Ekskluzivno: Prije dvije godine let 17 Malaysia Airlinesa pao je s neba iznad istočne Ukrajine usmrtivši 298 ljudi i otvorivši privlačan put za propagandnu kampanju prema novom Hladnom ratu s Rusijom, piše Robert Parry.
Robert Parry
Možda je sasvim prikladno da, dok dolazimo do druge godišnjice užasnog obaranja Malaysia Airlines Flights 17, The New York Times obilježi tu prigodu još jednom koristeći tragediju kao propagandni klub za promicanje neokonzervativnog cilja novog, skup i vrlo opasan hladni rat s Rusijom.
U subotu je Times ponovno pokazao svoj prezir prema normalnoj novinarskoj praksi kao pokupilo se amatersku tvrdnju da su Rusi krivotvorili satelitske snimke ukrajinskih protuzračnih raketnih sustava u istočnoj Ukrajini prije nego što je civilni putnički zrakoplov sletio s neba 17. srpnja 2014.
Fotografija ruskog raketnog sustava BUK koju je američki veleposlanik u Ukrajini Geoffrey Pyatt objavio na Twitteru u prilog tvrdnji da je Rusija postavila rakete BUK u istočnoj Ukrajini, osim što se čini da je slika fotografija AP-a snimljena na zračnom mitingu blizu Moskve dva godina ranije.
Od tog trenutka, Times i druge mainstream zapadne publikacije odlučne su pripisati krivnju za smrt 298 ljudi ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu kako bi svijet mogao unaprijed uroniti u najnoviji neokonski plan destabilizacije nuklearno naoružane Rusije s krajnjim ciljem “promjene režima” u Moskvi.
Koliko god bilo odvratno gledati smrt nevinih iskorištavanih u ime geopolitike velikih sila, ono što je najviše zabrinjavalo iz novinarske perspektive je to što je Times odbacio svaku pretenzuru profesionalne objektivnosti, baš kao što je to učinio tijekom obmana američke javnosti oko iračkog fiktivnog oružja za masovno uništenje 2002.-2003.
U ovom posljednjem naletu antiruske propagande, Times daje veliku težinu nekim blogerima koji su primijenili računalni program koji je navodno trebao pokazati da su dvije satelitske slike ruske vlade bile manipulirane. Poanta je baciti sumnju na to je li ukrajinska vojska imala projektile na mjestu u istočnoj Ukrajini koji su mogli oboriti MH-17.
Ono što Times izostavlja je činjenica da su zapadne obavještajne službe već potvrdile da je ukrajinska vojska imala moćne protuzračne rakete u istočnoj Ukrajini 17. srpnja 2014. Prošlog listopada nizozemska obavještajna služba prijaviti iznio tu činjenicu na temelju prikupljanja obavještajnih podataka NATO-a, tj. vlastitog satelita Zapada i prikupljanja drugih podataka.
Doista, nizozemska Vojna obavještajna i sigurnosna služba (MIVD) zaključila je da jedino protuzračno oružje u istočnoj Ukrajini koje može oboriti MH-17 na 33,000 stopa pripada ukrajinskoj vladi, a ne etnički ruskim pobunjenicima.
MIVD je napravio tu procjenu u kontekstu objašnjenja zašto su komercijalni zrakoplovi nastavili letjeti iznad istočne ukrajinske borbene zone u ljeto 2014. (Let MH-17 krenuo je iz Amsterdama i prevozio je mnogo nizozemskih državljana, objašnjavajući zašto je Nizozemska preuzela vodstvo u istraga.)
MIVD je rekao da je na temelju podataka o "državnoj tajni" poznato da Ukrajina posjeduje neke starije, ali "snažne protuzračne sustave" i da je "određeni broj tih sustava lociran u istočnom dijelu zemlje". MIVD je dodao da pobunjenicima nedostaje taj kapacitet:
"Prije pada, MIVD je znao da su, pored lakog topništva zrakoplova, Separatisti također posjedovali prijenosne sustave protuzračne obrane kratkog dometa (prijenosni sustavi protuzračne obrane; MANPADS) i da su mogli posjedovati vozila kratkog dometa - nose zrakoplovne obrambene sustave. Obje vrste sustava smatraju se raketama zemlja-zrak (SAM). Zbog svog ograničenog dometa ne predstavljaju opasnost za civilno zrakoplovstvo na krstarećoj visini. "
Nedostatak motiva
Drugim riječima, Rusi ne bi imali jasan motiv da popravljaju satelitske fotografije budući da bi one točne pokazale prisutnost baterija ukrajinskih raketa Buk u tom području. Možda ste pomislili da bi Times ovu činjenicu smatrao relevantnom pri ocjenjivanju tvrdnji nekih analitičara amatera o tome jesu li fotografije manipulirane ili ne.
![Dva slajda izdana od strane Ruske Federacije koji navodno prikazuju raketni bacač Buk odsutan iz ukrajinske vojne baze (lijevo) i par raketnih bacača Buk u polju na dan obaranja (desno). [S armscontolwonk.com]](https://consortiumnews.com/wp-content/uploads/2016/07/MH17-Russian-Slides_1.jpg)
Dva slajda koja je objavila Ruska Federacija na kojima se navodno prikazuje raketni bacač Buk koji nije u ukrajinskoj vojnoj bazi (lijevo) i par raketnih bacača Buk u polju na dan obaranja (desno). [Sa armscontrolwonk.com]
Roger Cozien, dizajner softvera za filtriranje Tungstene, upozorio je protiv žurbe s prosuđivanjem "anomalija" na fotografijama kao namjernih krivotvorina kada mogu proizaći iz normalnog procesa spremanja slike ili pravljenja nevinih prilagodbi.
