Kada je riječ o primjeni pravila međunarodnog prava i etike, američka vlada i njezini mainstream mediji djeluju sa zapanjujućim licemjerjem, što bi se moglo nazvati "moralnim idiotizmom", kaže Lawrence Davidson.
Autor Lawrence Davidson
Bilo je to 12. kolovoza 1949. kada su nacije svijeta, s još uvijek na umu nacističkih zločina, ažurirale ono što je poznato kao Ženevski sporazumi. To je predstavljalo pokušaj da se ponovno ograniče ratna ponašanja država i njihovih agenata.
Između ostalog, sporazumi određuju raspon prihvatljivog ponašanja prema ratnim zarobljenicima, uspostavljaju zaštitu za ranjene i bolesne, te potrebnu zaštitu koja se mora pružiti civilnom stanovništvu unutar iu blizini bilo koje ratne zone. Oko 193 zemlje, uključujući Sjedinjene Države, ratificirale su ove sporazume. Sada, od kolovoza 2016., imaju 67 godina. Jesu li radili? Odgovor je, u previše slučajeva, ne.
Predsjednik George W. Bush i potpredsjednik Dick Cheney primili su kratki opis Ovalnog ureda od direktora CIA-e George Teneta. Prisutan je i načelnik Glavnog stožera Andy Card (desno). (Fotografija Bijele kuće)
U skoro svakom većem sukobu od 1949. Ženevski sporazum je djelomično ili potpuno zanemaren. Zasigurno je to bio slučaj u Vijetnamskom ratu, gdje su civilne smrti bile blizu 1.5 milijuna ljudi. Ugovori su imali minimalan utjecaj u Afganistanu (tijekom ruske i američke invazije), Iraku, izraelskoj okupaciji palestinskih teritorija, ruskoj vojnoj aktivnosti u Čečeniji i raznim sukobima u Africi i Aziji.
Međunarodni Crveni križ, koji nadzire poštivanje sporazuma, nije bio u mogućnosti učiniti ništa više od rasvjetljavanja kršenja zakona i pokupiti krvave dijelove nakon toga. S obzirom na brzinu kojom naše nacionalne države kolju nevine, pravo je čudo da postoji problem prenapučenosti.
Čast samo u provaliji
Vjerojatno postoje dva glavna razloga zašto je Ženevski sporazum imao tako mali utjecaj na ponašanje: licemjerje i neznanje.
Što se tiče licemjerja, osim u rijetkim slučajevima, za kršenje zakona nema težih posljedica. Osobito, ako ste agenti jake države, ili saveznik (poput Izraela) jake države, šanse da državni čelnici ili agenti budu uhićeni za ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti iznimno su male.
Čovjek se pita zašto su se nacije uopće zamarale pisanjem i donošenjem Ženevskog sporazuma. Razlog je mogao biti specifičan za taj trenutak. Suočeni s odvratnim ponašanjem vođa i vojnika (najčešće se ukazuje na ponašanje poražene strane, sjetite se ovdje holokausta), i trenutnim negodovanjem koje je takvo ponašanje izazvalo, pritisak za nekom vrstom reakcije prenio je svjetski čelnici naprijed da sklope i ratificiraju sporazume za sprječavanje budućih ponavljanja takvih zločina.
Saudijski kralj Salman oprašta se od predsjednika Baracka Obame u palači Erga nakon državnog posjeta Saudijskoj Arabiji 27. siječnja 2015. (Službena fotografija Bijele kuće, Pete Souza)
Ipak, kako se pokazalo, to nisu bili ozbiljni napori osim kada su bili primijenjeni na poražene i slabe. Za jake je jedno donijeti međunarodni zakon, a sasvim drugo primijeniti ga na sebe ili druge jake države.
Što se tiče neznanja, do danas je očito da političari i vojnici koji ratuju, ili koji su odgovorni za naoružavanje i obuku saveznika koji to čine, ne uzimaju ozbiljno, au nekim slučajevima nisu ni upoznati s Ženevom suglasnosti. Po mom iskustvu, oni često ne mogu, ili ne žele, razgovarati o njima kada ih se pita i uzimaju u obzir izjave koje se odnose na nepoštivanje nezakonitih naredbi iz Jedinstvenog kodeksa vojnog pravosuđa, da se s pravom časti samo u kršenju.
