Zaokret Zapada prema represiji

Dijeljenja

“Liberalne demokracije” Zapada prolaze kroz pomak prema represiji s novim inicijativama za špijuniranje građana i kažnjavanje zviždača koji razotkrivaju zlouporabe vlade, primjećuje bivša britanska obavještajna časnica Annie Machon.

Annie Machon

Oprosti mi “neslavno tečan francuski” ali izraz "pour podsticaj les autres” – referenca na pogubljenje jedne moćne osobe kako bi poslala poruku drugima – čini se da je izgubila svoju poznatu ironičnu kvalitetu. Čini se da američka vlada globalno plaća velike novce ljudima kako bi ih potaknula da razotkriju zločine svojih poslodavaca, ali samo ako rade za banke i druge financijske institucije – za razliku od recimo rada za vladu i njezine obavještajne agencije .

Već nekoliko godina sam svjestan da je američka vlada 2010. pokrenula zakon pod nazivom Dodd-Frankov zakon koji je osmišljen kako bi potaknuo ljude zaposlene u međunarodnoj financijskoj zajednici da prijave zlouporabu Komisiji za vrijednosne papire i burzu (SEC), u zamjenu za a znatan postotak nadoknađenog novca.

Pečat Agencije za nacionalnu sigurnost

Pečat Agencije za nacionalnu sigurnost

Čini se da je ovaj zakon proizveo a posao u procvatu za takve visokoumne “zviždače” – ako bi to mogao biti točan izraz za takve radnje. Oni su slavljeni i mogu dobiti isplate od više milijuna dolara, najnoviji (neimenovani) izvor dobio 20 milijuna dolara.

Ova američka inicijativa nije samo potencijalna korist za građane SAD-a – ako pogledate sitna slova na dnu ove stranice, objave se šalju iz cijelog svijeta. Što je bez sumnje za javno dobro, posebno nakon globalne financijske krize 2008. i posljedica koje su nas sve pogodile. Trebamo više jasnoće o tajanstvenim bankarskim praksama kasina koje su dovele do bankrota čitave zemlje i trebamo pravdu.

Ali američka vlada šalje brojne kontradiktorne poruke onima u drugim područjima rada koji bi također mogli biti zabrinuti oko zakonitosti postupaka njihovih organizacija koje bi mogle imati jednak ili čak teži utjecaj na živote njihovih bližnjih.

Suprotstavljene pravne obveze

Ako radite u financijama bilo gdje u svijetu i uočite nepravilnosti, očito je vaša zakonska dužnost prijaviti ih putem odgovarajućih kanala i zatim brojati dolare dok pritječu kao nagradu. Tolika je moć globalizacije, ili barem američke samoproglašene uloge globalnog hegemona.

Zviždači u Stasiju. LR je Coleen Rowley, Annie Machon, William Binney, Elizabeth Murray, David MacMichael, Jesselyn Radack, Sander Venema (SAA-in webmaster), Todd Pierce, Tom Drake. (Fotografija: Niels Ladefoged)

Zviždači posjećuju staro sjedište Stasija u Istočnoj Njemačkoj. LR: Coleen Rowley, Annie Machon, William Binney, Elizabeth Murray, David MacMichael, Jesselyn Radack, Sander Venema (SAA-in webmaster), Todd Pierce, Tom Drake. (Fotografija: Niels Ladefoged)

Međutim, ako slučajno radite unutar američke vlade, njezinih obavještajnih agencija ili njezine vojske, prema uvjetima američkog ustava, čini se da također imate svečanu dužnost pod zakletvom prijaviti nezakonitosti koje krše Ustav prolazeći kroz službeno određene kanale i nadajući se da je reforma rezultat.

No, iz svih novijih primjera, čini se da se za takve domoljubne akcije vraški malo zahvaljuje. Uzmi slučaj Thomasa Drakea, bivši viši rukovoditelj Agencije za nacionalnu sigurnost koji je 2007. izašao u javnost o rasipništvu i bezobzirnom trošenju unutar agencije, kao Pisao sam davne 2011. Prije nego što je to učinio, Drake je prošao sve propisane puteve za takva otkrivanja, do i uključujući kongresni odbor.

