Libertarijanski predsjednički kandidat, Gary Johnson, promašio je pitanje o ratom razorenom sirijskom gradu Alepu, ali sveprisutniji oblik neznanja dolazi u obliku politički usmjerenog "znanja", piše Lawrence Davidson.
Autor Lawrence Davidson
Velika većina ljudi "živi lokalno". Gdje god da žive, to je arena njihovog života i tu sredinu najbolje poznaju. Čak i američki politički čelnici u usponu podliježu ovom pravilu. To je postalo neugodno očito kada je 8. rujna Gary Johnson napravio svoj sada poznati faux pas.
Gary Johnson, koji je nekoć bio guverner Novog Meksika i stoga zna mnogo o toj državi i njezinim snagama i slabostima, pojavio se u MSNBC-jevom programu čudnog imena, ali vrlo gledanom, “Jutro Joe” ( "Joe" misleći, pretpostavljam, i na voditelja Joea Scarborougha i na lokalni američki izraz za kavu).
Ratna šteta u nekoć uspješnom sirijskom gradu Alepu.
Glavni razlog zašto je gospodin Johnson bio u emisiji bio je taj što se kandidirao za predsjednika Sjedinjenih Država na listi Libertarijanske stranke. I, naravno, predsjednik SAD-a najmoćniji je svjetski vođa i očekuje se da njegova ili njezina razina svijesti to odražava.
Stoga se pretpostavlja da oni koji se kandidiraju za predsjednika znaju sve o tome što se događa u svijetu, ali iu vlastitoj zemlji. To je naravno nemoguće, iako uvijek postoji kratak popis pitanja koja su u središtu pozornosti.
Dakle, ono što se događa je da vođe imaju pripremljene "knjige briefinga" o tim prioritetnim pitanjima. Ali opet, prioriteti su zahtjevi za prosuđivanje i mogu biti različiti za različite vođe. Nažalost za Johnsona, pitanja vanjske politike bila su nisko na listi prioriteta za libertarijance - koji su više ili manje izolacionisti.
Zato je Garyja Johnsona upitao drugi gost o tome “Jutro Joe” show, što bi napravio, da je predsjednik, o krizi u Alepu odgovorio je “A što je Alep?” Bio je to pravi gaf, a Johnsona su "stručnjaci" društvenih medija gotovo odmah uhvatili na zub da je lažnjak.
Netko bi se mogao zapitati zašto bi itko očekivao da bivši guverner Novog Meksika zna bilo što o sirijskom gradu koji je uglavnom uništen u građanskom ratu? Pa opet zato što se kandidira za predsjednika. A Alep bi, pretpostavljaju mnogi, trebao biti na njegovom užem popisu. Bilo kako bilo, nije bilo na Johnsonu, čiji ideološki pogledi stavljaju Siriju u nečije drugo lokalno mjesto. Njegov je Novi Meksiko i možda, na kraju, ostatak SAD-a
Moć Briefing Book
Mislite li da je to neobično? Nažalost nije. Ono što je neobično je da je Johnson uhvaćen u svom neznanju. Strah upravo od takve izloženosti jedan je od razloga zašto lideri sada održavaju tako malo konferencija za tisak. Ipak, povijest nam je također pokazala da se nedavni predsjednici nisu bojali donositi vanjskopolitičke odluke koje utječu na milijune, često fatalne, bez odgovarajućeg znanja.
Gary Johnson, predsjednički kandidat Libertarijanske stranke.
Kao što ćemo vidjeti, te odluke gotovo uvijek odražavaju njihovo vlastito uvjetovano neznanje, ali su donesene na način koji dopušta da budu zamagljene i racionalizirane nakon činjenice. Slučajno su takve odluke dovele do sirijskog građanskog rata i uništenja Alepa.
U vremenu od njegovog gafa na “Jutro Joe,” Johnson je napravio odgovarajuću knjigu brifinga i sada na naizgled autoritativan način govori o Alepu i sirijskom građanskom ratu. Za njega je transformacija djelovala poput magije. Sam gaf povećao mu je pozornost službenih masovnih medija, a s obzirom na njegovu novu razinu površnog znanja, čuju se čak pozivi da se uključi u nadolazeće predsjedničke rasprave. Idi shvati!