I to je ono važno. Sa sigurnošću možemo reći da kada je u pitanju vođenje rata, ili što se toga tiče, pomaganje i poticanje drugih da to čine, prihvaćeno ponašanje i vojnika, državnika i diplomata je ono što se zove moralni idiotizam.
Moralni idiotizam
Moralni idiotizam nije nešto što je ovaj pisac, kreativan kakav jest, jednostavno izmislio. To je pravi koncept u psihologiji koji postoji više od jednog stoljeća. Međutim, u našim sve više relativističkim društvima više se ne koristi.
Ukratko, to znači "Nesposobnost razumijevanja moralnih načela vrijednosti i djelovati u skladu s njima, očito bez oštećenja rasuđivanja i intelektualnih sposobnosti.” Ključna riječ ovdje je "razumjeti". Nije da moralni idioti ne znaju, intelektualno, da nešto što se zove moral postoji, nego radije ne mogu razumjeti njegovu primjenjivost na njihove živote, posebno njihov profesionalni život.
U najboljem slučaju misle da je to osobna stvar koja djeluje između prijatelja ili rodbine i ne ide dalje – svođenje vrijednosti na najuži društveni prostor. To je paralelno s nedostatkom takvih vrijednosti kao vodećih načela za nečije djelovanje u širem svijetu.
Postoje bezbrojni primjeri takvih očiglednih moralnih idiota koji djeluju unutar dvorana moći. Sljedeći kratki popis specifičan za SAD odražava mišljenje ovog pisca: George W. Bush, Dick Cheney, Donald Rumsfeld, John Bolton, Oliver North, Richard Nixon i, meni najdraži, Henry Kissinger. Oni koji ovo čitaju u Sjedinjenim Državama i izvan njih, bez sumnje, mogu napraviti vlastiti popis.
Predsjednik Richard Nixon sa svojim tadašnjim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Henryjem Kissingerom 1972.
Određeni incident povezan s ponašanjem Henryja Kissingera daje nam izvrstan primjer ovog moralnog pada. Priču je ispričao Stephen Talbot, novinar i producent dokumentarnih filmova, koji je početkom 2000-ih intervjuirao Roberta McNamaru, koji je bio američki ministar obrane veći dio godina Vijetnamskog rata, a do 1990-ih bio je pun kajanja i osjećaja krivnje za svoje ponašanje dok je bio na dužnosti.
Zatim, ubrzo nakon toga, Talbot je intervjuirao Kissingera, koji je bio državni tajnik Richarda Nixona i savjetnik za nacionalnu sigurnost tijekom posljednjih godina Vijetnamskog rata. Evo kako Talbot opisuje ono što je za nas relevantan dio njegovog intervjua s Kissingerom:
“Rekao sam mu da sam upravo intervjuirao Roberta McNamaru u Washingtonu. To mu je privuklo pozornost. . . . a onda je učinio nevjerojatnu stvar. Počeo je plakati. Ali ne, ne prave suze. Pred mojim očima je glumio Henry Kissinger. 'Boohoo, boohoo', rekao je Kissinger, pretvarajući se da plače i trljajući oči. 'On [McNamara] se još uvijek tuče u prsa, zar ne? Još uvijek se osjećam krivim.' Govorio je podrugljivim, pjevnim glasom i potapšao se po srcu da bi naglasio.”
Kissinger je očito krajnje prezirao McNamaru i njegove osjećaje krivnje. On je zapravo počinio veće zločine od McNamare – zločine dokumentirane u knjizi Christophera Hitchensa iz 2001. Suđenje Henryju Kissingeru – a ipak očito nije osjećao nimalo kajanja. Kako netko postane takav?
Nedostatak učenja
Započnimo naša nagađanja u tom pogledu izjavom da nitko od nas nije rođen s genom koji nas razlikuje dobro od zla. Ta su shvaćanja kulturološka, iako su neka temeljna načela (recimo, gledanje na ubojstvo unutar nečije plemenske ili klanske mreže kao moralno pogrešno) blizu univerzalnih.
Ipak, budući da nemamo posla s nečim genetskim, vrlo je moguće da svi imamo potencijal za ovaj moralni pad. Uz to, velika većina ljudi uspješno uči iz svojih kultura da je moralna ravnodušnost pogrešna i da bi počinjenje onoga što njihovo društvo smatra lošim ponašanjem trebalo rezultirati kajanjem i osjećajem krivnje.