Unatoč svemu tome, Drakea je iznenada ugrabio FBI siloviti napad u svitanje i prijeti mu kazna od 35 godina zatvora. On je (prema zastrašujućem američkom sustavu nagodbe) prihvatio prekršajnu osudu kako bi izbjegao užase saveznih optužbi, rezultirajućim gubitkom svih svojih građanskih prava i mogućih 35 godina zatvora. Ipak je, naravno, izgubio posao, besprijekornu profesionalnu reputaciju i cijeli svoj način života.

Bio je dio NSA grupe u kojoj je bio i William Binney, bivši tehnički direktor NSA-e, te njegovi kolege zviždači Kirk Wiebe, Ed Loumis i Diane Roark. Ovi hrabri ljudi razvili su elektronički program masovnog nadzora tzv Končić koji bi se mogao usredotočiti na one ljude koji su bili istinski od sigurnosnog interesa i vrijedni ciljanja, program koji bi bio relativno jeftin, koštao bi samo 1.4 milijuna dolara i bio bi u skladu s odredbama Ustava. Prema Binneyju, to je potencijalno moglo zaustaviti 9. rujna i sve popratne užase..

Umjesto toga, čini se da je nadolazeća neokonzervativna vlada Georgea W. Busha 2000. godine počešala birokratska leđa i zatražila političke usluge, te je razvijen još jedan program pod nazivom Trail Blazer, u skladu s $ 1.2 milijardi – i koja je špijunirala sve diljem Amerike (kao i ostatka svijeta) i time prekršila, u najmanju ruku, odredbe Ustava.

Još Bill Binney je i dalje bio podvrgnut raciji FBI SWAT tima - izvučen je iz tuša rano jednog jutra pod prijetnjom pištoljem. Sve je to dobro dokumentirano u izvrsnom filmu”Dobar Amerikanac” i preporučam gledanje.

Da je tretman financijskih zviždača bio na snazi ​​za zviždače nacionalne sigurnosti, Binney bi dobio isplatu od milijuna dolara za zaštitu prava svojih sugrađana i za uštedu američkih poreznih obveznika više od milijardu dolara. Ali, naravno, Binneyjevo zviždanje nije bilo u dugoročnim poslovnim interesima sada već globalnog nadzora Državne nacionalne sigurnosti.

Eisenhowerovo upozorenje

Predsjednik Dwight Eisenhower, u svom pozdravni govor 1961. upozorio na subverzivne interese “vojno-industrijskog” kompleksa. To se čini tako neobično sada kada se suočavamo s steroidima pumpanom, globaliziranom vojnom nadzornom industrijom koja će učiniti sve da zaštiti svoje interese. Dakle, umjesto da se moćni ljudi s dobrim vezama drže odgovornima za podmetanje i špijuniranje američkog naroda, slomljeni su principijelni zviždači - "pour podsticaj les autres."

Predsjednik Dwight Eisenhower održao je svoju oproštajnu adresu Jan. 17, 1961.

Predsjednik Dwight Eisenhower održao je svoju oproštajnu adresu Jan. 17, 1961.

Postoje još nečuveniji slučajevi Chelsea (bivši Bradley) Manning i Edwarda Snowdena. Prvi je, kao što se možda sjećate, bivši vojnik američke vojske koji trenutačno služi 35 godina vojni zatvor za razotkrivanje američkih ratnih zločina. Ona je najočitija žrtva odlazećeg predsjednika Obame rat protiv zviždača i sigurno zaslužuje njegovu pretpostavljenu odlazno pomilovanje.

Potonji, trenutno zaglavljen u Rusiji na putu iz Hong Konga u politički azil u Ekvadoru je, po mom mišljenju i kao što sam već rekao, najznačajniji zviždač u modernoj povijesti. Ali dobiva malo zahvala - doista dolazeći imenovani u Trumpovoj administraciji su u prošlosti pozivali na uvođenje smrtne kazne na Snowdena.

