Ekskluzivno: SAD zahtijevaju prizemljenje sirijskih zračnih snaga, ali se odupiru ruskim zahtjevima da se američki naoružani pobunjenici odvoje od Al Qaide, što je moguća kobna greška u novom prekidu vatre, piše Gareth Porter.
Gareth Porter
Novi sporazum o prekidu vatre između državnog tajnika Johna Kerryja i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, koji je stupio na snagu u ponedjeljak u podne, ima novi središnji kompromis kojeg nema u ranijem sporazumu o prekidu vatre koji su ista dvojica ispregovarala prošle veljače. Ali nije jasno hoće li proizvesti značajno drugačije rezultate.
Novi sporazum uključuje američko-rusku nagodbu: sirijskim zračnim snagama zabranjeno je djelovanje osim u vrlo specifičnim okolnostima u zamjenu za američko-rusku vojnu suradnju protiv Al Qaide i Islamske države, također poznate kao Daesh, ISIS ili ISIL. Taj bi kompromis mogao biti puno snažnija osnova za učinkovit prekid vatre, pod uvjetom da postoji dovoljno motivacije da se ono u potpunosti provede.
![Američki državni tajnik John Kerry razgovara s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom ispred sobe u Osobnyak Guesthouseu ruskog ministarstva vanjskih poslova u Moskvi, Rusija, 15. srpnja 2016. [Fotografija State Departmenta]](https://consortiumnews.com/wp-content/uploads/2016/07/28255745441_ca017998ea_k.jpg)
Američki državni tajnik John Kerry razgovara s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom ispred sobe u Osobnyak Guesthouseu ruskog ministarstva vanjskih poslova u Moskvi, Rusija, 15. srpnja 2016. [Fotografija State Departmenta]
U zamjenu za prekid operacija sirijskih zračnih snaga, koje se općenito smatraju neselektivnim, i ukidanje opsade sektora Alepa pod kontrolom pobunjenika, Sjedinjene Države trebale bi osigurati kraj bliske vojne suradnje između oružanih skupina koje podupiru i Al-a. Qaede, i pridružiti se ruskim snagama u slabljenju Al Qaide.
Nova pogodba zapravo je varijanta odredbe u sporazumu o prekidu vatre od 27. veljače: u zamjenu za ruska i sirijska ograničenja operacija bombardiranja, Sjedinjene Države bi natjerale svoje klijente da se odvoje od svojih nekadašnjih saveznika Al Qaide.
Ali to se nikada nije dogodilo. Umjesto toga, skupine koje podržava SAD ne samo da su javno izjavile da neće poštivati "djelomično primirje" koje isključuje područja pod kontrolom podružnice Al Qaide, tada poznate kao Nusra Front, već su se pridružile Nusra Frontu i njegovom bliskom savezniku, Ahrar al Shamu, u veliko otvoreno kršenje prekida vatre zauzimanjem strateškog terena južno od Alepa početkom travnja.
Dok su se pregovori Kerry-Lavrov o prekidu vatre nastavljali, Kerryjev State Department nagovijestio je da SAD povezuje svoju spremnost da izvrši pritisak na svoje sirijske vojne klijente da se odvoje od Al Qaidinih snaga na sjeverozapadu s neodređenim ruskim ustupkom u vezi s prekidom vatre koji još traje pregovarao.
Sada je jasno da je ono za čime se Kerry zalagao bilo ono što je Obamina administracija okarakterizirala kao "prizemljenje" sirijskih zračnih snaga u sadašnjem sporazumu.
Veze s Al Qaidom
Sada kada je dobila taj ustupak od Rusa, ključno je pitanje što Obamina administracija namjerava učiniti u vezi s vezama između vlastitih vojnih klijenata i Al Qaide u Aleppu i drugdje na sjeverozapadu.