Također se čini da manjina to ne uči, ili uči samo površno. Većina te manjine, shvaćajući da se na takvu ravnodušnost gleda negativno, skriva je koliko god može. Ipak, kad povremeno ti skriveni moralni idioti dođu do položaja moći i utjecaja, mogu prouzročiti ogromnu štetu.
Postoji posljedica ovoga. Netko može dobiti društveno sankcionirane podskupine unutar kojih se od njega očekuje, barem privremeno, djelovanje bez osvrtanja na moralne vrijednosti. Vojska je dobar primjer ove sredine. A, pod određenim okolnostima, i State Department ili drugi inozemni uredi. U takvoj situaciji većina ljudi “pusti se” čak i ako znaju bolje, a zatim, u kasnijem životu, neki pate od traume iskustva.
Moralni idiotizam može se promatrati kao vrlo dugotrajna kulturna mana koja često daje dozvolu nasilju koje zakon i kulturni običaji, istovremeno, pokušavaju kontrolirati. I tko su oni koji najčešće koriste tu rupu? Ironično, upravo su ljudi ti koji vode naša društva i oni koji su zaduženi za obranu kulture i provođenje zakona. Nedostatak odgovornosti uzrokuje vrlo lošu javnu higijenu.
Lawrence Davidson je profesor povijesti na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Autor je Foreign Policy Inc.: Privatiziranje američkog nacionalnog interesa; Američka Palestina: popularne i službene percepcije od Balfoura do izraelske državnosti, Te Islamski fundamentalizam.
Čovjek dobrog srca, koji radi u lokalnoj banci hrane, đakon je svoje crkve, član je Lions kluba, divan Otac i Suprug, ubit će vas iza korporativnog vela.
Djeca i odrasli s poremećajem autističnog spektra ne mogu razlikovati dobro od zla. tj. moraju se beskrajno podučavati što je ispravno, a što pogrešno, te u kojem kontekstu je radnja ispravna ili pogrešna.
Čak i osobe s visokofunkcionalnim autizmom moraju intelektualno naučiti što je „dobro“, a što „loše“. Često se nazivaju "chaînon manquant".
Kao osoba s Asbergerovim sindromom, mogu vas uvjeriti da to nije istina. A ako Kissingera i ostale spomenute u članku i komentarima nazivate autistima, onda ste krajnje netočni.
“Moralni idiotizam” je glupi eufemizam za “Kriminalnost” carske oholosti”.
Ne postoji apsolutno nikakva komponenta "moralne konfuzije" u donošenju odluka od strane bilo kojeg "moralnog idiota", postoji samo određivanje onoga za što vjeruju da se mogu "izvući", ili "pretjerati" ili "izvući". Bush, Chaney, Nixon, Kissinger, svi ostali, odmah na stražnjoj strani, "uravnotežili" su i "regulirali" svoja razmišljanja i naloge samo u odnosu na ono što su željeli i za što su sami vidjeli da imaju "moć" izvesti, “uspješno” “staviti preko”.
Moralno je odvratno staviti takve radnje u čahuru omekšane retorike. Ili, blaže rečeno, neurotično patetično.
To uvjerenje da se svatko može "izvući", "pretjerati" ili "izvući" korištenjem nemoralnih radnji bit je moralnog idiotizma. Nitko ne izlazi živ iz života, a vjerovanje da svijest prestaje smrću fizičkog tijela (samo privremeno “mesno odijelo” za dušu), te da nema odgovora za djela učinjena našoj braći i sestrama, drugo je. oblik moralnog idiotizma.
Što/Tko bi ugrozio ljudski opstanak
ali LUDO ljudsko biće,
ili izazvana distorzija ljudskog
hranjive tvari kroz kemijski bioinženjering,
ili kontrolu vijesti putem bihevioralne znanosti.
Kissingers 2001 NSSM.
http://schillerinstitute.org/strategic/NSSM200.htm
http://www.democracynow.org/2016/9/8/standing_rock_sioux_historian_dakota_access
(video)
Arby,
Evo što je veliki svetac i prorok salvadorskog naroda rekao o pitanju o kojem raspravljamo – u svojoj propovijedi 16. rujna 1979., šest mjeseci prije nego što je ubijen:
“Kršćani koji su solidarni sa silama ugnjetavanja nisu pravi kršćani. Kršćani koji brane nepravedne pozicije koje se ne mogu obraniti, samo da zadrže svoj status, više nisu kršćani.”
