Rekordnih 38 milijardi dolara američke vojne pomoći predsjednika Obame Izraelu pokazuje da niti jedna glavna stranka u SAD-u ne želi biti “izvan Izraela”. Trumpova kampanja podupire izraelsku tvrdnju da Palestinci žele etnički očistiti Židove, primjećuje bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Republikanska stranka i republikanski kandidati posljednjih su nekoliko godina sve potpunije prišli izraelskoj desničarskoj vladi, čak i više nego američki političari općenito. Ovaj trend je očit usprkos tradicionalnoj sklonosti AIPAC-a, jezgre izraelskog lobija, da svoju potporu zadrži dvostranačkom tako da njegov utjecaj na američku politiku ne ovisi u velikoj mjeri o uspjehu samo jedne američke stranke.
De facto savezništvo između izraelske vlade Benjamina Netanyahua i predsjedničke kampanje 2012. Mitta Romneya može se smatrati dijelom ovog trenda. Očigledniji dio bio je prošlogodišnji spektakl kongresnih republikanaca koji su pozvali šefa strane vlade – tj. Netanyahua – da s podija u dvorani Predstavničkog doma osudi veliku vanjskopolitičku inicijativu SAD-a.
Republikanski predsjednički kandidat Donald Trump govori na konferenciji AIPAC-a u Washingtonu DC 21. ožujka 2016. (Foto: AIPAC)
Za ovogodišnju kampanju, Platforma Republikanske stranke predaje sve tragove neovisnog razmišljanja o pitanjima koja uključuju Izrael i potpuno se priklanja preferencijama i temama Netanyahuove vlade. Platforma uopće ne spominje Palestince, izraelsko-palestinski sukob, dvodržavno rješenje ili bilo koje drugo rješenje tog sukoba.
Izričito poriče da postoji bilo kakva stvar poput izraelske okupacije. Poziva na zabranu svih bojkota ili drugih miroljubivih mjera usmjerenih protiv izraelske politike na teritorijima pod izraelskom kontrolom. Govori o "nema dnevnog svjetla između Amerike i Izraela". Ovaj dio platforme ne bi glasio ništa drugačije da je izašao izravno iz pisača u Netanyahuovu uredu.
Republikanski borci za Donalda Trumpa na još jedan način pokazuju svoj odnos prema okupaciji otvaranje ureda u naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali tražiti glasove od američkih građana koji tamo žive. Oni koji vode operaciju kažu da njihova sredstva prikupljaju lokalno, ali svakodnevno koordiniraju s Trumpovom kampanjom. Njihovo djelovanje temelji se na onome što je, ne samo u skladu s dugotrajnom američkom politikom pod više administracija, nego i općenito stajalištem međunarodne zajednice, ilegalna izraelska prisutnost.
Podrška Netanyahuovom videu
Sada je Trumpova kampanja podržala video Netanyahua koji tvrdi da palestinski čelnici pozivaju na "etničko čišćenje" Židova iz bilo koje buduće palestinske države. Takva podrška posebno je značajna jer je tvrdnja u videozapisu posebno neprikladan prikaz relevantnih pitanja.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu govori na zajedničkoj sjednici američkog Kongresa 3. ožujka 2015. protiveći se nuklearnom sporazumu predsjednika Baracka Obame s Iranom. (Snimak ekrana iz prijenosa CNN-a)
Svaki objektivan i pošten promatrač zaključio bi, iz razloga točnosti i ispravnosti, da video treba oštro kritizirati. To je ono što je Obamina administracija — iako nema razloga započinjati nove borbe s Netanyahuovom vladom — učinila.
Glasnogovornik State Departmenta izjavio je: “Očito se snažno ne slažemo s karakterizacijom da oni koji se protive aktivnostima naseljavanja ili ih vide kao prepreku miru na neki način pozivaju na etničko čišćenje Židova sa Zapadne obale. Smatramo da je korištenje te vrste terminologije neprikladno i beskorisno.”
