Ekskluzivno: Koliko god Saudijska Arabija bila kriva za 9. rujna, širu krivnju dijele generacije američkih dužnosnika koji su mazili saudijski ekstremizam i surađivali u izgradnji džihadističkog pokreta za geopolitičku korist, piše Daniel Lazare.
Autor Daniel Lazare
U zapanjujućem odbacivanju bliskoistočne politike Baracka Obame, Kongres je nadjačao predsjednički veto i potvrdio da preživjeli 9. rujna mogu tužiti Saudijsku Arabiju za njezinu ulogu u uništenju Svjetskog trgovačkog centra.
Glasovanje je bilo rijetka pobjeda u globalnom političkom sustavu u kojem se velike sile rutinski prevrću preko običnih civila kao što tenk prelazi preko tratinčice. Bilo da je jemensko vjenčanje zabava smrvljena zalutalom bombom ili prestravljeni uredski službenik strmoglavo padaju kroz svemir kako bi pobjegli od požara 9. rujna, to su vrste ljudi koje operateri dronova nazivaju "bug splats", pojedinci čiji krvavi ostaci moraju biti izbrisani što je prije moguće kako bi ratni stroj mogao nastaviti svojim putem. Ali sada se čini da bi neke od njihovih preživjelih obitelji konačno mogle dočekati svoj dan na sudu.
Predsjednik George W. Bush sastao se s tadašnjim saudijskim veleposlanikom princom Bandarom bin Sultanom na ranču Bush u Crawfordu, Texas. (fotografija američke vlade)
Koliko god ovo bilo divno, postoji problem. JASTA, kako je općepoznat Zakon o pravdi protiv sponzora terorizma, juri pogrešne ljude. Da, saudijske ruke su oko 9. rujna. Kao neprocjenjiva Kristen Breitweiser je istaknuo dugo prešućivano poglavlje od 28 stranica (zapravo 29) Zajedničkog kongresnog izvješća koje se bavi ulogom Saudijske Arabije u 9. rujna bilo je bomba bez obzira kako Washington i Rijad to pokušavali poreći.
Opisuje jednu vezu za drugom između saudijskih dužnosnika i 19 otmičara, od kojih su 15 bili saudijski podanici. Napominje se, na primjer, da je FBI primio “brojna izvješća od pojedinaca iz muslimanske zajednice” da je Omar al-Bayoumi, saudijac koji je pomogao dvojici otmičara nakon što su stigli u SAD, bio saudijski obavještajac.
Kaže da je Osama Bassnan, kojeg opisuje kao pristašu Osame bin Ladena, možda “dobio sredstva i vjerojatno lažnu putovnicu od dužnosnika saudijske vlade”; da su on i njegova supruga možda također dobili financijsku potporu od saudijskog veleposlanika Bandara bin Sultana, te da je primio "značajnu količinu gotovine" i od drugog člana kraljevske obitelji.
U izvješću se pozivaju na dokumente FBI-a u kojima se navodi da je telefonski imenik u vlasništvu Abu Zubaide, višeg operativca Al Qaide uhvaćenog u Pakistanu, sadržavao neobjavljen broj tvrtke koja upravlja Bin Sultanovom vikendicom u Aspenu, Colorado.
Takve veze su izvanredne, a ako JASTA omogući preživjelima 9. rujna da ih dalje gone, onda je to dobro. Ipak, zakon zanemaruje jednu vrlo važnu činjenicu: 11. rujna u konačnoj analizi bio je manje saudijski nego američki posao.
To ne znači da je CIA ožičila tornjeve blizance eksplozivom ili da je Mossad nekako projektirao otmicu. Štoviše, to znači da je Washington oblikovao američko-saudijske odnose od samog početka i da stoga mora preuzeti odgovornost za užase koji su uslijedili.
Made in USA
Često se zanemaruje stupanj do kojeg je Saudijska Arabija nastala u SAD-u. Ali prije nego što su se Sjedinjene Države pojavile na sceni ranih 1930-ih, kraljevstvo je bilo velika prazna zona koja se sastojala od koza, muha, pješčanih dina i nekoliko tisuća fanatičnih džihadista za koje su se Britanci bez problema brinuli kada su prijetili njihovim posjedima u susjednom Iraku i Jordanu.
Tadašnji potpredsjednik George HW Bush s direktorom CIA-e Williamom Caseyem u Bijeloj kući 11. veljače 1981. (Photo credit: Reagan Library)
Kralj Ibn Saud, čije je uporište bila pusta visoravan poznata kao Najd, i sam je bio praktički britanski zarobljenik. Doista, to je razlog zašto je doveo američke geologe kada se pokazalo da bi se ispod pokretljivog pijeska njegove zemlje mogla nalaziti značajna nalazišta nafte. Savezništvo sa SAD-om bila mu je jedina nada da se izvuče ispod Britanije.