In intervju u časopisu Time, Cozien je rekao: “Ovi filtri imaju za cilj otkrivanje anomalija. Oni vam daju sve specifične i posebne informacije koje se mogu pronaći u datoteci fotografije. A te posebnosti, koje se nazivaju 'singularnosti', ponekad su samo slučajne: to je zato što slika nije dobro ponovno spremljena ili je kamera imala posebne značajke, na primjer.
“Softver je sam po sebi neutralan: ne zna što je izmjena ili manipulacija. Dakle, kada primijeti pogrešku, operater mora razmotriti radi li se o manipulaciji slikom ili samo o nesreći.”
Kako je Cozien opisao proces, postaje jasno da je trik otkrivanja namjerne manipulacije, a ne neke normalne ili bezazlene anomalije — koja se može pojaviti pri prijenosu slike iz jednog formata u drugi ili pri podešavanju kontrasta ili dodavanju okvira s riječima — više umjetnost nego znanost.
I nema razloga vjerovati da istraživači kontrole naoružanja Instituta Middlebury imaju neku posebnu stručnost u fotografskoj forenzici osim što su kupili paket softvera Tungstene na kojem su se temeljili njihov izvještaj na web mjestu “armscontrolwonk.com”.
Dupli standardi
Autori izvješća također prozivaju Ruse zbog nepreciznosti dviju slika. "Slikovne datoteke su vrlo loše kvalitete", pišu. “Vrlo smo razočarani što je Ruska Federacija, u tako važnoj stvari, objavila slike tako niske kvalitete kao dokaz. … Ruski dužnosnici moraju znati da objavljivanje slika u takvom formatu otežava provjeru integriteta slika…”
Ruski predsjednik Vladimir Putin odgovara na pitanja ruskih građana na svom godišnjem događaju pitanja i odgovora 14. travnja 2016. (fotografija ruske vlade)
Unatoč tome, ovi istraživači donose opsežne prosudbe o prisutnosti oblaka na jednoj fotografiji i navodno oštrijoj slici dva ukrajinska raketna bacača Buk na drugoj. Ipak, nema smisla zašto bi Rusi dodali oblak. (17. srpnja 2014. bio je djelomično oblačan dan u istočnoj Ukrajini, pa je možda oblak na slici samo zato što je to područje bilo djelomično prekriveno naoblakom.)
Istraživači lukavo primjećuju da "Vijeće sigurnosti Rezolucija 2166 UN-a poziva države da 'pruže bilo kakvu traženu pomoć u građanskim i kaznenim istragama'. … Vjerujemo da bi Rusija trebala dostaviti izvorne, temeljne slike u nepromijenjenom obliku Zajedničkom istražnom timu [koji provodi kriminalističku istragu pada MH-17] kako bi omogućili neovisnim stručnjacima da provjere njihove tvrdnje.”
Naravno, ali blogeri o kontroli naoružanja ne pozivaju vladu SAD-a da objavi svoje satelitske i druge obavještajne podatke koji se odnose na obaranje MH-17.
Pravi filtar koji treba primijeniti kada se radi o The New York Timesu ili nekim od “građanskih novinara” koji se pojavljuju kako bi pojačali propagandne teme američke vlade njihova je nepopustljiva antiruska pristranost. Može li se itko sjetiti kad je posljednji put The New York Times ili bilo koja glavna američka novinska kuća predstavila povoljnu ili čak neutralnu priču o Rusiji?
Američki 'Pas ne laje'
U skladu s tim, ni izvješće istraživača ni članak u Timesu ne nude nikakvu kritiku američke vlade, koja je tvrdila da ima satelitske obavještajne podatke koji pokazuju gdje je protuzračni projektil ispaljen, ali je odbila dati tu važnu informaciju javnosti ili očito čak i službenim istražiteljima MH-17.
Državni tajnik John Kerry na konferenciji za novinare 6. kolovoza 2015. (fotografija State Departmenta)
Dana 20. srpnja 2014., samo tri dana nakon katastrofe, državni tajnik John Kerry pojavio se u svih pet nedjeljnih talk showa, uključujući NBC-jev “Upoznajte Press” gdje je citirao neke “društvene medije” kako bi implicirao etničke ruske pobunjenike u istočnoj Ukrajini i dodao: “Ali što je još važnije, pokupili smo slike ovog lansiranja. Znamo putanju. Znamo odakle je došlo. Znamo vrijeme. I upravo je u to vrijeme ova letjelica nestala s radara.”
Dva dana kasnije, Ured direktora nacionalne obavještajne službe objavio je "Vladinu procjenu", također citirajući "društvene medije" za koje se čini da impliciraju pobunjenike. Zatim je u ovoj bijeloj knjizi navedena vojna oprema koju je Rusija navodno opskrbila pobunjenicima. Ali popis nije uključivao raketnu bateriju Buk ili druge protuzračne rakete velike snage koje mogu pogoditi MH-17, koji je letio na oko 33,000 stopa.
DNI je također natjerao američke obavještajne analitičare da izvijeste nekoliko odabranih mainstream novinara, ali analitičari su prenijeli mnogo manje uvjerenja nego što su njihovi nadređeni možda željeli, što ukazuje na to da još uvijek postoji velika neizvjesnost o tome tko je odgovoran.
Los Angeles Times članak rekao: “Američke obavještajne agencije dosad nisu mogle utvrditi nacionalnost ili identitet posade koja je lansirala projektil. Američki dužnosnici rekli su kako je moguće da je SA-11 [oznaka za protuzračnu raketu Buk ruske proizvodnje] lansirao prebjeg iz ukrajinske vojske koji je bio obučen za korištenje sličnih raketnih sustava.
Ta se neizvjesnost donekle miješala s što mi je bilo rečeno od izvora kojeg su američki obavještajni analitičari kratko nakon obaranja obavijestili o onome što su vidjeli na američkim satelitskim fotografijama visoke razlučivosti, za koje su rekli da pokazuju nešto kao da ukrajinsko vojno osoblje upravlja baterijom za koju se vjeruje da je ispalila raketa.
