Republikanci u Kongresu nastavljaju gurati islamofobične prijedloge zakona, sada nastojeći staviti pretežno političko Muslimansko bratstvo na popis stranih terorista, primjećuje bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Zakonodavstvo uveo Sen. Teda Cruza, R-Texas, i Rep. Mario Diaz-Balart, R-Florida, označiti Muslimansko bratstvo stranom terorističkom organizacijom (FTO) je žalosno na više točaka. On predstavlja izopačenost popisa FTO-a i odražava stav koji će vjerojatno povećati, a ne smanjiti islamistički terorizam.
Senator Ted Cruz, R-Texas, tada predsjednički kandidat, obraća se Američko-izraelskom odboru za javne poslove 21. ožujka 2016., (autor fotografije: AIPAC)
Nije postojao službeni američki popis stranih terorističkih organizacija do prije 20 godina, a nije bilo ni potrebe za njim unatoč tome što je međunarodni terorizam bio glavna službena briga mnogo prije toga. Bez obzira na uobičajenu praksu u javnom diskursu i tisku da se govori o tome kako ova ili ona vlada žigosa ili označava određenu skupinu kao "terorističku", svako uvrštavanje na popis ili žigosanje samo po sebi ne postiže ništa u borbi protiv takvih skupina ili smanjenju terorizma.
Zakon o borbi protiv terorizma i učinkovitoj smrtnoj kazni iz 1996. stvorio je američki FTO popis iz vrlo specifičnog praktičnog razloga. Ostalim odredbama tog zakona prvi je put kriminalizirano pružanje materijalne potpore stranim terorističkim organizacijama. Kako bi se kazneni progon prema ovom statutu omogućio, trebao je postojati precizan način definiranja onoga što čini stranu terorističku organizaciju. Otuda i stvaranje liste.
Zakonom iz 1996. ustanovljena je procedura u kojoj različiti odjeli i agencije uključeni sudjeluju u dugotrajnom procesu pregleda kako bi se ispitalo koje skupine treba staviti na popis FTO-a. Zakon propisuje kriterije za reviziju, koji u osnovi glase da grupa mora biti prepoznatljiva organizacija koja je strana i bavi se terorizmom koji na neki način utječe na interese SAD-a. Proces pregleda bio je temeljit i naporan, uključujući pripremu detaljnih "administrativnih zapisa" koji okupljaju dostupne informacije o svakoj skupini koja se ispituje. Državni tajnik donosi konačne odluke o stavljanju na popis ili uklanjanju s popisa.
Bilo je određenih političkih manipulacija popisom, iako se radilo o zadržavanju ili micanju skupine s popisa, a ne stavljanju na njega. Najistaknutiji slučaj ovoga uključivao je iranski kult i terorističku skupinu poznatu kao Mojahedin-e Khalq, koju je državna tajnica Hillary Clinton uklonila s liste 2012. Skupina, koja je ubijala američke građane u terorističkim napadima i očito je ispunila kriterije da bude na popis FTO-a, nije promijenio svoje crte. Umjesto toga, uklanjanje s popisa bio je odgovor na dugotrajnu i dobro financiranu lobističku kampanju grupe za pridobijanje naklonosti u Washingtonu, a posebno među članovima Kongresa.
Kongresno nametnuto uvrštavanje Muslimanskog bratstva na popis bilo bi prvi put da takva politizacija uključuje stavljanje organizacije na popis FTO-a umjesto skidanja s njega. To bi također bilo prvi put da je neka skupina uvrštena na popis ne zbog terorističkih aktivnosti, već zbog nesklonosti njihovoj ideologiji.
Takvo nametanje Kongresa bilo bi politički završetak dobro uspostavljenog procesa za primjenu najbolje moguće stručnosti i informacija na pitanje ispunjava li skupina kriterije prema zakonu koji uređuje FTO popis. Takav potez dodatno bi smanjio vjerodostojnost onoga što američka vlada govori o terorizmu u očima stranaca i dao bi sadržaj optužbama da je velik dio onoga što Sjedinjene Države nazivaju protivljenjem terorizmu zapravo samo protivljenje politici i ideologijama koje ne favoriziraju.
