Čini se da američki entuzijasti za novi hladni rat s Rusijom ignoriraju manje ratoborne naredbe predsjednika Obame i guraju opasnu eskalaciju napetosti, izvještava bivši britanski diplomat Alastair Crooke.
Autor Alastair Crooke
Nakon američkog napada na položaje sirijske vojske koji gledaju i zapovijedaju zračnom lukom Dier A-Zor - zračnom lukom, čiji su svakodnevni letovi u stilu "Berlinskog zračnog mosta" jedini spas za grad koji je dugo opsjedao ISIS - ruski Veleposlanik UN-a postavio je relevantno retoričko pitanje u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda: Tko vodi američku politiku: Je li to Pentagon ili Bijela kuća?
Nije bilo službenog odgovora, naravno, ali jedan nije bio potreban: New York Times Uredništvo nam je odgovorilo u svojoj presudi od 15. rujna: Hvaleći američkog državnog tajnika za njegovu energičnu, ali “donkihotovsku” diplomaciju, “Odbor” napisao:
Predsjednik Barack Obama susreo se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na marginama samita G20 u odmaralištu Regnum Carya u Antaliji, Turska, nedjelja, studeni 15, 2015. Savjetnica za nacionalnu sigurnost Susan E. Rice sluša s lijeve strane. (Službena fotografija Bijele kuće Pete Souza)
“Sporazum [o prekidu vatre u Siriji] također ima snažne kritičare unutar Obamine administracije, uključujući ministra obrane Ashtona Cartera. U utorak su dužnosnici Pentagona odbili reći hoće li se pridržavati svog dijela dogovora, koji poziva Sjedinjene Države da podijele informacije s Rusima o ciljevima Islamske države u Siriji ako se primirje održi sedam dana. To bi bila neuobičajena i moguće riskantna suradnja s ruskim režimom koji je postao sve neprijateljskiji i mogao bi profitirati od saznavanja američkih vojnih tajni.”
Ono što je ovdje toliko iznenađujuće je ne-iznenađenje iskazali su urednici časopisa New York Times. Odbor bezobrazno izjavljuje da ministar obrane i Pentagon možda neće u skladu. Nije vidljiv ni trag iznenađenja u ustavnim implikacijama ovog otvorenog prkosa predsjedničkoj ovlasti.
Ne, čini se da Odbor smatra sasvim prirodnim i pohvalnim da Carter odbije povinovati se ovom "neobičnom i riskantnom" prijedlogu. Ali to nije bio neki "prijedlog za suradnju". Bio je to dogovoreni službeni sporazum između Sjedinjenih Država i druge države – postignut nakon dugotrajnih pregovora i sklopljen s predsjedničkim mandatom.
Ukratko, ovlasti predsjednika Obame više nema – ako je u suprotnosti s ustaljenim mišljenjem Pentagona, CIA-e, New York Timesa, Washington Posta i predsjedničkog kandidata Demokratske stranke. Stoga nije nerazumno pretpostaviti da je Obamin nevoljki detant s ruskim predsjednikom koji se njemu osobno duboko ne sviđa sada samo diplomatsko brbljanje.
Profesor Stephen Cohen, eminentni ruski znanstvenik, jest šiljast na paralelu kada su američki tvrdolinijaši u birokraciji nacionalne sigurnosti potopili predsjedničke pokušaje detanta s Rusijom. Jedan takav slučaj bio je slanje CIA-e Garyja Powersa u njegovom špijunskom zrakoplovu U2 iznad Rusije, protivno sporazumu predsjednika Dwighta Eisenhowera s Rusijom (naknadno su ga samo Rusi oborili).
Osporavanje Obaminog autoriteta
Unakrsne optužbe lete oko toga tko je što učinio u Siriji ovih posljednjih dana, ali ono što dolazi do izražaja je da se Obama suočava s vjerojatno nepremostivim disidentstvom, čak i otvorenim neposluhom, unutar vlastite administracije.
Pentagon, sjedište američkog Ministarstva obrane, gledano s rijekom Potomac i Washingtonom, DC, u pozadini. (fotografija Ministarstva obrane)
Ovo sirijsko "primirje" neće se obnoviti - ne samo zbog gorke razmjene predbacivanja, koja je nepovratno prešla određene neodređene granice - već zato što, zasebno, imamo detaljan i uvjerljiv račun (od američkog vojnog insajdera) na Kako američke snage sabotiraju politiku Bijele kuće, koja je katastrofalno pošla po zlu s tajnim operacijama u Siriji.