Također postoji važna razlika koju treba napraviti između tradicionalne "Procjene obavještajnih podataka", koja je zlatni standard američke obavještajne zajednice za procjenu problema, zajedno sa svim neslaganjima među 16 obavještajnih agencija, i "Procjene vlade", poput one koju proizvodi u slučaju MH-17.
Kao bivši analitičar CIA-e Ray McGovern napisao: “Ključna razlika između tradicionalne 'Procjene obavještajnih podataka' i ove relativno nove kreacije, 'Procjene vlade' je u tome što potonji žanr sastavljaju viši birokrati Bijele kuće ili drugi politički imenovani službenici, a ne viši obavještajni analitičari. Još jedna značajna razlika je u tome što 'Procjena obavještajnih podataka' često uključuje alternativna stajališta, bilo u tekstu ili u fusnotama, s detaljima neslaganja među obavještajnim analitičarima, otkrivajući na taj način gdje bi slučaj mogao biti slab ili sporan.”
Drugim riječima, "Vladina procjena" poziv je političkim hakerima da proizvedu ono što se nazivalo "dodgy dossier" kada je britanska vlada koristila sličnu taktiku da proda lažni slučaj za rat s Irakom 2002.-2003.
Međutim, relevantnija za nedavni članak u Timesu je činjenica da je američka vlada zatajila od javnosti – pa čak i od službenih istražitelja – važne informacije za utvrđivanje krivaca i njihovo pozivanje na odgovornost. Na primjer, ni Nizozemski odbor za sigurnost, koji je vodio početnu istragu, ni Zajednički istražni tim (JIT) nisu uspjeli točno odrediti mjesto ispaljivanja projektila.
Iako je Kerry inzistirao da je američka vlada znala tu činjenicu tri dana nakon incidenta, Nizozemski odbor za sigurnost rekao je prošlog listopada da je suzio vjerojatnu lokaciju pucanja samo na područje od 320 četvornih kilometara koje pokriva teritorij koji koriste i pobunjenici i vlada . JIT je obećao obiteljima nizozemskih žrtava da će utvrditi taj detalj kasnije ove godine (sada više od dvije godine nakon obaranja).
Ako netko želi primijeniti logiku Sherlocka Holmesa na ovaj problem "pas ne laje", vjerojatno biste zaključili da se američka vlada ušutkala nakon Kerryjevih izjava i DNI-jevog šturog bijelog papira jer – kako je više dokaza otkriveno i analizirano – nije upućivalo u smjeru koji su htjeli američki propagandisti.
Nedostatak ravnoteže
Ipak, Rusija je, a ne Sjedinjene Države, ta koja je optužena jer nije pružila svoje podatke na najistaknutiji način, iako američka vlada ne pruža baš ništa. I kad god se pitanje MH-17 pokrene u glavnim zapadnim medijima, ova čudna službena šutnja SAD-a se ignorira ili opravdava, dok se druge nezgodne činjenice također izostavljaju, kao što je izvješće Der Spiegela da je njemačka obavještajna služba, BND, pronašla fotografije MH-17 opskrbljuje ukrajinska vlada "bili su izmanipulirani."
Fotografija ruskih vojnika koji su se kasnije pojavili u istočnoj Ukrajini koju je objavio New York Times navodno snimljena u Rusiji. Međutim, fotograf je nakon toga izjavio da je fotografija zapravo snimljena u Ukrajini, a američki State Department je priznao pogrešku.
Još je nečuvenije zamračenje koje su Times i druge novinske organizacije primijenile na izvješće nizozemske obavještajne službe u vezi s prisutnošću ukrajinskih vojnih protuzračnih baterija u istočnoj Ukrajini koje su sposobne srušiti komercijalni putnički zrakoplov na 33,000 XNUMX stopa, a pobunjenici nemaju takvo oružje. moćno oružje.
Osim toga, bilo je službenih otkrića koja izazivaju ozbiljne sumnje u integritet JIT-a, koji ima istražitelje iz Nizozemske, Australije, Ukrajine, Belgije i Malezije, ali sve više pada pod kontrolu ukrajinskog SBU-a, sigurnosne i obavještajne agencije koja je odgovoran za zaštitu tajni ukrajinske vlade i koji je upleten u mučenje i druge ratne zločine protiv etničkih ruskih pobunjenika.
Ranije ove godine, privremeno izvješće JIT-a otkrilo je koliko je ugodan odnos izrastao između SBU-a i posebice nizozemskih i australskih istražitelja koji su dugo boravili u Kijevu, dobivajući “dokaze” od SBU-a i ovisno o gostoprimstvu ukrajinskog domaćina.
Iako je ovo izvješće JIT-a javno objavljeno, Times i druge publikacije zanemarile su njegov sadržaj čak i usred formalne pritužbe Ujedinjenih naroda na SBU koji blokira istrage o ljudskim pravima u navodne centre za mučenje ukrajinske vlade.
Čini se da dominacija SBU-a nad JIT-om utječe na integritet istrage MH-17, ali ta se činjenica također ne uklapa u propagandni cilj pripisivanja smrti 298 ljudi Rusiji. Štoviše, to bi sve što JIT na kraju zaključi stavilo pod sumnju pristranosti i moguće manipulacije SBU-a.
Obavezan savjet za šešir
Čini se da niti jedan članak u Timesu o MH-17 ne bi bio potpun ako se ne spomene stranica za "građansko novinarstvo", Bellingcat, koja je od jačanja zapadnih propagandnih tema napravila domaću industriju, bilo protiv sirijske ili ruske vlade. . Unatoč tome, Bellingcat je ostao omiljeno internetsko mjesto glavnih zapadnih medija povijest pogrešnih priča.
