Kampanja 2016: Populizam protiv establišmenta

Dijeljenja

Kampanja 2016. je na neskladan način suprotstavila bogatog izdanka koji se bavi nekretninama kao "populista" protiv kćeri malog poduzetnika kao izbora "Establišmenta", postavljajući teška pitanja o zaslugama i privilegijama, kaže Gilbert Doctorow.

Gilbert Doctorow

Ustanova kao koncept je dobio mnogo upotrebe i zlouporabe u kampanji za predsjedničke izbore 2016. Od početka svoje utrke u republikanskim predizborima, Donald Trump osudio je politički establišment kao hrpu napunjenih košulja, elitista koji nisu u kontaktu s biračkom javnošću. Oni gledaju svoje interese u zemlji i inozemstvu, neka je prokleta javnost, rekao je.

Postroj mršavih protivnika s kojima se Trump suočio u raspravama, počevši od Jeba Busha, služio je kao uzorna meta dugotrajnog gnjeva protiv moćnika, animoziteta koji osjećaju ne samo pristaše Tea Partyja, već i većina obični članovi stranke, zbog čega je Trump tako dobro prošao.

Donald Trump razgovara s pristašama na predizbornom skupu u Veterans Memorial Coliseumu na sajmištu države Arizona u Phoenixu, Arizona. 18. lipnja 2016. (Foto: Gage Skidmore)

Donald Trump razgovara s pristašama na predizbornom skupu u Veterans Memorial Coliseumu na sajmištu države Arizona u Phoenixu, Arizona. 18. lipnja 2016. (Foto: Gage Skidmore)

Ima onih koji se klade da će populistički val na kojem jaše Trump povući tradicionalne demokrate plavih ovratnika kao što se dogodilo kad se Ronald Reagan kandidirao za predsjednika. Nasuprot tome, Hillary Clinton prihvatila je vrijednosti establišmenta i zatražila njegovu potporu, privlačeći neke republikance protiv Trumpa.

S obzirom na ovogodišnji politički značaj, Ustanova bila je ključna riječ u mojim bilješkama za razredni godišnjak koji će biti dio 50th proslave godišnjice ponovnog okupljanja mog razreda Harvard Collegea 1967. sljedećeg svibnja. Druga ključna riječ bila je Veritas, Harvardova izjava o institucionalnoj misiji od jedne riječi koja se s ponosom citirala na mnogim našim skupovima dodiplomskih studenata.

Ova zapažanja nudim široj javnosti jer način razmišljanja establišmenta o kojem govorim ima korijene koji sežu daleko izvan Harvarda, daleko izvan Ivy League, do prestižnih privatnih i javnih sveučilišta diljem Sjedinjenih Država. U međuvremenu, relevantnost Veritas danas je posebno zainteresiran s obzirom na način na koji se oba glavna stranačka predsjednička kandidata međusobno optužuju za nedostatak predanosti istini, štoviše nazivajući jedan drugoga otvorenim lažljivcima koji su namjerno krivo predstavili međusobna politička stajališta.

Pretpostavljam da nisam jedini koji priznaje da je upravo to Ustanova Status Harvarda bio je važan čimbenik u tome što sam ga privukao, uz njegove vrlo zahtjevne uvjete za upis koji su to prijemno pismo učinili svojevrsnom osobnom potvrdom da smo osobe koje obećavaju.

Kako bi moglo biti drugačije? Kennedyjevo predsjedništvo pokazalo je ne samo bivšeg studenta u Ovalnom uredu, već čitavu plejadu "najboljih i najpametnijih" koji su diplomirali na Cambridgeu, Massachusetts, ili tamo predavali, ili čak bili dekani. Blještavilo, uvjerenje da je meritokracija zauzela svoje pravo mjesto u demokratskoj, skromnoj Americi, bilo je neizbježno u vrijeme Camelota. Najbolji iz naše sredine sada su vodili državu. Budućnost bi bila naša da naslijedimo.

Naravno, Camelot se naglo zaustavio dva mjeseca prve godine s atentatom na Johna F. Kennedya 22. studenoga 1963. U našoj tuzi, mislim da mnogi od nas nisu u početku obraćali pozornost na ono što su naši “najbolji i Brightest” radili su pod Kennedyjem, a zatim pod Lyndonom Johnsonom, kojemu su ostali služiti. Njihova bi politika bacila mrlju na cijelu našu generaciju postavljanjem i provođenjem užasnog rata u Vijetnamu.