Iz ovog je izvještaja jasno da je – ono što se dugo sumnjalo – istina: da SAD ne kontrolira i ne može kontrolirati džihadističko čudovište koje je stvorilo, zahvaljujući zaraćenim različitim frakcijama unutar američke "'države sigurnosti", pretvarajući se u jako zatvorio oči pred prirodom i pravim namjerama onih koje je obučavao, financirao i naoružavao.
Drugim riječima, ministar obrane Ashton Carter i direktor CIA-e John Brennan ne mogu postići prekid vatre, što bi moglo donekle objasniti previranja koja se vrte oko Washingtona. Je li Bijela kuća u potpunosti shvaćala koliko su razne američke “specijalne” službe radile u suprotnim ciljevima i time potkopavale bilo kakve stvarne izglede za kontrolu SAD-a, uskraćujući njegovo pregovaračko stajalište?
Drugi aspekt ovoga može biti mučna sumnja da je Donald Trump sada dobio prostor da intervenira sa svojim "rekao sam ti" - u smislu tko je "stvorio" džihadsko "čudovište" - ako tako odluči.
“Imidž” usklađenog, širokog, međunarodnog volja za rješavanje sirijskog sukoba razbijena je – ostavljajući samo razdvojene interese različitih pobunjeničkih pokreta u Siriji i polariziranu retoriku država izvan nje. Sukob u Siriji najvjerojatnije će ući u novu, problematičnu fazu – a s njim će i Ukrajina vjerojatno postati nerješivija, jer se čini da su dva građanska sukoba uparena.
Primjetno je da će ukrajinski predsjednik Petro Porošenko, koji s Europljanima igra "upali-upali-upali", u New Yorku doći na sastanak s Hillary Clinton, dok je Donald Trump odbio susret s njim. Planiraju li se demokrati udvostručiti s Porošenkom?
Pa gdje dalje? Pa, izbori za rusku Dumu su došli i prošli. Nisu ponudili iznenađenja, ali to ne znači da su bili bez značaja. Gledajući unatrag, možemo zaključiti da su bili više od obične rutine.
Stranka vladajuće vlasti, Jedinstvena Rusija, pobijedila je – doduše slabim odazivom, ali ondašnji izbori za Dumu ne raspiruju osobito maštu Rusa. Putin nije striktno član UR-a, ali je stranka izravno povezana s njim. Vezana je za njega – i pobijedila je u biti na Putinovim popularnim kaputima – i unatoč svojim lošim ekonomskim rezultatima.
Ono što je bilo značajno bile su dvije stvari: prvo, UR je prešao prag od 300 mjesta. S 343 mjesta u parlamentu od 450 mjesta, UR sada ima "super većinu". Sada može promijeniti ruski ustav - i to is važno. Drugo, tri prozapadne, liberalne stranke koje su se natjecale na izborima postigle su samo ukupno 4 posto glasova. Pojedinačno su postizali samo 1 do 2 posto. A prag za ulazak bilo koje stranke u parlament je 5 posto. Kao profesor Cohen bilješke neuobičajeno otvoreno: "Prozapadni, liberalni politički pokret u Rusiji je mrtav - i ubio ga je Washington."
Ruski izbori jačaju Putina
Ukratko, ekonomske sankcije i posljedično stezanje remena za Ruse nisu naštetili Putinu ni mrvicu. Rusi krive Zapad (ali još uvijek iskreno ne vole gospodarski tim premijera Dmitrija Medvedeva). To je sada svima jasno.