Johnsonova situacija ukazuje na snagu knjige brifinga, stoga je važno zapitati se odakle dolaze ove analize.
Sastavlja ih osoblje voditelja, kao i navodni “stručnjaci”. Na primjer, u slučaju predsjednika, to bi bili pročelnici odjela. Kad je riječ o vanjskoj politici, to bi uključivalo državnog tajnika, savjetnika za nacionalnu sigurnost, direktora Nacionalne obavještajne službe, čelnike Središnje obavještajne agencije, Obrambene obavještajne agencije i druge "obavještajne agencije".
Naravno, ti su ljudi također politički imenovani koji možda ne znaju gotovo ništa o određenim temama. Dakle, oni imaju svoje vlastite verzije knjiga s informacijama koje su pripremili ljudi koji rade na poslu i koji možda zapravo znaju nešto o tome što se događa.
Zapravo, kako se ovaj proces odvija, obično dođete do razine osoblja koje je pravi stručnjak za, recimo, i povijest i stanje krize u Siriji. Oni govore i čitaju lokalni jezik, imaju obavještajne izvore u zemlji i tako mogu dati prilično točnu, nepristranu procjenu situacije. Oni naprave svoju analizu i proslijede je na ljestvici.
Ovdje dolazi problem. Na nekoj razini ovog procesa relativno precizna analiza dolazi do ljudi, obično onih šefova odjela ili njihovih neposrednih pomoćnika, koji rade u već postojećem političkom i ideološkom okruženju i odgovaraju na njega. Svjesno ili nesvjesno, počinju cenzurirati analizu stručnjaka kako bi je uskladili s prevladavajućim grupnim mišljenjem vodstva.
Ignoriranje vodstva, površno skriveno nečim što se pokazalo cenzuriranim analizama, nipošto nije svojstveno samo američkim političarima. Vladimir Putin iz Rusije, Ali Khamenei iz Irana, Benjamin Netanyahu iz Izraela, kralj Salman iz Saudijske Arabije, Xi Jinping iz Kine – a popis se može nastaviti u nedogled – svi vide svijet kao kroz naočale zatamnjene kulturnim, ideološkim, političkim i povijesne predodžbe.
I svi oni imaju svoje stručnjake koji daju sve od sebe da šef dobije koliko-toliko točnu sliku svijeta. I, također, svi oni imaju svoje vlastite verzije voditelja odjela koji cenzuriraju sliku kako bi podržali sadašnji unaprijed stvoreni svjetonazor.
Čitatelju nudim ovaj prikaz kreiranja politike ne kao ispriku za kratkovidnost gotovo svih svjetskih političara, već kao objašnjenje, da tako kažem pozadinsku priču iz koje proizlaze tolike loše politike.
Irski dramatičar George Bernard Shaw jednom je komentirao da je “lažno znanje opasnije od neznanja”. Zapravo, to dvoje je toliko povezano jedno s drugim da većina nas ne može prepoznati lažno znanje kada se s njim suoči. Previše je tamnih stakala na putu.
Lawrence Davidson je profesor povijesti na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Autor je Foreign Policy Inc.: Privatiziranje američkog nacionalnog interesa; Američka Palestina: popularne i službene percepcije od Balfoura do izraelske državnosti, Te Islamski fundamentalizam.
Obično uživam u Davidsonovim člancima ovdje, ali u Siriji nema građanskog rata. Unajmljeni plaćenici uglavnom izvan Sirije plaćeni su za vođenje rata protiv pravno priznatog vodstva suverene nacije kako bi postigli promjenu režima. Vaš SAD izravno krši međunarodno pravo i također čini ratne zločine. Irak, Libija, Sirija, i koliko prije nego što je sljedeći Iran? Zašto, radi zaštite američkih interesa? Ili, da ispunite zahtjeve koje je strana država postavila od vaše kupljene i plaćene vlade zahtijevajući krv i blago američkih poreznih obveznika?
“Snaga Briefing Book-a” može se pronaći u Sodovom zakonu, Murphysovom zakonu ili Peterovom principu, po tome što se postiže i nagrađuje ishod suprotan od željenog.