Dakle, sve ovo je "prekrasno izvanredno ohrabrenje" za one koji su u javnoj službi u SAD-u - ne. Radite za banku i anonimno cinkarite –ka-ching! Raditi za vladu i puhati u zviždaljke – 30 i više godina zatvora ili gore. Hmmm.

Ako novoizabrani predsjednik Donald Trump ozbiljno želi "isušiti močvaru", onda bi možda mogao uvesti neke ozbiljne i značajne mjere zaštite zviždača u javnoj službi, umjesto da progoni takve domoljube.

Uostalom, takve mjere bile bi dobitna situacija, kao što sam i ja rekao mnogo puta prije – ispravan i istinski odgovoran kanal na koji se mogu obratiti potencijalni zviždači, u očekivanju da će njihova zabrinutost biti pravilno saslušana i istražena.

Na taj način obavještajne agencije mogu postati istinski odgovorne, izoštriti svoju igru, izbjeći financijske skandale i bolje zaštititi javnost; a zviždači ne trebaju uništiti svoje živote, izgubiti posao, suočiti se sa zatvorskom kaznom ili nečim nečim.

Uostalom, gdje se svjedoči o najgnusnijim zločinima? Naravno, bankarski zločini utječu na gospodarstvo i uništavaju živote radnih ljudi; ali obavještajne agencije izvan kontrole koje otimaju, muče i ubijaju ljude diljem svijeta, radeći u tajnosti, zapravo kraj živi.

Zapadna represija

Sve što je rečeno, druge zapadne liberalne demokracije sigurno su manje drakonske od SAD-a, zar ne? Pa, nažalost ne. Uzmimo Ujedinjeno Kraljevstvo, zemlju koja je još uvijek opčinjena glamuroznim mitom o Jamesu Bondu, iu kojoj je tijekom posljednjih nekoliko desetljeća bilo više obavještajnih zviždača iz agencija – no svi su se automatski suočili sa zatvorom.

Bivši suradnik Agencije za nacionalnu sigurnost Edward Snowden. (Fotografija: The Guardian)

Bivši suradnik Agencije za nacionalnu sigurnost Edward Snowden. (Fotografija: The Guardian)

Zapravo, čini se da je potiskivanje obavještajnih, diplomatskih i vojnih zviždača u Velikoj Britaniji djelovalo kao primjer drugim zemljama u tome kako gušite etičko neslaganje iznutra.

Naravno, zatvorske kazne za takvo zviždanje nisu tako drakonske prema Zakonu o službenim tajnama Ujedinjenog Kraljevstva (1989.) kao anakronom američkom Zakonu o špijunaži (1917.). Ali jasna svijetla linija protiv BILO KAKVOG otkrivanja jednako je zagušljiva.

U Velikoj Britaniji, zemlji u kojoj obavještajne agencije imaju posljednje 17 godine bilo ilegalno prostituirajući se promicati interese strane zemlje (SAD), to je jednostavno neprihvatljivo. Pogotovo jer je Ujedinjeno Kraljevstvo upravo donijelo zakon Zakon o istražnim ovlastima (2016.), Koji legalizira svu tu dotad ilegalnu djelatnost i doista proširuje hakerske moći države. (Ovaj zakon je stupio na snagu stručne savjete.)

Što je još više zabrinjavajuće, ultraliberalna Norveška, koja je planula a miran i humanistički trag u svom odgovoru na ubojite bijelačke nadmoći terorističkih napada Andersa Breivika prije pet godina, sada je predložio a drakonski zakon o nadzoru.

I Njemačka – zemlja užasnuta Snowdenovim otkrićima 2013. koja su potaknula sjećanja na nadzorne ovlasti Gestapoa i Stasija prošlog stoljeća – također je upravo proširio ovlasti nadzora svojih obavještajnih agencija.

Usprkos svemu ovome, čini se da nikad nije bilo veće potrebe za obavještajnim zviždačima diljem zapadnog svijeta. Ipak, čini se da ponovno postoji jedan standard za financijsko zviždanje, zajedno s izdašnim financijskim nagradama.