Ruski predsjednik Vladimir Putin nakon vojne parade na Crvenom trgu, 9. svibnja 2016. Moskva. (Fotografija s: http://en.kremlin.ru)
Dakle, predsjednik Putin je sada u poziciji - sa "super-većinom" u Dumi - napraviti promjene. Šuška se da se doista očekuju velike promjene. Jedna dobro poznata Rusija komentator, ironično sugerira da Putinova stvarna opozicija ne leži u Dumi, već u samoj “stranci moći”:
“Istina je da je prava opozicija Putinu upravo ona [od] ekonomsko-financijskih ministara Medvedevljeve vlade i svih frakcija koje oni predstavljaju: bankara, bespilotnih letjelica MMF-a, korumpiranih biznismena iz 1990-ih koji mrze Putina jer on ne dopustite im da kradu kao u prošlosti, svu bivšu nomenklaturu i njihovu djecu koji su ubijali devedesetih i čije je srce na zapadu, atlantske integracioniste à la Kudrin koji su u biti 'washingtonski konsenzusni tipovi' i koji mrze ruski narod što je glasao za Putina.
“To je prava opozicija; a ta je opozicija daleko opasnija od SAD-a i NATO-a zajedno. A za tu oporbu rezultat izbora [za Dumu] je poraz. Zašto? Jer osim hiperslužbene 'partije moći' Jedinstvene Rusije, sve druge stranke u Dumi daleko su antikapitalističkije i antiameričkije od Putina. Za Imperij, 'Ujedinjena Rusija' je najbolja kakva će ikada biti. Svaka alternativa bit će daleko, daleko gora.” Tako piše Saker.
I evo u čemu je poanta: čini se da će se situacija u Siriji sljedećih mjeseci pogoršati, ali ne do točke strateškog poraza Rusije. Ruska vojna intervencija i promjena Turske – iako još uvijek nije sigurna – čine malo vjerojatnim da SAD mogu postići željenu “promjenu režima”. U Ukrajini su "karte" uglavnom u ruskim rukama - i Europljani to razumiju.
Ali paralelno s rastućim napetostima u Siriji i Ukrajini i jačanjem NATO-a na Baltiku, najnoviji G20 je, naprotiv, signalizirao rastuću geostratešku suradnju između Rusije i Kine – a sada izbori za Dumu Putinu obećavaju mogućnost praveći strateške pomake unutar same Rusije. Promjene u ekonomskoj politici – gotovo sigurno – ali i Putin bi se mogao osjećati sigurnije u svom stavu vis-à-vis Zapada.
To ne znači da Putin želi eskalirati napetosti u odnosu na Zapad. Za to nema nikakvih dokaza (kao što ih ima zamjenik šefa NATO-a potvrđen). Ali ni ruski predsjednik više ne mora gledati preko ramena. Može si priuštiti čekanje vlastite ekonomske i političke krize Zapada.
Alastair Crooke je bivši britanski diplomat koji je bio visoka osoba u britanskoj obavještajnoj službi i diplomaciji Europske unije. Osnivač je i direktor Conflicts Foruma koji se zalaže za angažman političkog islama i Zapada.
Nadam se da će Trump otpustiti sve te gadove.
Još jednom - barem treći put ovaj tjedan - takozvani "antiratni stručnjak" odlučuje dati Obami propusnicu, kao da Obama ne radi ništa ležeći u krevetu ili igrajući golf cijeli dan. Za sve je kriv Pentagon, ili je za sve kriv Kerry, ili je za sve kriva CIA...
Ovi ljudi to jednostavno ne shvaćaju. Ovako radi Obama. To je ono što ZNAČI “vođenje s leđa”. To znači da Obama govori jedno u javnosti, radi potpuno suprotno u četiri oka i organizira da se netko drugi okrivi.
Da, Obama nije ništa drugo nego frontman. On samo prenosi naredbe od svojih bogatih gospodara u Chicagu i drugdje. To ne znači da je on neka vrsta "nevoljkog predsjednika mira". On NEMA PRINCIPA. Njegova jedina želja je "izgledati dobro", kao neki jeftini crni prevarant iz Chicaga - što on i jest.
Nađi trag.
Je li SOHR/poduzeće izvijestilo o tome koliko civila pati umirući u Dier A-Zoru? Sve pohvalne stavke o "Whitecaps"
čišćenje nakon džihadskih minobacačkih napada? Mora postojati nešto……Sigurno….
Možda niste primijetili, ali Imperij već generaciju nije pregovarao u dobroj vjeri, a Obamina riječ je bezvrijedno smeće. Obama je slabić. Ne može se suprotstaviti muškarcima i oni ga jednostavno ignoriraju i rade što žele. Obama nema hrabrosti učiniti SVOJE imenovane odgovornima za prkošenje njegovim naredbama. zato se okružuje mollycoddlesima.
