Strast iza Standing Rock Protesta

Policija je uhitila više od 140 američkih domorodaca i prosvjednika protiv zaštite okoliša koji su osporili naftovod u blizini rezervata Standing Rock Sioux u Sjevernoj Dakoti, projekt koji dira sirove živce vode i globalnog zatopljenja, izvještava Dennis J Bernstein.

Dennis J Bernstein

Višemjesečna borba za zaustavljanje naftovoda Dakota u blizini teritorija rezervata Standing Rock Sioux u Sjevernoj Dakoti podigla je strasti među indijanskim aktivistima i borcima za zaštitu okoliša koji su se sukobili s policijom pokušavajući potisnuti prosvjednike.

Kako bih objasnio intenzitet otpora, intervjuirao sam Billa Meansa, suosnivača Pokreta američkih Indijanaca (AIM) i predsjednika Međunarodnog vijeća Indijanaca, koji je podržao prosvjede protiv naftovoda u Sjevernoj Dakoti.

Krajem kolovoza, Vijeće ugovora udružilo je snage s lokalnim plemenima The Standing Rock Siouxa i apeliralo na Ujedinjene narode da posreduju i poduzmu službenu akciju u prilog njihovoj borbi protiv izgradnje naftovoda Dakota preko svetih indijanskih zemalja.

"Izričito tražimo da Vlada Sjedinjenih Država uvede trenutni moratorij na sve izgradnje cjevovoda dok se ne osiguraju ugovorna prava i ljudska prava plemena Standing Rock i dok se ne dobije njihov slobodan, prethodni i informirani pristanak", izjavio je Dave, predsjednik Standing Rock Tribala. Archambaulta i Ugovornog vijeća u njihovom zajedničkom apelu dužnosnicima UN-a za ljudska prava. Zatražili su akcije četvorice UN-ovih posebnih izvjestitelja za ljudska prava navodeći "stalne prijetnje i kršenja ljudskih prava Plemena, njegovih članova i budućih generacija".

Intervju je prethodio posljednjoj ovotjednoj rundi uhićenja.

Dennis Bernstein: Bille Means, vaš rad s Pokretom američkih Indijanaca kao suosnivača i vaše poznavanje ugovora, koliko ih je puta prekršeno i kako ih krši vlada Sjedinjenih Država, uvijek je bilo prosvjetljujuće i važno . Znam da nadgledate Standing Rock i da ste zauzeli aktivan stav, kao trenutni član odbora Međunarodnog indijskog vijeća za ugovore.

Zašto jednostavno prvo ne kažete što to znači u ovom trenutku, u borbi. A zatim neke od stvari koje vam padaju na pamet u smislu onoga što ste promatrali o tome.

Bill Means: Pa, prije svega, sveukupna borba protiv globalnog zatopljenja zapravo je pozadina Standing Rocka. I to je razlog zašto mislim da toliko ljudi diljem svijeta, i plemena diljem Amerike, počinju pronalaziti afinitet, podršku i solidarnost s ljudima u Standing Rocku, jer on predstavlja ovu svjetsku borbu za svetu Majku Zemlju. Dakle, s obzirom na tu pozadinu, imamo razne vrste dobrih vijesti i neke tužne vijesti.

Naravno, vrlo dobra i zdrava vijest je da smo dobili prvu bebu rođenu u podnožju rijeke Missouri, u kampu Sacred Stone u Standing Rocku, što je bilo prekrasno. Rođen uz tamošnje babice i svu pažnju i podršku zajednice. Žene su istupile i donijele ovaj novi život ovdje na ovaj svijet u Standing Rocku. Stoga se nadamo da će ovo malo dijete imati Majku Zemlju na koju će moći biti ponosno, da će moći rasti u čistoj i čistoj vodi, a to predstavlja budućnost.

