Prije Američke legije, Hillary Clinton se nastojala prikazati kao pravi domoljub koji se natječe za predsjednika pozivajući se na "američku izuzetnost", frazu koja je izazvala mnogo problema i koju Donald Trump prezire, primjećuje bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Hillary Clinton je dala govor ovog tjedna u kojem je američka iznimnost bila glavna tema. Očito je odabrala tu temu dijelom zato što bi se svidjela njezinoj specifičnoj publici (konvencija Američke legije), a dijelom zato što bi joj omogućila da kritizira Donalda Trumpa, koji je rekao da mu se ne sviđa izraz "američka iznimnost" jer ljudi u drugim zemlje to ne vole čuti i osjećaju se uvrijeđeno zbog toga.
Trump je u tome u pravu, iako u mnogim drugim aspektima pokazuje da nema zamjerke vrijeđati ljude u drugim zemljama, uključujući Meksiko, zemlju koju je nakratko posjetio u srijedu i koju je opisao kao naciju silovatelja i dilera droge.
Bivša državna tajnica Hillary Clinton razgovara s pristašama na predizbornom skupu u Arizoni, 21. ožujka 2016. (Fotografija: Gage Skidmore)
Amerika je doista izuzetna u nekim očiglednim aspektima, i nema ništa loše u tome da se Amerikanci podsjećaju na to, sve dok taj koncept ne guraju u lice neamerikancima. Probleme su uzrokovale neke od posljedica koje na nepromišljen način proizlaze iz koncepta američke iznimnosti. Nekoliko takvih tendencija u američkom iznimnom mišljenju pridonijeli lošoj politici.
Jedna posebna uobičajena posljedica pojma iznimnosti koju je Clinton naglasila u svom govoru bila je nezamjenjivost.
“Mi smo nezamjenjiva nacija”, rekla je. "Dakle, koliko god teško bilo, koliko god veliki izazov bio, Amerika mora voditi."
Kao i sa samom iznimnošću, svakako je istina da su Sjedinjene Države, ili su barem bile, nezamjenjive u neki poštovanje. Primjer bi bila uloga američkog dolara kao pričuvne valute i državnog duga SAD-a kao instrumenta u međunarodnim financijama.
Problemi proizlaze iz tendencije — koja je implicitna u većini formulacija Clintonova govora — da se Sjedinjene Države i američko vodstvo smatraju nezamjenjivima u rješavanju svih značajnih problema u inozemstvu. Ali nisu svi problemi u inozemstvu problemi SAD-a, nisu svi takvi problemi rješivi, rješenja koja postoje ne dolaze sva iz Sjedinjenih Država, au nekim je problemima sudjelovanje ili vodstvo SAD-a kontraproduktivno.
Srodna i uobičajena tendencija je pozivanje na fizičku metaforu vakuuma. "Kad Amerika ne uspije voditi", rekla je Clinton, "ostavljamo vakuum koji ili uzrokuje kaos ili druge zemlje ili mreže hrle da popune prazninu."
Vakuumska metafora ima nekoliko problema kada se primijeni na vanjsku politiku. Podcjenjuje ili potpuno zanemaruje sve što je bilo prisutno prije nego što su neki autsajderi uletjeli. Netočno pretpostavlja odnos nulte sume ili uzajamnog isključivanja između navodno nezamjenjive supersile i svih drugih igrača koji bi mogli biti uključeni.
Clinton je govorio o vrijednostima io tome kako američka iznimnost uključuje ideju o "jedinstvenoj i neusporedivoj sposobnosti Amerike da bude sila mira i napretka, pobornik slobode i mogućnosti".
Zanemareno pitanje u ovoj vrsti retorike odnosi se na uvjete u kojima druge nacije jesu, ili nisu, prijemljive za slobodu i prilike koje se zagovaraju. Ovo je inherentna unutarnja napetost u američkom iznimnom razmišljanju. Što su izvanredniji uvjeti u kojima su nastale američke vrijednosti, to su te vrijednosti manje prenosive na druge. I to je problem s posljedicama o neophodnosti i američkom vodstvu u rješavanju problema ovdje i tamo.