Na temelju informacija Eliota Higginsa, dopisnik Michael Usher iz australskih “60 Minutes” tvrdi da je pronašao reklamni pano vidljiv na videu bacača projektila BUK nakon obaranja leta 17 Malaysia Airlinesa 17. srpnja 2014. Ali znamenitosti nije odgovaralo. (Snimak zaslona iz australskog “60 minuta”)
U članku od subote, novinar Timesa Kramer citirao je Bellingcat kao način da podupre otkrića ljudi na “armscontrolwonk.com” ne spominjući da su Bellingcatovu raniju analizu fotografije u “oblaku” kritizirali forenzičari zbog zlouporabe računalnog softvera da bi se došlo do protu -Ruski zaključci, ili kao Der Spiegel izvijestio:
“Istraživačka skupina Bellingcat optužila je Rusiju za manipuliranje satelitskim slikama nesreće MH17. No njemački stručnjak za forenziku slika Jens Kriese kritizirao je analizu. Kaže da je nemoguće sa sigurnošću reći laže li Moskva.”
Također se pokazalo da i osnivač Bellingcata Eliot Higgins i “armscontrolwonk.com” imaju veze s pro-NATO think tankom, Atlantic Council, koji je bio na čelu promicanja novog Hladnog rata NATO-a s Rusijom.
Snimka zaslona ceste gdje je navodno prošla baterija projektila BUK nakon obaranja leta 17 Malaysia Airlinesa 17. srpnja 2014. (Slika iz australske emisije “60 minuta”)
Higgins je sada naveden kao "nerezidentni stariji suradnik u Future Europe Initiative Atlantskog vijeća" i armscontrolwonk.com opisuje jednog od svojih pisaca, Aaron Stein, kao nerezidentni stipendist u Centru Rafik Hariri Atlantic Councila za Bliski istok.
Steinov rad na sirijskom sukobu presijecat će se s Higginsovim pokušajima da pojača zapadnu propagandu koja okrivljuje sirijsku vladu za razorni napad sarinom izvan Damaska 21. kolovoza 2013., što se pokazalo kao jedna od Bellingcatovih pogrešaka u izvješćivanju.
Na drugu godišnjicu zločina MH-17, nažalost nije iznenađujuće da se Times nastavlja hvatati za svaku sumnjivu tvrdnju – i predstavljati je bez smislenog konteksta – sve dok materijal pomaže agitirati čitatelje novina da žele rat s Rusijom .
Istraživački novinar Robert Parry razbio je mnoge priče Iran-Contra za Associated Press i Newsweek u 1980-ovima. Možete kupiti njegovu najnoviju knjigu, Ukradena priča u Americi, bilo u ispišite ovdje ili kao e-knjiga (od Amazon i barnesandnoble.com).
Vrlo sam sumnjičav da Bellingcat financiraju američke obavještajne službe kao dio nove i proširene (ali ne i poboljšane!) američke propagandne kampanje protiv Rusije koju je USG tako glupo najavio u tiskovnoj kampanji. Evo srži teme: odvjetnici se bave Kijevom tražeći tužbe zbog dopuštanja civilnog zrakoplova u poznatu ratnu zonu u kojoj su se zrakoplovi koristili. To sve govori. Što se tiče "fotografije loše kvalitete" - gdje je američka obavještajna služba koja se nikad ne vidi, ali uvijek služi za "dokazivanje" američke tvrdnje? Cijela istraga smrdjela je od početka — znali smo da je Kijev kriv za slanje leta, imali smo glasine o kijevskom mlažnjaku koji je pratio let, kontrolor zračnog prometa koji je vidio što se događa je "nestao", a mnogo mjeseci kasnije dobivamo kašasto izvješće koje ne okrivljuje nikoga posebno (jer je odlučeno da se ne imenuje Kijev).
Norma Brown… Ovo je citat g. Roberta Parryja o tome kako se financiraju ljudi ili blogeri poput Bellingcata:
USAID je procijenio svoj proračun za "programe jačanja medija u više od 30 zemalja" na 40 milijuna dolara godišnje, uključujući pomoć "neovisnim medijskim organizacijama i blogerima u više od desetak zemalja". USAID, u suradnji s Otvorenim društvom milijardera Georgea Sorosa, također financira Projekt izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji, koji se bavi “istraživačkim novinarstvom” koje obično prati vlade koje su pale u nemilost Sjedinjenih Država, a zatim su izdvojene zbog optužbi za korupciju . OCCRP koji financira USAID također surađuje s Bellingcatom, online istraživačkom web stranicom koju je utemeljio bloger Eliot Higgins.
Sjajno izvješćivanje i analiza Roberta Parryja. Puno hvala!
Naravno, kad sam vidio taj članak u NY Timesu o navodnom fotodokumentiranju od strane Rusije, bio sam sumnjičav u pogledu općih načela, ali ovo temeljito rušenje je itekako dobrodošlo.
Također bih želio istaknuti da čak i da je tvrdnja iz članka točna, a Rusija lažirala neke satelitske snimke, mi bismo i dalje ostali bez ikakvih potvrdnih dokaza koji bi poduprli verziju pucnjave koju favorizira Zapad, tj. da Rusija ili Učinili su to borci Donbasa, iako Times to tretira kao samoočiglednu istinu.
Dokazi o tome tko stoji iza obaranja (i sjećam se toga i pisao sam o tome u to vrijeme): Neposredno nakon incidenta niti jedan zapadni izvor vijesti - niti jedan - nije spomenuo mogućnost da je bomba (u brodu) ) je raznio zrakoplov. Imajte na umu da se barem 48 sati znalo samo da je MH17 eksplodirao u zraku. Zrakoplov koji eksplodira na visini krstarenja najvjerojatnije je rezultat bombe (razmotrite Pan Am Flight Lockerbie i druge), a ne projektila.