Također se razvila činjenica da je našoj dobroj prijateljici i kolegici, gospođici Amy Goodman, njen slučaj odbačen... od strane saveznog suca u Bismarcku, Sjeverna Dakota. Gdje je rekao da je ona novinarka, da radi svoj posao, i da nije uopće trebala biti optužena za ovakve [vrste] optužbi, i potpuno je odbacio optužbe. Dakle, to je dobar razvoj događaja, kao i nekoliko drugih ljudi s kojima je uhićena. Tako da mislim da je to početak preokreta u odnosu na nezakonitu upotrebu i manipulaciju zakonom kako bi se spriječilo legalno, da tako kažemo, neslaganje, kako bi se spriječili ljudi koji legalno i mirno prosvjeduju u njihovim djelima hrabrosti. Dakle, to su bile dobre vijesti, na tom planu.

I onda, naravno, imamo stalan problem koji su ljudi zabilježili..., masivni kamioni, cijevi koje nose poluproizvode. I tako oni zabrinuto i brzo pokušavaju postaviti što više cijevi prema rijeci Missouri koliko god je to ljudski moguće, prije nego dođe do bilo kakvih prekida određenih mjesta na koja ne mogu ići, a za koje znamo da se upravo sada zadržavaju da pređu ispod Rijeka Missouri. I nadamo se da će se to proširiti i na druga područja.

I tako upravo sada tvrtka, DAPL, Dakota Access Pipeline ljudi, tamo gdje mogu, i dalje grade što brže mogu bez ikakvog obzira na zabrane prilaska ili ikakvog obzira na federalne vlasti koje su od njih tražile da odustanu i prestati i odustati od gradnje sve dok pleme i druge odgovarajuće vlasti nisu, da tako kažemo, savjetovane, ne budu uključene u neku vrstu pregovora o [ovim] cijelim raznim pitanjima prava na ugovore, prava na vodu, pitanja okoliša. I tako postoji mnogo zakona koje treba riješiti, ali ipak se cjevovod Dakota Access nastavlja graditi.

Dakle, suočeni s ovim pozitivnim razvojem događaja, tek trebamo vidjeti kako tvrtka prestaje i odustaje u drugim područjima.

DB: Bill, dopustite mi da vas zamolim da... uđete u tu ulogu na trenutak i razgovarate o stajalištu koje je vijeće zauzelo i značaju u povijesti u smislu ovog stajališta i ovog mjesta o kojem govorimo na sjeveru Dakota.

BM: Pa, prije svega da vam dam širu sliku, rijeka Missouri, kao što znate, pokriva otprilike četiri države i presijeca državu Južnu Dakotu od sjevera prema jugu, rekao bih od sjeverozapada do jugozapada. Također, uključujući Sjevernu Dakotu, i Montanu, i Iowu, i nešto malo Nebraske. Dakle, nakon što ste to rekli, imate tu sliku u svom umu, oni su izgradili najmanje četiri brane na rijeci Missouri koje su izravno izgrađene na indijskom zemljištu sporazuma.

Vidite, u našem ugovoru iz 1868. i 1851. godine, ta dva ugovora značajno su za pamtivijek postavila granice Velike nacije Siouxa na istočnoj obali rijeke Missouri. A sporazum iz 1851. bio je čak i prošlost istočno od rijeke Missouri. Vidite da se ti ugovori krše od početka izgradnje svih ovih brana. Zato što su brane izgrađene u federalnim rezervatima i poplavljuju prvenstveno federalnu indijsku zemlju.

Dakle, postoje mnoge zajednice, uključujući Standing Rock, koju je poplavila brana Oahe, izgrađena u Pierreu, Južna Dakota, u toj regiji, koja je poplavila ne samo Standing Rock nego i rezervat rijeke Cheyenne. A onda imate rezervat Yankton koji je dva puta poplavljen, jednom branom Gavins Point, a drugi put branom Fort Randall. […] Postoji poznati zakon poznat kao Pick-Sloanov zakon savezne vlade koji je donesen '40-ih koji dopušta izgradnju ovih brana.