Uglavnom politički, ne nasilni
Muslimansko bratstvo je pretežno egipatska organizacija koja seže u dvadesete godine prošlog stoljeća. Njegovo osnivanje djelomično je bilo odgovor na pad Otomanskog Carstva i na militantni sekularizam Ataturka i njegovo ukidanje kalifata sa sjedištem u Istanbulu. Veći dio svoje moderne povijesti u Egiptu, Bratstvo je bilo glavna miroljubiva manifestacija političkog islama.
Egipatski predsjednik Mohamed Morsi na sastanku s američkom državnom tajnicom Hillary Clinton u srpnju 2012. Morsi, vođa Muslimanskog bratstva, zatvoren je nakon vojnog udara u Egiptu 2013. godine. (fotografija američke vlade)
Tijekom vladavine Hosnija Mubaraka, Bratstvo je bilo službeno zabranjeno, ali u praksi tolerirano, dopušteno im je kandidirati se za položaje kao neovisni ili pod oznakom neke druge stranke. Razmjeri popularne potpore Bratstva pokazali su se nakon Mubarakova pada, kada je na slobodnim izborima vođa Bratstva, Mohamed Morsi, izabran za predsjednika. Egipatski vojni udar 2013. započeo je oštro slamanje koje je bilo usmjereno na političke slobode općenito, ali posebno na Muslimansko bratstvo.
Oblici i prakse ogranaka Bratstva izvan Egipta ovisili su o stupnju političke slobode na svakom mjestu. U Jordanu je, na primjer, organizacija imala nešto slobodniji status od Egipatskog bratstva pod Mubarakom. Grupa u Jordanu vodi kandidate i osvaja parlamentarna mjesta pod vlastitom stranačkom etiketom Bratstva, Frontom islamske akcije. Gdje nema političke slobode, razvija se nešto drugačije. Na palestinskim teritorijima, na primjer, ta je evolucija uključivala stvaranje Hamasa (koji ima svoje mjesto na američkom FTO popisu).
Navika da se prethodne veze s Muslimanskim bratstvom vide u nasilnim i ekstremnim aktivnostima drugih skupina zanemaruje kako je sudjelovanje u tim skupinama, a posebice korištenje terorizma, odbacivanje mirnog, postupnog puta Bratstva. Takve skupine su neprijatelji, a ne izdanci ili produžeci Bratstva. Skupine koje su terorizirale Egipat 1990-ih izričito su se protivile Bratstvu i smatrale da su njegovi miroljubivi putovi bespomoćni. Vođa jedne od tih skupina, Ayman al-Zawahiri, sada je vođa Al Qaide.
Ludost potiskivanja
Temeljna pogreška u suzbijanju grupa kao što je Bratstvo, ili zapravo odobravanju takvog suzbijanja korakom kao što je zakon Cruz-Diaz, je da zatvaranje miroljubivih kanala za izražavanje političkog islama pomiče više ljudi u nasilne kanale. Vidjeli smo kako se ovaj proces odvija u Egiptu od državnog udara, s grubim postupcima vojnog moćnika Abdula Fataha al-Sisija koje je izravno pratio porast terorističkog nasilja u Egiptu.
Vođa Al-Qaide Ayman Al-Zawahiri.
Nesretna lekcija koju su naučili mnogi mladići s islamističkim sklonostima je da su sve te godine strpljenja od strane Bratstva bile uzaludne. Pouka je da samo nasilan put ima šanse za uspjeh.
Novouvedeno zakonodavstvo je loše ne samo kao politizacija protuterorizma nego i kao kontraproduktivan pristup posebice islamističkom terorizmu. Također su žalosni pokazatelji da je ovaj pristup postao dio smjera nove administracije. Uznemirujući dio ovotjednog svjedočenja kandidata za državnog tajnika, Rexa Tillersona, bilo je njegovo besprijekorno miješanje Muslimanskog bratstva s “drugim agentima radikalnog islama, poput Al-Qaide”.