Clinton se ipak pozivao na koncept Abrahama Lincolna o posljednjoj najboljoj nadi Zemlje i sliku Ronalda Reagana o sjajnom gradu na brdu. Ideja da se američka republika učini najboljom i najboljim primjerom koji uopće može biti - tako da je čak ni Donald Trump ne može uništiti - bolji je način da se provedu ideje o iznimnosti nego da se ponaša kao neizostavan punilac vakuuma .
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Najnoviji je autor Zašto Amerika pogrešno razumije svijet. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Ne vidim razliku između 'iznimne nacije' koja mora vladati svijetom i 'rase gospodara' koja mora vladati svijetom. Mala razlika u izboru riječi, ali značenje je identično.
Njegov dio 'moramo vladati svijetom' je vrlo opasan. I ovaj put, tu je nuklearno oružje.
Ljudi u rasponu od politologa Ivy League do bivšeg predsjednika Jimmyja Cartera izjavili su da Amerika više nije demokracija. Polysci stručnjaci su to opisali kao oligarhiju, te primijetili da obični ljudi nemaju apsolutno nikakav utjecaj na odluke.
SAD je sada toliko nesavršena demokracija da više uopće nije demokracija. Demokracija je sustav u kojem suverena vlast nacije pripada narodu. Nacija u kojoj ljudi nemaju nikakav utjecaj na odluke koje donosi vlada suprotna je demokraciji. A to je ono što su SAD na početku 21. stoljeća.
SAD nije savršen; nikakva demokracija nije. Ali bez toga, svi biste vi živjeli unutar kineske ili ruske vrste državne mafije ili gore, i sigurno ne biste objavljivali ovakve komentare. Ako vjerujete suprotno, ignorirate većinu povijesti i aktualnih događaja jer ste scatimonios budale koje vjerojatno nisu pridonijele ničemu osim kuknjavi sa strane. Ako ne možete cijeniti iznimnost SAD-a, teško za vas, neće nestati na Putinov tako najbolji dan.
Mi smo Carstvo na samrti, koje se guši u vlastitoj aroganciji – ništa više, ništa manje. Nismo izuzetni ni po čemu, obliku ili formi, osim što smo izuzetni u stvaranju smrti i uništenja. Svijet nas se boji i trenutno radi na tome da pomogne Carstvu da umre što je prije moguće, a da ne povedemo ostatak sa sobom.
Morate potražiti definiciju carstva i posvetiti malo vremena proučavanju stvarnih primjera iz povijesti.
Hillaryna izuzetnost je osnovno favoriziranje, preživljavanje za favorizirane, niz cijevi s Hillarynom željom da bude "najbolja" i više sličnih stvari. Čak je i Obama izgubio svoju osnovu. Pogledajte donje dvije slike u ovom članku: “….Prekid vatre u G-20 u Hangzhou, Kina.” Putin se odlično snalazi, čak se i smije Obami i Hillary. Pokušava ne rastegnuti slabašni ego demokrata i vlastite supruge Michele. Najveći promašaj je to što Obama izgleda tako nevjerojatno djetinjasto, ne samo s pete do pete, već i kada Obama drži Obamu na oku s druge strane prostorije.
Razlika između pravog vođe poput Putina i djeteta poput Obame je razlika između šalice kave i milkshakea od jagoda. Zar ovi ljudi ne shvaćaju?
Donald 'Učini Ameriku iznimnom, mislim – ponovno “Sjajnom”. Isti tip koji je rekao da politički korektna kultura uništava Ameriku, da puca iz pogrdnog boka – ima problem s američkom izuzetnošću jer bi zbog toga ljudi u Rusiji ili Njemačkoj mogli biti loše? Zna li on da u Rusiji i Njemačkoj ima muslimana?