Najslabija karika u "igri preuzimanja svijeta" od strane neokolonijalista je američki dolar i manjim dijelom euro... Nadam se da Putin razumije da će neokolonijalist izabrati rat umjesto izgubljenog tržišnog udjela u dolarima. Nemamo više od 1 godine od Drugog svjetskog rata… Američki dolar je životna snaga čudovišta…….Pripremite se u skladu s tim…….
Obama se mora složiti s onima koji odbijaju suradnju s ruskim snagama i s onim tko ih kontrolira: ako se spor proširi izvan racionalnog neslaganja na neposluh, on može lako otpustiti nelojalne. Ako zastupnici, nacionalna garda, tajna služba, DIA i CIA odbiju uhititi nelojalne zapovjednike, on može narediti lojalnim snagama da to učine. Svako odbijanje da se to učini bilo bi ravno izdaji, koja se lako razotkriva u govoru u Kongresu o vojnoj nelojalnosti. Ako to ne učini, dopušta im da prave politiku, čin kukavičluka pred njima ili bilo kim tko ih kontrolira: nije vjerojatno da bi on bio jedina kukavica, niti da bi se bojao čak i spomenuti da ne može kontrolirati vojsku. Dakle, Obama se mora složiti s njima da odbiju provesti primirje, i očito nikada nije namjeravao primirje, baš kao što je namjeravao eliminirati sirijsko kemijsko oružje diplomacijom, ali jednostavno ne može shvatiti gdje su ti pobunjenici dok bombardiraju sirijske položaje.
Trebao bih dodati da Obama jednostavno ne može shvatiti kako te tisuće tona naprednog streljiva stalno klizi u ruke "terorista" kojima se on navodno protivi, niti je li možda dobra ideja zaustaviti takve tokove dok ne sazna , niti pokazuje li to u čemu je njihova lojalnost. Očito zna i odobrava cijeli posao, kao i Hillary, inače bi odavno prestao s tim.
Nije slučajno da se ova agresija i ove velike prodaje oružja događaju u predizbornoj kampanji. Taj se novac vraća kao mito za kampanju iz Izraela i Saudijske Arabije, koji očito upravljaju američkom vanjskom politikom. Obama i Hillary iznajmili su američku vojsku za sitniš na dolar kako bi dobili mito za kampanju, poput Busha i drugih, i svi bi trebali biti uhićeni i suđeno im kao tajnim agentima stranih sila, zajedno s većinom Kongresa.
Može li Pentagon povlačiti ono što je senator McConnell učinio Obaminoj sposobnosti da imenuje suca vrhovnog suda: da bi sljedeći predsjednik trebao biti onaj koji će izraditi strategiju na Bliskom istoku?
Tko vodi američku politiku: je li to Pentagon ili Bijela kuća?
Ova Shakespeareova drama još je jedan primjer ograničenja predsjedničke moći kada stvarna moć – plutokrati i oligarsi duopola – odluče voditi predstavu. Samo pitajte Jimmyja Cartera o tome kako su se predsjednik Vijeća O”Neill i vođa većine u Senatu Robert Byrd iz njegove vlastite Demokratske (sic) stranke uskladili sa svojim kolegama u Republikanskoj (sic) stranci da se udruže s Carterom.
Obama je samo paravan. On je "dobar momak", ratni odjel je "loš momak".
To što ne mogu kontrolirati “džihadističko čudovište” za njih nije “problem”. Da jest, imali bismo dobro uspostavljenu tradiciju stvaranja razbojničkih organizacija koje ispunjavaju naše naloge.
https://therulingclassobserver.com/2016/09/04/paradise-suppressed/
Svi oni agitatori. Naš MIC zajedno s našim izraelskim gospodarima guraju nas sve bliže rusko-američkom obračunu, a zbog čega? Sve kako bi podijelili i osvojili Bliski istok, kako bi možda postojao Veliki Izrael. Naravno, Saudijci i njihove arapske zemlje Zaljevske države, zbog svog naftnog bogatstva, bit će počašćeni mjestom na ovom novom Bliskom istoku, sve dok Izrael ne odluči još više raširiti svoja krila kako bi uzeo ono što je ostalo.