Vjerojatno će biti još štetniji učvršćivanje neselektivne islamofobije u središtu odlučivanja o nacionalnoj sigurnosti u Bijeloj kući.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Najnoviji je autor Zašto Amerika pogrešno razumije svijet. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
MB se tijekom svog postojanja bavio terorizmom. Neki ogranci su teroristički (kao sirijski ogranak do 1982. i nakon 2011.), dok su drugi apstinenti, barem pro forma. Egipatski MB nije bio otvoreno teroristički tijekom svog mandata na vlasti pod Morsijem. Međutim, Morsi je za guvernera Luxora imenovao terorističkog bossa Gamaa al Islamiyya koji je zapovijedao masakrom u Luxoru 1997. godine. Hamas, otvoreno teroristička organizacija, službeno je dio MB-a. Drugim riječima, cijeli ovaj članak je jednostavno hrpa oportunističkog brbljanja.
čitati
readpostovi
I tada sam mislio da je ovo ozbiljna publikacija. '...islamofobni računi,...' svatko tko koristi neriječ islamofobičan pokazuje da ne razumije ništa o temi o kojoj raspravlja. To je vjerski ekvivalent glazbenog izraza EDM. Fobija je iracionalan strah, nema ničeg iracionalnog u strahu od islama. Oni s bilo kakvim znanjem o ovoj temi, poput jordanske kraljice, koriste termin muslimanofob. Otprilike jedina legitimna upotreba riječi dolazi iz ovog citata, 'Islamofobija je riječ koju su stvorili fašisti i koriste je kukavice da manipuliraju moronima.' Nisam siguran tko je to izvorno rekao, ali je izvrsno.
gospodine Heron,
Prema wikipediji
“Islamofobija ili muslimanofobija (pogledajte odjeljak “Uvjeti” za srodne termine) odnosi se na strah, predrasude, mržnju ili nesklonost usmjerenu protiv islama ili muslimana, ili prema islamskoj politici ili kulturi.[1][2][3]”
https://en.wikipedia.org/wiki/Islamophobia
Vijeće za američke islamske odnose također se poziva na izraz:
islamofobija:
http://www.islamophobia.org/islamophobic-individuals.html
Čini se da je domet imati strah od vjere “islam” ili sljedbenika te vjere, “muslimana”. Masovna histerija kojoj svjedočimo također je, IMO, smiješna……
pa eto ga….
Živjeli
Htjela sam reći da postoji razlika između islamofobije i muslimanofobije.
Da citiram vezu koju ste dali na Wikipediji:
Postoji niz drugih mogućih izraza koji se odnose na negativna osjećanja i stavove prema islamu i muslimanima, kao što su antimuslimanstvo, netolerancija prema muslimanima, antimuslimanske predrasude, antimuslimanska netrpeljivost, mržnja prema muslimanima, antiislamizam, muslimanofobija, demonizacija islama, odnosno demonizacija muslimana. U njemačkom se koriste Islamophobie (strah) i Islamfeindlichkeit (neprijateljstvo). Skandinavski izraz Muslimhat doslovno znači 'mržnja prema muslimanima'
Wikipedia jasno razdvaja to dvoje, što je upravo ono što sam ja učinio, predlažem da se oni, poput autora članka i vas, koji ne mogu razlikovati između racionalnog straha od političkog islama i iracionalnog straha od muslimana, bolje upoznaju s tematiku ili potpuno odustati.
Što se tiče CAIR-a koji koristi izraz islamofobija, tadašnji predsjednik - jer pretpostavljam da žena ne bi mogla raditi ovaj posao - savršeno sažima moj problem s političkim islamom i zašto je fobija pogrešna riječ jer je moj strah posve racionalan. ”…Predsjedatelj CAIR-a, Omar M. Ahmad, srpanj 1998., “Islam nije u Americi da bude jednak bilo kojoj drugoj vjeri, već da postane dominantan. Kuran . . . trebao biti najviši autoritet u Americi, a islam jedina prihvaćena religija na zemlji…”
Imam problem s tim stavom. Ne mislim da je to razumno ili zdravo u bilo kojem društvu. Ne želim biti pod dominacijom bilo koje religije.
Živjeli i vi.