Bomba na brodu bila bi kontraproduktivna motivu obaranja, odnosno blaćenju Rusije, jer bi i spominjanje te mogućnosti značilo kompleksnu forenzičku analizu olupine, a ne odmah upiranje prstom.
Za one koji su sporoumni: zapadni Intel je stajao iza obaranja, uz uobičajenu pomoć američkih medija.
Vratite se i provjerite možete li naći BILO KAKVOG spomena bombe tijekom (barem) dva dana kada se ništa službeno nije znalo o tome što se dogodilo. Ako su svi (navodno) neovisni mediji 'zaboravili' spomenuti najvjerojatniji uzrok, morali su biti po nalogu.
iako mi je drago što je toliko ljudi posvetilo energiju ovom konkretnom jednom među desecima tisuća incidenata u pokušaju da otkriju što se stvarno dogodilo, mislim da riskiramo promašiti šumu umjesto drveća, više puta, kada je usredotočen na jedan ili drugi događaj ili osobnost koji zanemaruje sustav koji je zaštićen događajem/osobnošću i užasnu štetu koju taj sustav nanosi sve većem broju ljudi svaki dan..težnja za privatnim profitom na tržištu kojim dominira mali postotak ljudi koji upravljaju bogatstvom i moći izvan prošlih feudalnih vladara – kada je možda postojao bolji izgovor za neznanje i nemoć – trebali bi biti naša veća briga od onoga što nam blicevi na ekranu govore o letovima, bespilotnim letjelicama, metama ili žrtvama... zapravo, više od pedeset godina nakon činjenice o atentatu na američkog predsjednika, još uvijek postoje fotoanalitičari i kutomjeri - matematičari koji otkrivaju jednu ili onu istinu (?) o događaju koji zanemaruje suočavanje s činjenicom da ljudi imaju moć ubiti predsjednika - tko je možda podržavali politiku privatnog profita koja nije u skladu s njihovim željama – i izvući se s tim. osim ako se ne pozabavimo tom moći i tom političkom ekonomijom, imat ćemo rat s rusijom i vrlo vjerojatno rat unutar nacije, gori nego sada, prije toga.
Hvala Abe. Provjerit ću.
Stvarno mi je drago vidjeti da ima više ljudi koji odbijaju pustiti da ovo propadne i drago mi je zbog dijeljenja informacija koje se ovdje odvijaju. Osjećaj (dobro, to što osumnjičenik istražuje zločin dovoljno je očito, naravno – to je više od osjećaja) je jedna stvar, ali bez svih tih stvari vjerojatno bih pomislio da ću poludjeti
Prošlog svibnja, stručnjak za računalnu forenziku dr. Neal Krawetz, osnivač Hacker Factora i začetnik alata za analizu digitalnih slika FotoForensics, oštro je kritizirao Eliot Higgins i Bellingcatovu zlouporabu Error Level Analysis (ELA).
Dana 31. svibnja 2015., odmah nakon što se lažno izvješće Bellingcata pojavilo, Krawetz je na Twitteru izjavio: “Prikaži ovo kao 'kako ne raditi analizu slike'.
Posljednje lažno izvješće Bellingcata oslanja se na zlouporabu detaljnijeg softvera za analizu Tungstene slika.
17. srpnja 2016., odmah nakon što se pojavila najnovija Higginsova propagandna vježba, Krawetz je na Twitteru izjavio:
"Loša analiza" je podcjenjivanje. Ovo 'izvješće' je čista prijevara.
https://twitter.com/hackerfactor/status/754653538395918338
Svakako pročitajte cijelu Twitter razmjenu s Higginsovim odgovorima.
Higgins se iznervira kada njegov lažnjak razotkrije pravi stručnjak za analizu slika.
Nestručnjak Higgins inzistira na tome da stručnjak Krawetz "u ovom slučaju ima velika usta i nema hlače, što nije prvi put da je i on pogriješio" https://twitter.com/hackerfactor/status/754690014139731969
Što je sljedeće od onih neustrašivih “građanskih novinara istraživača” i “stručnjaka” za Rent-A-Wonk kontrolu oružja (Melissa Hanham & Co) u Bellingcatu?
Što kažete na "Izravno prijenos republikanske nacionalne konvencije u Clevelandu"?
Kad već govorimo o podcjenjivanju, ovo nije prvi put da su Higgins i Bellingcat pogriješili:
https://twitter.com/hackerfactor/status/605723114857586689
Prije više od godinu dana, na blogu Hacker Factor, Krawetz je opisao kako je Bellingcat pogrešno primijenio tehnologiju analize razine pogreške (ELA).
Krawetz je 8. lipnja 2015. nedvosmisleno napisao da je “izvješće Bellingcata lažno”.
Međutim, Krawetz je upozorio da bi bilo netočno "svaliti krivicu za problem na ELA-u".
"Nije alat taj koji griješi", primijetio je Krawetz, "već autori Bellingcatovog izvješća."
http://www.hackerfactor.com/blog/index.php?/archives/676-Continuing-Education.html
Nažalost, imamo još jednu propagandnu stranicu. http://www.whathappenedtoflight17.com. Administrator stranice inzistira na tome da su ljudi s bloga control wink stručnjaci za satelitsku analizu fotografija i zabranjuje pristup njegovoj stranici svima koji to dovode u pitanje.
“Nizozemac” koji vodi stranicu mora nam reći da je “nepristran i nije glup”.
Shvatili ste sliku.
http://www.whathappenedtoflightmh17.com/additional-evidence-shows-russia-manipulated-satellite-images/
Marcel van den Berg, Nizozemac koji glupo objavljuje svoju pristranost prema Bellingcatu, kreće u napad kako bi branio Eliotovu čast:
https://twitter.com/hackerfactor/status/754690014139731969
Nizozemac radi tako loš posao da se Higgins mora popeti.