I tako imamo situaciju u kojoj [postoji] kontinuirano kršenje ugovornih prava i prava na vodu. Voda, po ugovoru, pripada indijanskom narodu. Sada, Indijanci imaju filozofiju da voda pripada svima. Ali moramo zadržati ova ugovorna prava i ova prava na vodu. I postoji poznati slučaj u pravima na vodu koji kaže: "Sva voda potrebna za preživljavanje indijanskog naroda treba biti odobrena u bilo kojoj vrsti pregovora, treba biti pod jurisdikcijom indijanskih plemena." A to je bio poznati slučaj gore na rijeci Milk u Montani. I zato se zove Wintersova doktrina federalnog indijskog zakona o vodi. Dakle, to je vrsta doktrine koja je tu već mnogo, mnogo godina.

Sada, usprkos tome, vlada je počela razvijati te brane na rijeci Missouri, i […] rijeka Missouri nikada nije bila parničena, to jest, voda nikada nije bila podijeljena kao što je, recimo, na rijeci Colorado zapadnije. I tako, budući da njihova prava na vodu nikada nisu bila sporna, voda nije kvantificirana kao što je tko posjeduje koju kap vode, tko je vlasnik ove banke, tko je vlasnik one banke, nije odlučeno.

I tako, u našem umu, u umu saveznog zakona, još uvijek imamo vlast nad rijekom Missouri, ne samo prema ugovoru, već i prema saveznim indijskim pravima na vodu. Dakle, to je ideja i pravna borba za Indijance. I tako se Standing Rock uključio zbog svih tih brana koje se grade na Missouriju.

A tu je i pitanje ne samo ekoloških pitanja, u kojima je federalna vlada zakonom obvezna napraviti ono što nazivaju izjavama o utjecaju na okoliš, studijom utjecaja na okoliš, koja bi trebala dati upozorenje. [Ali] oni bi trebali ostaviti utjecaj ovih golemih razvojnih projekata na ljude. Ne samo Indijanci, već i neindijanci.

Dakle, mnoga pravila i propise ili gaze korporativni subjekti ili ih savezna vlada ignorira, ili se daje neka vrsta govorne usluge državnoj vladi, ili onome što oni zovu Povjerenstvo za javne usluge. Dakle, ovo je neka vrsta pozadine, gdje imamo državne i federalne vlasti nemarne tijekom ovog procesa, povijesno, pa čak i danas, u zaštiti prava ne samo američkih Indijanaca, već i američkih građana. Zato se borimo.

DB: Vidjeli smo njihovu borbu u Wounded Kneeju, mnoge njihove borbe, ali veliku u Wounded Kneeju. Bill je također u upravnom odboru Vijeća za međunarodne sporazume i oni rade s lokalnim plemenima u ovoj borbi. I, Bill, mogu li te zamoliti da samo malo porazgovaraš o stajalištu koje je zauzelo Vijeće sporazuma i kako si legalno radio s lokalnim plemenima, ako želiš?

BM: Ah, da, radili smo na dva područja. [Prvo] pomažući im da se organiziraju putem Nacionalnog ceha odvjetnika – pravna obrana za one zaštitnike voda koji su optuženi za razne zločine dok svoje legalne i mirne prosvjede vode protiv cjevovoda. Dakle, to je jedno područje koje je vrlo važno. I želimo odati priznanje i snagu Nacionalnom cehu odvjetnika za pružanje te podrške, kao i drugim odvjetnicima koji rade za pleme i druge.

Još jedno značajno područje je da je Međunarodno indijansko ugovorno vijeće zajedno s plemenom Standing Rock Sioux podnijelo pritužbu o ljudskim pravima Vijeću za ljudska prava u Ženevi, Švicarska, kao dio Ujedinjenih naroda prema Zakonima o ljudskim pravima i Protokolu koji Sjedinjene Države pristale su biti dijelom Ujedinjenih naroda.