'Nazvati me izolacionistom je kao da me nazoveš pustinjakom jer ja ne odem do susjedove kuće i razbijem mu prozor kamenom' - Ron Paul
Sada kada smo ilegalno uništili cijelu regiju, oslobodili kaos i zlo i uništili milijune života, naša je moralna odgovornost da surađujemo s drugim nacijama kako bismo je ponovno izgradili s "Marshallovim planom". A onda se nadati oprostu. To rade velike nacije.
… pretpostavlja se da oni koji se kandidiraju za predsjednika znaju sve o tome što se događa u svijetu, kao iu vlastitoj zemlji.
::
Vijeće sigurnosti sastaje se nakon napada američke koalicije na sirijske snage
dr. Vivek Kumar Srivastava — 18. rujna 2016
(izvod)
Sirijska kriza sada je prešla u ozbiljnu zonu gdje će sljedeći razvoj događaja dovesti suprotne skupine, koje su nedavno bile uključene u sporazum o prekidu vatre, u izravni sukob na smrtonosniji način od prevladavajuće faze. Razlog nije jako teško shvatiti kao u napadu koalicijskih snaga predvođenih SAD-om; Ubijena su 62 sirijska vojnika. Iako su SAD sa žaljenjem rekli da to nije bilo namjerno i da je cilj bio gađati ISIS, Rusija je odbacila tvrdnju.
Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova rekla je da 'Ako smo prije imali sumnje da je Al-Nusra Front zaštićen na ovaj način, sada, nakon današnjih zračnih napada na sirijsku vojsku, dolazimo do zaista zastrašujućeg zaključka za cijeli svijet: Bijela kuća brani IS [Islamsku državu, bivši ISIS/ISIL]. Zahtijevamo potpuno i detaljno objašnjenje od Washingtona. To objašnjenje mora biti dano u Vijeću sigurnosti UN-a, odmah nakon zračnog napada koalicijskih zrakoplova, militanti Islamske države pokrenuli su svoju ofenzivu, udari [američke koalicije] otvorili su put borcima ISIS-a da sada preuzmu grad Deir ez-Zor.'
Ovakav razvoj događaja pokazuje da je u Siriji rivalstvo prilično pojačano između dviju sila, SAD i Rusija gledaju na sirijsku krizu iz različitih perspektiva. Glavna tvrdnja SAD-a oduvijek je bila zamijeniti Assada kojeg Rusija osporava. Ovo je srž problema. Nakon dogovora o prekidu vatre između obje zemlje zajednički je dogovor bio da to neće dugo trajati. Dogodilo se to tako da se od ponedjeljka, kada je primirje provedeno nakon dogovora od 9. rujna, do jučer dogodilo oko 199 kršenja. Rusija je za isto optužila SAD i umjerene skupine, dok su SAD optužile Assadov režim za nedopuštanje humanitarne pomoći, posljedično SAD je rekao da neće uspostaviti planiranu zajedničku američko-rusku vojnu koordinacijsku ćeliju u Siriji.
Assadove pro i anti skupine ne mogu ostati u tišini jer su SAD zaključile da je uklanjanje Assada krajnji cilj, a kršenja su bila uglavnom od strane anti Assadovih snaga. Sada napad na sirijske snage otvara politiku SAD-a u Siriji jer će se pitanja postaviti u nekoliko točaka.
http://www.countercurrents.org/2016/09/18/security-council-meets-after-us-coalition-strike-syrian-forces/
Nisu samo političari u pitanju. Prije nekoliko godina postojala je bivša kraljica ljepote maskirana u novinarku na nekoj mreži ili "vijestnoj" emisiji koja je rekla da bi htjela napraviti prilog/intervju o "onoj Gandhi ženi". Pretpostavlja se da je mislila na Indiru Gandhi, ali je rečeno da je gospođa Gandhi ubijena prije nekoliko godina.
Zatim je tu bio Matt Lauer u takozvanoj gradskoj vijećnici vrhovnog zapovjednika koji je ubacio kanader o ruskoj invaziji na Ukrajinu.