Nastaje urnebes.
“Očito Bellingcat nije sam. Mnogo je ljudi poput Nizozemca i nekih istraživača u Montereyu koji su "spremni pomoći" da Higginsu dopru do njega.
http://www.whathappenedtoflightmh17.com/an-appeal-to-bellingcat-to-investigate-events-around-the-shotdown-of-mh17/
Moskovski novinar John Helmer izvijestio je o planovima Obame i njegovih savjetnika da pošalju do 9,000 borbenih vojnika u istočnu Ukrajinu nakon pada MH-2014 u srpnju 17.
Helmer navodi da je vojni plan "trebao uključiti postrojbe nizozemske i australske vojske, uz njemačku kopnenu i američku zračnu potporu, plus vodstvo NATO-a", prema informacijama koje su procurile iz izvješća bivšeg kapetana australske vojske Jamesa Browna, voditelja istraživanja u US Studies Centar Sveučilišta u Sydneyu.
Prema Helmeru, Brown je u svom izvješću tvrdio da bi plan "'progutao većinu australske vojske.' Kapetan Brown također tvrdi da je 'planiranje ovih vojnih opcija zaokupilo australske obavještajne agencije. Odbor za nacionalnu sigurnost [australskog ministarskog] kabineta sastajao se svaki dan više od tri tjedna, a osoblje i agencije proizveli su mahniti niz brifinga o Ukrajini, Rusiji i namjerama [predsjednika] Vladimira Putina.'
“Prema nizozemskim izvorima”, izvještava Helmer, “vojni plan napada je prekinut kada je Njemačka odbila izravno sudjelovati ili dopustiti korištenje svojih baza i zračnog prostora. Nizozemski premijer Mark Rutte objavio je da Nizozemci povlače svoje trupe iz plana 27. srpnja. Rekao je tada: 'Dobijanje vojne prednosti za međunarodnu misiju u ovom području, prema našem zaključku, nije realno.' Bilo je to deset dana nakon pada MH17. Ali australski premijer Tony Abbott i njegov kabinet nastavili su, otkrivaju Brown i njegovi izvori, planirati operaciju sa SAD-om još 10 dana.”
Trenutak Obaminog lupanja cipelama:
Nizozemske i australske trupe planirale su započeti rat s Rusijom nakon što je MH17 oboren
Od Johna Helmera
http://johnhelmer.net/?p=15859
U pravu ste da Rusija nije oborila let MH17. Ali pogrešno je pretpostaviti da je nizozemska istraga dokazala da je Boeing oboren projektilom BUK. Zapravo, nizozemski tim nije uspio dokazati umiješanost projektila BUK. Vjerojatniji scenarij, koji podržavaju očevici, je da je jedan ili više ukrajinskih borbenih zrakoplova oborilo putnički zrakoplov. Analiza u nastavku izdvaja odlomak po odlomak istražnog izvješća Nizozemskog odbora za sigurnost:
https://quemadoinstitute.org/2015/10/16/mh17-dutch-investigation-weak-inconclusive-quemado-institute-analysis/
Jedna stvar koja me nasmijala, iako je to ozbiljna situacija, bila je kada je Matt Lee iz Associated Pressa postavljao pitanja američkom State Departmentu, koji nije dao nikakve dokaze za ono što se događalo u Ukrajini oko MH-17, a umjesto toga on rekao nešto na činjenicu "umjesto dokaza, možete li me uputiti na YouTube video" - to je bilo klasično i uglavnom je sve sažimalo.
Nakon dvije godine “povijesna analogija” više je nego “primamljiva”.
Zloglasni dnevni brifing za tisak od 21. srpnja 2014
https://www.youtube.com/watch?v=yGNn5ZB0wEo
Pogledajte video minute 1:25-11:10
Zamjenik glasnogovornika State Departmenta je 3 puta izjavio da SAD ima "vrlo snažnu procjenu" o MH-17.
Matthew Lee, dopisnik State Departmenta u Associated Pressu, uzalud je tražio dokaze.
Harf je karijeru započela u Upravi za obavještajne poslove CIA-e kao analitičarka, a kasnije je postala glasnogovornica za medije CIA-e. Tijekom predsjedničkih izbora 2012. Harf je pomogla u izradi nacionalne sigurnosne i komunikacijske strategije američkog predsjednika Baracka Obame, a također je služila kao glasnogovornik kampanje za pitanja nacionalne sigurnosti.
Abe... Da, to doista pokazuje kakva su predstava ovi brifinzi američke vlade. Drago mi je da Matt Lee zove predstavnike američkog State Departmenta na njihovu BS. Za mene, da su SAD imale pušku da uperi prst u Rusiju, onda bi pomaknule nebo i zemlju da deklasificiraju fotografije ili bilo što drugo da optuže Ruse. Sama činjenica da zemlja s najvećim špijunskim aparatom na ovom planetu umjesto toga prebacuje dokaze na društvene medije ne samo da je uvredljiva, već i podmukla po mom mišljenju. Kad je Ukrajina u pitanju, stvarno je teško znati što se točno događa i vjerujem da propaganda dolazi sa svih strana. Ipak, u konačnici, vjerujem da su Sjedinjene Države izvele državni udar u Ukrajini i ne mislim da bi trebalo proći 50, 60 godina ili tako nešto da SAD prizna puč kao što je to učinio s iranskim udarom 1953. gdje je CIA vodila propagandne kampanje u Iranu zajedno s domaćim medijima u SAD-u, plaćala prosvjednike, plaćala suprotstavljene vladine dužnosnike, a također je plaćala nekim sumnjivim stranama da pomognu u izvođenju državnog udara. Ono što se dogodilo u Ukrajini čini mi se toliko očiglednim, posebno gledajući američku povijest državnih udara u toliko zemalja da je teško pobrojati i kako ih je CIA izvela.