Ovdje smo predstavili dokaze o kojima sam govorio – federalne/državne propise, ugovorna prava, prava na vodu koja su činjenice u zakonu – i predstavili ta ljudska prava kao kršenja ljudskih prava u borbi indijskog naroda za održavanje čiste vode , te pristup čistoj i pitkoj vodi. Tako smo predstavili specifične, kako ih zovu, repertoare. To su ljudi koji proučavaju pitanja, međunarodno u Komisiji za ljudska prava. A ti posebni repertoari, ili pitanja koja oni proučavaju, naravno, posebni su repertoari o vodi, posebni repertoari o autohtonim narodima, posebni repertoari svetih mjesta.

Kao što znate, u Siriji i u drugim ratovima diljem svijeta, te vojske, ti militanti, ti ljudi su uništili mnogo, mnogo grobova, artefakata, u pokušaju promicanja njihovog načina života. I tako je ovo postalo međunarodno pitanje. […] Posebno je DAPL plinovod već uništio grobove. I tako sva ova pitanja, bilo da se radi o vodi, bilo da se radi o pravima domorodačkog naroda, sada proučavaju Ujedinjeni narodi. A Sjedinjene Države moraju odgovoriti na ova pitanja kao stranka ovih sporazuma o ljudskim pravima koje su potpisale.

Dakle, imamo pritisak koji se vrši na međunarodnoj razini od strane sustava ljudskih prava Ujedinjenih naroda. Dok se sva ova druga pitanja odvijaju kako na lokalnoj razini, tako i na sudovima od vodootpornika, kao i vodozaštitnika, kao i samog plemena na saveznom sudu. Dakle, imamo sudski postupak koji se vodi protiv raznih federalnih agencija, a sada se vode neki pregovori s Odjelom vojske koji upravlja Inženjerskim zborom, koji upravlja riječnim putovima i vodenim putovima Amerike. Također, uključili smo Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo pravosuđa. Dakle, iz tih raznih riječi možemo reći da oni imaju značajne interese u ovim pitanjima.

Ured za indijanska pitanja u potpunosti je unutar Ministarstva unutarnjih poslova. I, naravno, Ministarstvo pravosuđa bi trebalo štititi nas, indijanski narod, američki narod od ovih korporativnih lopova i ovih korporativnih interesa koji nastavljaju ignorirati zakone Sjedinjenih Država i ugovorne zakone.

Dakle, ovdje imamo tri agencije koje su sada uključene u pokušaj vođenja pregovora i onoga što nazivaju "konzultacijama" s plemenima i lokalnim zajednicama ne-Indijanaca koji također prosvjeduju.

DB: Postoji nekoliko stvari u smislu terminologije koju želim da proširite, ali prije svega, u smislu grobova… kažete da su sveta grobna mjesta, grobna mjesta već uništena. Tko bi bio u tim grobovima?

BM: Pa, ta drevna nalazišta, neki od naših predaka bili su pokopani uz rijeku, kao što znate, imamo izreku u našem jeziku koja kaže "voda je život". Dakle, u znak poštovanja prema životu, mnogo puta kroz povijest naši su ljudi pokapani s pogledom na rijeku, s pogledom na vodu. A ta privrženost seže stoljećima unatrag, u našoj kulturi uloga vode [je] kao prvi lijek našim ljudima. I ulogu koju voda igra u čovječanstvu, i njegovu potrebu za čistoćom. Njegova potreba omogućuje našim ljudima da rastu, da žive.

I tako, ovo je jedno od područja na kojima su naši ljudi povijesno bili pokapani, a onda, kako ovaj plan ide, postoji čak i savezni zakon za to koji se zove Zakon o grobovima američkih Indijanaca i očuvanju povijesnih spomenika. I u tom saveznom zakonu, federalni entiteti i tvrtke trebali bi se konzultirati i trebali bi raditi s indijanskim plemenima kada naiđu na ta drevna groblja.

I tako, neka od ovih groblja, kao i prilično moderna područja, sežu stoljećima u prošlost. Dakle, umjesto da se konzultiraju, oni ih uglavnom samo prođu i unište. Ili kada se konzultiraju, njihov način savjetovanja je da nazovu lokalno državno sveučilište, daju antroze da izađu, iskopaju preostale kosti i odvuku ih na sveučilište, u potpunom nepoštivanju naše kulture, čovječanstva, naš način života.

