Predsjednik Trump obećava da će restrukturirati svoju zabranu putovanja za sedam većinski muslimanskih zemalja - i razmotriti "sigurnu zonu" u Siriji - ali te ideje stvaraju više rizika nego što ih uklanjaju, kaže Ivan Eland.
Autor Ivan Eland
Iako je Donald Trump imao dobre sklonosti po pitanju nekih vanjskopolitičkih pitanja tijekom svoje kampanje i prijelaznog razdoblja - na primjer, držanje podalje od nepotrebnih vatrenih ratova, preispitivanje američkih saveza i tjeranje bogatih saveznika da učine više za vlastitu sigurnost - njegova politika prema "radikalnom islamu terorizam” uvijek je trebao neki posao.
Tornjevi blizanci Svjetskog trgovačkog centra koji gore 9. rujna. (Fotografija: Služba Nacionalnog parka)
Sada, budući da sam bio predsjednik tek kratko vrijeme, ova politika — uključujući zatvaranje vrata legalnoj imigraciji izbjeglica (uključujući očajne Sirijce koji bježe od građanskog rata u zemlji) i ulazak ljudi iz sedam većinski muslimanskih zemalja — treba puno raditi.
U međuvremenu, kako bi pokazao da čini barem nešto za sirijske izbjeglice, razgovara s arapskim saveznicima na koje zabrana ne utječe - Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima - o uspostavi sigurnih zona u Siriji kako bi tamo zadržale izbjeglice.
Trump nekako vjeruje da će takva oštra politika spriječiti bliskoistočne teroriste da napadnu Sjedinjene Države. Ipak, izbjeglice koje dolaze u Sjedinjene Države već su temeljito provjerene, a šanse prosječnog američkog građanina da ikada pogine od strane “podivljalog izbjeglice” vrlo su male. Zapravo, radikalna skupina ISIS nije imala sreće regrutirajući ljude da dođu u Ameriku da napadnu, zbog čega se od skupine zahtijeva da se osloni na "inspirativne" neobučene ljude koji su već ovdje za izvođenje uglavnom nekompetentnih, amaterskih napada.
Stoga se mora zaključiti da se ovim loše osmišljenim, kaotičnim i vjerojatno nezakonitim i neustavnim izvršnim poretkom povećava sigurnost (Ustav SAD-a kaže da će samo Kongres, a ne predsjednik, uspostaviti jednoobrazno pravilo o naturalizaciji). S druge strane, takva demagogija omogućuje predsjedniku da baci političko crveno meso svojoj populističkoj bazi ispunjavanjem predizbornog obećanja.
Budući da je to obećanje izvorno reklamirano kao zagovaranje "potpune i potpune zabrane ulaska muslimana u Sjedinjene Države", a sada pokriva sedam većinski muslimanskih zemalja dajući prednost kršćanima i drugim manjinskim religijama u muslimanskim nacijama, islamskom svijetu se može oprostiti pretpostavka on ubrzava američki “rat protiv islama” nakon 9. rujna.
I iako su predsjednici George W. Bush i Barack Obama tvrdili da ne vode tako širok rat, obojica su napadali ili bombardirali najmanje sedam muslimanskih zemalja. Ovi ratovi traju do danas i otprilike se podudaraju sa sedam muslimanskih nacija obuhvaćenih zabranom imigracije, uključujući Irak, američkog saveznika u borbi protiv ISIS-a.
Budući da Sjedinjene Države ovise o muslimanima diljem svijeta u dobivanju informacija, kopnenih snaga i druge pomoći za korištenje protiv malog postotka radikalnih islamističkih terorista, ova zabrana useljavanja vjerojatno će se pokazati jednako katastrofalnom kao što je američko mučenje u zatvorima Abu Ghraib i Guantanamo učinilo za “rat protiv terorizma.” Trump je digao buku oko vraćanja takve prakse koja je mrska američkim vrijednostima.
Macho slika
Trump ima mačo imidž, koji njegovi vjerni sljedbenici željno gutaju, a ipak se čini toliko uplašen malenom vjerojatnošću da će se već sveobuhvatno provjerena izbjeglica loše ponašati.
Donald Trump razgovara s pristašama u hangaru u zračnoj luci Mesa Gateway u Mesi, Arizona. 16. prosinca 2015. (Flickr Gage Skidmore)
Ne bi li Amerika umjesto toga trebala biti hrabra i reći da ćemo preuzeti (vrlo mali) rizik kako bismo pomogli ljudima koji očajnički bježe od nemira u zemljama, uključujući one koje su većinski muslimanske, poput Sirije? Veći dio naše povijesti prihvaćanje imigranata bilo je urezano u američki identitet, pa čak o sebi razmišljamo kao o "naciji useljenika".
Međutim, Trump bi mogao započeti još jedno od periodičnih mračnih razdoblja u kojima su se prema imigrantima vrlo loše postupalo. Na primjer, Franklin Delano Roosevelt je zbog političkih interesa odbio brod pun progonjenih Židova tijekom holokausta, odbio povećati useljeničke kvote za takve Židove tijekom tog užasnog razdoblja i bacao japanske stanovnike, pa čak i japansko-amerikance, u koncentracijske logore tijekom istog razdoblja. Zabrana na neodređeno vrijeme očajnim sirijskim izbjeglicama mogla bi vrlo lako postati slična mrlja na američkom nasljeđu.