Na strani Moći

Godine 1964. lažna opravdanja za rezoluciju u Tonkinškom zaljevu koja nam je donijela rat punih razmjera iznijeli su ljudi s Harvarda koji su zasigurno znali bolje i koji su se dragovoljno žrtvovali Veritas za političku korisnost u dobivanju ovlaštenja Kongresa i potpore javnosti kako bi Johnson mogao eskalirati rat nakon izbora te godine.

Predsjednik Lyndon Johnson najavljuje "odmazdu" protiv Sjevernog Vijetnama kao odgovor na navodne napade na američke ratne brodove u Tonkinškom zaljevu 4. kolovoza 1964. (Fotografija: Knjižnica LBJ)

Predsjednik Lyndon Johnson najavljuje "osvetnički" napad na Sjeverni Vijetnam kao odgovor na navodne napade na američke ratne brodove u Tonkinškom zaljevu 4. kolovoza 1964. (Photo credit: LBJ Library)

Je li to bila žrtva na oltaru osobne odanosti predsjedniku ili načelu da cilj opravdava sredstva u služenju domovini? Niti jedno objašnjenje ne ide na čast našem sveučilištu. Nijedno se bitno ne razlikuje od laži i prijevara u vezi s oružjem za masovno uništenje koje su svijetu predstavile američke obavještajne službe i službenici Ministarstva vanjskih poslova i obrane koji slučajno nisu bili studenti Harvarda uoči invazije na Irak u ožujku 2003.

Često se pretpostavlja da je establišment status quo, što znači snažan branitelj prihvaćenih vrijednosti koji se protivi promjenama u bilo kojem smjeru. Barem sam u mladosti mislio da postoji čvrstina na kojoj možete graditi svoju karijeru, svoj život. Ja i, nadam se, i vi sada znamo bolje.

Bez obzira na svoj liberalni imidž u zemlji općenito, Harvard iz mojih dodiplomskih godina zasigurno je u sebi imao dosta zaostalog konzervativizma Eisenhowerovog razdoblja. Po pitanju koje je tada oblikovalo živote mnogih od nas, Vijetnamskom ratu, Harvard je kao institucija bio na retrogradnoj strani barikada. Predsjednik Harvarda Nathan Pusey (koji je bio neprijateljski raspoložen prema antiratnom pokretu) nije bio Kingman Brewster (predsjednik Yalea koji je podržavao antiratni aktivizam sveučilišnog kapelana Williama Sloanea Coffina).

Na Harvardu smo ostali u prašini političkih pokreta koji su se pojavili i definirali naše doba, a mnogi su dolazili iz San Francisca i s javnih sveučilišta.

Ali taj konzervativizam mog Harvarda inače je bio u sukobu s novopokrenutim konceptima društvenog inženjeringa prijamnog povjerenstva temeljenog na vodećem načelu kooptacije. Židovi su još uvijek bili relativno nova akvizicija, dok je tijekom naših dodiplomskih godina približavanje crncima tek bilo u tijeku. Žene, Azijati, svi će uslijediti u dogledno vrijeme tijekom nadolazećih desetljeća.

Kooptacija udaljene većine (žene) i manjina (obojeni) dolazila je u naletima. Poput tolikog društvenog inženjeringa, bilo je u velikoj žurbi i načelo meritokracije, primijenjeno u početku, ustupilo je glavnom načelu inkluzivnost.

Bivša državna tajnica Hillary Clinton razgovara s pristašama na predizbornom skupu u srednjoj školi Carl Hayden u Phoenixu, Arizona. 21. ožujka 2016. (Foto: Gage Skidmore)

Bivša državna tajnica Hillary Clinton razgovara s pristašama na predizbornom skupu u srednjoj školi Carl Hayden u Phoenixu, Arizona. 21. ožujka 2016. (Foto: Gage Skidmore)

U tom smislu, možemo povući ravnu crtu od 1960-ih do naših predsjedničkih izbora u 21. stoljeću kada je glasanje za crnca ili ženu prevagnulo nad zaslugama. Općenitije, ti eksperimenti društvenog inženjeringa na Harvardu u moje vrijeme doveli su do rušenja tradicionalnih judeo-kršćanskih vrijednosti u bezglavom jurnjavi prema globalizaciji i kulturi Davosa. Htjeli mi to ili mrzili, Harvard je prednjačio u oblikovanju današnje političke korektnosti.