Ali za zviždače u obavještajnom svijetu, za one Jadni prokleti zviždači, to je kazneni progon i progon kao i obično, unatoč činjenici da oni možda doista služe najdubljim javnim interesima – slobodi, privatnosti i mogućnosti da se stoga ima funkcionalna demokracija.

Kao uvijek - plus ça change, plus c'est la même chose. Dakle, natrag na moj tečni francuski, spomenut na početku: svi smo, čini se, još uvijek zaglibljeni u sranje.

Annie Machon bivša je obavještajna službenica britanske sigurnosne službe MI5 (američki pandan je FBI).

11 komentara za “Zaokret Zapada prema represiji"

  1. Daniel Platt
    Studenog 29, 2016 na 09: 25

    Dobro, osim što ne prihvaćam neozbiljan argument da se britanske obavještajne agencije "prostituiraju" prema SAD-u. Činjenica je da se masovni nadzor provodi u službi neokonskih politika koje su potekle iz Ujedinjenog Kraljevstva, a koje su obilježje britanskog imperijalizma (koji je privatiziran i preimenovan u “globalizam”). SAD samo djeluje kao vojni izvršitelj britanske geopolitike.

  2. Brad Benson
    Studenog 28, 2016 na 19: 59

    Tehnički gledano, glavni inspektor(i) bi trebali ispuniti ovu ulogu u svakoj saveznoj agenciji. Zviždač bi im trebao predati malverzacije, a oni bi trebali samostalno istražiti stvar. Umjesto toga, IG-ovi postaju sredstvo odmazde zviždača i pomažu agencijama u zataškavanju ozbiljnih kaznenih djela.

    Znam. Bio sam zviždač.

    • Sam F
      Studenog 29, 2016 na 07: 49

      Čini se vjerojatnim da IG-ovi nemaju dovoljno ovlasti ili neovisnosti o najvišem administratoru agencije, stoga moj prijedlog o više glavnih administratora za svaku agenciju, možda po jedan iz svake savezne podružnice. Kongres bi mogao imenovati inspektore (ili jednog od tri agencijska administratora) koji bi nadzirali da li se namjera zakona provodi u izvršnoj vlasti. Tim bi se morao složiti oko stvari kao što su kazneni progon zviždača i politike ili tajni projekti koji dovode u pitanje namjeru zakona ili Ustava.

      Naravno, niti jedan mehanizam interne regulacije neće dobro funkcionirati tamo gdje sve tri federalne vlasti kontrolira oligarhija, koju prvo treba eliminirati.

  3. Brad Owen
    Studenog 28, 2016 na 05: 24

    Sve te iste represivne promjene u naizgled odvojenim i različitim, suverenim zemljama otprilike u isto vrijeme, i ne bismo trebali sumnjati da neko koordinirajuće tijelo to dogovara poput dirigenta koji vodi orkestar??…i, BTW, NIŠTA od ovoga je u interesu 99% onih koji čine STVARNE nacije uključene u ove represivne promjene politika. Bilderberg netko? OVO je razlog zašto koristim izraz Transnacionalni, IMPERIJALNI interesi (TNII) da opišem krivce uključene u ove smicalice, a ONI imaju vrlo staro i "slavno" porijeklo. Oni su STOLJEĆIMA ugrađeni u europsko društvo, čekajući svoje vrijeme kada im Imperij uzvrati udarac. ONI su prešli ocean u američka društva na sjever i jug, odmah iza konkvistadora, trapera, ljudi s križevima, hodočasnika i plantažera. ONI vide Suverene nacije kao SVOJE puke provincije u SVOM Carstvu. ONI nikada nisu otišli sa svim revolucijama i oslobodilačkim ratovima (od NJIHOVE gušeće Nevidljive ruke). I ONI ponovno stežu SVOJ stisak nad narodima. Rat između Suverene Republike i Globalnog Carstva nastavlja se…

  4. Sam F
    Studenog 27, 2016 na 20: 23

    Jedno od rješenja moglo bi biti uspostavljanje internih kontrola i ravnoteže, tako da neki dio najviše razine barem razumije nedostatke tajnih akcija i ima moć ublažiti prekoračenje od strane tajne agencije. Isto se odnosi i na ogranke savezne vlade SAD-a, čije međusobne "provjere i ravnoteže" nikada nisu funkcionirale jer ogranci imaju nerazmjerne i različite ovlasti.