Molim vas, objasnite kako postoji strah od jedne od najvećih religija na planetu, koja uči da “Ubiti jednu osobu je kao da ste ubili cijeli svijet, ali spasiti čak i jedan život je kao da ste spasili cijeli svijet “, i „neće biti prisile u pitanjima vjere”, je racionalan.
Pretpostavljam da, poput većine ljudi s fobijama, nemate ni najmanjeg razumijevanja čega se bojite. (Potpuno otkrivanje, ja nisam musliman, samo sam poznavao mnoge, a s nekoliko sam bio dobar prijatelj.)
Možda biste trebali ponovno pročitati što sam napisao. Da ste zaista potrošili vrijeme na čitanje, i što je još važnije, shvatili biste da sam napravio razliku između islama i muslimana. Nisu svi muslimani islamisti. Moj računovođa je musliman, ali sasvim sigurno nije islamist.
Rekao bih da ja vjerojatno imam mnogo više iskustva s islamom od tebe. Živio sam i predavao 23 godine u istočnom Londonu, živio sam u Kuvajtu, putovao u Maroko, Egipat, Tursku, UAE i Siriju.
Neću gubiti vrijeme citirajući razne tekstove iz Kur'ana o pokolju nevjernika jer su brojni i raznoliki kao što su u Bibliji. Ako želite, možete dobro potražiti još citata o ljubavi.
Moj ti je savjet, učini svijetu uslugu i zaputi se u Raqqu i porazgovaraj s IS-om, oni će ti razjasniti stvar. Ali, ne zaboravite, nije osobno što ubijaju mnogo više muslimana nego nemuslimana. 13 zemalja u kojima je ateizam kažnjiv smrću, 14 ako uključite kalifat. Što mislite što je zajedničko tih 13 zemalja?
Nemam ništa protiv nekih samoproglašenih radikalnih muslimana, volim pisanje Mone Eltahawy.
Cijenim promišljeni esej Paula Pilara. Ovdje u Teksasu, mnogi od nas prihvaćaju da je Ted Cruz idiot koji je osvojio svoje mjesto u Senatu ulaskom na predizbore u godini kada se očekivao mali odaziv i imao je sreće. Sada je on samo dio neobičnog krajolika.
On je oportunist. I očito nema srama.
Čini se da se političko njihalo snažno zanjihalo do mjesta gdje ideologija i oportunizam pobjeđuju razum, pravdu i poštenje.
Korištenje nomenklature “Terorista” za stvaranje 'neprijatelja' od čitave tkanine za političku korist postalo je uobičajeno s nesretnim neželjenim posljedicama, kako ističe gospodin Pillar.
Radije bih da pogledamo korištenje zakona o kaznenom pravosuđu za rješavanje svih zločina umjesto da neke nazivamo "terorističkim činovima", a druge uobičajenim imenom koje policija koristi za definiranje raznih zločina.
Ubojstvo je ubojstvo bilo da je počinjeno bombom ili nečim drugim.
Nazovimo to tako i postupajmo s tim u skladu s tim.
'Terorizam' je zaživio vlastitim životom na putu gdje se koristi za propagandu i širenje straha i političku manipulaciju.
Šijanje straha protiv muslimana je pogrešno i opasno.
Zvuči kao da je g. Pillar dao sve od sebe kako bi pošteno riješio tko je na popisu ili izvan njega što je bolje mogao dok je služio.
Međutim, naša vlada ne bi trebala sastavljati popise. Ali treba se baviti zločinima unutar kaznenopravnog sustava.
samo kažem…..
Erdogan je zagovornik MB-a. Možda se ovaj dodatak na listi ovaj put odnosi na Erdogana.
Po mom mišljenju, ovu temu gledamo iz krivog smjera, a veliki dio problema je zabluda da je ekstremistička teroristička prijetnja SAD-u još uvijek isključivo ili čak pretežno u inozemstvu ili FTO-u, kako kaže umirovljeni analitičar CIA-e Paul R. Pillar vidi svijet. Ali prava je činjenica da su naši najprožimajući neprijatelji već na našim granicama i ne trebaju im upute FTO-a da bi djelovali. I dalje vjerujemo da je to slučaj, ali se varamo, pogotovo što dalje ulazimo u 21. stoljeće. Koliko je ne-američkih državljana/stanovnika uhićeno zbog terorističkih napada ili zavjera na SAD u proteklih 8 godina? Vjerojatno ih možete nabrojati na prste jedne ruke. Potreban nam je rat ideja – ali figure establišmenta usredotočene na isključivo “strane” prijetnje, a ne na ekstremističke ideologije, to ne shvaćaju. Potrebna nam je velika promjena perspektive u SAD-u prije nego što previše Amerikanaca plati cijenu ovog sljepila.