Ibn Saud je bio lukav operater koji je na kraju smislio kako iskoristiti svoje naftno bogatstvo da bi stekao utjecaj i na američke naftne kompanije. Ali utjecaj ne znači neovisnost. Naprotiv, to je značilo produbljivanje partnerstva sa SAD-om koje su Amerikanci poticali na svakom koraku.
Veza je bila toliko izdržljiva da su je događaji koji su je trebali raskinuti samo ojačali. Najočitiji je rat Jom Kipur iz 1973. kada je američka proizraelska politika navela Saudijce da uvedu naftni embargo koji je brzo bacio kapitalizam na koljena. Iako su predsjednik Richard Nixon i državni tajnik Henry Kissinger nakratko razmatrao zauzimanje saudijskih naftnih polja za odmazdu su se na kraju odlučili za suprotnu politiku koja se temeljila na sve tješnjoj ekonomskoj integraciji.
Uz šesterostruki skok cijena nafte do 1980. godine, Saudijska Arabija je procvjetala u gospodarsku moć, masovnog potrošača svega, od naftne opreme do hladnjaka, klima uređaja i automobila. Američki bijes ubrzo se rasplinuo. Država je bila novi El Dorado.
Iranska revolucija u veljači 1979. također je mogla potkopati novi odnos u nastajanju slanjem jasne poruke da je Perzijski zaljev duboko nestabilan i da bi SAD bile glupe da se pretjerano oslanjaju na energiju iz tako opasnog izvora. Isto vrijedi i za zauzimanje Velike džamije u Meki od strane ultra-vehabističkih militanata sljedećeg studenog. Također je istaknuo političke krivulje koje prolaze regijom, što je također moglo uzrokovati povlačenje SAD-a.
No umjesto toga, SAD je odgovorio još čvršćim zagrljajem Saudijaca. Iako su Jimmy Carter i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski već počeli sponzorirati islamsku fundamentalističku pobunu u Afganistanu, sovjetski upad koji je uslijedio krajem prosinca 1979. zapečatio je dogovor o onome što je trebalo postati jedan od najtrajnijih brakova u modernoj diplomatskoj povijesti.
Ubrzo, pod predsjednikom Ronaldom Reaganom, SAD i Saudijci bit će partneri ne samo u poticanju afganistanskog džihada, već iu drugim pothvatima, kao što je usmjeravanje sredstava nikaragvanskim Contrasima ili gerilskom vođi Jonasu Savimbiju u Angoli kojeg podržava Južnoafrička Republika.
Bilo je to doba offshoringa kada je Wall Street preselio svoje financijske operacije u inozemstvo kako bi izbjegao Komisiji za vrijednosne papire i burzu. Reaganova administracija učinila je isto s tajnim operacijama kako bi izbjegla sve nametljiviji Kongres.
Ali kao što za posljedice ne treba kriviti Kajmanske otoke, ne treba kriviti ni Saudijce. Zasigurno, potonji su požnjeli goleme koristi u obliku ekonomske i vojne sigurnosti, da ne spominjemo bilijune prihoda od nafte. Ali SAD je imao još više koristi.
Krvarenje Sovjeta
Ne samo da je džihad potaknut Saudijskom Arabijom iskrvario Sovjete u Afganistanu, već su SAD i Saudijska Arabija stekle dovoljno utjecaja da manipuliraju energetskim tržištima na štetu Sovjeta. Američka kontrola ne bi trebala biti pretjerana; Americi je bilo teško kao i svima ostalima održavajući ravnotežu usred tadašnjih gospodarskih turbulencija.
Bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski
Ali kombinacija naglog povećanja cijena u 1970-ima i jednako vrtoglavog pada u 1980-ima imala je za posljedicu prvo poticanje ovisnosti Rusije o međunarodnim prihodima od nafte, a zatim je srušila na zemlju kada su ti prihodi iznenada nestali. Bio je to jedan-dva udarac od kojeg se sovjetsko gospodarstvo nikada nije oporavilo.
U kombinaciji s teškim ratom u Afganistanu, rezultati su se ubrzo pokazali kobnim. Kad je Nouvel Observateur 1998. uhvatio Brzezinskog i upitao ga žali li što je raspirivao islamski fundamentalizam, on pucao natrag:
“Žaliti što? Ta tajna operacija bila je izvrsna ideja. Imalo je za posljedicu uvlačenje Rusa u afganistansku zamku, a vi želite da požalim zbog toga? Na dan kad su Sovjeti službeno prešli granicu, napisao sam predsjedniku Carteru: Sada imamo priliku dati SSSR-u njegov Vijetnamski rat. Doista, gotovo deset godina Moskva je morala voditi rat koji vlada nije mogla podržati, sukob koji je doveo do demoralizacije i konačnog raspada Sovjetskog Carstva...