Uz uvide iz mog proučavanja Rusije, sada shvaćam američki establišment s Harvardom u prvim redovima kao sjevernoameričku varijantu onoga što Rusi nazivaju Inteligencija, što znači avangarda progresivnog čovječanstva koja je prosvijećena, obrazovana i vodi narodne mase naprijed.

Je li to demokracija na djelu? Nipošto, jer temeljni implicitni princip je elitizam i uvjerenje da ta elita najbolje zna što je dobro za državu. Kao što su neki poznati politolozi koji su doktorirali na Harvardu nesramežljivo objasnili, ljudi su lijeni, neinformirani, zaokupljeni konzumerizmom i nedostatkom domoljublja, da spomenemo samo neke od njihovih navodnih nedostataka koji se bore protiv njihovog stavovi koji informiraju vladine politike.

Moji osjećaji o mojoj alma mater su gorko-slatki. Nije bila i nije nekvalificirana snaga dobra u našoj zemlji. Ali opet, nijedna ljudska institucija to nije.

Jesu li antiintelektualni populisti s izrazito niskim predrasudama veliki napredak u odnosu na visokoobrazne mandarine koji prezirno gledaju na narod? To je pitanje na koje nema konačan odgovor.

Unatoč trenutnom vodstvu Hillary Clinton u većini anketa u odnosu na Donalda Trumpa, kada Amerikanci budu glasovali 8. studenoga, svoj ću novac staviti na niskopopulističkog kandidata, koji slučajno poziva na popustljivu vanjsku politiku koja će, čini se, vjerojatnije dati nama četiri godine mira, dok se prvakinja establišmenta i njezina skupina neokonzervativaca savjetnika spremaju za borbu s Rusijom i Kinom koja bi mogla rezultirati krajem civilizacije kakvu poznajemo.

Gilbert Doctorow je europski koordinator Američkog odbora za East West Accord. Njegova najnovija knjiga, Ima li Rusija budućnost? objavljeno je u kolovozu 2015. © Gilbert Doctorow, 2016

20 komentara za “Kampanja 2016: Populizam protiv establišmenta"

  1. Peter Loeb
    Rujna 8, 2016 na 07: 47

    ŠLJIVE ŠEĆERA U VAŠOJ GLAVI?

    Volio bih da mogu vjerovati da bi nam Donald Trump dao
    "mir". Zapravo vjerujem da bi Hillary dala
    nas više rata ili se barem zalagati za to.

    Zapravo ne vjerujem ni jednom ni drugom.

    Umjesto toga, mislim da mnogi traže razloge za vjerovanje
    u stvarnosti svjetskog mira pod Donaldom Trumpom. Ja ne
    vjeruj. Ako se pokaže da nisam u pravu, neka tako i bude.

    (Za predsjednika ću glasati za zelene ili uopće neću.)

    —-Peter Loeb, Boston, MA, SAD

  2. Zachary Smith
    Rujna 6, 2016 na 19: 25

    Unatoč trenutnom vodstvu Hillary Clinton u većini anketa u odnosu na Donalda Trumpa, kada Amerikanci budu glasovali 8. studenoga, svoj ću novac staviti na niskopopulističkog kandidata, koji slučajno poziva na popustljivu vanjsku politiku koja će, čini se, vjerojatnije dati nama četiri godine mira, dok se prvakinja establišmenta i njezina skupina neokonzervativaca savjetnika spremaju za borbu s Rusijom i Kinom koja bi mogla rezultirati krajem civilizacije kakvu poznajemo.

    Stvarno bih volio da mogu vidjeti način da glasam za Trumpa, ali zbog njegovog stava o mučenju i nekoliko drugih stvari, stvarno ne mogu.

    Ono što autor kaže o "elitama" čini mi se kao istina. Njihova sigurnost da "znaju najbolje" za nas seljake mogla bi biti problem kasnije ove godine.

    Očito postoje dva moguća ishoda za zbroj glasova na predstojećim izborima. Hillary u potpunosti pobjeđuje i ona se prva useljava u Bijelu kuću. S obzirom na glasine koje dobivam iz izvora vijesti, ako Trump u potpunosti pobijedi, Hillary će se ipak preseliti u Bijelu kuću.