Predsjednik Barack Obama daje izjavu o suočavanju s terorističkom skupinom ISIL u Siriji, na južnom travnjaku Bijele kuće prije odlaska u New York, NY, 23. rujna 2014. (Službena fotografija Bijele kuće David Lienemann)
Do sada su primarni dostupni dokazi za odgovor na to pitanje dva pisma američkog izaslanika u sirijskoj oporbi Michaela Ratneya oporbenim skupinama koje podržavaju Sjedinjene Države. Prvo pismo, poslano 3. rujna, nakon što je većina sporazuma Kerry-Lavrov već dogovorena, čini se da je prvenstveno bilo usmjereno na uvjeravanje tih sirijskih naoružanih skupina.
As preveo al-Monitor, ustvrdio je: “Rusija će spriječiti režimske zrakoplove da lete, a to znači da režim neće bombardirati područja pod kontrolom opozicije, bez obzira tko je prisutan u tom području, uključujući područja u kojima je Jabhat Fateh al Sham [novi ime koje je usvojio Al Qaidin Nusra Front] je prisutan uz druge oporbene frakcije.”
Ratney je potvrdio da će SAD zauzvrat "Rusiji ponuditi koordinaciju s naše strane kako bi oslabili Al Qaidu". Ali također je uvjerio američke klijente da će njihovi interesi biti zaštićeni prema novom sporazumu.
“Vjerujemo da bi ovaj prekid vatre trebao biti jači”, napisao je, “jer bi trebao spriječiti Rusiju i režim da bombardiraju oporbu i civile pod izlikom da napadaju Jabhat al Nusru.”
Ratneyjevo pismo ne spominje nikakav zahtjev za naoružanu opoziciju da se udalji od svojih saveznika iz Al Qaide ili čak prekine svoje vojne odnose, te stoga implicira da to ne moraju učiniti.
Ali u naknadnom pismu, bez datuma, ali očito poslanom 10. rujna, nakon završetka novog sporazuma Kerry-Lavrov, Ratney je napisao: “Pozivamo pobunjenike da se distanciraju i prekinu sve veze s Fatehom iz Shama, bivšom Nusrom. Front, inače će biti teških posljedica.”
Razlika između te dvije poruke očito je dramatična. To sugerira da je jedan od posljednjih ustupaka Kerryja na sastanku s Lavrovom 9. rujna možda bio taj da će poruka američkim vojnim klijentima biti poslana upravo takvim jezikom.
Cjelokupnost dva Ratneyeva pisma naglašava nevoljkost Sjedinjenih Država da postave ultimatum svojim sirijskim klijentima, bez obzira na to koliko su jasno upleteni u operacije Al Qaide protiv prekida vatre. Prošlog proljeća, State Department nikada nije javno komentirao sudjelovanje naoružanih skupina koje podupiru SAD u ofenzivi Nusra Fronta čime se krši sporazum o prekidu vatre, čime je zapravo političko pokriće za to.
Odluka naoružanih skupina koje podupiru SAD u ožujku da prkose primirju donesena je znajući da su se Turska, Katar i Saudijska Arabija složile obnoviti opskrbu zapovjedništava predvođenih Nusra frontom na sjeverozapadu i čak su pružile vatreno oružje zemlja---- zračne rakete Nusrinom bliskom savezniku Ahrar al Shamu.
Sumnjiva uloga Turske
Nedavna promjena politike turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana prema približavanju Rusiji i njegov govor o okončanju rata u Siriji potaknuti su odlučnošću da spriječi sirijske Kurde da uspostave ujedinjeni Kurdistan duž turske granice.
Ruski predsjednik Vladimir Putin i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan na tiskovnoj konferenciji u Turskoj 1. prosinca 2014. (fotografija ruske vlade)
Henry Barkey iz Wilson centra, vodeći stručnjak za Tursku, rekao je na prošlotjednom sastanku koji je sponzorirao Institut za Bliski istok da se Erdoganova politika prema Siriji “90 posto odnosi na Kurde”.