Gospodine Parry, kao Nizozemca, ovaj me slučaj proganja. Histerično upiranje prstom nije mi se svidjelo, način na koji naši mediji (kao i vaši) odbijaju dati dan svjetla bilo čemu drugom osim Bellingcatu ili bilo kojem drugaru koji je voljan iskočiti na Putina ili Rusiju me neopisivo frustrira.
Kad budem imao vremena, postavit ću web stranicu (vjerojatno ništa posebno) na nizozemskom, i iako sam prikupio neke zanimljive stvari iz raznih izvora, nijedan nije uspio dati toliko uvida kao vaša stranica. Ovaj specifičan članak vodi kolač do sada. Hvala ti za to.
Neću tvrditi da znam što se točno dogodilo, ali neka sam proklet ako je smrad koji dolazi iz ovog slučaja i način na koji su dužnosnici i mediji postupali s njim samo plod moje mašte. I zato ovo jednostavno ne mogu izbaciti iz glave. Odbijam da me bilo tko smatra naivčinom, a kamoli moja vlada.
Jeste li kojim slučajem čuli priču o Josefu Reschu, privatnom detektivu? Nisam baš pratio to, ali priča je bila da su ga angažirali da malo dublje prouči stvari i da je za to dobro plaćen. Njegovu kuću su navodno pretresle njemačka i švicarska policija, jer on tvrdi da ima dokaze koji bi nekoliko vlada doveli u velike probleme. Još nemam pojma što bih s tom pričom.
Dvije godine fikcije "vladine procjene" američkog State Departmenta.
Sažeta izjava za tisak State Departmenta od 16. srpnja 2016., "Obilježavanje druge godišnjice obaranja Malaysia Airlinesa na letu MH17" http://www.state.gov/r/pa/prs/ps/2016/07/260137.htm naglašava da se "naša vlastita procjena nije promijenila - projektil je ispaljen s teritorija pod kontrolom separatističkih snaga koje podržava Rusija u istočnoj Ukrajini."
U izjavi se pojašnjava da “Sjedinjene Države nastavljaju raditi sa Zajedničkim istražnim timom i tijelima za provođenje zakona. Imamo puno povjerenje da ovi profesionalci provode nepristranu, vjerodostojnu i sveobuhvatnu istragu koja će činiti temelj neovisnog kaznenog progona koji će počinitelje ove tragedije privesti pravdi.”
“Puno povjerenje” State Departmenta vjerojatno se proteže i na tužbu koju je prošlog mjeseca Europskom sudu za ljudska prava podnio “ljubazni odvjetnik” Jerry Skinner.
Dramatični online članak UK Telegrapha od 17. srpnja 2016. informira nas da američki odvjetnik Skinner “selektivno govori medijima, razgovarajući s The Sunday Telegraphom tek nakon preporuke svog prijatelja Eliota Higginsa. Gospodin Higgins, rođen u Leicesteru, osnivač stranice za istraživačko novinarstvo Bellingcat, poznat je po korištenju obavještajnih podataka otvorenog izvora za razotkrivanje ratnih zločina diljem svijeta. Uz njegovu pomoć, američki je odvjetnik uspio sastaviti put lansera iz ruske 53. raketne brigade u Ukrajinu prije nego što je MH17 oboren, a potom natrag u Rusiju.”
Higginsova poznata "nepristrana, vjerodostojna i sveobuhvatna istraga" očito čini otvorenim i zatvorenim slučajem za Skinnera.
Uz Higginsovu “pomoć”, Skinner je uspio “složiti” priču koju je Higgins sastavio. Odvjetnici su stvarno pametni na taj način.
Telegraph nas obavještava da će “ovi dokazi činiti okosnicu [Skinnerovog] pravnog napada na Kremlj – traženja 10 milijuna dolara od Moskve za svaku žrtvu. Predsjednik Putin imenovan je kao osobno odgovoran.”
Telegraph nas dodatno obavještava da je “najistaknutiji protivnik Kremlja” “duboko religiozan čovjek”. Sam gospodin Skinner nas obavještava da "moja žena moli za mene".
Higginsova želja da "pomogne" transformirati Skinnera u novo lice "Putinova neprijatelja MH17" http://www.newsweek.com/2015/07/03/meet-eliot-higgins-putins-mh17-nemesis-345485.html može biti vođen željom Engleza da bude slobodan jesti više pomfrita u hotelskim sobama u Bruxellesu.
Nema izvješća o tome osjeća li se Putin više ugroženim zbog “prijateljskog” Amerikanca ili Higginsovog “dječjeg lica, spuštenih ramena i blagog midlandskog naglaska”.
Treba li netko komentirati Cahillovu knjigu o obaranju TWA Flight 800 u srpnju 1996., prije dvadeset godina i sudskim procesima koji su postupno dolazili do istine o tom događaju? Ovo je bila prva istraga koju je američka vlada namjerno zataškala. Clintonovi su bili zaduženi za taj napor.
Ovdje je web mjesto za kupnju te knjige koja je upravo objavljena prije dva tjedna.
https://www.amazon.com/TWA-800-Crash-Cover-Up-Conspiracy/dp/1621574717
Postoji i dokumentarni video koji je nastao 2013. godine. Evo web stranice gdje ga možete nabaviti:
http://www.cashill.com/twa800/new_twa_800_video.htm
gospodine Parry,
Ono što mi se odmah ističe nije osrednja, srednjoškolska verzija fotografija ljudi koji tek uče Photoshop i njihovo uzbuđenje potaknuto njihovim neistinama, već vrlo aktualne slike s društvenih medija našeg Geoffreyja Pyatta u danima nakon tragedije. . Njegovi pokušaji dokumentiranja u školskom dvorištu doista su smiješni i trebali su napraviti nekoliko odlomaka u vašem djelu. Rusi su, svaka čast, imali vrlo smiješne izvedbe i klaunovske primjere Pyattsovih podataka.