Zašto ova web stranica skriva sve osim tri komentara dok se ne objavi komentar? Očigledno se većina komentara ne vidi osim komentatora. Ako izbrišem kolačiće i ponovno pokrenem preglednik, opet ne mogu vidjeti većinu komentara.
Vrlo zanimljivo zapažanje. Ako vidite ovaj odgovor, potvrdite ga. Moguće je da nas upravitelji ove web stranice štite od općeg špijuniranja NSA-ovih tipova.
Ako otvorite oči, lako možete vidjeti da Amerika umire, dok postaje žrtva pljačkaške faze kapitalizma. Zapravo, došlo je do faze u kojoj će proces vjerojatno biti nepovratan.
Državu na okupu drži njezina središnja ideologija, neko zajedničko uvjerenje koje omogućuje izrabljivanih 70 posto da prihvate njezinu sudbinu. To je nekada bio američki san, koji više ne postoji; društvena mobilnost je veća čak iu Europi već više od deset godina, kontinentu gdje je istih 198 obitelji posjedovalo gotovo sve što je vrijedno posjedovanja od Francuske revolucije (dobro, to se mijenja s ruskom aristokracijom koja kupuje stvari u posljednjih 10 -15 godina).
Bez imalo razine kulturnog integriteta i kohezije, zemlja se doista pretvara u zemlju trećeg svijeta u kojoj je utrka prema dnu već standard, dok oni koji se još sjećaju Amerike u kojoj je bilo dobro živjeti umiru ili popuštaju. na Alzheimerovu bolest.
Kronos jede svoju djecu, ali ovaj put ih prvo peče.
Ovaj je članak lako mogao biti o američkom najboljem prijatelju, Izraelu.
"Vjerojatno postoje dva glavna razloga zašto je Ženevski sporazum imao tako mali utjecaj na ponašanje: licemjerje i neznanje."
Konkretno, licemjerje kriminalaca.
http://warprofiteerstory.blogspot.com
Dokazi o moralnom idiotizmu na navodno moralnim mjestima:
Chomsky i Tom Hayden Shilling i glasanje za čudovište Hilly-Billy.
To nije moralni idiotizam. Chomsky i Tom Hayden ne žele Hillary na vlasti zbog njenog ratnohuškačkog ponašanja, već jednostavno da bi izbjegli da Trump bude izabran. Trump će poboljšati odnose s Rusijom - ali će protjerati meksičke imigrante i zabraniti muslimanske. Razumljivo je zašto bi Chomsky i Hayden podržali Clinton. Rekao je "manje zlo", prema vama.
Nije li zanimljivo da Killary ponosno grli Kissingera, a cijenjeni ljevičarski
Profesor Noam Chomsky savjetuje ljude u "swing državama" da glasaju za "Manje zlo"
(kojeg on zove LEV !!) zbog svog straha od Trumpa? Njegova web stranica: chomsky.info
Usput, on “zahtijeva da čitatelji ne odgovaraju” na njegov manifest!!. Zaista čudni prijatelji!!!
Da citiram moralno POkvarenog Henryja Kissingera:
“Vojnici su glupe, glupe životinje koje se koriste kao pijuni za vanjsku politiku.”
“Depopulacija bi trebala biti najveći prioritet vanjske politike prema trećem svijetu, jer će američko gospodarstvo zahtijevati velike i sve veće količine minerala iz inozemstva, posebno iz manje razvijenih zemalja.”
“Moć je ultimativni afrodizijak” i “Stariji su beskorisni izjelice”.
– Henry Kissinger
Predugo je bio beskoristan izjelica!
PS Isti se članak pojavljuje na Common Senseu, samo što počinje velikom slikom Killaryja u zagrljaju s Kissingerom. Zanimljivo da bi Zdrav razum odlučio istaknuti taj odnos, a autor nije.
Kissinger je psihopat i siguran sam da većina, ako ne i sva, psihička stanja imaju značajnu genetsku osnovu. Ljudi koji su dijagnosticirani kao vrlo osjetljivi ljudi, a čine 20 posto populacije, snažno su empatični, a to je utvrđeno genetski. Pokazalo se da jednojajčani blizanci odgajani odvojeno pokazuju antisocijalne i psihopatske sklonosti. Testovi koji mjere psihopatske osobine pokazali su da političari i kirurzi imaju visoke ocjene, dok obični doktori medicine, učitelji i medicinske sestre imaju niske ocjene. Često kažu da se ološ penje na vrh, a ja mislim da mnogi psihopati poput Kissingera, kao i drugi političari, traže položaje moći na kojima nikada nisu stvarno odgovorni za svoja nedjela, i to je savršeno, budući da psihopati nikada ne prihvaćaju odgovornost za vlastita akcije.