    Moćnici ne podmeću uzalud sve one priče o tome da su Rusi hakirali izbore 2016. Bojim se da nam spremaju ponavljanje izbora iz 2000. ako “pravi” kandidat ne pobijedi. Što bi ovaj put učinio Vrhovni sud? Četiri “konzervativca” i četiri “liberala”. Može li itko zamisliti većinu njih da se ne upinju “spasiti naciju” od mandžurijskog kandidata Trumpa? Putinov vlastiti tajni agent u Bijeloj kući! Izmislili bi neku novu sudsku praksu ako treba, baš kao što su radili 2000. godine.

    Postoje tisuće priča, pa odabirem najbolji rezultat za pojmove pretraživanja – Rusi hakirali izbornu “domovinu” 2016.

    SAD istražuje potencijalni tajni ruski plan za ometanje izbora u studenom

    To je ono što je Post Jeffa Bezosa imao u naslovu priče prije 22 sata.

    https://www.washingtonpost.com/world/national-security/intelligence-community-investigating-covert-russian-influence-operations-in-the-united-states/2016/09/04/aec27fa0-7156-11e6-8533-6b0b0ded0253_story.html

    Ok, paranoičan sam, ali ne vjerujem da te elite planiraju imati posla s Donaldom Trumpom.

    • Gilbert Doctorow
      Rujna 7, 2016 na 15: 34

      Dragi Zachary,

      U potpunosti dijelim vaš osjećaj bijesa zbog Donaldovih primjedbi o ponovnom uspostavljanju daskanja vodom i mučenja. Spomenuo sam ovaj i druge razloge zašto se ne slažem s velikim dijelom Donaldove platforme kada sam sudjelovao u emisiji Russia Today “Cross Talk” prošlog četvrtka, kao što ćete vidjeti u posljednjim minutama programa: https://www.youtube.com/watch?v=TX-PFn_gGm4

      Međutim, ono s čime se suočavamo 8. studenog nova je verzija stare dileme: želiš li biti u pravu ili želiš biti mrtav?
      Rasporedimo prioritete, a ostalo će doći na svoje mjesto.

      Gilbert

    • Steven A
      Rujna 9, 2016 na 22: 04

      Slažem se da je Trumpov stav o mučenju jednostavno grozan. Jedna stvar koja se može reći kao odgovor uz dobro mišljenje Gilberta Doctorowa o prioritetima jest da će se CIA i Kongres oduprijeti naporima da ponovno uvedu mučenje, tako da postoji neka osnova za nadu da Trumpovo predsjedništvo zapravo neće biti u mogućnosti provesti takvo promjena (ako je doista ozbiljan u vezi toga). Barem je to zaključak iz članka Kelley Beaucar Vlahos u izdanju The American Conservative za rujan/listopad 2016. (“Povratak mučenja? CIA i Kongres protive se Trumpovom pritisku – ali javnost možda neće”, str. 34-37 ):

      “Ako je ovo više od crvenog mesa za bazu – ako Trump ozbiljno namjerava vratiti vrijeme u dane nakon 9. rujna, kada su odvjetnici Bijele kuće napisali zloglasne 'dopise o mučenju' kako bi osigurali da vladini dužnosnici ne mogu biti optuženi za ratnih zločina zbog načina na koji su ispitivali zatočenike – onda mu je bolje da se pripremi za pravi birokratski otpor, u stilu Beltwaya. Danas će u službenom Washingtonu zateći puno kompliciraniji krajolik, krajolik ispunjen tužbama, beskrajnim istragama, brojnim visokim vojnim i CIA-inim dužnosnicima koji su oprezni s nadzorom i političkim vjetrovima u glavnom gradu koji se pojavljuju – barem za sada – dati prednost održavanju stvari onakvima kakve jesu” (str. 11).

      Kao pozadinu tog otpora Vlahos nalazi posebno dva razloga (osim moralne odbojnosti):
      (1) Kao što je izrazio bivši direktor CIA-e Michael Hayden, “Ako bilo koji budući predsjednik želi da CIA ikoga ubije, bolje mu je da ponese vlastitu kantu, jer službenici CIA-e to neće učiniti. Višestruke istrage, velike porote, predsjedničke osude i kongresne komore imaju način da vam to učine” (str. 35).

      (2) Iskustvo nakon 9. rujna pokazalo je da je mučenje bilo izrazito neučinkovito u usporedbi s drugim sredstvima prema ciljevima (a) hvatanja terorista ili (b) sprječavanja terorističkih napada (suprotno Trumpovoj tvrdnji da "radi").