Ako Trump pobijedi bilo koga tko nije njegov bijeli muškarac, trebao bi se preseliti u Rusiju i Njemačku i možda bismo preživjeli njegovo predsjedništvo.
Amerikanci su izuzetno podijeljeni, ne znaju za stvarnost, propagirani, naša vojska se pokazala kao ne iznimna, naši mediji su najniži među iznimnim, naši političari do sada isti, naše zdravstvo i obrazovanje su najniži u razvijenom svijetu, naša kultura sve do seksa i nasilje, sve iz hollywoodskih crudsa, bejzbol sada bolje igraju stranci, naša infrastruktura se urušava, banksteri divljaju, a američki nogomet još uvijek trijumfuje!
Isuse Kriste, pošalji SAD-u Donalda Trumpa i mi ćemo se oporaviti od neolibconskih razarača nacija.
Nemojmo se zavaravati "Američka izuzetnost" su šifre za neprikosnovenu moć yankeeja. Povijesno gledano podsjeća na Napoleona i nacistički režim. U nuklearnom dobu to znači prijetnju Armagedona. Glavno pitanje koje postavljaju ovi izbori je tko je veća prijetnja za pokretanje nekontroliranog rata, a mislim da je odgovor očito fašistička harpija koja već ima uništenje demokracije u Hondurasu i, što je još važnije, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti kao pokazala svojim predvodnikom uništenja Libije i njezinom ulogom u destabilizaciji Sirije na njezinoj tanjuru.
O ne, https://www.youtube.com/watch?v=ORalNaAokYA To je to. Oprosti.
Kao neamerikanac, NE slažem se da su SAD izuzetne na bilo koji način koji koristi nama ostalima. Američki dolar se koristi kako bi se osiguralo da SAD zadrži kontrolu nad velikim dijelom svjetske trgovine. Snaga američke vojske gura one koje smatra "neprijateljima" (ne zato što su prijetili SAD-u, već zato što pokušavaju ostvariti neovisnost) u rasipnu i opasnu utrku u naoružanju. Zašto postoji potreba za “vođom” i zašto SAD toliko nevoljko koristi pregovore i pokušava razmotriti druga stajališta? Zašto je potpora Izraelu i arapskim naftnim monarsima tako prihvatljiva navodnom modelu demokracije? Zašto je dopušteno da novac kontrolira izborni proces?
Rosemary Ja sam Amerikanka i imam ista pitanja o našoj zemlji. Nisam dovoljno kvalificiran da govorim u ime svih Amerikanaca, ali ima mnogo drugih koji su poput mene jako nezadovoljni, a ja mislim puno, s načinom na koji se naša zemlja nosi s drugim narodima ovog svijeta. Hillary i ljudi njezina statusa ne trebaju stajati u redu za TSA. Hillary nikad neće ozlijediti IED, niti će joj trebati amputirati ud u poljskoj bolnici zbog eksplozivne naprave. Hillary neće ostati bez plaće, jer je korporacija koja ju je zapošljavala toliko godina otišla nepoznatim krajevima prije nego što je mogla otići u mirovinu s mirovinom. Hillary socijalno osiguranje neće biti ugroženo dok Hillary eskalira još jedan skupi rat. Hillary nije Palestinka, ostavimo to na tome. Imajte na umu da kad koristim ime Hillary, također govorim o drugima poput Hillary koji su prodali svoju dušu američkoj korporatokraciji na visini, au njemu leži balon u kojem žive. Nadam se da će doći dan obračuna. Hillary naše nacije osjećaju bol zbog mnogih nevinih kojima se lagalo, toliko godina. Ameriku čeka puno posla prije nego što postane izuzetna i nezamjenjiva, ostavimo to.
ZA JOE TEDESKY....