PS Primijetio sam da je autor spomenuo samo republikance. Trebao je spomenuti Billa Clintona i njegove sankcije Iraku koji je ubio 500 tisuća djece i imao državnog tajnika koji je mislio da se to isplatilo, a njegova žena pokazuje duboku ljubav prema starom ubojici Kissingeru.
Slušajte ljudi, izbori su glava ja dobivam repovi vi gubite.... (Izabrani dužnosnici s dvojnim državljanstvom) imaju pokrivene sve osnove. Oni se zapravo smiju svakodnevnom građaninu SAD-a jer koriste istu taktiku kao u nogometnoj utakmici gdje vlasnik posjeduje oba tima…..Clinton ide na Putina…..Trump ide na Kinu i Iran…..Ove nacije su saveznici!… …… Različit unos isti plan….Tko je pravi neprijatelj? (Političari s dvojnim državljanstvom), jasno i jednostavno…..IZBACITE IH VAN! ili nastavite slati svoje sinove i kćeri na njihovo klanje……Amerika nije izuzetna…..Ustav SAD-a je izuzetan….a dvojni građani…..mrze Ustav
Doživljavamo li rezultate 'Projekta kontinuiteta vlade' Cheneyja Rumsfelda (proguglajte to i pogledajte stranicu .gov)? Od 911. godine, a posebno s dodatkom Patriot Acta, koji će provoditi novi Odjel domovinske sigurnosti, Amerikanci bi mogli biti osumnjičeni i zatvoreni uz najmanji preokret u jeziku, kao da vidite kako vaša prava nestaju pred vašim očima.
Među našim pravnim elitama postoji određena vrsta koja doista osjeća da nas Ustav SAD-a ometa u funkcioniranju na svakom koraku. Mogao bih dodati da ti znanstvenici ne žale zbog tog osjećaja, nego se umjesto toga osjećaju pravednima s prezirnom odlučnošću da u našem modernom svijetu Ustav veže same mehanizme koji moraju voditi veliku naciju poput naše. Mora nas čuvati, znaš. Neka vrsta Lincolnovog kompleksa.
Pročitajte što je ovaj profesor iz Georgetowna u prosincu 2012. imao za reći o Ustavu naše zemlje, i pomislite kako se ljudi ljute zbog nekog nogometaša koji kleči tijekom himne….to je ludo!!
http://www.nytimes.com/2012/12/31/opinion/lets-give-up-on-the-constitution.html
Upozorenje da je .gov stranica prijevara...oprostite, ali ipak nije loša ideja istražiti Program kontinuiteta vlade...postoji jedan i možda ga živimo.
Zanimljiv članak koji ste postavili. Možda su najvrjedniji dokumenti Deklaracija o neovisnosti (pogled na to kako NE upravljati narodom) i Preambula (pogled na to koji bi trebali biti ciljevi dobre vlade). Ostalo bi, možda, trebalo biti otvoreno za istraživanje, o tome koje radnje poduzeti, u skladu s idejama dobrog upravljanja, kao što je navedeno u Preambuli (uspostavljanje pravde, promicanje općeg blagostanja, osiguravanje zajedničke obrane, stvaranje boljeg jedinstva & solidarnost među građanima [savršenija Unija], itd…). Nije da to možemo učiniti, u trenutnoj atmosferi ludila i amorala.
Ako ljudi prihvaćaju moralne idiote kao svoje vođe, ne znači li to da su ljudi također moralni idioti? Da budemo pošteni, za neke ljude samo preživljavanje u društvu kojim upravljaju moralni idioti predstavlja ogroman izazov, ali što je s drugima koji imaju malo vremena za razmišljanje o našoj nacionalnoj i vanjskoj politici?