  3. Herman
    Rujna 5, 2016 na 20: 24

    Trump je rano rekao neke vrlo razumne stvari o Rusiji i NATO-u. Pitam se, međutim, hoće li izgubiti živce i u očajničkom pokušaju pobjede natjecati se s Clintonom u opisivanju koliko smo iznimni, a on će ostati zapamćen kao samo još jedan političar koji pokušava pobijediti. Šteta, ako hoće, jer će njegove maverikalne pozicije, kako ih definiraju naši kreatori javnog mnijenja, biti zaboravljene. Bio bi gubitnik koji bi iznio misli o tome da je car gol i te bi misli jednostavno mogle naići na plodno tlo.

    Što se tiče onih koji će glasati za Steina, ili Johnsona ili koga već, oni glasaju za Clinton i čini se da im je previše neugodno da to priznaju.

    • Brad Owen
      Rujna 6, 2016 na 05: 26

      Ne. Glas za Steina, ili Johnsona ili bilo koga drugog je glas za Steina ili Johnsona ili bilo koga. Kupljeno i plaćeno vodstvo Demokratske stranke izravno je odgovorno za sponzoriranje i varanje Clintona… njih, i samo njih, morat će odgovarati svom Stvoritelju za svoja kriminalna djela. Neznalice su odgovorne što su glasale za Clinton...ili bacale kocku za Trumpa.

  4. M.
    Rujna 5, 2016 na 17: 23

    Nisu li obje glavne stranke već desetljećima stranke Wall Streeta, izraelskog lobija i vojno-industrijskog kompleksa? Ako smo stvarno zabrinuti za čovječanstvo i "civilizaciju kakvu poznajemo", ne bi li predsjedništvo Jill Stein bilo bolje?

  5. Chris Jonsson
    Rujna 5, 2016 na 17: 10

    Gilberte Doctorow, u svom ste članku istaknuli stav s kojim se ponizno ne slažem.
    Vaša izjava "laži i prijevare u vezi s oružjem za masovno uništenje koje su svijetu predstavile američke obavještajne službe i službenici Ministarstva vanjskih poslova i obrane koji slučajno nisu bili studenti Harvarda uoči invazije na Irak u ožujku 2003." netočno, osim ako nema informacija u koje možda nisam bio upoznat.
    Moje razumijevanje onoga što se dogodilo je da su naredbe za rat s Irakom došle s vrha naše vlade. Dick Cheney i njegovi prijatelji iz ere Watergatea žudjeli su da završe ono što su započeli pod Nixonom i razvili pod Reaganom. Cheney i Bush nisu ništa naučili iz onoga što je dovelo do prisilne ostavke predsjednika Nixona. Lažne obavještajne informacije o oružju za masovno uništenje proizvedene su u Bijeloj kući. Sigurnosnim agencijama naređeno je da potraže sigurnosnu dokumentaciju koja im osigurava slučaj za irački naftni rat. Kada se otkrilo da je sumnjivi glasnik za potvrdu o oružju za masovno uništenje lažan, krivnja je pripala nacionalnim obavještajnim agencijama, a ne izvršnom uredu gdje joj je i mjesto. Harvardska samodopadna arogancija ponovno je napala, ostavivši svijet boli i mržnje s kojim se moramo nositi u beskonačnost.

  6. Jean Ranc
    Rujna 5, 2016 na 17: 01

    Dobro rečeno! svima vama, gospodo gore...posebno Gilbertu Doctorowu...ali ova "depresivna beba" koja je vidjela sve otkako je FDR došao na vlast 1933. i podigao našu obitelj iz zdjele prašine Oklahome u Colorado (gdje je moj otac upravljao CCC kampovima)...sada je vrati se u zemlju u New Hampshireu koja je upravo stavila Johnson-Welda na glasanje u studenom kako bih mogao glasati za ovaj antiratni tim: guvernere država u dva mandata, koji zapravo znaju kako vladati (zamisli to!). Kao “niski” “populist” iz 2. Oklahoma State, zatim 1955.-1979., klinički obučen psiholog na Odsjeku za psihijatriju u Dartmouthu, koji je prakticirao u sada bezobraznom Odjelu za psihijatriju NC: UNC, mogu uočiti demagoga-nasilnika- psihopat kad ga vidim: vakuum, koji usisava sve oko sebe i sve izbacuje...ponekad čak i istinu o Rusiji, na primjer...ali kao loose cannon, multi-faced crazy, on je još opasniji od Hillary Hawk i njezini drugovi iz neokona.