A "sigurna zona" stvorena u Siriji to neće nadoknaditi. Temeljna poruka je "zadržite te nepoželjne muslimane tamo, ne prihvaćajte ih ovdje". Osim toga, sigurna zona može zahtijevati od Sjedinjenih Država da budu uvučene u eskalaciju tipa vatrenog rata koji je Trump, u kampanji, rekao da želi izbjeći. Uspostavljanje sigurne zone moglo bi zahtijevati ubacivanje američkih kopnenih snaga i splet američkih zračnih snaga s onima nuklearno naoružane Rusije.
Dakle, Trumpova je suprotna razumnoj politici koja bi glasila: povećati broj već temeljito provjerenih sirijskih i drugih izbjeglica primljenih u SAD i zaboraviti na stvaranje sigurne zone u Siriji, što je za SAD puno riskantnije od prihvat još nekih izbjeglica.
Korištenje američke oružane sile u islamskim zemljama, poput Sirije, u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata i stjecanje reputacije nepravednog postupanja prema muslimanima glavni je razlog zašto su Sjedinjene Države i njihovi zapadni saveznici mete islamističkih terorističkih napada, poput onih 9. 11, na prvom mjestu.
Ivan Eland je viši suradnik i direktor Centar za mir i slobodu u Nezavisnom institutu. Dr. Eland je diplomirao na Državnom sveučilištu Iowa i stekao MBA iz primijenjene ekonomije i doktorirao. iz politike nacionalne sigurnosti na Sveučilištu George Washington. Proveo je 15 godina radeći za Kongres na pitanjima nacionalne sigurnosti, uključujući i rad kao istražitelj Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma i glavni analitičar za obranu u Uredu za proračun Kongresa. [Ovaj je članak također objavljen na HuffingtonPostu.]
Politika sigurnih zona je intrigantna jer u najmanju ruku koketira s tvrdnjom da je najbolji način rješavanja problema izbjeglica stvaranje uvjeta u kojima bi se izbjeglice mogle vratiti u Siriju, a osobe tamo više ne bi željele emigrirati. Sjedinjene Države učinile su suprotno, podržavajući promjenu režima i podržavajući oružanu pobunu protiv Assada.
Naša se politika mora promijeniti kako bismo stvorili stabilnu Siriju, koja je u velikoj mjeri postojala prije nego što smo pojačali poticanje novcem i obukom nakon 2011.
Također treba prihvatiti činjenicu da bi većina sirijskih izbjeglica radije otišla kući, a onima koji se ne žele vratiti treba selektivno omogućiti utočište.
Trumpa su ovdje učinili lošim momkom demokrati koji su podržali raspad sirijske države i stoga stvorili problem izbjeglica. Naravno, republikanci su loši ili gori.
Amerika bi trebala ustati i biti odgovorna. Mi smo u velikoj mjeri stvorili problem, pa ga moramo riješiti usvajanjem jasne politike potpore sirijskoj vladi u njezinim naporima da razoruža pobunjenike, zaustavi dotok materijala i novca i, da, obnovi zemlju. To dugujemo izbjeglicama i cijelom sirijskom narodu.
Dobro polazište u rješavanju problema povezanih s useljavanjem bilo bi prepoznati ulogu Sjedinjenih Država u stvaranju tolikog broja izbjeglica – ne samo na Bliskom istoku i u južnoj Aziji, već iu Srednjoj Americi.
Izvrstan i informativan članak:
Stoga pitam: “Hoće li ratna agenda ratnih zločinaca rezultirati nuklearnim ratom?”
...
Jesu li Iran i Rusija... u planovima za “promjenu režima” ratnih zločinaca koji imaju i uništavaju zemlje na Bliskom istoku? Rusija je sada okružena “ratnim bandama i ratnim zločincima NATO-a.”…
Je li sada red na Rusiju i Iran da budu podvrgnuti planiranim i paklenim ratovima koji su već zahvatili Irak, Libiju, Siriju, Jemen i Afganistan i druge zemlje?…
Jer, čini se da je "Jelovnik duboke države" više rat,
[pročitajte više na poveznici ispod]
http://graysinfo.blogspot.ca/2017/02/will-war-agenda-of-war-criminals-result.html
Ono što stvarno ne razumijem je zašto bi, dovraga, bilo tko iz Azije, Bliskog istoka i Afrike želio ići u tu zemlju. Nakon dolaska uvijek će biti građani drugog reda, podložni diskriminirajućim zakonima i propisima. Mislim da znam zašto Kina šalje toliko studenata u SAD, a to je da prikupe svaki mogući djelić znanja iz američkog sveučilišnog sustava i zatim se vrate u Kinu i podijele to znanje. samo je pitanje nekoliko godina da Kina nadmaši američko visoko obrazovanje baš kao što ima toliko drugih ključnih aspekata modernog društva. Ukratko, odnijet će vrijedne stvari iz te zemlje, a ostalo ostaviti slično kao što su Europa i Amerika silovale svoja društva zadnjih 500 godina. Nešto poput izraelskog stava prema SAD-u kako je rekao Natanyahu, "odnijet ćemo sve što možemo iz SAD-a i onda, što se Izraela tiče, SAD može presušiti i otpuhati."