Hmm, tvoje mišljenje o MB-u, vjerujem da se drži u uskim krugovima – zanimljivo?
Iz mog razumijevanja Sirije, prikupljenog iz “Prljavog rata protiv Sirije” Tima Andersona, Muslimansko bratstvo je napadalo sirijsku sekularnu vladu još 1950-ih. Možda nisu u vijestima, zasjenjeni Al Qaidom i ISIS-om, i možda su imali neki politički uspjeh (nakratko) u Egiptu, ali sigurno se kvalificiraju kao "teroristi".
MUSLIMANSKO BRATSTVO I SIRIJA
Hvala Tedu Tripu što je napravio bitnu "domaću zadaću". Tima Andersona
knjiga, PRLJAVI RAT SA SIRIJOM” (2016.) ključno je štivo.
Sa stajališta sekularne sirijske vlade, Muslimansko bratstvo
je teroristička organizacija jer je u Siriji nasilna.
Posebna ocjena Muslimanskog bratstva u kontekstu
Palestine može imati drugačije rezultate. Primarna razlika bi
biti ugnjetavanje cionističke vlade (vidi Thomas Suarez,
STANJE TERORA, 2017).
— Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Doista je vrlo jednostavno. Svijet se sastoji od dobrih i loših. Dobrote su SAD (naravno, neizostavne, a ne samo iznimne), i sve njegove najbolje stvari. Loši su ostali. (Ili si s nama ili si protiv nas). Ako nemamo popise, ne znamo u kojoj smo momčadi. Izbjegava zabunu! Dakle, Cruz i Diaz-Balart nam svima čine uslugu. Ako nismo na popisu loših, znamo da smo dobri (barem neko vrijeme). Vidiš Gadafija. Sadam, Morsi i onaj Sirijac nisu znali na kojoj su listi i zbunili su se. Teret će sada biti na Cruzu i ostalima da popis ažuriraju. U današnje elektroničko doba, to bi trebalo biti jednostavno i pravovremeno.
Ups! Skoro sam zaboravio da bi Putin mogao hakirati popise. Nadam se da će njihov prijedlog zakona to uzeti u obzir. Možda bi Cruz i ostali trebali delegirati CIA-i zadatak održavanja popisa aktualnim. Zatim bi mogli hakirati lažni popis u Putinov iPad, kako bi ga dovraga zbunili.
Zabavno, zar ne?
Ne znam ništa o Muslimanskom bratstvu, ali moj zadani stav je da ako Kanađanin Ted Cruz nešto zagovara, sigurnije je automatski zauzeti suprotan stav do daljnjega.
To je samo "svaki muslimanski neprijatelj Izraela je terorist."
Zakon koji su predstavili senator Ted Cruz, R-Texas, i zastupnik Mario Diaz-Balart, R-Florida, da se Muslimansko bratstvo označi stranom terorističkom organizacijom (FTO) je vrijedan žaljenja iz više točaka.
Vjerojatno se više moramo bojati ljudi poput Ted Cruza i Maria Diaz-Balarta i njihovih političkih suradnika nego Muslimanskog bratstva.
Evo zanimljivog pogleda na to kako osoba završi na američkom popisu terorista:
http://viableopposition.blogspot.ca/2016/09/americas-terrorist-watchlist.html
Neki od istih igrača koji su dali pogrešne informacije koje su dovele do beskrajnog sukoba u Iraku još uvijek su odgovorni za osiguranje američkog sigurnosnog aparata.
Ovo je bio vrlo zbunjujući članak, dok nisam pročitao biografiju autora. i shvatio da čitam lažne vijesti.
Muslimansko bratstvo je instrument kojim CIA destabilizira sekularne vlade na Bliskom istoku i napada Rusiju.