No čini se da Erdogan nije spreman povući tepih ispod Turskih grupa klijenata u Siriji. Zapravo, Turska je iznenada povukla svoju retoričku promjenu o Siriji u srpnju baš kad je novopreimenovani Jabhat Fateh al Sham prvi put otkrio da se sprema pokrenuti veliku ofenzivu za Alep.
Domaći politički kontekst američke sirijske politike i dalje je snažno neprijateljski nastrojen prema bilo kakvim zajedničkim američkim operacijama s Rusijom koje bi mogle utjecati na klijente protiv Assada koje podržava SAD, iako je sada općenito priznato da su te snage "mramorirane" trupama franšize Al Qaide, posebno u Alepu.
Tijekom proljeća i ljeta, Reuters, The Washington Post i drugi mediji izvijestili su o nizu pritužbi Pentagona i CIA-e o Obaminim planovima da postigne sporazum s Rusijom o Siriji koji bi obvezao Sjedinjene Države na suradnju protiv sirijske franšize Al Qaide . Te su pritužbe tvrdile da se Rusima ne može vjerovati i da namjeravaju ciljati na skupine koje podržava SAD u posredničkom ratu.
Pravi razlozi za te napade na pregovore s Rusijom ipak su bili više parohijalni. Pentagon je odlučan zadržati stav da je Rusija opasna prijetnja i treba joj se svugdje čvrsto suprotstaviti. CIA-ina tajna služba dugo je željela agresivniji program vojne pomoći za svoje sirijske klijente, što bi bila velika CIA-ina tajna operacija.
Dakle, iako novi sporazum poziva na "koordinaciju" SAD-a s Rusijom u pogledu zračnih napada na snage Al Qaide, može se očekivati da će Obamina administracija iznijeti prigovore kad god vidi da bi se predložena operacija previše približila ciljevima povezanim s njezinim klijentima. Inače bi sigurno uslijedilo još curenja informacija od protivnika sporazuma u Pentagonu i CIA-i – ili čak u State Departmentu.
Gareth Porter nezavisni je istraživački novinar i dobitnik nagrade Gellhorn za novinarstvo 2012. godine. Autor je novoobjavljenih Proizvedena kriza: neispričana priča o nuklearnom strahu od Irana.
Hoće li čelnici Kongresa zaustaviti ovo Pentagonovo/Obamino ludilo? Molimo vas da se iskreno obraćate američkom narodu.
Sirijski Assad šalje poruku zapadnim dužnosnicima iz ponovno osvojenog grada – engleski titlovi, 3 min.
https://www.youtube.com/watch?v=nQ012KHURgM&feature=youtu.be
Ne razumijem zašto Rusija potpisuje još jedan potencijalni prekid vatre, u osnovi pod istim uvjetima kao onaj od ranije ove godine, osim uz dodatni ustupak s njihove strane u pogledu prizemljenja sirijskih zračnih snaga.
Posljednji je poslužio kao prilika za Al Qaidu da se pregrupira i ponovno naoruža zahvaljujući SAD-u i prijateljima, pri čemu je SAD uložio isti lažni napor da natjera "dobre pobunjenike" da se izvuku iz Nusre.
Ne vjerujem da je Lavrov budala tipa "prevari me dvaput", tako da ne vidim baš što se ovdje događa.
DAVIDU G..."ZAŠTO?"...
SAD (Kerry) se žali (!!) da Rusija mora natjerati Siriju da prestane svoje
bombardiranje itd. kao uvjet “sporazuma” Ono što je nejasno jest da
Rusija je zahtijevala odvajanje Al Nusre (ogranka Al Kaide) od
takozvanih “pobunjenika” (protiv Assada???) koje SAD osigurava
oružje. Pretpostavljam da je postojao takav dogovor dok nemamo
potvrda. O tome se, naravno, nije izvještavalo u SAD-u i na Zapadu.