I tako, ovo je problem koji [je] viđen uvijek iznova s ​​ovim cjevovodima, ovim razvojnim projektima, ui oko rijeke Missouri, posebno zato što je voda život, puno je, da tako kažemo, generacija koje su odrasle gore oko te rijeke, i nastaviti živjeti u tim područjima. Zato je to važno. To bi bilo slično, pretpostavljam, kao kad bismo ušli i počeli otkopavati možda neko poznato groblje. Znate, što ako odemo, recimo, na Nacionalno vojno groblje u Washingtonu, DC i počnemo ih iskopavati.

DB: ... tamo u Arlingtonu, gdje svake godine imaju ceremonije.

BM: Da, kad bismo otišli tamo i počeli ih iskopavati, ili možda do katedrale Svetog Ivana u New Yorku. I gdje imaju svoje groblje, tamo vani u New Yorku, mi odemo tamo i počnemo kopati i kažemo da želimo tražiti veličinu glava, ili želimo proučavati bijelca, na tim indijskim sveučilištima i indijskim koledžima . Ljudi bi bili ogorčeni. No, ipak, kada Indijanci traže pravdu za uništavanje naše kulture, naših povijesnih artefakata i naših grobova, nekako nas se ignorira. Nekako imamo dvostruki standard pravde kada su u pitanju Indijanci.

I tako, moramo pružiti ovaj otpor kako bismo poslali poruku Americi da smo još uvijek ovdje kao starosjedioci. Ne samo ovdje u Americi, nego gdje god ima minerala, gdje god još uvijek postoji čista voda, tamo su starosjedioci danas, u cijelom svijetu.

DB: I, da ovo stavim u politički kontekst, očito su u tijeku predsjednički izbori. Je li itko od ovih kandidata izrazio suosjećanje s domorodačkom zajednicom u ovom slučaju protiv uništavanja svetih groblja i otkopavanja grobova, kako bi sveučilišta mogla proučavati kosti? Je li netko istupio naprijed? Je li vas se netko od političara dojmio?

BM: Ah, ne nikako. Zapravo, Donald Trump je rekao da postoji rat protiv ugljena i da će on zaustaviti taj rat. Sad, ugljen je vjerojatno najrazorniji oblik proizvodnje energije koji imamo u Americi ili u svijetu. To vam daje ideju o njegovoj zabrinutosti za Majku Zemlju. Hillary je, s druge strane, indijskim pitanjima samo rekla na riječima. Nismo je čuli da je izašla na DAPL ili bilo koji drugi naftovod. Rekla je da je promijenila svoj stav o naftovodu XL, koji je predsjednik Obama zaustavio, zajedno s nekim bijelim rančerima u Nebraski i Indijancima koji su radili zajedno – kako su ih zvali CIA, Kaubojski i Indijanski savez, koji postaje sve jači dan, gdje su se bijelci i Indijanci okupili – kako bi zaštitili svoju zemlju.

I tako, kandidati, sigurno se nisu ni oglasili javno. I to se otkrije samo kada se pita možda na lokalnom skupu ili tako nešto, onda oni u osnovi daju samo riječi i pričaju o uljepšavanju izloga po tom pitanju.

DB: Prije nego te pustimo, a ovo je nešto o čemu sam stvarno želio razgovarati s tobom. Mislim da je jedan od najsnažnijih dijelova ovog pokreta to što domorodačka zajednica stvarno preuzima vodstvo. Stvarno su se okupili i otvorili vrata na način da bijeli ljudi i svi ljudi mogu na neki način ući i biti dio toga. Ali činjenica je da… i moć je da prosvjednike sada nazivamo zaštitnicima vode ili otpornicima, to je vizija života domorodačkih zajednica koja je zapravo vizija u kontekstu globalnog zatopljenja, to je jedina viziju koja nas može spasiti.