    • Brad Owen
      Rujna 6, 2016 na 04: 15

      Slažem se s vama u procjeni Trumpa. On može dati nekoliko stavova o političkom pitanju u jednom danu... zove li se to "biti živ"? Mislim da je jednako opasan (na drugačiji način) kao i Clinton. Ne mogu vjerovati BILO ŠTO što on kaže (čak je i Hitler imao pakt o nenapadanju sa Staljinom… završio je invazijom na SSSR u najvećoj bitci najvećeg rata koji je svijet ikada vidio). Šaljem Steinu novac (simboličnih 27.00 mjesečno) i od sada glasam za zelene...vrijeme je, svijet je otišao predaleko u nereguliranom kapitalizmu, u "nereguliranom ponašanju" općenito.

  7. Zucco
    Rujna 5, 2016 na 15: 12

    Demokrati su od Johnsona predstavljali "manje zlo" ​​za naprednjake. Bože, kako su se stvari promijenile otkako su Dems preuzeli Wall Street, izraelski lobi i vojno-industrijski kompleks.

  8. Steven A
    Rujna 5, 2016 na 11: 42

    Kao netko tko nikada prije nije glasao za republikanskog predsjedničkog kandidata, tko je glasao za Bernieja i čiji je intelektualni razvoj dugo bio ukorijenjen u ljevici (ali koga su također dugo privlačili razlozi i izlazi koji podrivaju uobičajenu podjelu lijevo-desno – muška prava, peak oil, Antiwar.com, The American Conservative i Alex Cockburn), ove ću godine dati svoj glas za “niskoobraznog populista” – prije svega iz razloga koji Doctorow navodi u svom posljednjem paragrafu. I preporučam da to učine i drugi kojima je stalo do opstanka čovječanstva.

    • Grgur Herr
      Rujna 5, 2016 na 16: 40

      Neka vrsta pojačanja onoga što kažete:

      http://dissidentvoice.org/2016/08/the-neocon-in-the-oval-office/

    • protjeran s glavne ulice
      Rujna 5, 2016 na 19: 14

      Ja idem sličnim putem. Kao bivši državljanin s dvojnim državljanstvom još uvijek mogu glasati u svojoj bivšoj državi. Ozbiljno sam razmišljao o Steinu jer bi moja bivša država, ako sumnjam, značila da je Trump daleko ispred sveukupno, i još uvijek mislim da bi Stein trebao dobiti što više glasova (iako je moje stajalište suprotno od Chomskog čija se stajališta mogu promijeniti kako više izlazi protiv Clintonovih): Mislim da u sumnjivim državama svakako treba glasati za Trumpa, dok je u sigurnim državama možda bolje glasati za Steina. Harpija je, međutim, toliko odvratna kao ratni zločinac u Libiji i eksponent Trećeg svjetskog rata u ime svojih omiljenih džihadista u Siriji, te dugogodišnji zagovornik takozvanih trgovinskih paktova koji vladavinu prava zamjenjuju korumpirani korporativni sudovi u područjima regulacije za koje mislim da je glas za Trumpa, zapravo, vjerojatno opravdan čak iu sigurnim državama. Kao što je navedeno od strane ovog ispitanika, stvarni ljudski opstanak je u pitanju. Clintonovi, čiji spisi laži i zamagljivanja datiraju još od raspada Jugoslavije, jednostavno su otrov. Čak i oni koji tvrde da su bolji po pitanju globalnog zatopljenja, zvižde kraj groblja, što je razotkriveno njihovim neoliberalnim dosijeom u podršci izdajničkim "trgovačkim" sporazumima. Činjenica da su mnogi lijevi komentatori poput Johna Chuckmana, Erica Zuessea i Stephena Lendmana došli do sličnih zaključaka ukazuje na probleme za Clinton. Također sumnjam da su ankete iskrivljene, ne namjerno, već metodologijom pretpostavke sličnog odaziva kao prošli put. Jednostavno rečeno, demonizacija Trumpa, koja se čini manje uvjerljivom što je on više vani (tj. njegovo prilično uspješno pojavljivanje s Pinom Nietom, meksičkim predsjednikom, pas je koji neće loviti) Mnogi tradicionalni demokrati odlučit će ne glasati kada suočeni s dokazanom realnošću korupcije, ratnih zločina, McCarthyjeve demonizacije Rusije i stvarne prijetnje Armagedona koju oni predstavljaju čovječanstvu. Oni koji glasaju mogli bi glasati u iznenađujućem broju za Steina ili čak Trumpa, a oni koji sada anketarima govore da će glasati za Johnsona mogli bi u zadnji čas odlučiti glasati za Trumpa protiv Harpije.