Ali je li to moralni "idiotizam" ili moralna paraliza? A paraliza je izazvana, posebno za očajnike u populaciji, sustavom ciničnog kontrolnog razmišljanja koje je preplavilo populaciju u smislu demoniziranja i pretjerano pojednostavljenih mema. Većina njih je vrlo emotivna jer se upravo sada nastavlja šarada da Rusija hakira nadolazeće predsjedničke izbore. Ovo je makartizam. Ove javne predodžbe i BS pružaju određeni stupanj isprike da ne razmišljate. Je li ovo idiotizam ili samozaštita. A za one od nas poput mene, s manje izgovora da budem idiot, kvalificiram se kao idiot. Velik dio toga je paraliza u tome kako odgovoriti na ono s čime se suočavamo.
“S obzirom na brzinu kojom naše nacionalne države ubijaju nevine, pravo je čudo da postoji problem prenapučenosti.”
Ne čudite se više. Problem prenapučenosti je zato što naše nacionalne države tako velikom brzinom ubijaju nedužne. Dogodio se veliki baby boom nakon pokolja šezdeset milijuna ljudi u Drugom svjetskom ratu - a Židovi su bili na čelu tog buma jer su usporedno izgubili možda čak i više nego Rusi. Jednom kada teroristi, pobunjenici, SAD i njegovi saveznici završe s bombardiranjem šireg Bliskog istoka sve do mračnog srednjeg vijeka, vjerojatno će doći do još većeg baby booma jer su preživjeli vidjeli koliko su bombe neselektivne. Parovi će morati imati više beba nego što bi inače, jer će sigurno izgubiti neke u sljedećem ratu – a neka im trebaju da prežive, prežive li sami i trebaju nekoga tko će se brinuti o njima u starosti.
Doista, patrijarhat je univerzaliziran u istom trenutku kad je rođena država davno na početku onoga što volimo nazivati "civilizacijom". Države trebaju vojske, a vojske trebaju vojnike, pa je bilo imperativ da žene rađaju puno beba, prvenstveno dječaka, ali i nekoliko djevojčica koje će biti rasplod sljedeće generacije. Patrijarhat je sada već zastario (iako se još uvijek osjeća poput mirisa trulog leša) – barem u onim zemljama koje se malo brinu da će ih bombardirati natrag u mračni vijek. Međutim, ne mogu govoriti o budućnosti, s obzirom na to da je Obama obećao trilijun dolara za modernizaciju američkog nuklearnog arsenala (pričajte o “moralnom idiotizmu”!) i da sve druge nuklearne države posvećuju veliku pažnju tom projektu. Vjerojatno će se u nekom budućem datumu preživjeli (ako ih bude) morati vratiti u patrijarhat. Kako će inače osigurati da će se netko brinuti o njima kada (i ako) ostare?
Ono što ste rekli o problemu prenapučenosti upravo je razlog zašto je R. Buckminster Fuller rekao da je najučinkovitiji način za stabilizaciju i smanjenje populacije potpuni razvoj manje i nerazvijenih nacija, dovodeći ih do standarda naprednog društva socijalne države Europe i Japana. Poznato je da NJIHOVA populacija ne raste; zapravo opadaju. I naši bi bili isti, osim što imamo živahan imigracijski tok koji održava rast naše populacije. Imperijalisti, međutim, nisu mogli podnijeti pomisao da bi "manji narodi" u "kolonijama" trebali biti jednako napredni kao oni u imperijalnim narodima, pa pokušavaju obuzdati svoju populaciju "benignim zanemarivanjem" (kako je to skovao Moynihan) , drugim riječima; Politike štednje i ekonomska dvostruka priča o tome zašto je socijalna pomoć nedostupna (ali nekoliko bilijuna na beskorisnom nuklearnom oružju izrazito je razumno).
Nisam siguran da je "moralni idiotizam" koristan izraz osim ako ga cinično ne primjenjuju oni poput Kissingera u njegovom lažnom plačućem odgovoru na manipulaciju stanovništvom pod pretpostavkom da se može manipulirati kao moralno idiotski, kao s Reaganovim "upravljanjem percepcije". Položite zastavu i udarite po Rusiji = vrlo učinkovita formula kakvu vidimo tijekom proteklih desetljeća i upravo sada s operacijama H Clinton koja puše dim preko njezinih raznih problema. Većina ljudi koje poznajem svjesni su morala kao vodećeg načela osobnog ponašanja (kao što LD spominje). Problem je njihovo “zatvaranje očiju” iz raznih razloga uključujući strah od neposluha i nekonformizma kada su u pitanju “službena” retorika i laži. “Moralni idiotizam” se najjasnije odnosi na vođe poput Kissingera i Obame koji namjerno djeluju “idiotalno” isključivanjem moralnih obzira radi svrsishodnosti svoje politike. I to je, slažem se, ponašanje psihopata. Obama je posebno izvanredan u tome što je šizofren između pretvaranja da je moralan dok slijedi stavove koji su u savezu s neokonzervativcima. Što ti ljudi postaju moćniji u uglavnom neobuzdanom sustavu, to više postaju pokvareni i moralno nesvjesni. Naglasak na racionalnom razmišljanju trebao bi biti broj jedan ne plus ultra naglasak za "demokraciju", dok je ono što imamo suprotno od ovoga - natrag do Orwella i "neznanje je snaga".
