuje percepcija troškova i koristi povezanih s postizanjem neposrednog cilja.
Snage američke vojske djeluju u južnom Iraku tijekom operacije Iraqi Freedom, 2. travnja 2003. (fotografija američke mornarice)
Druga tendencija je pridavanje nedovoljne pozornosti onome što dolazi nakon postizanja neposrednog cilja. Treba se samo prisjetiti primjera nedovoljne pozornosti posvećene onome što bi uslijedilo nakon cilja svrgavanja Saddama Husseina da bi se shvatili problemi koji su uključeni.
Mogla bi se dodati i treća pojava, koja je rjeđa, ali se ponekad javlja, a to je pokušaj ispunjenja predizbornog obećanja radi ispunjenja predizbornog obećanja.
Čini se da su sva tri čimbenika sada prisutna s problemom sljedeći koraci američke vojske u Siriji u pohodu na ISIS. Šef Središnjeg zapovjedništva SAD-a kaže: "Moglo bi biti da sami preuzimamo veći teret." Njegov komentar dolazi u trenutku kada Ministarstvo obrane donosi plan koji je zatražio predsjednik Trump, koji je tijekom kampanje obećao da će ubrzati poraz ISIS-a.
Naravno, ISIS je užasna skupina i svi koji nisu u njoj slažu se da bi svijetu bilo bolje bez njih. Ali prije nego što američke snage preuzmu bilo kakav veći dio tereta borbe s njim, treba pažljivo razmotriti tri stvarnosti.
Jedna je da je mini-država ISIS-a u Siriji i Iraku već na dobrom putu da bude ugašena, u rukama snaga koje su se već angažirale. Ovo ne bi trebalo biti iznenađujuće, s obzirom na nedostatak vanjske potpore grupe i način na koji njezine brutalne metode gube svaku potporu među stanovništvom s kojim je došla u kontakt. Pitanje uključeno u razmatranje bilo kakve eskalacije s američkim snagama nije hoće li mini-država biti ubijena, već samo koliko brzo će to biti.
Drugo, ako je naša glavna briga kako bi ISIS mogao terorističkim činovima ugroziti američke živote, trebali bismo shvatiti da je veza između te opasnosti i sudbine mini-države u Siriji i Iraku uvijek bila slaba, u najboljem slučaju i manje od obično se pretpostavlja. Bilo je više napetosti nego izravne veze između ISIS-a koji potiče terorizam na Zapadu s jedne strane, a s druge strane grupa koja koristi svoje raspoložive resurse za obranu i podupiranje mini-države. U mjeri u kojoj se prekomorska teroristička prijetnja ostvarila, to je daleko više stvar inspiracije i ideologije nego organizacijske ovisnosti o komadu nekretnine na Bliskom istoku.
Treće, problem ISIS-a neće nestati kada se mini-država ugasi. Problem će se nastaviti u obliku ideologije i inspiracije, a vjerojatno iu obliku pobune u zemljama u kojima je mini-država postojala.
Ova posljednja točka vodi do daljnjeg opažanja da što se tiče ne samo protuzapadnog terorizma, već i nestabilnosti na Bliskom istoku, ono što je najvažnije nije koliko brzo je mini-država ISIS-a slomljena, već kakvi su aranžmani preostali na mljeveno nakon drobljenja.
Plodna klima
Što više tamo vlada kaos, sporovi i neizvjesnost, to će tlo ostati plodnije za nasilni ekstremizam, bilo pod oznakom ISIS-a ili nekim drugim brendom. Ostatak političke, diplomatske i vojne priče o sukobu u Siriji još uvijek ima dobar put prije nego što pruži obećavajuću i stabilniju alternativu za ono što dolazi nakon ISIS-a. Ne bi bilo korisno za vojnu kampanju protiv ISIS-a da ide ispred te priče. Brzina u ovom slučaju nije nužno dobra.
General vojske HR McMaster, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Trumpa.