BM: Upravo tako. Mislim da je ono što domorodački narodi mogu ponuditi svijetu činjenica da moramo graditi svoju politiku i svoje vlade oko budućnosti Majke Zemlje. I tako, bili vi lijevo ili desno, svi mi moramo živjeti na Zemlji. Bilo da ste lijevo ili desno, morate piti vodu, vodu koja je čista.

I, dakle, ova osnovna pitanja ljudskog života su ono što su domorodački narodi pozivali na poštovanje, svih ovih godina. Tek kada se bunimo, ovo pitanje stavlja u prvi plan ostatka svijeta, gdje oni odlučuju hej, možda ovo globalno zatopljenje ima utjecaja na domorodačke ljude, jer utječe na nas. Bilo da je to u Europi, bilo da je to u Sjedinjenim Državama, Latinskoj Americi. Zagađenje je postalo toliko loše da počinje utjecati na naš svakodnevni život. I tako, sve dok ne budete poštovali samu Zemlju i moć Majke Zemlje, nikada nećete poštovati budućnost naših budućih generacija, i onih koji dolaze poslije nas.

Indijska životna filozofija je da moramo gledati sedam generacija unaprijed kada donosimo odluke o razvoju, o iskorištavanju prirodnih resursa, o svim tim ekstraktivnim industrijama. Kakvu štetu to čini našoj Majci, Zemlji? I kakav je utjecaj na buduće generacije? Dakle, to je filozofija koja se počinje pojavljivati ​​u smislu političkih varijacija u vladinoj politici diljem svijeta, a to je da stvarno moramo, bez obzira koji oblik vlasti imate, morate biti u mogućnosti ako gledate na Majku Zemlju kao na vodeća politika, kao primarna funkcija vlasti – samo zaštitite Zemlju, a ne korporacije. I tako, dok to ne učinimo, mislim da smo u izgubljenoj bitci.

I nadamo se da ove vrste borbi, koje nemamo namjeru mijenjati jer se odvijaju svugdje gdje su domorodački narodi diljem svijeta, a to je sada 400 milijuna domorodačkih ljudi koji još uvijek govore svoj jezik, još uvijek imaju svoju tradicionalnu vladu, i dalje imaju njihovu kulturu i jezik. To su ljudi koji štite Zemlju. I nadamo se da ćemo proširiti tu obitelj zaštitnika Zemlje, uključiti svakog Amerikanca, svakog građanina koji živi na Majci Zemlji.

DB: Bill, to je kod nas gotovo tradicija u smislu sjećanja na Leonarda Peltiera. Zadnji put kad smo razgovarali dali ste predsjedniku Obami F jer je održao svoja obećanja u smislu stvarnog stvaranja razlike u domorodačkim zajednicama Sjeverne Amerike. Mislite li, i što biste rekli, mislite li da bi mogao povisiti svoju ocjenu s i F na D ili C, kada bi se odlučio na hrabar čin i konačno, konačno oslobodio Leonarda Peltiera?

BM: Da, mislim da bi doista mogao jer Leonard Peltier predstavlja tretman koji je vlada Sjedinjenih Država davala indijskom narodu kroz povijest ove velike zemlje. I tako dok se ne budemo mogli baviti osnovnim pitanjima ljudskih prava i pravde, mislim da će Indijanci uvijek biti na donjoj prečki ljestvice socijalne pravde. I stoga mislim da je na predsjedniku Obami, prije nego što ode, pokušati uzeti ovaj jedan čin pomilovanja, u kojem će svi moći sjesti za stol i reći: “Leonard Peltier je konačno slobodan. Ide kući. Vidjet će svoju djecu, prvi put u 41 godinu.” I nadamo se i molimo da se to dogodi prije nego predsjednik ode s dužnosti.

Dennis J Bernstein voditelj je emisije “Flashpoints” na radio mreži Pacifica i autor Posebno izdanje: Glasovi iz skrivene učionice. Audio arhivi možete pristupiti na www.flashpoints.net.