“….. Hillary neće ostati bez plaće…”
Ne mogu dopustiti da ova primjedba prođe bez vrlo osobne priče:
U mojoj obitelji moj je tata bio političar
(nacionalni upravitelj kampanje itd.). Moja mama je išla na koncerte i
amaterski svirao violinu. Kad je kandidat izgubio — što su oni
sve je – mama bi promrmljala: "Političari nikad ne gladuju."
Nemaju.
Kad Jill Stein za koju ću glasati izgubi, ne zamišljam je
izgladnjeli.
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Peter, budući da sam nekoć bio bubnjar u rock bendu, laska mi biti u istom društvu s tvojom koncertnom violinisticom, mama, vau, hvala...JT
Rosemerry i Joe Tedesky:
Rečeno je da osoba ne može tvrditi da je pisac dok netko tu osobu ne “nazove” piscem. U tom smislu, dok je uobičajeno za Amerikanci proglasiti da su Sjedinjene Države nezamjenjive i izuzetne, i da ostatak svijeta vapi za našim vodstvom, koliko često druge nacionalnosti iznijeti tu tvrdnju o SAD-u?
Kad čujem: „Mi smo neizostavna nacija. Dakle, koliko god teško bilo, koliko god veliki izazov bio, Amerika mora voditi,” znam da ona misli, mi smo bolji od vas i stoga imamo pravo vladati vama, bez obzira iz koje ste zemlje. Arogancija razdražuje čak i mnoge Amerikance poput mene. Nažalost, previše njih vjeruje da su superiorni u odnosu na sve ostale samo po pravu rođenja i da svijet mora primati naređenja od nas ili osjetiti naš pravedni gnjev. Očigledno, naši bi prerogativi trebali vrijediti čak i kada ne razumijemo ništa o sljedećoj zemlji kojom želimo dominirati. Neki kažu da smo željeli samo kaos u svim zemljama koje smo nedavno napali i time uspjeli u svojim ciljevima, ja kažem da smo htjeli kontrolu, htjeli smo poslušne vazale, i potpuno smo zabrljali jer nismo razumjeli ljude, njihova uvjerenja i njihovu volju da suprotstavi nam se.
Hillary nije izuzetna niti nezamjenjiva, ima mnogo korumpiranih političara okolo.
Trump nikada nije okarakterizirao Meksiko kako je navedeno u drugom paragrafu. Takvim je okarakterizirao Meksikance u zemlji ilegalno. Bilo koja karakterizacija je dvojbena kao najbolja. Odlomak služi samo da uvrijedi čitatelje zainteresirane za pošteno, relativno nepristrano predstavljanje stvarnosti. Amerika je uvijek bila izuzetak u ratu. Ovo je vidljiva i dokaziva činjenica, a ne mišljenje. Razdoblje.
Kao što je prikazano u ovom članku, obitelj Clinton ima dugu ratnu povijest:
http://viableopposition.blogspot.ca/2016/08/the-clinton-family-war-propaganda.html
Samo birači mogu odrediti tko govori istinu, a tko se služi propagandom za ocrnjivanje navodne prijetnje.
Hvala vam na vašoj poveznici koja još jednom dokumentira činjenicu da je Slobodan Milošević na kraju oslobođen optužbi za ratne zločine. Zapravo, uništenje Jugoslavije sada služi kao pravi presedan za ratne zločine gdje je američki režim nakon hladnog rata smatrao da se više ne mora pridržavati međunarodnog prava. Drugi su spomenuli da je korumpirani kosovski režim, postavljen na vlast kako bi yankee vojska mogla izgraditi veliku zračnu bazu kako bi olakšala uništavanje zemalja Bliskog istoka za koje je iz bilo kojeg razloga smatrao da nisu prikladne, postao svjetionik korupcije predvođene nasilnicima čije je reketiranje uključivalo unutarnju žetvu organi za prodaju onih koje su smatrali neprikladnima.