Sve je to dodatak jednoj od najvećih mana što američke snage preuzimaju veću vojnu ulogu: igranje ideologije i propagande ISIS-a i sličnih ekstremista, koji apeliraju za potporu porukom o tome kako Sjedinjene Države koriste svoju oružanu moć intervenirati u muslimanskim zemljama i ubijati muslimane.
Ovaj skup pitanja bit će rani test za novog savjetnika za nacionalnu sigurnost HR McMastera. On je visoko cijenjeni vojni časnik čiji je profesionalni fokus, od proučavanja rata u Vijetnamu do prakse ratovanja u Iraku, bio na tome koja je upotreba sile i koliko je sile potrebno za postizanje cilja vojne pobjede. Njegova prirodna sklonost, kao i drugih, možda je da brzo gašenje ISIS-ove mini-države shvati kao takav cilj i da ga tretira više kao cilj nego sredstvo. Temeljitije i pažljivije obavljanje dužnosti savjetnika za nacionalnu sigurnost umjesto toga bi proširilo pitanje politike i uzelo u obzir gore navedena razmatranja.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Najnoviji je autor Zašto Amerika pogrešno razumije svijet. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Također se treba sjetiti da je moguće da se Pentagon sada želi uključiti, prije nego što se ISIS može poraziti i dok se tajna umiješanost SAD-a razotkrije. To je razlog zašto su Bin Laden, Moamer Gadafi i bezbrojni vođe Al Kaide morali umrijeti umjesto da budu uhićeni i izvedeni pred sud. Tajne akcije CIA-e i američkih specijalnih snaga te uloge predsjednika koji su ih poslali moraju ostati skriveni. Financiranje, poplava oružja i veze Saudijske Arabije, Katara i Izraela ne mogu se otkriti.
Zanimljiv članak na linku ispod:
------------------------------
Veljače 27, 2017
Al-Qaeda dobiva Oscara
http://www.moonofalabama.org/2017/02/al-qaeda-gets-an-oscar-.html
Hollywood je otkrio vlastitu sklonost elementima El Qaide dodijelivši nagradu Akademije lažnom apologetskom dokumentarcu koji veliča “bijele kacige” koji su džihadističke siledžije odjevene u propagandne laži. Duboka država i njezini pomoćnici potpuno su preskočili morskog psa, izbjegavajući civilizaciju radi sukoba. Oni su neprijatelji pristojnosti i javnog interesa.
Prognanici izvan glavne ulice: U pravu ste za 'bijele kacige'.
Je li George Clooney poludio? Mislio sam da je pametniji nego nasjesti na tu farsu.
Dobar članak. Budući da SAD ima povijest ohrabrivanja ekstremista na ruskim granicama i budući da se čini da ekstremisti u Siriji i Sjedinjenim Državama imaju isti cilj svrgavanja sirijske vlade, Sjedinjene Države moraju promijeniti svoju politiku u vezi s fragmentacijom država na našem popisu neprijatelja . Ne ekstremisti, već primjer njegove politike fragmentacije bila je zona zabrane leta iznad turske regije Iraka.
Za nadati se je da će Sjedinjene Države i njihovi saveznici shvatiti da stabilizacija granica i potpora ili barem ne potkopavanje sirijske i iračke vlade moraju biti prvi korak u postizanju nekog osjećaja normalnosti i stabilnosti. To znači suprotstaviti se Izraelcima i Saudijcima čiji su ciljevi suprotni takvom pristupu.
Ako to ne želimo učiniti, što je naš vjerojatni put, kaos i patnja će se nastaviti.
Rizici u žurbi da se slomi ISIS? Čovjek čita toliko kontradiktornih izjava o ISIS-u da ne može biti siguran tko su oni točno. Prema najnovijem iz Veterans Today (ako se može vjerovati tom blogu)
[ http://www.veteranstoday.com/2017/02/24/us-turkey-commit-deception-subterfuge-and-betrayal-in-syria/ ]
to su u biti jedinice turske vojske koje se bore protiv assadove vojske u siriji i iračke vojske u mosulu. Sada kada ih tjeraju iz Mosula navodno se pregrupiraju u Turskoj. Dakle, ako je Turska saveznik NATO-a, američki borbeni zrakoplovi je neće napadati… kako kaže stara priča.