Između Pentagona i našeg Državnog ministarstva neokonzervativaca koji pokušavaju dovesti Ameriku u takvu situaciju da unište svaku priliku predsjednika Donalda Trumpa da se rukuje s osobama poput Vladimira Putina. Ako Trump ne zauzme Ovalni ured, onda još bolje, da ratnohuškačica Hillary zauzme njezino prijestolje.
Kao da gledate usporenu nesreću vlaka.
Evo važnog novog intervjua s članom AlQaide od strane njemačkog novinara citiranog na MoonOfAlabama: http://www.moonofalabama.org/2016/09/todenh%C3%B6fer-interview-with-al-nusra-commander-the-americans-stand-on-our-side.html#more
Član AlQaide kaže da je SAD isporučio TOW projektile i stručne trenažere izravno AlQaidi i da su oni bili glavni čimbenik u susretu s vladinom vatrenom moći i da žele više. On razlikuje samo ISIS i kaže da su FSA itd. iz Turske slabi i nebitni, da svi pobunjenici tvrde da su "umjereni" kada trebaju hranu i zalihe, da ih Izrael izravno podupire i da primaju velike uplate izravno od Zaljevske vlade ne iz civilnih izvora..
Citat:
Jesu li te rakete SAD prvo dale Slobodnoj sirijskoj vojsci, a odatle vama?
Ne, rakete su dane izravno nama. Isporučeni su određenoj skupini. Kada je “put” bio zatvoren i bili smo opkoljeni, imali smo časnike iz Turske, Katara, Saudijske Arabije, Izraela i Sjedinjenih Država.
Što su učinili ti policajci?
Stručnjaci! Stručnjaci za korištenje satelita, projektila, izviđački rad, termo nadzorne kamere…
Jesu li bili i američki stručnjaci?
Da, stručnjaci iz nekoliko zemalja.
Joe B hvala na poveznici na moonofalabamu. Cijeli sam dan namjeravao pročitati taj intervju.
Sjećate li se kada je AlQaeda bila naš neprijatelj? Koja hrpa laži. Davno kad je počela ova sirijska stvar, vidio sam naslove članaka koji govore o tome da SAD opskrbljuje AlQaidu oružjem, i isprva sam se opirao uopće pročitati te članke. Zatim je došao Benghazi, i tada sam odlučio početi čitati što alternativni mediji imaju za reći u vezi s američkom umiješanošću u terorističku skupinu za koju se pretpostavlja da je isti terorist koji je srušio tornjeve blizance, bombardirao Pentagon i bio uzrok gubitka leta 93. Sjećam se da sam čitao članak Tonyja Cartaluccija, gdje je izjavio kako je John McCain viđen s veleposlanikom Stevensom kako se rukuju u Benghaziju s vođama AlQaide, ali koliko god to bilo šokantno, sve se činilo da je Neocon razumno dobro.
http://landdestroyer.blogspot.com/2012/03/john-mccain-founding-father-of.html
U intervjuu je intervjuirani terorist iznio tvrdnju kako će poraziti Rusiju, a potom i Zapad. Misli li on na Ameriku kad kaže kako će poraziti Zapad? Ako se sjećate dokumenta DOD-a iz 2012. koji je procurio u javnost u kojem se zagovara podrška teroristima da poraze Assasda, ime SAD-a nikada nije spomenuto, ali spominjalo se 'Zapad'... jesmo li to mi, i trebamo li se pripremiti za borbu protiv istog terorista s kojim podrška? Čini se da ovaj sirijski rat uvijek ima mnogo različitih pokretnih dijelova. Je li doista sve tako složeno ili je napravljeno da tako izgleda? Yinonov plan zahtijeva mnogo malih država i mnogo destabilizacije... dodajte tonu kaosa i eto ga, ništa bitno ne okružuje Izrael. Iako, snažno branjeni Izrael mogao je buku gomile smanjiti na šaputanje. Ako sirijski Assass padne, možete se kladiti u svoj najniži dolar da to neće završiti na tome.
Željeznička je nesreća tko god uđe. Putin nije rekao dobre stvari o Trumpu. On misli isto kao i mi ostali. Hillary nije ništa bolja. Jadni svijet!