      • Steven A
        Rujna 7, 2016 na 20: 57

        Sada samo nadoknađujem, ali hvala obojici što ste uključili dodatne reference kojih nisam znao. Larudee sam upravo preletio i jedva čekam vidjeti što Chuckman i Lendman imaju za reći. Ako je itko zainteresiran, objavio sam hrpu referenci koje bi mogle biti zanimljive ljudima ovdje pod jednim od članaka o Clintonovom govoru o američkoj iznimnosti, ovdje na stranici Consortium News.

        Prognan s glavne ulice – jako cijenim vaše mišljenje. Naravno, "normalno", kandidat treće stranke poput Steina pokazao bi se nešto bolje u predizbornim anketama nego na stvarnim izborima, jer panika da se glasa za "manje zlo" ​​nastupa u zadnji čas. Ali imam osjećaj da bi ovaj učinak mogao biti znatno oslabljen ove godine (i mogao bi čak biti preokrenut, kao što sugerirate), budući da mnogi ljudi shvaćaju da je primijenjeno na Clintonovu cijela premisa "manjeg zla" bezveze. Moje dosadašnje ograničeno iskustvo je da problem "prijetnje armagedonom" (koji je na vrhu popisa mojih zabrinutosti) većina onih koji su bili u Berniejevom taboru ne percipira široko, ali kada im se suoči s njim, mnogi su spremni. Većina nije izrazila bijes zbog toga što namjeravam glasati za Trumpa (u državi koja će vjerojatno ići na harpiju).

        Neko dodatno zanimljivo štivo (ne ponavljam ono što sam prije dao):

        Philip Giraldi, “Sve se vrti oko Rusije: Hillary i neokonzervativci znaju koga okriviti za Trumpa”, The Unz Review, 6. rujna 2016.:
        http://www.unz.com/article/its-all-about-russia-2/

        Pepe Escobar, “Može li Trump povući poststranačku koaliciju?”, The Vineyard of the Saker, 18. kolovoza 2016.:
        http://thesaker.is/could-trump-pull-off-a-post-party-coalition/

        Karen Kwiatkowski, “Može li se duboka država izliječiti?” LewRockwell.com, 19. kolovoza 2016.:
        https://www.lewrockwell.com/2016/08/karen-kwiatkowski/can-cured/

        “Nešto se opasno događa u američkim medijima” Uvodnik, The National Interest, 31. kolovoza 2016.:
        http://nationalinterest.org/feature/moscow-rules-17541

        Cindy Sheehan, “Predvodila sam antiratni pokret protiv Georgea W. Busha prije 11 godina. Hillary Clinton jedva da je bolja,” Independent Journal Review, 30. kolovoza 2016.:
        http://ijr.com/opinion/2016/08/259695-led-anti-war-protests-george-bush-11-years-ago-now-fear-hillary-clinton-no-better/

    • Plovak
      Rujna 8, 2016 na 18: 11

      Kao sjedokosi stari ljevičar, osjećam se u ratu sam sa sobom oko istih pitanja koja ti pokrećeš. Kao da odjednom više ne vjerujem u ono u što sam dugo vjerovao. Ako mi je mir u svijetu prioritet, kako da glasam za neokonzervativaca kao što je Hillary, dok nemam strpljenja s narančastim udarcem? Drago mi je da se osjećaš riješeno. Nadam se da ću stići tamo.

      • Steven A
        Rujna 9, 2016 na 23: 01

        Slažem se u potpunosti. Otkako sam prvi put svjesno pomislio (što sam datirao u ponedjeljak nakon RNC-a) da bih mogao učiniti nezamislivo i glasati za Trumpa, mučili su me trenuci sumnje. Ipak, sada osjećam da sam odlučio postupiti ovako.