Prethodno sam u mnogim izvorima čitao da su borci ISIS-a bili islamski plaćenici iz cijelog svijeta (čak i iz SAD-a i zapadne Europe) koje je regrutirala, opremala i plaćala Amerika preko Saudijaca. Sada nam je rečeno da su to turske trupe (iznad i iza turskih trupa unutar Sirije koje se suočavaju s Kurdima i turskih trupa u sjevernom Iraku koje odbijaju otići). Čak i s povratom Alepa, ne vidim molitvu za Assada, čak ni s Rusijom i Iranom kao saveznicima, ako je VT u pravu i ovo eskalira u rat s Turskom. (Toliko o Putinovom približavanju Erdoganu???) Štoviše, Izrael gađa položaje sirijske vojske oko Homsa, a ruski specijalci ginu. Jedini način na koji Assad može pobijediti je potpuno istrijebiti ISIS i zatvoriti njegove granice, jer je novac, ljudstvo i oprema koju Turci, Saudijci, SAD i NATO mogu baciti na njega beskrajni. Slanje ISIS-a što prije je možda nemoguće, ali čini mi se da je to najbolja stvar za pokušati, budući da Sirija ima samo toliko mladih ljudi koji ispunjavaju uvjete za mobilizaciju. Rusija nikada neće poslati kopnene trupe (to je američka planirana zamka za njih). I Iran će vjerojatno odlučiti smanjiti svoje gubitke u jednom trenutku, pogotovo ako američka duboka država (je li Trump još uvijek u tijeku?) sklopi dogovor da ih ne napada i da Izrael drži u najmu. Odustat će od bilo kakvog dogovora s Iranom kasnije, nakon što izvrše promjenu režima u Siriji. Tako se kotrljaju.
Otkako je Trump rekao da bi želio Rusiji dati odriješene ruke u eliminaciji ISIS-a, tamo je potpuno FUBAR. Veći igrači od njega očito se oko toga ne slažu.
Ali, bez IKAKVOG američkog novinara u tom kazalištu, možda američka javnost dobiva samo sranje umjesto vijesti o tom pitanju.
Slanje američkih trupa u Siriju da se pretvaraju da se bore protiv ISIS-a bila bi najgluplja stvar koju mogu zamisliti. Trumpova administracija to sigurno neće učiniti.
Ostatak eseja bio mi je problematičan. Slamanje ISIS-a je, po mom mišljenju, vrijedan cilj sam po sebi.
Ako g. Pillar osjeća da će “ideologija i inspiracija” biti stalni problem, onda je vrijeme da se slomi misionarski izvoz fanatizma Saudijske Arabije. Ali onda, ta se nacija nikada nije morala suočiti s glazbom za terorističke napade u New Yorku 2001., tako da sam vjerojatno u pusta želja.
Isto važi i za kontinuirani terorizam. Krivnju za to morat će podijeliti i Izrael, a najvjerojatnije i privjesci frakcija Obama & Hillary koji vrebaju u CIA-i i State Departmentu.
Svi navedeni i dalje traže uništenje i rasparčavanje Sirije.
...
Milijuni su mrtvi, milijuni su izbjeglice, njihove zemlje su napadnute i uništene, zbog zle zavjere ljudi na pozicijama moći. [1]…
“Iako se, nedvojbeno, Islamska država pokazala izvan blijeda svojim odrubljivanjem glava nevinim i svojim masakrima vojnika koji su se predali, nemojmo zaboraviti da su naši saveznici poticali ta čudovišta,…” - Patrick J. Buchanan, 26. rujna, 2014…
[pročitajte više na poveznici ispod]
http://graysinfo.blogspot.ca/2017/02/the-plotters-that-killed-millions.html
Informacije ispod su zanimljive. Jesu li naši "saveznici" u krevetu s "džihadistima" u Siriji?