Netanyahuova izjava u videu da “palestinsko vodstvo zapravo zahtijeva palestinsku državu uz jedan preduvjet: bez Židova” je lažna. Palestinsko vodstvo ima jasno i eksplicitno navedeno da bi Židovi i pripadnici bilo koje druge vjerske ili etničke skupine bili dobrodošli živjeti u palestinskoj državi i prihvatiti njezino državljanstvo. Ono što su Palestinci odbacili je nastavak boravka izraelskih građana u izraelskim naseljima kao neka vrsta ekstrateritorijalne izraelske prisutnosti unutar palestinske države.
Netanyahu čini se da je svoju tvrdnju utemeljio na komentar 2013. godine predsjednika Palestinske uprave Mahmouda Abbasa da "u konačnoj rezoluciji ne bismo vidjeli prisutnost niti jednog Izraelca - civila ili vojnika - na našim zemljama." Netanyahuova zamjena "Židova" za "Izraelac" u njegovoj netočnoj tvrdnji ista je tehnika koju koristi u širem smislu kako bi sve što njegova vlada radi zamotao u plašt svjetskog židovstva. To je ista lažna ekvivalencija koja je u pozadini uobičajenog priljepljivanja etikete antisemitizma od strane nekih Netanyahuovih branitelja na bilo koju i svu kritiku politike njegove vlade.
Bolna povijest
Cijelo pitanje manjina u državama sa židovskom ili arapskom većinom ima relevantnu i bolnu povijest. Stalna karakteristika te povijesti bila je jedna od Arapa koji su imali kontrolu nad manje zemlje nego što bi sugerirala relativna veličina stanovništva.
Godine 1948., neki Palestinci, protjerani zbog izraelskih zahtjeva za njihovom zemljom, preselili su se u izbjeglički kamp Jaramana u Damasku, u Siriji.
u Plan podjele Ujedinjenih naroda koji je 1947. postavio granice za nove židovske i arapske države u onome što je bio britanski mandat nad Palestinom, židovskoj je državi dodijeljeno 56 posto zemlje iako su Židovi činili samo 33 posto stanovništva. Kao rezultat toga, dok bi projicirana država kojom bi upravljali Arapi imala samo malenu (jedan posto) židovsku manjinu, projicirana država kojom bi upravljali Židovi imala bi stanovništvo koje je bilo 45 posto Arapa.
Ono što su mnogi Arapi smatrali nepravednošću takve podjele zemlje bilo je u pozadini odbijanja plana UN-a od strane arapskih vlada i vođa. U ratu koji je uslijedio 1948-1949, vojni neuspjeh Arapa ostavio im je samo oko 22 posto Palestine. A onda su mu vojna osvajanja Izraela 1967. dala kontrolu nad cijelom stvari.
Nije iznenađujuće da danas, dok Palestinci razmišljaju o budućoj palestinskoj državi koja bi bila samo djelić, djelić, djelić onoga što smatraju da je nekada pripadalo njima, odbijaju još više prodora, u obliku trajnih izraelskih naselja , bez obzira na dio koji bi im ostao.
Međunarodna zajednica je vidjela stvari na isti način. Svaki mirovni plan u posljednjih nekoliko desetljeća uključivao je koncept da će, gdje god se povuku konačne granice, biti potrebno povlačenje nekih izraelskih naselja, djelomično kako bi se omogućila ekonomska održivost palestinske države.
Stvarnost okrenuta naglavačke
Kako primjećuje Matt Duss, ako bi se optužba za “etničko čišćenje” primijenila na palestinske vođe, također bi se morala primijeniti na druge međunarodne osobe koje su radile na problemu, uključujući barem posljednja tri američka predsjednika.
![Američka državna tajnica Hillary Clinton sastaje se s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u Jeruzalemu, 21. studenog 2012. [Fotografija State Departmenta]](https://consortiumnews.com/wp-content/uploads/2016/07/8206170314_fe78f2e768_k.jpg)
Američka državna tajnica Hillary Clinton sastaje se s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u Jeruzalemu, 21. studenog 2012. [Fotografija State Departmenta]
Ali još jedno opažanje o Netanyahuovoj retorici o ovoj temi je koliko je u suprotnosti s njegovim inzistiranjem u drugim prilikama da Palestinci izričito priznaju Izrael kao "židovsku državu". Ovaj preduvjet bio je jedna od trenutnih prepreka pokretanju bilo kakvih produktivnih izraelsko-palestinskih pregovora.