Ključna riječ ovdje je "razumjeti". Nije da moralni idioti ne znaju, intelektualno, da nešto što se zove moral postoji, nego oni ne mogu razumjeti njegovu primjenjivost na svoje živote, posebice na svoje profesionalne živote.
Primjer: Prije nekoliko godina Maria Bartiroma je na televiziji intervjuirala takozvanog Titana Wall Streeta u kojem je ovaj ugledni građanin rekao da moral nije faktor u poslovnim odlukama.
Kao što je oštroumni barun Acton izjavio, apsolutna moć kvari apsolutno. Gornji članak pokazuje da apsolutna moć već korumpiranima omogućuje da čine što god žele.
Bille, pitanje morala je doista složeno. Ako se uzme u obzir teorija igara, ona sugerira da u društvu u kojem su gotovo svi moralni, oni koji su amoralni postaju izuzetni, postižu najviše koristi i čak postaju vođe. Međutim, društvo u kojem svi žele postati amoralni kako bi stekli tako izvanredne dobrobiti, jednostavno završi u totalnom sukobu, ratu i uništenju društva. U smislu carstva, to je poznato kao kriza i pad carstva. Kao i svaki prirodni sustav, ljudsko društvo tolerira, možda čak ima koristi od doze amorala, što unosi malo nestabilnosti u sustav. To je poput zračenja koje stvara prirodne mutacije, promjene i napredak bioloških organizama (Darwinova evolucija). Tek kad se to dovede do krajnosti, kada svi članovi društva shvate dobrobiti amoralnosti, stvari se počnu raspadati (kao što previše zračenja ubija biološke organizme). Ovo je sada veći dio Zapada, a posebno SAD.
Stoga je Titan Wall Streeta upravo bio iskren. Ono što je izjavio je realnost. Njegovi vršnjaci bi ga smatrali ili budalom ili lažovom da je izjavio drugačije.
S druge strane, zanimljivo je pitanje jesu li neke skupine (npr. židovski Zioconi, Kissingeri itd.) vještije u amoralnosti od drugih: traže moralnost i više sfere dok se ponašaju suprotno (kao i njihove sluge Clintoni).
Spomenuli ste Busha i njegovo jato neokonzervativaca, ali Obama i njegove neokonete (Samantha Power, Susan Rice, Victoria Nuland, Valerie Jarrett, Hillary Clinton) predstavljaju im ozbiljnu konkurenciju u odjelu moralnog idiotizma.
Jednostavno se neću moći složiti s autorom oko mnogo toga što on govori. Ja sam Krščanin.
Kršćani ne govore o moralu? To je novo za mene. Može li se Juda smatrati moralnim idiotom?
U šoku sam što kršćanin ne može govoriti o moralu. Možda se radi o sekti nepoznatog porijekla kojoj pripadate.
U pravu ste za “Jednostavno. To je razlog zašto se ne možete složiti s autorom jer je većina takozvanih kršćana jednostavno prejednostavna da shvati o čemu on govori. Nije da se ne možete složiti, nego uopće ne razumijete o čemu on govori. Molim vas, učinite nama i sebi uslugu, puno učite, čitajte, čitajte, čitajte, i tako dalje, i dalje, molim vas! Žao mi je što sam nepristojan, ali ovakav komentar nije od nikakve pomoći. Utičnica.
Moralni idiotizam je danas poznatiji kao psihopatija.