1. Besmisleno je tražiti da jedna zemlja podržava trećeg suverena
nacija zahtijevati od nje da upravlja njezinom obranom itd. (Trebaju li SAD
ZAHTJEVAJTE od Izraela da...itd??)
2. SAD nije u stanju odvojiti al Nusru od tzv
“pobunjenici” (“opozicija”) jer su virtualno
identičan. I SAD to znaju.
3.. Rusija je "pristala" znajući da SAD neće
i nije mogla održati svoj dio dogovora (razdvajanje
al Nusre od “pobunjenika”).
4. Naravno, SAD treba izraziti svoju svesrdnu podršku
suverene nacije Sirije koja je sada pod napadom i invazijom
strane države i terorističke skupine. SAD bi trebao osigurati
oružje, obavještajnu tehnologiju itd. sirijskoj vladi
(pejorativno nazvan "režim", poput Obaminog "režima").
To se neće dogoditi kao što se unaprijed zna. Primirje
—ako ga je ikada bilo?— neće biti poražen od strane Rusije
(čija je podrška Siriji bila dugi niz godina), ali OD STRANE SAD-a.
—-Peter Loeb, Boston, MA. NAS
Mislim da ovo objašnjava rebrendiranje Nusra Fronta u ovom trenutku.
Članak na web stranici CNN-a citira "stručnjaka za Siriju Charlesa Listera" koji je rekao: "… 'potencijalna prijetnja američkih i ruskih zračnih napada izvršila je pritisak na više vodstvo grupe' da napravi promjenu."
Također iz članka — “Rebranding su mnogi u međunarodnoj zajednici odbacili kao nešto više od ukrašavanja izloga.”
http://www.cnn.com/2016/08/01/middleeast/al-nusra-rebranding-what-you-need-to-know/
“SIJAČI RAZLOGA”
U Kur'anu (moj prijevod na 2:12) nalazimo sljedeće:
“I ako im neko kaže: “Ne sijte razdor u
zemlju,' oni odgovaraju: 'Mi samo pokušavamo dovesti ljude
zajedno'. Istina, oni su sijači otpada, ali
oni to ne znaju.”
(Napomena: Budući da nisam musliman, ovo je citirano izvan konteksta. Isprike.
Izvan konteksta ovdje dobro služi svrsi.
Glavna iznimka je da oni to znaju. Samo predobro!!!)
Čak i bez potvrdnih detalja ili pozadine, bilo je jasno
očito da je ovaj “sporazum” (trenutni “prekid vatre”).
baš ništa. Gotovo patetičan maleni članak u Bostonu
novine su citirale Kerryja kako je rekao “oporba mora prestati
miješajući se s al Nusrom.” Apsolutno apsurdno. Tajnica Kerry
vrlo dobro zna što se događa (vidi Porter gore).
Ovo je objavljeno zajedno s Kerryjevim upozorenjem (?) “oporbi”
da se “MORAJU prestati miješati s al Nusrom”. Ima li ovdje šale
da sam propustio?? I često ponavljana izjava da Sirija i
Rusija je odgovorna za svih 450,000 XNUMX smrti itd. itd. Očigledno
iz Kerryjeve perspektive nikada nije bilo invazije, CIA-e
i druge strane sile nikada nisu pomogle stranim osvajačima Sirije,
ti osvajači (uključujući al Nusru naravno) nikad
ubio bilo koga i tako dalje. Očito su dočekani sa
cvijeće i navijanje Sirijaca koji pozdravljaju svoje oslobođenje
ili tako nešto. Sigurnost UN-a nikada nije bila jednoglasna
Rezolucija Vijeća kojom se osuđuju “teroristi”.
(Ako bi Kanadu napali stranci, očito bi to učinile i SAD
opskrbiti oružjem takozvanu “oporbu” koja je kontrolirala
Montreal … sumnjam!)