Problem s američkom "izuzetnošću" je njegovo nekritičko i bespogovorno prihvaćanje od strane većine Amerikanaca koji onda vjeruju da svaki put kad krenemo u rat i ubijemo 10 ili 100 tisuća ljudi to radimo da bismo ih "spasili" (prilično kao kada je Clintonova državna tužiteljica Janet Reno opravdala napad FBI-a i američke vojske u kojem su ubijeni gotovo svi muškarci, žene i djeca unutar kompleksa Davida Koresha rekavši da je cilj bio “spasiti djecu)”. U slučaju stranih ratova, temeljni uzrok je ili nafta ili trgovina; u slučaju domaćeg napada na Branch Davidians (slično policijskom napadu na MOVE u Philadelphiji) svrha je suzbijanje neslaganja. Moj preferirani izraz je američki "exceptionableism".
Amen na to. Ono što Iznimna Amerika radi jest uništavanje društava u korist sebe, Izraela i određenih velikih korporacija. Zatim nudi svoje usluge da popravi stvari na načine koji se više sviđaju njemu, Izraelu i određenim velikim korporacijama.
Podsjeća me na stari vic o tome kako odvjetnici (u svojim zakonodavnim kapama) donose složene zakone napisane pravnim besmislicama za koje oni ili njihovi prijatelji (u svojim odvjetničkim kancelarijskim šeširima) naplaćuju goleme svote da dešifriraju građanske glupane. Jedna strana u oba scenarija dobiva rudnik zlata, a druga okno.
Hillary je užasna osoba, no gotovo je sigurno da će postati predsjednica. Uopće nije sretna situacija.
Da, opažanje "vakuumske metafore" je izvrsno. Dostojan članak g. Pillara mogao se ojačati, po mom mišljenju, ukazivanjem na šupljinu Clintonovog opisa američkih vrijednosti kao “sile mira i napretka, pobornika slobode i prilika”. Posljednja rečenica članka trebala bi imati Clintonovo ime umetnuto uz Trumpovo.
Vrlo razumna zapažanja, kojima bih dodao da rješenja međunarodnih problema ne uključuju često vojnu intervenciju. Osim ako je stabilna demokracija napadnuta ili svrgnuta, malo je uspješnih priča koje bi poduprle politički razvoj invazijom. Čak je i kolonijalizam tamo bio daleko uspješniji.
Gotovo svaki problem u stranim državama najbolje se rješava stranom pomoći, poticajima za politički napredak, obrazovanjem i vremenom. Iznimnost Amerike leži u njenom izvornom konceptu demokracije bez aristokracije, njenoj ekonomskoj snazi i stabilnosti zahvaljujući veličini i izoliranosti (ne zbog vrline), te njenoj relativnoj ekonomskoj snazi nakon Drugog svjetskog rata. Sve su to vojni intervencionisti odbacili.
Da su SAD svoje besmislene vojne izdatke od Drugog svjetskog rata potrošile na humanitarnu pomoć, izvukle bi pola svijeta iz siromaštva. Da je na taj način izgradio ceste, škole i bolnice zemalja u razvoju, ne bi imao organiziranih neprijatelja i doista bi doživio američko stoljeće. To bi usmjerilo resurse potrošene na vojnu tehnologiju prema većem domaćem razvoju, korisnijoj tehnologiji i gospodarskoj snazi.
Da bi SAD povratile svoju iznimnost, moraju zaustaviti militarizam i demogogiju koja potiče strah. Mora provesti mnoge reforme saveznog zakona kako bi stabilizirala gospodarstvo, osigurala zaštitu potrošača i tako dalje. Mora unijeti ustavne amandmane kako bi ograničila financiranje masovnih medija i izbora na ograničene registrirane pojedinačne priloge, te poboljšala kontrolu i ravnotežu, ali bez tih alata demokracije ne možemo dobiti tu zaštitu.
Neuspjeh u reguliranju ekonomske moći koštao je Sjedinjene Države njihove iznimnosti. Čini se da je to neizlječiva bolest.