Vaš popis "moralnih idiota", ili onih koje bih s pravom nazvao ratnim zločincima prema nürnberškim standardima, je na meti što se tiče toga. Ali kako može s pravom isključiti Baracka Obamu, koji je potaknuo katastrofalan rat u Siriji, pridružio se Hillary da unište Libiju, podržao svrgavanje izabrane vlade Ukrajine, omogućio saudijski genocid u Jemenu i sastajao se tjedno s CIA-om kako bi odlučiti tko će biti ubijen napadom dronom, nedužnim prolaznicima, svatovima i ostalim?
"Kako netko postane takav?" Imam teoriju igrališta koja se odnosi na gotovo sve spomenute neokonzervativatore plus Hillary i Billa. To jest, da je većina mužjaka izazvana na igralištu ili u susjedstvu gdje se poziva na odgovor "bori se ili bježi". Nečiji odgovor na to vrlo često postaje ključni element militarističkog ponašanja. Neočekivani odgovori nisu neuobičajeni. Na igralištu se suparnici često mire tijekom ili nakon svađe. Tučnjave u djetinjstvu mogu pomiriti mnoga pitanja i odrediti nečiji status na "redoslijedu kljukanja". Nasilnici su još jedna dinamika, sam proces koji čini nasilnika na igralištu zahtijeva da ih se u konačnici izazove i porazi ili postanu aberacija, i mislim da je svaki na popisu g. Davidsona moćan nasilnik koji ostaje neosporen. Ova osobnost; pojačan političkom i/ili vojnom moći, može postati iznimno opasan i mora ga zaustaviti neka protivnička sila. Kad bi naša vlada funkcionirala na normalan demokratski način; Mislim da ne bismo doživjeli ovaj stupanj odstupanja.
Ne mislim da postoji neuspjeh u razumijevanju. Moralni idiotizam je jednostavno "moral" ostavljen po strani za neki percipirani dobitak.
Nadalje, to nije idiotizam, već na neki način koristi glumcu.
https://therulingclassobserver.com/2016/09/04/paradise-suppressed/
Da, koncept "moralnog idiotizma" nije baš koristan jer iako se moral može racionalno primijeniti, njegovo se prihvaćanje temelji na obuci i suosjećanju, a ne na razumu. To bi mogao biti izraz prezira među intelektualcima, koji se pretvaraju da se iza amoralnosti krije nedostatak razuma, ali nije tako.
Amoralnost našeg društva posljedica je propagande pohlepe, da je novac = vrlina, vrijednost samo bogatih i pohlepnih, a sve podučavaju masovni mediji korumpirani nereguliranom ekonomskom moći. Samo su infantilni dječaci nasilnici ti koji se penju na vrh u nereguliranoj ekonomiji, kako bi zlorabili svu moć koju mogu prigrabiti. Upravo je neuspjeh u reguliranju ekonomske moći uništio Ameriku i učinio od nje ponor neiznimnosti.
Da, potpuno ste u pravu, osobni interes je iznad morala. Drugi uobičajeni izraz za "moralnog idiota" je psihopat. Međutim, stvari su složenije od toga jer je ljudska psihologija složenija. Ovo je izvrstan ogled o ovoj temi od strane profesora humanističkih znanosti, ali želim doprinos psihologa kako bismo bolje razumjeli pokretače moralnog idiotizma.
Kao dijete koje je odrastalo u Europi, sjećam se strahopoštovanja naše djece prema mogućnosti da budu ubijeni na ulicama neke američke urbane džungle, ne zbog novih tenisica koje ste nosili, nego čak i zbog novih vezica kako je ubojica odlučio da potrebna. Ali ovo je bio dječji pogled na SAD, pogled odraslih je to Psihoubojice ne stanuju na ulicama Bronxa ili Chicaga nego u dvoranama vlasti u Washingtonu. Oni bi lako ubili za nove vezice ili vojni ugovor ili dva.
Kao što je prikazano ovdje, veliki dio problema s odgovornošću u Washingtonu je taj što kontrola leži izvan ljudi koje biramo na dužnost:
http://viableopposition.blogspot.ca/2016/03/americas-unseen-government.html
Podsjetio sam se na esej jednog duboko konzervativnog agrara; “Ideje imaju posljedice” Richarda M. Weavera. Jedna od njegovih nezaboravnih izjava bila je: "Mogu se dati jaki argumenti za tvrdnju da je moderan čovjek moralni idiot." Obično zarežim na spomen riječi "konzervativac", ali nikad ne bih mogao zaboraviti što je ovaj čovjek imao za reći o našem uobičajenom stanju modernosti.