———————————————————————————-
“Prošle godine načelnici stožera SAD-a, Britanije, Francuske, Kanade, Saudijske Arabije, Katara i Turske sastali su se u Jordanu; i izvješće novina UAE… također spominje postojanje tajnog zapovjednog centra u Jordanu koji čine vojni dužnosnici iz 14 zapadnih i arapskih zemalja uključujući Izrael. Ovaj zapovjedni centar koordinira operacije pobunjenika (džihadista) u južnoj Siriji; dok operacije džihadista u sjevernoj Siriji koordiniraju slični zapovjedni centri i baze u Turskoj...” Nauman Sadiq, Asia Times 22. rujna 2014.
http://www.atimes.com/atimes/Middle_East/MID-01-220914.html
“Plodna klima” za “nasilni ekstremizam” je tvorevina i oruđe politike koja je zacrtala uništenje neovisnih sekularnih vlada Iraka, Libije, Sirije i šire. Odgovornost za razvoj IS-a u Iraku i njegovu naknadnu infiltraciju u Siriju nešto je što treba više razmotriti.
Dakle, mi pomažemo stvoriti čudovište, sada moramo izgledati kao da ubijamo čudovište, ali ne prebrzo jer nam još treba čudovište dok se slažu činjenice na terenu. Kako bi bilo da poštujemo sirijski suverenitet i koncentriramo se samo na to da budemo od pomoći, ako možemo,
Prekid držanja teritorija od strane ISIS-a i AlQaide čini vrlo malo. Oduvijek smo znali da je ovo bila močvara za Rusiju i Iran koja će u jednom trenutku postati prljava i raširena pobuna. Dakle, to je sigurno muka za SAD.
SSSR nije pobijedio u Afganistanu i SAD nije pobijedio u Vijetnamu: čini se da nema mnogo razloga misliti da će i jedno i drugo pobijediti u Iraku ili Siriji bez podjele vlasti. Ali SAD su ubile Diema radije nego pregovarale s NV-om, a Irak je odbio dati dio neovisnosti svojim sunitima u Anbaru. Dakle, vjerojatno će biti beskrajni rat iu Siriji i u Iraku sve dok nepopustljivi ne ostare.
Da je Irak dodijelio poluautonomni status sunitima Anbaru i ostalima, a Sirija dodijelila reprezentativniju vladu svojoj većini sunitima, to se ne bi dogodilo, a možda bi se već sada moglo riješiti. Ne čujem ništa o takvoj razumnoj strategiji. Čini se da Vlada SAD-a ne može učiniti više od kupovine saveznika i ubijanja svih ostalih, pa je njegova jedina konstruktivna uloga u vanjskoj politici ostati kod kuće i prevrtati hamburgere dok im ne istekne rok trajanja.
SAD nisu ušle u Siriju jer Irak nije dodijelio “poluautonomni status sunitima Anbaru i ostalima, a Sirija je dodijelila reprezentativniju vladu svojoj većini sunitima.” Ušao je zato što su Irak i Sirija bile dvije od sedam bliskoistočnih zemalja na američkom popisu za odstrel koje su SAD godinama označavale za napad. Ništa što bi obje zemlje mogle učiniti ne bi izbjeglo ove katastrofe. Inače, Assad predsjeda sekularnom državom. Suniti i sve druge sekte i religije već imaju jednaka prava i slobodno prakticiraju svoja uvjerenja. Barem su bili dok se nije umiješala naša agresija.
SAD i Izrael su najstrašnije zemlje na svijetu i neće prestati sa svojom vladavinom terora dok ih cijela međunarodna zajednica ne zaustavi. Prvo, SAD-u bi trebalo zabraniti članstvo u Vijeću sigurnosti, a Izraelu potpuno izolirati poslovanje s ostatkom svijeta.