Pokvaren sat je točan dva puta dnevno, iu ovom slučaju se slažem sa senatorom Cruzom.
U pravu ste, ali Cruz to najvjerojatnije ne izvodi iz istih razloga iz kojih vi (ili ja) možda mislite da pripada tom popisu.
MB, iako vrlo stara imovina CIA-e, okaljan je nakon neuspjeha u održavanju vlasti u Egiptu, neuspjeha arapskog "proljeća"[sic; Sting], poraz u Siriji (gdje su MB elementi (pod više naziva, koji se mijenjaju tjedno) ubacili u Siriju od strane SAD-a i njegovih saveznika).
MB još uvijek može biti korisna prednost, stavljajući ga na popis koji se može koristiti desetljećima kao izvor i inspiracija izgovora za više neokonzerviranih akcija i zakonodavstva.
Nema gubitka ni s druge strane, nema manjka mašte i resursa da se dočaraju nove organizacije (ili uskrsnu stare) da se popuni njihova praznina.
Na kraju, samo bih želio dodati da za mene Paul R. Pillar rijetko piše nešto što nije sumnjivo. Uvijek sam ga čitao s velikim oprezom i krajnje kritičkim očima.
Jednako loša je i lista 'državnih sponzora terorizma' koja ima desetak članova što je u biti lista zemalja koje nam se ne sviđaju. Ne možete čak ni dati koherentan argument za više od jedne ili dvije od ovih zemalja. Problem je u tome što kad se neka zemlja nađe na popisu, bio bi potreban državni tajnik s mjedenim mudima da ih ukloni čak i ako je očito da ne pripadaju na popis.
U redu, ne volimo Kubu i Sjevernu Koreju, ali koje terorističke skupine one sponzoriraju? Ali ako ih uklonite s popisa, Majmuni urlikači će reći da nagrađujete loše ponašanje i da ne dobivate ništa zauzvrat.
Zašto je Sirija na listi? Navodno su pomagali Al Qaidi u Iraku, ali to je bila gomila znate već čega. Sirija se trenutno bori protiv ostataka Al Qaede u Iraku zubima i noktima za opstanak, dok mi dajemo oružje pobunjenicima koji su povezani s AQI-jem. Hmm… možda bismo se trebali staviti na popis. Pravi razlog je to što su u dobrim odnosima s Iranom i svatko tko dobije pomoć od Irana je meta istrebljenja, što je psihotično.
Problem s ovim popisom je što ima pravne zavrzlame. Trebalo bi ga potpuno ukinuti. Ako imamo govedinu s određenom zemljom, onda se još uvijek možemo nositi s njima, a da nismo zakonski ograničeni ovom monstruoznošću popisa.
Kada će IDF (izraelske “obrambene” snage) biti priznate kao teroristička organizacija? Iz nekog razloga, Iran se naziva "državnim zagovornikom terorizma" kada podržava pokrete otpora kao što je Hamas u Gazi koji se bori protiv ilegalnih napada IDF-a na njegovoj preostaloj zemlji, dok se Izrael nikada ne može pozvati na red zbog teroriziranja cijele populacije u ZB , anektirao (ilegalno) Istočni Jeruzalem, ili nadlijećući i napadajući Libanon i okupiranu Sirijsku Golansku visoravan.
Riječ terorizam je postala besmislena - čak i vojnike napadače SAD tako nazivaju ako su vojnici njihovi.
Prava prijetnja anglo-američkoj hegemoniji na Bliskom istoku je sekularni arapski republikanizam, koji je anatema za salafističko Saudijsko kraljevstvo. Saudijska kraljevska obitelj vlada kraljevstvom prema strogom šerijatskom kodeksu kojeg se svi trebaju pridržavati, osim onih koji putuju u inozemstvo uživajući u divljim ženama, glazbi i drogama. Nekažnjeno se igra bezbrižno na zapadnim ulicama u superautomobilima od milijun dolara.
Kad bi cijela Arabija postala sekularna federacija javno upravljanih demokratskih država, one bi i dalje prodavale Europi i Americi onoliko nafte koliko mogu podnijeti.