    Ne bih očekivao da će se nagrade povezane s financijskim zviždačima primijeniti u obavještajnim poslovima, jer ne postoji quid pro quo za vladu, ali počasti su svakako u redu. Da sam ja predsjednik, kazneni progon američkih ratnih zločinaca uključivao bi davanje njihovih dvoraca velikim zviždačima, koji bi odmah bili oslobođeni.

    Osnovni problem je u tome što je Vlada SAD-a izvan kontrole, zarobljena od strane ekonomske oligarhije, i ne mari ni najmanje za interese naroda, već samo za privid. Poništavanje toga bez sile zahtijevalo bi prekoračenje izvršne vlasti kako bi se procesuirao Kongres i pravosuđe zbog koruptivnih utjecaja, privremeno davanje masovnih medija sveučilištima, održavanje novih izbora i zahtijevanje amandmana i zakona za zaštitu izbora i masovnih medija od novca. Vjerojatnije je da ćemo vidjeti patetičnih 40 – 80 godina propadanja isprekidanih recesijama i vojnim porazima imbecilnih ratnih huškača, sve dok ne budu previše diskreditirani, demoralizirani i uplašeni od stranih sila da bi se usuđivali na daljnje izopačenje tijeka povijesti. To će biti poraz za oligarhiju, ali pobjeda za narod, kojem će biti puno bolje ako se ta katastrofa ubrza.

    • Joe Tedesky
      Studenog 28, 2016 na 00: 07

      Sam F, taj zadnji odlomak tvog komentara uglavnom govori sve.

    • Brad Owen
      Studenog 28, 2016 na 05: 40

      Lord Zaštitnik Kraljevstva, koji ispravlja stvari, u duhu Društva Cincinnati (čije je implicirano značenje da, ako civilna vlada propadne, a mi ljudi više ne možemo držati našu Republiku u rukama, vojna sila ulazi u igru sačuvati i obnoviti ono što je stečeno u našoj Revoluciji). Moji puritanski okrugloglavi parlamentarni preci razumjeli bi što govorite.

      • Sam F
        Studenog 28, 2016 na 07: 34

        Opasnost je da se pretjerani izvršni direktor može uspostaviti poput Cromwella, ali u SAD-u ne bi mogao imati valjanu misiju osim obnove demokracije i trebao bi se povući u svoj vrt poput Washingtona i Cincinnatusa.

        • Brad Owen
          Studenog 28, 2016 na 08: 02

          To je očekivani ishod; povlačeći se na farmu poput Cincinnatusa (ovdje bismo trebali Georgea Washingtona, ili Abea Lincolna, ili generala Smedleyja Butlera, da stupe na dužnost. Oni bi mogli biti vani u drugom ili trećem rangu vlasti.). To je vrlo riskantan prijedlog, slažem se, a ovo su vremena blizu očajnih.

    • Studenog 30, 2016 na 09: 48

      Ali….ali……………..ali SAD uvijek govori o svojim kontrolama i ravnotežama u svojoj vladi? Može li to biti samo propaganda za kućnu potrošnju. Može li to biti samo još jedna iluzija te velike američke demokracije?

  5. Drew Hunkins
    Studenog 27, 2016 na 17: 56

    Prava represija traje zadnjih 30-ak godina s lokalnim policajcima po gradovima i mjestima diljem zemlje. Iz glave im je dosadno i nemaju puno posla, a ima ih puno. U konačnici pribjegavaju uznemiravanju ljudi zbog sitnih prekršaja. Pogledajte knjigu o dinamitu Christiana Parentija 'Lockdown America' za više o onome što opisujem.

Komentari su zatvoreni.