“Što je važnije za povijest svijeta? Talibani ili raspad sovjetskog carstva? Neki uzburkani muslimani ili oslobođenje srednje Europe i kraj Hladnog rata?”
A za te američke globalne šahiste dobrobiti su dolazile. Saudijci su također pomogli SAD-u da smanji ljevičarski utjecaj u Trećem svijetu, a zatim su iračkom Saddamu Husseinu zadali težak udarac u Zaljevskom ratu 1990.-91., fantastičnoj vojnoj predstavi koja je poslužila kao hitac preko pramca susjednog Irana.
Rijad je slao mudžahedine u Bosnu gdje su SAD bile željne smanjenja ruskog utjecaja i u Čečeniju gdje je prijetnja ruskim interesima bila još izravnija.
No onda se odnos poništio kada je Osama bin Laden počeo napadati zapadne mete, ponajprije američka veleposlanstva u Tanzaniji i Keniji gdje je više od 200 ljudi poginulo u istodobnim bombaškim napadima u kolovozu 1998., a potom i USS Cole u listopadu 2000. Napad na svjetsku trgovinu Centar i Pentagon 11 mjeseci kasnije bila je, naravno, kap koja je prelila čašu.
Trajna veza
Pa zašto SAD nije smanjio svoje gubitke prekidom saudijskog partnerstva? Nije li shvatio da su troškovi počeli nadmašivati koristi? Razlog je taj što je znala da je suučesnik u saudijskoj terorističkoj kampanji i da su to znali i Saudijci. Dvije zemlje su u tome bile zajedno. Obojica su pokazala zapanjujuću nesmotrenost i dvoličnost u svojim poslovima s Al Qaidom, pa su obojica stoga imala previše za izgubiti u slučaju međusobnog razmimoilaženja.
Predsjednik Obama i kralj Salman Arabije stoje mirno tijekom intoniranja američke himne dok Prva dama stoji u pozadini s drugim dužnosnicima 27. siječnja 2015., na početku Obaminog državnog posjeta Saudijskoj Arabiji. (Službena fotografija Bijele kuće Pete Souza)
Štoviše, administracija Georgea W. Busha bila je posebno ranjiva. Nakon pokradenih izbora 2000., republikanci su znali da će se suočiti s masovnim uništenjem na biralištima 2004. ako se sazna potpuna vijest o Bushevoj nesposobnosti. Dakle, zataškavanje je bilo još bitnije za Washington nego za Rijad.
Zbog toga je ministar obrane Donald Rumsfeld počeo gurati invaziju na Irak jutro nakon napada na Kule blizanke. Iako su svi dokazi upućivali na Saudijce, želio je skrenuti pozornost s Rijada i usmjeriti je na Bagdad. Isto vrijedi i za potpredsjednika Dicka Cheneya koji, kako Breitweiser primjećuje, Za razliku posebna istraga o 9. rujna na temelju toga da bi to na neki način ometalo napore da se odvrate incidenti koji su nedvojbeno bili na putu.
Kao što je Cheney rekao u svibnju 2002.: “Istraga ne smije ometati tekuće napore da se spriječi sljedeći napad, jer bez sumnje još uvijek postoji vrlo stvarna prijetnja od još jednog možda razornijeg napada. Ljudi i agencije odgovorni da nam pomognu da saznamo više o takvom napadu i porazimo ga upravo su oni koji će najvjerojatnije biti ometeni od svojih ključnih dužnosti ako Kongres ne izvrši svoje obveze na odgovoran način.”
Istraga o 9. rujna skrenula bi pozornost s neposrednijeg zadatka uništavanja Iraka. Ipak, stvarnost je bila sasvim obrnuta. Uklanjanje Iraka skrenulo bi pozornost s istrage o 11. rujna. Invazija iz 9. stoga se može promatrati kao veliki diverzantski pokušaj.
Cilj mu je bio odvratiti pozornost od pravih krivaca, a to su SAD i njegovi saudijski partneri, i preusmjeriti je na zemlju, Irak, koja će, kao što će to kasnije reći bivši antiteroristički car Richard A. Clarke žaliti se, nije imao više veze s 9. rujnom nego Meksiko s Pearl Harborom. Bila je to vježba masovne prijevare koja je završila skupo procjenjuje se 3 bilijuna dolara i možda pola milijuna života.
U onoj mjeri u kojoj će JASTA pomoći da se pozornost vrati na Saudijce, dobrodošla je. Ali ako cilja samo na jednu stranu u ovom grotesknom pas-de-deuxu, i to onu koja je manje kriva, onda bi to zapravo moglo dovesti do zataškavanja.
Budući da je nafta pala na 50 dolara po barelu ili tako nešto, Kongres smatra da SAD više ne treba previše Saudijske Arabije i stoga je mogu šutnuti dok je u padu. Glasovanje za dopuštanje pokretanja tužbe preživjelih značilo je dopuštanje njezina pada, što je razlog zašto je prošla tako velikom većinom. Ali Rijad ne bi trebao prihvatiti ishod bez protesta. Umjesto toga, trebala bi učiniti sve što može da obori Washington sa sobom.
Daniel Lazare je autor nekoliko knjiga uključujući Zamrznuta republika: Kako ustav paralizira demokraciju (Harcourt Brace).
Autor podcjenjuje snagu glasova JASTA. Ne samo da je to bio zapanjujući ukor Obami, već i svjedočanstvo o padu saudijskog utjecaja, do nedavno neosporivog, nad Capital Hillom. Tužbe protiv Saudijaca neće samo donijeti pravdu za obitelji i američki narod, već počevši od Otkriće, sam proces suđenja potvrdit će dokaze o ulozi Saudijske Arabije. Doslovno stotine tisuća stranica dodatnih dokaza koje su prikupili terenski službenici FBI-a, zataškanih na najvišim razinama, tada se mogu objaviti. Otvorit će ulogu Busha/Cheneya, Obame i FBI-a u zaštiti saudijskih počinitelja i konačno dovesti u pitanje zašto su SAD izvršile invaziju i napad na zemlje koje nemaju nikakve veze s 911 što je rezultiralo smrću i raseljavanjem milijuna. Nedvojbeno će podići ulogu tadašnjeg američkog veleposlanika Bandara bin Sultana (aka Bandar Bush), koji je imao vrlo bliske veze s obitelji Bush, ali još bliže veze s vodećim krugovima Velike Britanije. On je bio taj koji je pregovarao, zajedno s Margaret Thatcher, o zloglasnom Al Yamamah ugovoru o razmjeni nafte za oružje kojim su uspostavljeni više milijardi dolara vrijedni offshore fondovi iz kojih su otmičari u konačnici plaćeni. Saslušanja zakazana za studeni u južnom okrugu New Yorka samo su početak. Boca je doista odčepljena.
Predlažem da se autor baci na članke o kuhanju umjesto da prijavljuje 911 brbljanja/gluposti. Zna li on da je 8 od 19 otimača živo i kako to da su CIA/FBI znali imena 19 samo 3 dana nakon napada 911, a za njihove se tužbe nikada nije čulo., Što je s propusnicom Atta, pronađeno u ruševinama–netaknuto? Zar se autori poput njega ne srame hraniti nas Bush/Cheney/Rumsfeld vladinim smećem???
Još jedan primjer Dunning-Krugerovog efekta.
BESPLATNA KNJIGA: “9/11 UNVEILED” — guglajte, preuzeto 80,000+.
Nixonov savjetnik za vanjsku politiku: “Otkriven 9. rujna” . . . je najbolji kratki sažetak onoga što većina Amerikanaca i gotovo sav ostatak svijeta smatra misterijom 11. rujna”.
Koji savjetnik za vanjsku politiku? Kissinger? Ili netko drugi? Ako ne spominjete imena, to vam slabi kredibilitet.
Ovaj članak izostavlja ključni dio slagalice, a to je britanska uloga. Neka od sredstava koja je princ Bandar iskoristio za financiranje napada 9. rujna došla su iz ogromnog fonda za tajne operacije koji je okupljen tijekom takozvane "Afere Al-Yamamah", desetljećima dugog dogovora između Saudijskog kraljevstva i britanske tvrtke BAE. Pokušaj da se istraži ovaj posao u Velikoj Britaniji zaustavio je Tony Blair.
Ovo je mnogo pozadine koja čak i ne zagrebe površinu 9. rujna.
Busheva hunta je željela napade, štitila je Saudijce, a CIA je skrivala poznate ćelije Al Qaide od uhićenja. Više od godinu dana. Bijela kuća i mnogi drugi imali su predznanje. Za njih ništa nije bilo iznenađenje. Zato što su njihovi partneri pomagali i poticali napade, a zatim su sljedećeg dana hitno helikopterom otišli iz zemlje. To je izdaja, veleizdaja, ali Amerikancima je previše ispran mozak da bi jasno razmišljali. Michael Ruppert je većinu ključnih nalaza donio mjesec dana nakon napada, ali medije je više zanimalo postrojavanje i salutiranje nego pravda, kao što je to slučaj do danas.
28 stranica izdaje
https://politicalfilm.wordpress.com/2016/09/11/911-28-pages-of-treason/
Imam zamjerku u vezi članka. U Laxareovoj analizi razloga za odabir Iraka kao mete za “…odvraćanje pozornosti od pravih krivaca…” nedostaje Projekt za novo američko stoljeće (PNAC), koji je zagovarao “promjenu režima” u Iraku od 1997. ili tu negdje. Čak ga je i Clinton došao podržati, koliko se sjećam.
Mislim da je bila uključena dublja strategija od pukog skretanja. Mogu se samo pitati što su zli arhitekti cijele ove zbrke na Bliskom istoku zapravo imali na umu. Da na kraju okonča saudijski kalifat, možda? Nije li to lijepa misao!
Očito, čimbenici koji se igraju s tako masivnim projekcijama moći (još uvijek sam u Iraku) gotovo su beskonačni u njihovim opisima, ali krajnji je rezultat bio zao. I vjerujem da su misli koje su dovele do tih odluka bile zle, a da ne spominjem same odluke. A akcije…
Smiješno kako se čini da je zlo porijeklo bogatih i moćnih.
BILL Clinton je 1996. godine primio memorandum o zahtjevu – navodi se da 7 zemalja Bliskog istoka treba uništiti radi sigurnosti Izraela. Zatim 1999., isti ljudi–Potreban nam je događaj u New Pearl Harboru da bi plan uspio..Ovo je razotkriveno tisućama puta i pretpostavlja se da je autor bistar–Da! Muslimani su to učinili.
Gospodine, svi već znaju za Projekt za novo američko stoljeće. To su stare vijesti.
Što više kopam po katastrofi 9. rujna, to se više gadim vladom SAD-a. i način vođenja "posla". Počinje izgledati kao da je većina "službene" priče mali dio istine pomiješan s gomilom laži. Neću više vjerovati većini "službene" vlade. priče i tretirati ih kao propagandu. Nastavite s dobrim radom u consortiumnewsu, nevjerojatno je pronaći prave priče i izvještaje o činjenicama. Podržavam ovu stranicu onoliko koliko moj ograničeni budžet dopušta.
Vježba otklona mase. Sad ima smisla.
Vidjet ćemo kako će stvari izgledati za mjesec dana. Kako zvuči “Zakon o ukidanju, prolasku TPP-a i čašćenju naših herojskih veterana iz (prosinca) 2016. JASTA-e”?
Zločini na Bliskom istoku nastavit će se sve dok SAD ne izađu odatle i prestanu opskrbljivati oružjem radikalni ISIS, IS itd.
Čak ni cijenjeni Daniel Lazare ne može se natjerati da spomene Bandarov nadimak, Bandar Bush. G. Parry, iskreno, nije li ovo trenutak prilike? Imam izjavu pod prisegom na 47 stranica u “Zaključak Gallop protiv Cheneya” na vealetruth.com koja bi mogla biti osnova za unakrsno ispitivanje od strane informiranog odvjetnika koga god ovlastite, pod pretpostavkom da se sami ne želite podvrgnuti vježbi. Jamčim promjenu mišljenja ili nevjerojatno posramljenu šutnju. Možda bi čitatelji ovdje trebali podržati ovo poduzeće.
Kako bi bilo da jednostavno pokrenemo peticiju za povrat posljednjeg srca Dicka Chenyja? Uostalom, plaćeno je o trošku američke vlade. A proposito, kako kći Lynn ide sa svojom kandidaturom za Kongres? Pretpostavljam da će glasati protiv bilo koje inicijative koja bi mogla ukaljati određena naslijeđa. S obzirom na lakovjernost američkog biračkog tijela, lako je pobijediti s priličnom razlikom. I, bez sumnje, ona će glasati protiv bilo koje inicijative koja bi osigurala skupo medicinsko liječenje za starije osobe u Americi.
Mislim da je najveća kriza s kojom se Cheney susreo bilo vrijeme kada se mali George skoro ugušio perecem. Da je glupan bio izgubljen za perec, to bi značilo da bi Cheney (pravi predsjednik) morao izaći u javnost sa svojim predsjedničkim rangiranjem, a u tome nema nikakve zabave. Također smatram da je Lynn strašnija od svog oca, ali osim toga mislim da je pomalo zgodna.
Što se tiče Cheneyevog srca, možemo li mi američki porezni obveznici dobiti povrat novca za malo korišteno srce? Za što uopće idu rabljena srca ovih dana?
Obama je obećao obiteljima čim je stupio na dužnost da će ih pustiti i čekao gotovo cijeli svoj mandat da ih pusti, a kada je to učinio, ostavio je 3 stranice vrijedne još redigirane. Na tim je stranicama bilo puno inkriminirajućih informacija. Dobar prijatelj predsjednika Sjedinjenih Država pomogao je u financiranju napada 9. rujna. Jesam li spomenuo da su princ Bandar i George Bush razgovarali o potrebi za odlučnom akcijom u Iraku mjesecima prije 11. rujna? Kako čudno.
Detalji, ti prokleti mali mučni detalji koji se hirovito ne objavljuju
ili se objavljuju godinama kasnije u "REDIGIRANOM" obliku.
Kao obećana “Bijela knjiga” Colina Powella KOJA NIKADA NIJE MATERIJALIZIRANA.
Želite prave podatke??? Evo ga -
https://www.ratical.org/ratville/CAH/AOPof911p11.html
Jon Gold; Hej, čovječe - kapa dolje.
To je snažna kompilacija podataka.
Hvala vam na vremenu i istraživanju.
Pa ipak, američka javnost stajala je po strani dok je Vrhovni sud "izabrao" Georgea W. Busha, a dvoje od pet sudaca koje je imenovao njegov otac nisu se povukli. Odvjetnik koji je nadgledao slučaj pred Sudom bio je nitko drugi do John Roberts. PROBUDI SE AMERIKO.
Evo mog viđenja situacije: http://www.opednews.com/articles/You-Can-t-Point-A-Finger-A-by-Jon-Gold-911-Truth_Saudi-Arabia_Saudi-Arabia-150123-823.html
Samo za informaciju, njeno ime je Kristen Breitweiser, a Donald Rumsfeld i Condoleezza Rice počeli su planirati rat u Iraku nekoliko sati nakon napada.
Nisam ja.
Zgodan gubitak pamćenja na poslu ovdje?
SAD je platio milijarde $$$ u KRVAVOM NOVCU obiteljima žrtava 9. rujna nakon 11. rujna.
Naknada/svjesno čišćenje za predznanje američkih žrtava “KOLATERALNE ŠTETE” – ???
:: FYI ::
Fond za odštetu žrtvama od 11. rujna osnovan je Kongresnim aktom, Zakonom o sigurnosti zračnog prometa i stabilizaciji sustava (49 USC 40101), nedugo nakon 9. rujna kako bi se žrtvama napada (ili njihovim obiteljima) isplatila odšteta u zamjenu za njihov pristanak da ne tuži uključene zrakoplovne korporacije. Glavni državni odvjetnik John Ashcroft imenovao je Kennetha Feinberga za posebnog upravitelja fonda. Radio je 11 mjeseca pro bono. Razvio je propise koji reguliraju upravljanje fondom i upravljao je svim aspektima programa.
Feinberg je bio odgovoran za donošenje odluka o tome koliko će svaka obitelj žrtve dobiti. Feinberg je morao procijeniti koliko bi svaka žrtva zaradila u punom životu. Ako je obitelj prihvatila ponudu, žalba nije bila moguća. Obitelji koje nisu bile zadovoljne ponudom mogle su se žaliti na nekontradiktornom, neformalnom ročištu kako bi predstavile svoj slučaj kako god su željele. Feinberg je osobno vodio više od 900 od 1,600 ročišta. Na kraju procesa 7 milijardi dolara dodijeljeno je 97% obitelji; prosječna isplata bila je 1.8 milijuna dolara. Klauzula o kojoj se nije moglo pregovarati u dokumentima o prihvaćanju nagodbi bila je da obitelji nikada ne podnose tužbu protiv zrakoplovnih kompanija zbog nedostatka sigurnosti ili na drugi način nesigurnih postupaka.
Kamen spoticanja nagodbama bila je činjenica da su mnoge žrtve Svjetskog trgovačkog centra bile financijski stručnjaci s visokim naknadama. Obitelji ovih žrtava smatrale su da su ponude za kompenzaciju preniske, a da je sud razmatrao njihov slučaj na pojedinačnoj osnovi, dodijelili bi im mnogo veće iznose. Tu zabrinutost je trebalo uravnotežiti s vremenom, komplikacijama i rizicima vođenja pojedinačnog slučaja, te stvarnom mogućnošću da zrakoplovne tvrtke i njihovi osiguravatelji bankrotiraju prije nego što uspiju isplatiti zahtjev.
Ovo je odvojeni fond od istoimenog 11. rujna fonda i od Svjetskog trgovačkog centra Captive Insurance Company.
::
Sve ovo, kako bi se otvorio rat uništenja nad ljudima Bliskog istoka...
Autor propušta imenovati još jednu potencijalnu 'žrtvu' JASTE.
https://alethonews.wordpress.com/2016/10/04/will-israel-be-sued-for-911/
Cijela ova afera je više-manje gurnuta pod tepih. Kao napad na USS Liberty.
Najvjerojatnije rješenje je da će Kongres 'preispitati' zakon i dopustiti predsjedniku da izda a odricanje zaustaviti svaku konkretnu tužbu jer bi to bilo u interesu nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država.
Druga bi procedura bila tiho prenijeti riječ saveznom pravosuđu da je na nekoj razini svaka tužba koja uključuje izraelsku umiješanost u terorističke napade 9. rujna ugušena.
ZS, poziv "domaćice iz New Jerseya" koji se spominje u vašem citatu zapravo je DRUGI poziv koji je primila policija. Prvi poziv policiji (sa sličnim detaljima fotografija/upaljača/davanja petica) dogodio se prije nego što je prvi zrakoplov udario u N. Towers. Jasno predznanje. Osobe koje pozivatelj spominje bile su na krovu Urban Moving Systemsa. Plešući Izraelci bili su zaposlenici tvrtke Urban Moving Systems, a uhićeni su u kombiju prijavljenih registarskih oznaka u vlasništvu UMS-a. Kasnije tog dana FBI se pojavio u UMS-u. Bila je prazna, a tko god je otišao, otišao je u žurbi jer su na stolovima ostali napola pojedeni sendviči i kave. Vlasnik Urban Moving Systemsa ukrcao se na let za Izrael cca. dva sata nakon što su Dancing Israelis uhićeni, očito ga je netko dojavio. FBI je intervjuirao nežidovskog bivšeg zaposlenika UBS-a koji je izjavio da je bilo sastanaka između vlasnika i židovskih zaposlenika, zatvorenih za nežidove te da je dao otkaz zbog čestih antiameričkih komentara židovskih zaposlenika, uključujući “U dvadeset godina ćemo posjedovati Sjedinjene Države!!!”. Predznanje o 9. rujnu i nečuvena arogancija.
Ta nečuvena arogancija raste. Još u svibnju ove godine neki siledžije izvan dužnosti koje je angažirala lokalna židovska skupina napali su i uhitili građanina I knjižničara.
http://www.kansascity.com/news/local/crime/article105294071.html
Kako stoji na linku, Tužiteljstvo planira nastaviti slučaj.
Pa, imam dragocjeno sjećanje na život u SAD-u prije nego što je to bila policijska država svjetske klase. I kad Izrael nije sve kontrolirao do razine lokalnog policajca.
Nisu morali čekati dvadeset godina...
Odjebi.
Imate li dokaze za zadnji citat?
Zanimljivo – ili možda ne – da ovaj opsežni izvještaj samo jednom spominje Izrael, napominjući da je naša proizraelska politika tijekom rata 1973. izazvala saudijski protunapad preko tržišta nafte. Izrael i Saudijska Arabija sada su otvoreno prijatelji, ujedinjeni u svojoj politici protiv Irana, i vrlo vjerojatno su radili zajedno prije 15 godina iza scene.
Kada će preživjeli s broda USS Liberty tužiti Izrael?
Pozivam čitatelje da pogledaju taj događaj i kako je do toga došlo.
Ako se JASTA fokusira na Saudijce, što bi ih spriječilo da otvore knjige o umiješanosti SAD-a? Je li to bio razlog zašto je Obama pokušao zaustaviti istragu?
Daniel Lazare,
Hvala vam što ste sve ovo povezali. Amerikanci znaju da je ludo misliti da je naša vanjska politika/energetska politika besprijekorna za užas koji se sada događa i traje.
Vaš je prilog početak ispitivanja uloge naše vlade u užasu kojem kao da nema kraja.
Amerikanci su dopustili da se o njihovoj vanjskoj politici odlučuje i vodi u tajnosti s katastrofalnim rezultatima.
Nekoliko godina nakon što je rat George W. Bush/Dick Cheney/Donald Rumsfeld pokrenut protiv Iraka, James Baker III održao je govor u Texas A&M. Ne sjećam se je li tema bila vanjska politika ili energija ili terorizam ili što točno.
U pitanjima i odgovorima nakon toga, student je pitao je li američka vanjska politika/energetska politika na Bliskom istoku na bilo koji način odgovorna za uzvratni udarac Amerikancima.
Baker je bio užasnut – skočio je na mladića i bijesno zaplakao, mucajući – vi uuuuuu dovodite u pitanje energetsku politiku ove zemlje koja seže 60 godina unatrag.
Slažem se da je ratnom zločincu Cheneyu bilo vrlo zgodno pokušati odvratiti pažnju od Saudijske Arabije i namamiti i prebaciti zemlju na “preventivni” rat protiv Iraka. Ali oni su također bili u lovu na PNAC kako bi uništili 7 zemalja kako bi kontrolirali i njihovu naftu, zar ne?
Također su koristili 9. rujna kao izgovor, zar ne da zadovolje svoju ratnu požudu?
Puno hvala što ste fokusirali povijesne događaje i objasnili kako su nas korak po korak vodili bliže onome što su mudriji ljudi mogli vidjeti kao neizbježnu katastrofalnu katastrofu.
Nemam ništa protiv ograničenih druženja, a ovo je jedno od njih. Nikada nije bilo forenzičke istrage ili čak istrage zasnovane na dokazima/logici napada na 9. rujna od strane bilo koga drugog osim heretika izvan Narativa, poznatih kao "istinoljubivi" koji se ne računaju jer trebaju goleme doze lijekova budući da postoje samo zato što su duševne bolnice otpustile mnogo ljudi.
Po mom mišljenju, ljevica se davno defenestrirala s vlasti kada je odbila prihvatiti očitost, tj. postojanje duboke politike. To ide ruku pod ruku s tendencijom američkih intelektualaca da odbace postojanje nesvjesnog u ljudskim bićima jer su stvari očito samo ono što se čini da jesu na površini – spletke i zavjere postoje samo u fikciji i tek izvan nje. SAD u carstvu zlih stranaca.
Vrlo dobro znam da svaki novinar koji prijeđe granicu dobiva zabranu da radi bilo gdje - pa, kao što kaže I Ching, nema krivice za vas. Ali, u jednom trenutku, ako "ljevica" ili ono što je od nje ostalo, želi dobiti snagu, morat će prijeći na dekonstrukciju mainstream narativa ili pozdraviti daljnje bujanje ovog naopakog totalitarnog režima, kao što bi se trebalo činiti očito do sada.
U potpunosti se slažem s Chrisom Cosmosom osim oko takozvanih "istinoljubaca".
“Nikada nije bilo forenzičke istrage ili čak istrage utemeljene na dokazima/logici napada na 9. rujna od strane bilo koga drugog osim heretika izvan narativa poznatih kao 'istinoljubivi'...”
Vidi:
https://www.nist.gov/engineering-laboratory/final-reports-nist-world-trade-center-disaster-investigation
Znam, svi su u tome.
Jeste li znali da bi vam ".gov" trebala biti mala dojava da je to organizacija američke vlade? To je "neregulatorna agencija Ministarstva trgovine Sjedinjenih Država" s misijom "promicanja inovacija i industrijske konkurentnosti".
Ispitajmo neke od njihovih drugih radova da vidimo zvuče li kao nepristrana organizacija:
“Guardian i New York Times izvijestili su da je NIST dopustio Agenciji za nacionalnu sigurnost da ubaci kriptografski siguran generator pseudoslučajnih brojeva nazvan Dual EC DRBG u NIST standard SP 800-90 koji je imao stražnja vrata koja NSA može koristiti za tajno dekriptiranje materijala koji je šifriran pomoću ovog generatora pseudoslučajnih brojeva. Obje novine izvješćuju da je NSA tajno radila kako bi svoju vlastitu verziju SP 800-90 odobrila za upotrebu u cijelom svijetu 2006. U dokumentu koji je procurio stoji da je 'na kraju NSA postala jedini urednik'.”
I dodatno, pomalo je čudno, zar ne, da izvješće Svjetskog trgovačkog centra nema navedenog autora, gotovo kao da ga je osobno mogao napisati direktor NIST-a ili da ga je NIST-u jednostavno dala matična vladina agencija.
Ali nije li netko rekao da će redigiranih 29 stranica otkriti da su u 911. bile umiješane “vlade” u množini, a ne u jednini. Ako je tako – TKO SU/SU OSTALE VLADE?!
Lijevo. Pravo? Što je s "ISTINOM"? Niti jednom se ne spominje PRAVI krivac za 911, Izrael. Očito je "istina" sada ilegalna u SAD-u. U društvu koje se temelji na lažima, istina JE neprijatelj! A sva etiketiranja "lijevo, desno, liberalno, konzervativno, itd." Amerikance samo drže podijeljenima i u mraku. Politička korektnost guši Ameriku jer svatko tko pokušava širiti činjenice i istinu susreće se s terminom "istinitiji" ili nečim još pogrdnijim! Svatko tko postavlja LUDAKU teoriju o 911 je više nego vjerojatno vladina budala koja pokušava SVE ispitivače 911 učiniti ludima. Ne možete promijeniti činjenice nakon što su dokumentirane i potkrijepljene s dovoljno svjedoka i autoriteta. Problem sa SAD-om, kao i mnogim drugim nacijama prije njega, je propagandna uloga koju glavni mediji, u vlasništvu samo nekoliko velikih korporacija, imaju na neupućeni dio američke javnosti.
Patite od Dunning-Krugerovog efekta.