Palestinski čelnici odbacuju taj zahtjev ne samo zato što bi mogao prejudicirati rješavanje takozvanog pitanja prava na povratak, već i zato što bi formalno potvrdili drugorazredno državljanstvo svoje arapske braće unutar Izraela. Dosljednost očito nije Netanyahuov cilj; beskonačno odgađanje bilo kakvog mirnog rješenja sukoba, dok se pronalaze načini da se za slijepu ulicu okrive Palestinci.
Glavna pozadina optužbe o etničkom čišćenju, jedna takva primijetili su liberalni glasovi u Izraelu, je nasilna zamjena jedne populacije drugom koja se zapravo dogodila u Palestini. Najveći primjer bio je kada je oko 700,000 palestinskih Arapa bilo protjerano iz svojih domova tijekom rata 1948. u onome što Arapi nazivaju Nakba ili katastrofa. To je glavni razlog zašto onih 20 posto arapskog stanovništva koje je Netanyahu upotrijebio kao retorički oslonac u svom videu nije ništa veće nego što jest. Trenutačno Netanyahuova vlada provodi postupniji oblik prisilne zamjene jedne populacije drugom kroz, s jedne strane, kontinuirano širenje izraelskih naselja i, s druge strane, konfiskaciju zemlje, rušenje domova, postavljanje ekonomskih prepreka, smrtonosnu silu , i druge mjere koje istiskuju život iz palestinske zajednice na Zapadnoj obali. Upotreba pojma etničko čišćenje može biti prikladno, ali ne zbog bilo čega što Palestinci rade ili imaju sposobnost ili priliku učiniti.
Korištenje električnih romobila ističe Reakcija Trumpove kampanje na sve ovo, kako je izrazio Trumpov savjetnik za američko-izraelske odnose, jest da je Netanyahu "točno rekao" i da bi se Obamina administracija "trebala sramiti svoje pogrešne reakcije" na Netanyahuov video.
Očito je strategija - bez obzira na to što je Trump nakratko učinio lobi nervoznim ranije ove godine rekavši da će biti "neutralan" u izraelsko-palestinskom sukobu - posebno beskompromisna verzija uobičajene američke političke strategije kojom se osigurava da netko ne bude nadmašen od Izraela nečiji protivnik. I nije kao da je Hillary Clinton dala bilo kakvu naznaku da će postaviti izazov tim pitanjima iz drugog smjera.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Najnoviji je autor Zašto Amerika pogrešno razumije svijet. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
PROTIV MOJE BOLJE PROCJENE...
Budući da nisam vidio Netanyahuov video, često mi je teško
Židovi u Palestini NE bi trebali biti “etnički očišćeni”
ali treba se evakuirati. Treba ih pozdraviti
kao gosti suverene palestinske vlade
pod uvjetima te vlade. Baš onakvi kakvi bi trebali biti
dobrodošli u SAD-u, Francuskoj, Italiji itd. Trebali bi
imaju prava svih građana gdje to žele
živjeti, prava na izgradnju vlastitih bogomolja
i tako dalje.
Nema razloga za bilo kakvu posebnu — i isključivu —
suverenitet u zemlji u kojoj su drugi živjeli mnogo godina.
To, međutim, nikako ne može biti. Palestinci su izgubili
osvajanje njihovog teritorija.
Drugi su pomogli. Velika Britanija, SAD itd.
Ne vidim nikakvo rješenje sve dok cionizam kontrolira
Palestina . u doglednoj budućnosti.
Hrabrosti mnogima koji se nastavljaju boriti za
mrvice.
— Peter Loeb, Boston, MA, SAD
“Ono što su mnogi Arapi smatrali nepravednošću takve podjele zemlje leži u pozadini odbijanja plana UN-a od strane arapskih vlada i vođa.”
Ova izjava je čista neistina. Arapi se NISU protivili “OVAKVOJ podjeli zemlje”. Protivili su se BILO KAKVOJ podjeli zemlje. Arapi su inzistirali da Židovi budu podvrgnuti arapskoj vlasti u neovisnoj Palestini.