Pitanja koja biste mogli postaviti učeniku petog razreda o ISIS-u za dnevni dvostruki Alex…….Vi ljudi u SAD-u više ste lijeni… Vaš nemar za razumijevanje svoje odgovornosti u budućnosti svijeta je zapanjujući……
Hvala, g. Pillar na ovom nevjerojatno promišljenom članku!
Andrew Bacevich istaknuo je ispitivaču prestravljenom ISIS-om da – da, užasno su brutalni, ali daleko od toga da su toliko moćni – rekao je – nemaju zrakoplovstvo, mornaricu, oružje osim onoga što nam ukradu i zamjenske dijelove – mogu ukrasti nam tenk, ali tenkovi ne mogu prijeći više od nekoliko milja prije nego što se pokvare i trebaju im dijelovi.
Ovo se pojavljuje tijekom pitanja i odgovora nakon njegovog govora koji je povezan ovdje:
http://www.bu.edu/pardeeschool/2016/04/20/bacevich-gives-talk-on-americas-war-for-the-greater-middle-east/
Poslušajte ovo na linku ispod:
-------------------
“Kongresnica Tulsi Gabbard kaže da američka vlada financira ISIS i Al Qaidu”
https://www.youtube.com/watch?v=EE0lB4R3NJ8
“Treba se samo prisjetiti primjera nedovoljne pažnje posvećene onome što bi uslijedilo nakon cilja svrgavanja Saddama Husseina da bi se shvatili problemi koji su uključeni”.
Nevjerojatno je – doslovce – da čelnici “najmoćnijih svjetskih oružanih snaga”, kao i oni koji se uz smijeh smatraju svojim “političkim gospodarima” nisu shvatili jedan od temeljnih aksioma rata. Naime, da je vojna akcija uvijek i samo još jedno sredstvo za postizanje političkih ciljeva.
Ipak, od nas se očekuje da vjerujemo da je Washington veselo krenuo u invaziju na Irak (flagrantno kršeći sve međunarodne zakone) samo iz zabave.
Koje smeće. Sasvim je sigurno postojao politički motiv, bilo da se radilo o osvajanju iračke nafte, uništenju potencijalnog suparnika Izraelu ili gušenju pokušaja da se ostane bez svemogućeg dolara “pour poticajer les autres”.
FINANCIRANJE AGRESIJE U SIRIJI
“... Ipak se od nas očekuje da vjerujemo da je Washington veselo krenuo u invaziju
Irak (flagrantno kršeći sve međunarodne zakone) samo iz zabave..."
(Tom Welsh, gornji komentar)
Nevjerojatno je da bi SAD (i Obamina i Trumpova administracija) trebale
razmotriti financiranje agresije na druge suverene nacije. Slučajevi
ovdje su Irak i sada Sirija. Nije samo protiv "međunarodnog prava"
(vidi Povelju UN-a itd.), ali se smatrao “najvećim ratnim zločinom” (Nurenberg).
Pa ipak, SAD i neki od njegovih saveznika pretpostavljaju da oni – i samo oni –
imaju neotuđivo pravo uključiti se u agresiju kada to odgovara .
Treba, naravno, propisno napomenuti da su SAD pozvane da postanu
sastavni dio koalicije suverene vlade Sirije u vježbi
svoje pravo na samoobranu. Ova ponuda — kao podrška sirijskoj vladi —
Washington je odmah odbio.
Trebamo li onda zaključiti da Washingtonov cilj NIJE poraz
ISIS uopće osim poraziti Siriju? (Ovo je već politika Izraela
i Saudijska Arabija i njihove kohorte, politike koje je SAD "podržao"
s velikim poslovima s oružjem.
(Za informacije o “Bijelim Helmutima” pogledajte članak Ricka Sterlinga u
jučerašnji Consortiumnews.
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD