Ekskluzivno: Čak i dok Hillary Clinton gura novi plan za poraz ISIS-a, stvarnost je da kontradiktorne američke politike na Bliskom istoku u čijem je formuliranju pomogla potiču rast džihadističkog ekstremizma, piše Daniel Lazare.
Autor Daniel Lazare
Hillary Clinton predstavila je a dvodijelni plan za poraz Islamske države, i baš kao što bi kritičari mogli očekivati, to je doozy. Jedan dio poziva na "obavještajni val" za borbu protiv skupine u zemlji i inozemstvu, dok drugi poziva da se Abu Bakr al-Baghdadi, samozvani kalif Islamske države, jednostavno odbaci.
Oboje su pokazatelji zašto se katastrofa na Bliskom istoku može samo pogoršati. Problem s "obavještajnim valom" je dvojak: (1) nije jasno što bi trebao učiniti osim potkopavanja građanskih sloboda u ime borbe protiv terorizma i (2) koje god informacije dobiju bit će onoliko dobre koliko i ljudi koji ga koriste. Staljin je imao izvrsne izvore koji su ga 1941. upozorili da je njemački napad neizbježan. Ali budući da su neki govorili da će se napad dogoditi u travnju, on ih je mogao ignorirati kada je travanj došao i prošao i ostao pri svom izvornom zaključku da Hitler uopće neće napasti.
![Američka državna tajnica Hillary Clinton sastaje se sa saudijskim kraljem Abdullahom u Rijadu 30. ožujka 2012. [Fotografija State Departmenta]](https://consortiumnews.com/wp-content/uploads/2016/07/6884183372_b0227798b7_b.jpg)
Američka državna tajnica Hillary Clinton sastaje se sa saudijskim kraljem Abdullahom u Rijadu 30. ožujka 2012. [Fotografija State Departmenta]
Štoviše, s obzirom na to da su američke vlasti primile napredna upozorenja ne samo o Ahmadu Khanu Rahamiju, 28-godišnjem Amerikancu afganistanskog podrijetla optuženom za prošlotjedne bombaške napade u New Yorku i New Jerseyju, već i o bombašu na bostonskom maratonu Tamerlanu Tsarnaevu, “bombašu u donjem rublju” Umaru Farouku Abdulmutallabu i strijelcu iz Orlanda Omaru Mateenu , čini se da ono što je potrebno nije supersofisticirani "nalet" obavještajnih podataka koliko je staromodni policijski posao poput kucanja na vrata i praćenja tragova.
Umjesto "velikih podataka", FBI treba bolje raditi s "malim podacima" u obliku zabrinutog oca koji zove FBI kako bi ga upozorio da je njegov sin razvio nezdravu fascinaciju džihadistička glazba, poezija i video zapisi.
Što se tiče drugog dijela Clintonovog plana protiv Islamske države – srušiti Al-Baghdadija – to je jednostavno splet njezinih najvećih hitova, tj. ubojstvo Moamera Gadafija (“Došli smo, vidjeli smo, umro je”) i atentat na Osamu bin Ladena (“Bio sam jedan od onih koji je preporučio predsjedniku da pokrene ono što je vrlo riskantan pohod”). Budući da Clinton misli da joj gledanost raste svaki put kad ubije arapskog vođu, smatra da ne može škoditi ako ubije više.
Ali ono što ona ignorira jest da time samo pogoršava stvari. Dosje je jasan. Sedamnaest dana nakon što je ubio Bin Ladena u svibnju 2011., Barack Obama pohvalio o "velikom udarcu" koji je Al Qaeda upravo pretrpjela, rekavši: "čak i prije njegove smrti, Al Qaeda je gubila svoju borbu za relevantnošću, jer je velika većina ljudi vidjela da pokolj nevinih nije odgovorio na njihove vapaje za boljim život. U vrijeme kada smo pronašli Bin Ladena, velika većina regije počela je doživljavati Al Qaidin program kao slijepu ulicu, a ljudi Bliskog istoka i Sjeverne Afrike su svoju budućnost uzeli u svoje ruke.”
Pauzirati
Ali kao što svijet sada zna, mudžahedini su samo pravili pauzu. Do kolovoza 2012., dakle tek četrnaest mjeseci kasnije, Obrambena obavještajna agencija je izvještavao da je Al Qaeda bila među "glavnim silama koje su pokretale pobunu u Siriji", da su Zapad, naftne zemlje Arapskog zaljeva i Turska podupirale takve snage do vrha, i, što je još iznenađujuće, da su pobunjenici nastojali uspostaviti " Salafistička kneževina u istočnoj Siriji... i to je upravo ono što snage koje podržavaju opoziciju žele kako bi izolirale sirijski režim.”
Ministar obrane Robert Gates i državna tajnica Hillary Clinton 1. svibnja 2011. promatraju razvoj događaja u raciji specijalnih snaga u kojoj je ubijen Osama bin Laden. Ni jedan ni drugi nisu igrali osobito istaknutu ulogu u operaciji. (Fotografija Bijele kuće Pete Souza)
Al Qaida je bila jača nego ikad. Jedina stvar koju je postiglo ubojstvo Bin Ladena bilo je uklanjanje vođe koji je bio pomalo nedodirljiv i dopuštanje još agresivnijim džihadistima da zauzmu njegovo mjesto. Gadafi je bio malo drugačiji: umjesto sveti ratnik, on je bio antimudžahedin koji je u veljači 2011. telefonski poziv, pokušao je upozoriti bivšeg premijera Velike Britanije Tonyja Blaira da pro-Al Qaedine snage koje žele njegovo svrgavanje “žele kontrolirati Mediteran i onda će napasti Europu”.
Nepotrebno je reći da je bio ignoriran. Jedino što je njegovo ubojstvo učinilo, dakle, bilo je uklanjanje posljednje prepreke salafističkoj ofenzivi koju je kupio i platio Katar, kojeg su SAD regrutirale da se pridruži nastojanjima protiv Gadafija i koji je Washingtonu odmah vratio dug podijelivši oko 400 milijuna dolara fundamentalističke snage. [Pogledajte Consortiumnews.com's “'Zapletena' vanjska politika Hillary Clinton„.]
Do 2014. bivša "Al Qaeda u Iraku" odvojila se od Islamske države (također poznate kao ISIS, ISIL i Daesh) i preuzela je velike dijelove Iraka i Sirije, čak i dok je Al Qaidin sirijski ogranak, Nusra Front, zauzimao nad ostalim područjima Sirije i dovodeći "umjerene" koje podržava SAD pobunjeničkih skupina pod zapovjednom strukturom Al Qaide.
Al Bagdadi je negativac koji nijednoj racionalnoj osobi ne bi nedostajao. Ali odbiti ga bit će jednako neučinkovito kao i ubiti bin Ladena. Dapače, već imamo ideju tko bi bio njegov nasljednik, a nije baš lijepa.
Prema članku Giorgija Cafiera na dobro obaviještenoj web stranici Al-Monitor, to je Turki al-Binali, utjecajni 32-godišnji svećenik iz otočnog kraljevstva Bahrein koji se smatra snagom u usponu unutar ISIS-a i koji je možda autor bizarne fetve koja dopušta vojnicima ISIS-a da odvode zarobljene jezidske žene kao seksualne robinje.
Ako al-Binali preuzme vlast, Cafiero kaže da bi to "označilo veliki prijenos vlasti sa stare avangarde globalnih džihadista na mlađu i puritanskiju." Promjena bi imala posebno "toksični učinak" na Bahrein i druge zemlje Arapskog zaljeva gdje su mladi ljudi "osjetljivi na mračnu zamku radikalizacije".
Umjesto širenja prema van iz Perzijskog zaljeva, drugim riječima, al-Binalijevo pristupanje moglo bi uzrokovati da džihadizam preokrene smjer tako da se vrati natrag. Rezultat bi mogla biti erupcija terorizma u stilu ISIS-a točno pred nosom Pete flote SAD-a usidren u 2 milijarde dolara vrijednoj pomorskoj bazi u bahreinskoj luci Manama.
Američka politika to čini vjerojatnijim nego ne. Bahrein je duboko polarizirano društvo, rastrgano između 60-postotnu šiitsku većinu koji je pretrpio neke Uhićenja 15,000 otkako je vlada pozvala saudijske trupe u ožujku 2011. da pomognu u slamanju prosvjeda Arapskog proljeća i sunitske manjine koja uživa praktički politički monopol pod diktaturom obitelji al-Khalifa.
Čini stvari još gorima
Ono što stvar čini još gorom je monarhijska politika uvoza sunita iz mjesta poput Jemena, Sirije, Jordana, Iraka i Pakistana – oko 100,000 u posljednjem desetljeću – dajući im državljanstvo, a zatim ih koristi za popunjavanje svojih sigurnosnih snaga i jačanje sunita. stanovništva općenito.
Prosvjed protiv "Nevinosti muslimana", videa koji ismijava proroka Muhameda, u Durazu, Bahrein. Na transparentu (na arapskom) piše: "Islamska nacija neće tolerirati one koji vrijeđaju njene svetinje". (Fotografija, Mohamed CJ)
Budući da su “Novi Bahreinci” regrutirani s izričitom svrhom udaranja na šijite, učinak je jačanje sunitske militantnosti i podizanje napetosti za još jedan stupanj. Budući da otočna kraljevina ovisi o vojnoj zaštiti SAD-a, pokušala se dodvoriti Washingtonu slanjem mlaznih zrakoplova da bombardiraju položaje ISIS-a u Siriji.
Ali kada je sredinom 2014. Islamska država pokrenula blitzkrieg po istočnom Iraku, najviši dužnosnici jedva su suzdržali svoje veselje. Naposljetku, rekli su, militantni suniti uzvraćaju udarac iračkoj vladi u Bagdadu koju, s tipičnom sektaškom paranojom, smatraju ogrankom međunarodne šijitske zavjere ništa manje nego Baathistički režim u Damasku, u Siriji.
Čak i dok osuđuje ISIS kao "devijantnog kulta”, dakle ministar vanjskih poslova Khalid al-Khalifa Tweetano njegovu sumnju da Amerika koristi skupinu kao izgovor za napad na sunite. Ministrica informiranja Sameera Rajab dodala je da je ofenziva ISIS-a predstavljala sunitski ustanak protiv šiitskog ugnjetavanja, a ne erupciju terorizma.
"ISIS je ime", rekla je, "koje se razbacuje u medijima kao paravan kako bi se ušutkala volja iračkog naroda za slobodom i dostojanstvom." Ono što su SAD nazivale terorizmom zapravo je bila “revolucija protiv nepravde i ugnjetavanja koji su vladali Irakom više od deset godina”.
Ovakva retorika uobičajena je u Perzijskom zaljevu gdje je dugogodišnji ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije, princ Saud al-Faisal, rekao Državni tajnik John Kerry otprilike u isto vrijeme kada je “Daesh naš [sunitski] odgovor na vašu podršku Da'wi,” prošijitskoj stranci koja je došla na vlast u Bagdadu nakon američke invazije na Irak 2003. . Koliko god suniti u Perzijskom zaljevu ne vole ISIS, još više ne vole šijite i stoga ne mogu aplaudirati kada Islamska država zadaje još jedan udarac šijitima.
Učinak je pružiti ISIS-u mogućnost iskorištavanja. Zahvaljujući dvoličnom stavu Bahreina, komentatori na proISIS-ovim web stranicama hvaliti se da tamo uživaju više slobode nego bilo gdje drugdje u Zaljevu. Vlada dopušta sunitima da na svojim automobilima ističu zastave ISIS-a val Transparenti Al Qaide i slike Osame bin Ladena na javnim prosvjedima, aktivnosti koje bi šiitima donijele strogu zatvorsku kaznu ako pokušaju nešto slično.
Bahrein je dopustio Turkiju al-Binaliju da otvoreno propovijeda prije nego što je napustio kraljevstvo 2013. i dopustio je prodaju njegovih djela u lokalnim knjižarama. Ipak, kada je Nabeel Rajab, vodeći borac za građanska prava, Tweetano, “Mnogi muškarci iz #Bahreina koji su se pridružili #terorizmu & #ISIS-u došli su iz sigurnosnih institucija i te su institucije bile prvi ideološki inkubator,” Bahrein ga je bacio u zatvor.
Umjesto da ublaži ISIS, kombinacija rata u inozemstvu i tolerancije kod kuće dovodi skupinu do sve većih visina bijesa. U rujnu 2014. ISIS je objavio video koji prikazuje četvoricu mladića naoružanih jurišnim puškama kako pozivaju pripadnike bahreinskih sigurnosnih snaga da okrenu svoje oružje protiv vladajuće obitelji i pridruže se Islamskoj državi. U listopadu 2015. član bahreinske ćelije ISIS-a napao šijitsko okupljalište nekoliko milja dalje u Saudijskoj Arabiji, ubivši pet vjernika i ranivši devet drugih. Nekoliko mjeseci kasnije, ISIS je objavio još četiri videa pozivajući pristaše da ubijati šijite u obje zemlje.
ISIS prezire obitelj al-Khalifa ne samo zato što monarhija bombardira njihove položaje u Siriji, već zato što dopušta alkohol i druge grešne zapadne prakse i samo zatvara šijitske prosvjednike umjesto da ih izravno ubije. Što više režim pokušava izaći u susret ISIS-u na pola puta, to je grupa sve bjesnija.
Slijepo oko
SAD pridonosi istom začaranom krugu zatvarajući oči pred bahreinskim sektaštvom. Hillary Clinton iznijela je nekoliko blagih kritika na vrhuncu represije. Ali ona dobrodošla Prijestolonasljednik Salman bin Hamad al-Khalifa obratio se State Departmentu nekoliko mjeseci kasnije, a zatim je u svibnju 2012. najavio da će administracija nastaviti s prodaja asortimana oružja.
Saudijski kralj Salman sastaje se s predsjednikom Barackom Obamom u palači Erga tijekom državnog posjeta Saudijskoj Arabiji 27. siječnja 2015. (Službena fotografija Bijele kuće, Pete Souza)
Ton se još značajnije promijenio 2014. kada je Bahrein uskočio u kolo protiv ISIS-a bombardirajući Siriju. Sada kao da do slamanja nikad nije ni došlo.
Kao Ala'a al-Shehabi, bahreinski disident, primijetio u vezi s ISIS-om, “Zapadni saveznici monarhije … više su zabrinuti zbog monstruoznosti koja raste u grudima arapskog svijeta, nego zbog okoliša koji ga je uzgojio i hranio.”
Doista, Zapad ne samo da ignorira takve uvjete, već im pridonosi podupirući sunitsko sektaštvo do kraja. Ovo nije slučaj samo u Bahreinu nego i u Siriji gdje Rijad pokušava svrgnuti Bashara al-Assada ne zato što je diktator – kao da Saudijce može biti briga za bilo što tako beznačajno – zato što je on alavit, varijanta šiizma . Tako je i u Jemenu gdje umrlo je najmanje 10,000 ljudi kao rezultat saudijske kampanje s ciljem slamanja ustanka Houthi Shi'ita.
Što više SAD pomaže u takvim križarskim pohodima, to će više rasti netrpeljivost. Što više raste, više će napredovati arhisektaške jedinice poput Al Qaide i ISIS-a. Zahvaljujući njezinim bliskim vezama sa sunitskim državama Zaljeva – interesi Perzijskog zaljeva su pridonijeli čak 75 milijuna dolara zakladi obitelji Clinton – Clintonov novi plan nije strategija za poraz ISIS-a, već recept za pomoć u njegovom rastu. ISIS bi joj trebao poslati pismo zahvale.
Daniel Lazare je autor nekoliko knjiga uključujući Zamrznuta republika: Kako ustav paralizira demokraciju (Harcourt Brace).
Barem je jedna stvar sigurna, a to je da će Trump također obećati novi plan za borbu protiv ISIS-a, a to neće biti malo vojnika. Kad Ameriku ponovno učini velikom u ME, morat će poslati 100,000. I nitko ne treba sumnjati da hoće!
Sve je u davanju ispravnih obećanja kako biste bili izabrani. Samo glupi ljudi misle da je on nešto drugo! Nažalost, velika većina Amerikanaca su glupi ljudi.
“Obavještajni val” za borbu protiv ISIS-a i vanjska politika ubojstava su i recept za katastrofu i izjava dubokog i neranjivog neznanja o vanjskoj politici i potrebama i vrijednostima demokracije. To je objava rata samom čovječanstvu. Oba kandidata su krajnje neprihvatljivi u svom neznanju, sebičnosti, licemjerju i zlobi. Iznenađujuće je da ih američka javnost oboje ne voli. Morat će riješiti koji kandidat će uzrokovati katastrofe za čovječanstvo koje su njima najviše isplative.
Kad sam otišao na tu prvu vezu u Guardianu, moj prvi dojam bio je da Hillary planira Katapultirati policijsku državu u SAD-u. To će biti jednostavno glupo.
Ostatak je pojačati kaos na Bliskom istoku kako bi se osiguralo da dođe do točke ključanja i ostane na njoj. Tim bolje da se stvori temelj za novu humanitarnu intervenciju. Jer kao što znamo, stvarna i prava priroda Hillary je da ona istinski želi mir na zemlji. Čak i ako moramo ubiti svakog dronja na izraelskoj listi za odstrel da bismo ga dobili.
Naftovod i Isreal su ovdje problem, Trump ni ne zna za ovo, tužno
Ponekad se osjećam kao da gledam epizodu Quincyja, gdje on radi "Lazy S" rez, a svi policijski detektivi ili povraćaju ili se onesvijeste. Van Helsing, kojeg glumi Mel Brooks u “Dracula, Dead and Loving It”, ima sličnu scenu. “Još ga imam!”, izjavljuje dok posljednji student medicine pada u nesvijest. Ali u verziji koju smo gledali, Quincy se okreće prema publici i kaže: "Izvršit ćemo autopsiju...ako možemo utvrditi uzrok smrti...možemo spasiti pacijenta!" Gledajte, ja nisam pukovnik Ralph Peters od CNN-ove slave... samo da to maknem s puta. Ali sa sigurnošću mogu reći da nema osobe na licu svijeta koja bi bila osjetljivija na nezadovoljstvo predsjednika Sjedinjenih Država od glavnog časnika. Komisija navodi da on ili ona služi "na zadovoljstvo predsjednika Sjedinjenih Američkih Država". Možda ove glasine o "razdoru" između Pentagona, države i Ovalnog ureda samo pružaju određeni stupanj uvjerljivog poricanja. Možda postoji rascjep. Ali u ovom slučaju, "raskol" bi bio eufemizam za "pobunu". To je smrtno djelo. Ali bez daljnjeg Ralph Peterizinga, vratimo se na trenutak onom "Lazy S" rezu. Otkrit će truležnu trbušnu šupljinu koja sadrži DIA-in dopis slavnog general-pukovnika Michaela Flynna iz 2012. Sjećate se... intervjua za "namjernu odluku"? Deir Ezzor (u memorandumu, vjerujem da su ga napisali DAR EZOR) bio je strateški cilj u podjeli Sirije kako bi se stvorio salafistički protektorat u tom memorandumu. Naravno, istina je da je Saudijcima, Bahreincima, Katarcima i Emiraćanima svejedno koliko “nevjernika” teroristi pobiju, čak i na vlastitom teritoriju. Uspostava salafističke marionetske države u istočnoj Siriji stvara zonu kroz koju može proći plinovod. Ovo osigurava američko kontrolirano mjesto ugljikovodika pomoću kojeg se Europa može držati podalje od ruskog tržišta, Europljani se drže vezani za petrodolar, a gospodarstva Rusije i Irana su stisnuta. Prava pitanja su: "Bi li Rusija pribjegla nuklearnom ratu da to spriječi?" i "Bi li SAD riskirao nuklearni rat da to postigne?" Pritom, misle li Izraelci doista da, nakon što su svi “nevjernici” mrtvi, oni neće doći na red? Ili... Saudijci misle da ne bi bio njihov? Kako sada stoji, "pobunjenici", umjereni ili neki drugi, strateška su prednost SAD-a sve dok služe američkom cilju. Čini se da je "plan" očuvanje te imovine sve dok ona služi strateškom cilju. De facto ishod napada na Deir Ezzor štiti taj cilj i u skladu je s ishodom koji će proizvesti Clintonov "plan". Drugim riječima, gledamo na kontinuitet politike. To je njihov plan i oni ga se drže! Alternativa bi mogao biti američki ekonomski kolaps. Dakle...što je malo nuklearnih padavina ako očuva američki način života? Trebamo li stvarno obdukciju da dokažemo da je tijelo mrtvo?
FG Ovdje si to prilično dobro opisao. Vidim da je Sirija podijeljena iz razloga koje ste naveli. S jedne strane, to je borba za prava na energiju, ali to bi također mogao biti način provođenja Yinonova plana za stvaranje Velikog Izraela. Ovdje opet to ne uključuje sve ciljeve koje trebaju postići svi različiti igrači koji su uključeni u ovu bolesnu igru rata. Mislim, ima toliko mnogo pokretnih dijelova, a često se niti jedan ne vrti u istom smjeru. Makijavelizam svega toga je zapanjujući kada, i ako ste u mogućnosti probušiti sve ovo kako biste saznali da nitko nije vezan za koaliciju, i da su svi sami za sebe, nemojte se iznenaditi. Dakle, nakon što vam se zavrti u glavi razmišljajući o Siriji, zašto onda ne biste stvarno utopili svoju dušu ako počnete razmatrati implikacije onoga što radimo u Ukrajini, i što god da radimo u Južnom kineskom moru. Možda će na kraju svih ovih stvari oko za oko u sobi sjediti mali starac koji će jednostavno reći da nikada nije bilo nuklearnih bombi ni s jedne strane da su oni sve to izmislili, i sve je to bilo šala...slijedite Mel Brooksa.
Nisam čuo za dopis iz 2012., pa sam ga potražio.
http://www.globalresearch.ca/the-us-road-map-to-balkanize-syria-establish-the-isis-daesh-salafist-principality-what-are-russias-options/5547520
“Hvala” na informacijama, jer sam pomalo depresivan kada sam saznao da neokonzervativci planiraju gore nego što sam mogao zamisliti.
"Mein fireru, ja mogu hodati!"
Mel Brooks je još 1964. godine zamolio Petera Sellersa da glumi neurotičnog Lea Blooma u "Producentima". Slavni Sellers, prvi glumac nominiran za Oscara za tumačenje tri različita lika u jednom filmu, "Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb” (1964.), proslijedio ulogu.
Kasnije 1968., na snimanju filma "Volim te, Alice B. Toklas" u Los Angelesu, Sellers je pozvan na posebnu projekciju filma Federica Fellinija. Iz nekog razloga Fellinijev film nije bio dostupan, pa je kinoprojekcija zamijenila “Producente” (1967.), tada otpisanu sliku u ograničenoj distribuciji. Sellers je bio toliko oduševljen filmom da je te večeri nazvao producenta Josepha E. Levinea, rekao mu da je Brooksov film najsmješniji koji je ikada vidio i zahtijevao da se “Producenti” prikažu diljem zemlje.
Sljedećeg dana, Sellers je objavio oglase na cijeloj stranici u glavnim trgovačkim novinama Daily Variety i Hollywood Reporter, raskošno hvaleći sliku kao "prepletenu tragediju-komediju, komediju-tragediju, sažaljenje, strah, histeriju, ludilo nadahnuto shizofrenijom i velika ludost... fenomen koji se događa samo jednom u životu.”
https://pbs.twimg.com/media/CrExQLcXYAEHDBF.jpg
Brooks je kasnije priznao da je zvijezdina zvonka podrška spasila film.
Danas su apokaliptični američki “Producenti” odlučni povesti svoj otpisani album “Springtime for Hitler” na globalnu turneju, neizbježno idući “prstu uz nogu s Rusima”.
Kao što Bloom u “The Producers” izjavljuje: “Wow. Ova predstava ne bi išla NOĆI!”
Ali bit će to paklena noć.
I znam da ćemo se opet sresti nekog sunčanog dana.
Dana 22. studenog 1967., premijera filma “The Producers” u Pittsburghu, Pennsylvania, bila je katastrofa i Embassy Pictures je razmišljao o odlaganju filma.
Također 22. studenog 1967., Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno je usvojilo Rezoluciju 242 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (S/RES/242) prema Poglavlju VI. Povelje UN-a. U preambuli rezolucije govori se o "nedopustivosti stjecanja teritorija ratom i potrebi rada za pravednim i trajnim mirom na Bliskom istoku u kojem svaka država na tom području može živjeti u sigurnosti".
Operativni stavak jedan rezolucije „Potvrđuje da ispunjenje načela Povelje zahtijeva uspostavu pravednog i trajnog mira na Bliskom istoku koji bi trebao uključivati primjenu oba sljedeća načela:
(i) Povlačenje izraelskih oružanih snaga s teritorija okupiranih u nedavnom sukobu;
(ii) Prestanak svih zahtjeva ili ratnih stanja i poštivanje i priznanje suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i političke neovisnosti svake države u tom području i njihova prava da žive u miru unutar sigurnih i priznatih granica bez prijetnji ili djelovanja sile .”
Ni riječi o iznimno intimnom “posebnom odnosu” između SAD-a i Izraela u Lazareovoj analizi katastrofe na Bliskom istoku.
Američki vojno-industrijski-kongresni-medijski-deepstate kompleks s entuzijazmom je promovirao politike posebno osmišljene da doprinesu rastu aparata takozvane "Islamske države".
Da stvari budu još gore, novac se vrti i to Tel Avivu sasvim odgovara.
Uočivši "'poseban' američko-saudijski odnos koji bi mogao biti još svetiji od odnosa s Izraelom" (vidi članak "Saudijska veza s terorom" na Consortium News od 20. studenog 2015.), čini se da Lazare ima znatnih poteškoća u identificiranju Izraelska povezanost s terorizmom.
Govorimo o slijepom oku.