        Ne znam je li uopće moguće “Ameriku ponovno učiniti velikom” (u ekonomskom smislu, ako je ta ideja uopće smislena) u onome što je očito terminalna faza Imperija, ali ne mogu zamisliti svemir u kojem će establišment koju Hillary Clinton predstavlja učinilo bi nešto drugo osim što bi nas otjeralo s litice koja se brzo približava. Trump pokazuje sposobnost da vodi, što će biti apsolutno neophodno u vremenima krize. Kako će to izgledati, naravno, ne mogu reći. Neki dan sam slušao intervju s Lewom Rockwellom ("Trebamo li voljeti Trumpa zbog neprijatelja koje je stekao?" - ili neki sličan naslov), a on je rekao da je Murray Rothbard jednom rekao da je potreban demagog da bi postigao značajan učinak promijeniti sustav. Mislim da u tome može biti istine. Slično tome, činjenica da je Trump republikanac i da se u velikoj mjeri samofinancira povećava njegov potencijal za postizanje pozitivnih promjena (naglasak na 'potencijal'). Svakako imam osjećaj da želi učiniti velike stvari za svoju zemlju, a ne samo za dobrobit stranke koju nominalno vodi. Čak i ako je sav optimizam u vezi s tim neutemeljen, on će nas barem vjerojatno udaljiti od bezobzirne borbe s nuklearno naoružanom Rusijom.

        U vezi s ovim, iako neću nositi kapu "učinimo Ameriku ponovno velikom", moj auto će uskoro imati poruke "Započnite borbu s Rusijom - Hillary 2016" i "Najveća prijetnja cijelom čovječanstvu - Hillary 2016" – iz kataloga Libertystickers.com (koji je utemeljio izvrsni Scott Horton, voditelj bivšeg Antiwar Radija, a sada The Scott Horton Showa).

  9. FG Sanford
    Rujna 5, 2016 na 07: 28

    Mogli smo do sada imati zvijezde, takvi su snovi bili Camelot,
    Zavjera koju će Mars uskoro obdariti probudila je druge sheme-
    U magli plod Avalona još izaziva ta sanjarenja,
    Legenda o Kraljevoj smrti uokvirena je istinom koja nije tražena.

    Narod tuguje, ali ne može imenovati zločin koji još priječi...
    Na trnju ruševine krivnja varalice sječe tugu,
    Mitologije iskrivljuju vjerovanje, a zlo ovako puše,
    Umiruće muke Camelota sada potiču bešćutna djela.

    Urania's Mirror mapirao je zvijezde, mašte neispričane,
    Neznanje nevezano mitovima astrolozi potkopavaju,
    Tvrdnje sada izopačuju znanost i Camelot se povlači,
    Šarlatani uzurpiraju prijestolje i odvijaju se travestije.

    Merlinova potraga započela je potragom za Veritasom.
    Neka su proklete spomenute čarobne čarolije i imenujte metaforu-
    Irski princ bi izgubio život izvlačeći mač
    U Stoneu je istina koju je istraživao utjelovila Caritas.

    Kralj je otišao, ali legenda uokviruje urezanu ostavštinu.
    Pretendenti se uljepšavaju, ali se ne mogu mjeriti s tim usamljenim djelom.
    Uronjen u pohlepu i klevetu, Mač Istine se uzdržava,
    Nitko ga ne može izvući iz kamena sramotom prerušenom.

    Krv ubijenih kraljeva ostaje mrlja na vjerovanju pergamenta,
    Potreba koja još uvijek nagovještava stvari koje zabranjuju proroci su upozoravali,
    Prezrena pravda još mrlja dubokom i zamračenom sumnjom,
    Pretvornici se boje da će istina izaći na vidjelo, a represija istiskuje pohlepu-
    Pobuna rođena iz utrobe izdaje dijete je djelu.

    Da, možeš se kladiti u ku**cu da su svi nasmrt preplašeni.

    • Joe Tedesky
      Rujna 5, 2016 na 13: 35

      Među mnogim drugim stvarima koje su nas dovele tu gdje smo sada, atentat na JFK-a bi po mom mišljenju označio mjesto gdje je mračna država stvarno konačno preuzela vlast. Više Amerikanaca bi trebalo kleknuti tijekom nacionalne himne kako bi prosvjedovali protiv ovih domoljubnih varalica dok ne budu otjerani s položaja. Svijet bi volio doživjeti Ameriku kakva kaže da jest. Lijepa pjesma FG

    • inkontinentni čitač
      Rujna 5, 2016 na 23: 35

      FG – Briljantno.

Komentari su zatvoreni.