No, to je bio izuzetno problematičan zahtjev, budući da je između 1920. i 1948. glavni vođa palestinskih Arapa bio Haj Amin al-Husseini, koji je u Jeruzalemu 7. ožujka 1920. potaknuo masu od 70 tisuća Arapa na nasilje nad Židovima. Gomila je urlajući uzvratila: "Muhamedova je religija rođena s mačem!" Na zidovima gradova diljem Palestine ispisali su "Smrt Židovima" i "Palestina je naša zemlja, a Židovi su naši psi!" https://fr.wikipedia.org/wiki/%C3%89meutes_de_J%C3%A9rusalem_de_1920
Godine 1940. Husseini je pobjegao od britanske kolonijalne policije u Irak, gdje je osmislio pogrom u kojem su ubijeni deseci domaćih, necionističkih Židova. Ubrzo odlazi u Berlin, gdje postaje general SS-a i osobno agitira za slanje stotina tisuća mađarskih i drugih Židova u plinske komore. https://en.wikipedia.org/wiki/Amin_al-Husseini
Ako su 1948. godine Arapi očekivali da će se Židovi svojevoljno pokoriti vladavini generala SS-a koji je sudjelovao u holokaustu, to je dokaz da su Arapi bili ludi.
Bravo, gospodine Pilar!
Izraelske nevjerojatne međunarodne ratne zločine vojne invazije, okupacije, etničkog čišćenja, pljačke i kolonizacije palestinske zemlje treba oštro i opetovano osuditi, kao što ste vi učinili. Možda sam to previdio, ako je tako, ispričavam se, ali čini se da nikada niste objavili sličnu osudu turske brutalne 42-godišnje okupacije. pljačka, etničko čišćenje i kolonizacija gotovo 40% Cipra, članice Europske unije. Vaše mišljenje o ovom upadljivom, ali rijetko raspravljanom kršenju 4. ženevske konvencije bilo bi vrlo zanimljivo pročitati.
Vrijeme je za stvarnu promjenu, uspostavite mir za promjenu umjesto retorike potaknute mržnjom. Vrijeme je da prekinemo s tim glupostima i pokušamo živjeti drugačije. Moglo bi uspjeti ako se mržnja rasprši i riješi. Probaj. to je najmanje što možeš učiniti.
Naš vlastiti petokolonaš anglocionistički lobi. malo povijesti 1916. Sykes-Picot i Balfour sporazum gdje su Sir Rothschild i Balfour imali džentlmenski sporazum u pogledu palestinskog mandata za izraelsko primaljstvo. Rat još nije bio završio, a imperijalne sile zapada već dijele plijen, a sam anglocionistički vrhovni monarh Rothschild babio je trudnoću nacije. Mogao bih dodati još malo povijesti, Zakon o saveznim rezervama iz 1913. Woodrow Wilson u svojim poznim godinama i izjavio da je to bila jedna od njegovih najgorih političkih odluka koje je donio u cijeloj političkoj karijeri.
Ne, nije. Razotkrivanje toga može se vidjeti na RationalWiki. A Wilsonov kredibilitet smanjen je činjenicom da je bio bijeli rasist.
Ovdje je članak koji razmatra odnos između vremena izraelskih napada i važnog novog neizraelskog izvještavanja u Sjedinjenim Državama:
http://viableopposition.blogspot.ca/2016/04/what-israel-does-when-worlds-not.html
Izrael čini sve što može kako bi osigurao da njegovi napadi na Palestince dobiju minimalnu negativnu medijsku pokrivenost.
Zamislite da je liberalima i konzervativcima stalo do Amerikanaca koliko i do izraelskih političara!
Valjda smo građani drugog reda
https://therulingclassobserver.com/2016/09/14/ruling-class-society-vs-paradise/
Ništa se neće promijeniti na bolje, stoga će američko-izraelsko-palestinsko ludilo biti samo gore sve dok Amerikanci nastave birati kurtizane u nacionalne urede koje prodaju svoje usluge i duše izraelskom lobiju. Zapanjujuće je kako engleski jezik postaje jednako iskvareniji kada se govori o Izraelu.