Ovaj se članak temelji na premisi da Gary Johnson nije znao što je Alep prije pojavljivanja u Morning Joeu. Ovo je pogrešna premisa na isti način na koji bi bilo pogrešno pretpostaviti da predsjednik Obama nije znao da postoji samo 50 država prije nego što je dao izjavu da postoji 57 država. Ne znamo koji je tok misli doveo do te očito lažne Obamine izjave, ali to nije ključni trenutak u pogledu njegovog znanja o Sjedinjenim Državama.
Tijekom intervjua Morning Joea s Johnsonom, voditelj je iznenada promijenio temu tako da pitanje nije imalo kontekst. Johnson je dao vjerodostojno objašnjenje o tome koji je njegov proces razmišljanja doveo do ovog razumljivog, ali nevjerojatno prenapuhanog gubitka pamćenja. Razmišljao je o toj riječi u smislu kratice i trebalo je malo poticati prije nego što je Johnson odgovorio "shvatio" i dao bolji odgovor u vezi s našom politikom u Siriji nego što ga je dao bilo koji od glavnih kandidata.
Čuo sam da je u Obaminom slučaju bio jet lag.
Re "Netko bi se mogao zapitati zašto bi itko očekivao da bivši guverner Novog Meksika zna bilo što o sirijskom gradu koji je većinom uništen u građanskom ratu?"
Nije zapravo građanski rat kada SAD angažira džihadiste da pokušaju srušiti vladu koja odbija biti američki vazal.
U svjetlu nedavnog bombardiranja baze sirijske vojske koje je možda bilo u koordinaciji s napadom ISIS-a na nju, američki stav o "terorizmu" doista je preskočio morskog psa, posebno u svjetlu činjenice da su Rusi umiješani. Što će budući povjesničari (ako ih itko preživi) učiniti o yankee agresiji u ime džihadskih nasilnika?
To je "građanski rat" samo po imenu jer je pobuna, kao što je između ostalih naznačio general Wesley Clark, zamišljena, planirana, organizirana, financirana i naoružana izvan Sirije. Da je Assad uistinu "diktator" kakvog ga prikazuje NYT, a ne cijenjeni vođa kakav je zapravo, mala zemlja od 23 milijuna već bi odavno bila pregažena i otišla putem Libije. Usput, za usporedbu, predsjednik Lincoln je proveo brutalan četverogodišnji rat kako bi ugušio pobunu koja je također primala materijalnu pomoć iz stranih izvora, a gubitak života bio je razmjeran onome u Siriji danas, unatoč svim užasnim naprecima u oružju . Kao iu našem ratu, većinu žrtava u Siriji uzrokuju vladine snage koje pokušavaju ponovno uspostaviti svoju vlast.
Odgovor gospodina Johnsona bio je gotovo točan. Ono što je trebao reći je, naravno, "Što se tiče Alepa mene ili SAD-a?" Na što je odgovor, naravno, "Ništa".
Prvo morate znati značenje pitanja prije nego što date svoj predloženi neodgovor. Umjesto toga, Johnson je pokazao svoje duboko neznanje o vitalnim vanjskopolitičkim pitanjima, poput mogućeg terorističkog preuzimanja vlasti ili poraza u najvećem sirijskom gradu, pitanjem "Što je Alep?" Na što je zaprepašteni ispitivač uzvratio: "Šalite se."
Postoji velika skupina nas građana ovdje, JD, koji imamo vrlo mutan i ciničan pogled na naša "vitalna vanjskopolitička pitanja" koja se svode na nešto više od "MISC [S za sigurnost] Zakona o punom radnom odnosu", i TOGA je uglavnom zato što smo si dopustili vjerovati u lažnu tvrdnju da SAMO vojna/sigurnosna/industrijska potrošnja&proizvodnja, a NE civilna/industrijska potrošnja&proizvodnja, drži podalje drugu veliku depresiju (koja prijeti samo zbog lažnih financijskih praksi koje drže šačicu financijaša oligarsi na vlasti). TO je NAJvažnije pitanje, JD, a JEDINE NACIONALNE stranke koje bi imale nešto za reći što bi se moglo odnositi na OVA pitanja su Zelena stranka i Libertarijanska stranka. D-stranka i R-strana potpuno su beskorisne u rješavanju NAJvažnijih pitanja koja prijete daljnjem postojanju naše nacije.