Članak Garetha Portera pruža pozadinu s njegovom uobičajenom točnošću
i briljantnost na kojoj svi trebamo biti zahvalni. (Ja sam
umoran od zahvalnosti G. Porteru…On rijetko zakaže.)
Ukratko, neće biti prekida vatre, nikakvog "sporazuma".
SAD i njegovi prijatelji još uvijek se muče zbog činjenice da
Rusija i Sirija pobjeđuju. Trikovi ("sporazum") od
SAD neće zadržati i nije im suđeno
držati. Umjesto Rusije i “zle” Sirije koja to ne čini
kao što je napadnut i njegov glavni grad napadnut i
Okupirane velike gradove okrivit će SAD i
Zapad. Priprema za ovo pojačano demoniziranje je
nedvojbeno već u izradi.
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Dobar komentar o dobroj reportaži. Ovaj put neću prigovarati, ne želeći obeshrabriti Garetha, čiji je nedavni rad prijeko potreban.
Ples s Terorom se nastavlja.
Zašto ovaj lažni "prekid vatre" koji je namjerno strukturiran da ne uspije nakon što se Obomberovim helikopterima za glavu da malo vremena da se pregrupiraju i ponovno napune? Zavarati američke birače da pomisle da su Obomber i, po svojstvu komutativnosti američke politike, demokrati, a posebno Killary Clinton, u srcu hrpa mirotvoraca za koje možete sa sigurnošću glasovati. Sva ova priča o tome da je Killary ratni jastreb je velika glupost, jesam li u pravu? Uostalom, nitko ne voli glasne i neugodne ljude poput Donalda Trumpa koji je sklon povrijediti osjećaje ljudi. Sada svi zajedno – i ti, Bashare – oh, Bože, kumbaya! (Ponuda je podložna promjenama nakon 8. studenog 2016. Djelujte odmah.)
Malo ruke…..Držite loptu na oku (msm)….opet je Izrael u sjeni…….prodajte svoju djecu onome tko ponudi najviše…
Ja sam simpatizer Rusije. Ne mislim da je Putin gori od Obame, Clintona, Husseina, Netanyahua, Merkel, Kima ili bilo kojeg drugog nacionalnog vođe iz prošlosti ili sadašnjosti. Zapravo, on je racionalniji u svojoj javnoj retorici nego itko drugi na pozornici u posljednje vrijeme.
Naravno, kognitivno disonantni slon u sobi je da su pobunjenici koje podržava SAD strateški i materijalno povezani s američkim navodnim glavnim neprijateljem al-Qaidom. Lažljivost na stranu, doista je zadivljujući uspjeh američke političke kulture i kulture izvještavanja u osiguravanju da ova brutalna činjenica nema nikakvu operativnu vrijednost ili funkciju u političkom tijelu, tj. nema nikakvo značenje izvan svijeta u sjeni koji ima koristi od saveza. Koliko Amerikanaca zna da je društveni i politički svjetonazor "umjerenih pobunjenika" zapravo isti kao i talibanski? Koliko vas je primijetilo da glavni neprijatelj više nije al-Qaida ili čak ISIS, već su sada Rusija i Kina?
Uspjeh američke političke i novinske kulture u smislu zločina nečinjenja i izmišljenih besmislica doista je zadivljujući.
Američko vijeće za mir predstavilo je sljedeće po povratku iz Sirije. Okrutnost sankcija i pogrešan naziv "građanski rat" su razotkriveni kao i činjenice o hvaljenim "umjerenim" terorističkim plaćenicima "pobunjenicima".
http://youtu.be/c8JppJyVxYU
Mislim da je ovoljetni NBC-jev “intervju” s Assadom fascinantan:
http://www.veteranstoday.com/2016/07/14/president-al-assads-interview-with-nbc-news/
Dobar doprinos poštenom novinarstvu. Protuotrov za nostrumske narative kojima Amerikance hrane na žlicu glavni mediji.