Bille, često imam trenutke u kojima osjećam da je nemoguće spasiti SAD od sve ove korporativne pohlepe. Naši političari vode kampanje od kojih profitiraju samo mediji. Naši mediji profitiraju od izvještavanja samo o onome što korporacije žele da čujemo. Naše korporacije profitiraju čak i kada gube novac, jer znaju da će ih na kraju spasiti porezni obveznik koji ima malo toga za reći. Naše ministarstvo obrane toliko je izvan kontrole da izvješće glavnog inspektora DOD-a iz lipnja 2016. u kojem se navodi kako DOD ne može locirati 6.5 trilijuna dolara ostaje neprijavljeno. Ljudska bakterija po imenu Cynthia koja je korištena za iskorjenjivanje prolivene nafte iz naftnog izlijevanja Gulf BP-a 2010. sada jede svako živo biće kojem se približi, a nitko ni to ne prijavljuje. Oh, još nema lijeka ni za Cynthiu.
http://journal-neo.org/2016/09/14/cynthia-the-flesh-eating-s/
Nadajmo se da Cynthia nije tako loša kao što kažu da jest.
Konačno, čini se da su jedini političari koji postižu svoje izraelski političari. Naši prekrasni mediji naporno rade na prikrivanju grijeha izraelske vlade nametnutih nepravedno tretiranim Palestincima do točke fašističke cenzure. Većina Amerikanaca još nije shvatila da ovi bliskoistočni ratovi nisu ništa drugo do Amerika koja se bori za dragi mali Izrael.
Židovi bi trebali biti zabrinuti zbog toga kako je Netanyahu uokvirio ove izraelske činove agresije, kao židovsku stvar, i osuditi ovog čovjeka i njegovu retoriku zbog svega što ona predstavlja. Netanyahu šteti dobrom židovskom narodu, a ovo će biti posljednji čavao u židovski lijes, osim ako ljudi ne mogu odvojiti dobro od lošeg. Ne želim plašiti Židove, ali Netanyahuova politika je uvijek oblikovana kao židovska politika i tu leži problem.
često imam trenutke u kojima osjećam da je nemoguće spasiti SAD od sve ove korporativne pohlepe
Joe:
Vjerojatno si u pravu. Vjerojatnije je da će plutokrati i korporacije te oligarsi koje posjeduju u medijima i vladi u Washingtonu i drugim prijestolnicama diljem svijeta pobijediti ako se ljudi ne dignu u revoluciju. Šteta što se Bernie Sanders nije pridružio Jill Stein umjesto da se prodao Hillary. Pokret “Naša revolucija” o kojem on govori na riječima ne izgleda kao da će nikamo otići. Oni od nas koji se protive Hillary Clinton, Donaldu Trumpu i njihovim strankama nalik su vojnicima koji su dobrovoljno služili u Drugom svjetskom ratu kako bi obranili naciju. Ovaj put, neprijatelji su sunarodnjaci Amerikanci koji uništavaju naciju iznutra.
Naše ministarstvo obrane je tako izvan kontrole,...
Kakav resor "obrane"? Trebalo bi se vratiti na prijašnji i pošteniji naziv – Ratni odjel.
Većina Amerikanaca to još nije shvatila,...
Većina Amerikanaca nije ništa shvatila.
Netanyahu šteti dobrom židovskom narodu, a ovo će biti posljednji čavao u židovski lijes, osim ako ljudi ne mogu odvojiti dobro od lošeg.
Srećom, na obzoru nema hitlerovskog antisemite koji bi mogao osuditi dobro sa zlom. Ljudi židovskog podrijetla trebali bi biti vrlo zahvalni blogerima koji održavaju web stranicu Mondoweiss podsjećajući nas na najbolje od svojih ljudi.
” Ne želim plašiti Židove, ali Netanyahuova politika uvijek se postavlja kao židovska politika i tu leži problem”>>>>
Uglavnom se slažem s tobom.
Ali često sam govorio da židovski narod 'treba' biti uplašen... dovoljno uplašen da učini nešto po tom pitanju.
Strah je, poput ljubavi i mržnje, veliki motivator.
I prvo moraju početi s rušenjem američkih cionista, a zatim Izraela.