Možda aspekt lažnih slika uzburkava bedra antiruskog kontingenta i njihovih plemenskih bubnjeva, ali ono što mi se ističe u vašem članku je izravno lažno predstavljanje na društvenim mrežama od strane našeg vlastitog diplomata Geoffreya Pyatta. Prije svega, činilo se vrlo čudnim imati njegove slike na društvenim mrežama, pogotovo nakon što je državni sekretar Kerry bio tako odlučan u svojim zaključcima. Društveni mediji korišteni za prikaz tragedije oborenog zrakoplovnog prijevoznika? To samo po sebi Pyatta ne čini daleko od inteligencije srednje škole i slika nasilnika u školskom dvorištu. Čak je objavio radarske podatke koji su bili lažni poput početka crtanja bojicama.
Drugo, iako sam godinama učio Photoshop, nije mi trebalo dugo da primijetim promjenu u sjeni drveća i da je slika iz Pyatt-a sastavljena iz različitih doba dana. Čak je i korištenje photoshopovih otisnutih slika bilo lažno u korištenju sjena drveća, pa čak i zgrada. Čini se da je diplomat početnik i neupućen kao i naša gospođa Nuland kada je u pitanju tehnologija. Petrov princip u državi i našoj vojsci je živ i zdrav.
Bilo bi od pomoći pokazati koliko su lažne, a zapravo laži koje je proizvelo američko veleposlanstvo Ukrajine tijekom takve tragedije, a ne samo stručnjaci koji žele biti u potrazi za televizijskim vremenom prije nego što im šminka prođe pod toplim svjetlima. Naše državno ministarstvo i naša ukrajinska djeca koja se igraju diplomata jednako su krivi kao i svi Higginsovi "privjesnici" u svom ismijavanju stvarnih podataka i stvarnih foto slika. To treba shvatiti i uvijek iznova izvještavati.
Pustimo ruski radar u svijet. SAD ima samo 5% svjetske populacije, pa sam siguran da je najmanje 75% zainteresirano za činjenice. Američki radar je imao 2 godine da se njime manipulira, tako da bi rani ruski podaci Nizozemcima vjerojatno izgledali siroviji i vitalniji od 'ispravljene' američke verzije ili karikatura u koje su vjerojatno postali.
Kao što ste prije spomenuli g. Parry, ako USB vodi glavnu riječ, nemamo šanse za istinu.
Uz drugu godišnjicu na vidiku, također sam sastavio nekih 2 slučajeva dezinformacija ukrajinske tajne službe SBU i ljudi i astroturf organizacija povezanih s njom, koje su se proširile internetom u prvim danima nakon pada MH12. (Dakle, ovo čak nije ni popis SVIH laži i dezinformacija koje su Ukrajinci objavili).
https://hectorreban.wordpress.com/2016/07/16/the-relation-between-lies-disinformation-and-ever-changing-stories-the-ukrainians/
Izvrsna reportaža i analiza, kao i uvijek.
Članak u New York Timesu od 17. srpnja 2106. zasigurno nije prvi put da Siva Dama ima u ustima smeće Eliota Higginsa.
NYT je glasno slavio Eliota Higginsa kao "stručnjaka" od kemijskog napada u Siriji 2013., iako su Higginsove tvrdnje o Siriji i Ukrajini opetovano opovrgnute.
Prošlog svibnja 2015., članak NYT-a profesionalnog stenografa Michaela R. Gordona bez daha je ustvrdio da su "neovisni stručnjaci djelovali poput digitalnih Sherlocka Holmesa", te je pohvalio propagandni dokument Atlantic Councila čiji su koautori Higgins i bivši američki veleposlanik u Ukrajini John E. Herbsta kao “neovisno izvješće”.
U stvarnosti, ne postoji ništa "neovisno" ni o Atlantskom vijeću ni o Higginsu i Bellingcatu.
Atlantskim vijećem upravljaju zapadni "kreatori politike", vojni čelnici i viši dužnosnici obavještajnih službi, uključujući četiri čelnika Središnje obavještajne agencije.
“Izvješće” Atlantskog vijeća iz svibnja 2015. u kojem se tvrdi da je Rusija isporučila projektil Buk koji je oborio MH-17 temelji se na jednoj referenci na “izvješće” Higginsa iz studenog 2014. pod naslovom “MH-17: Izvor separatističkog Buka”.
Higginsova tvrdnja iz 2014. o “neporecivim dokazima” postala je tvrdnja Atlantskog vijeća iz 2015. da “dijelovi dokaza stvaraju neporeciv i javno dostupan zapis”.
Atlantsko vijeće upotrijebilo je video Higginsa i Michaela Ushera iz australske emisije “60 minuta” “MH-17: An Investigation” za promociju izvješća.
To je način na koji djeluje antiruska propaganda, posebno u New York Timesu.
Uz brojne članke koji naglašavaju lažne "neovisne građanske novinare" u Bellingcatu, urednik uredničke stranice Andrew Rosenthal pretvorio je stranice s komentarima NYT-a u megafon za propagandu Atlantskog vijeća o Ukrajini.
Autori autorskog teksta o Ukrajini od 15. ožujka 2015. bili su Herbst i Hans Binnendijk, bivši viši direktor za obrambenu politiku u Vijeću za nacionalnu sigurnost pod predsjednikom Georgeom W. Bushom i član Grupe strateških savjetnika Atlantskog vijeća.
Adrian Karatnycky, viši suradnik u Programu za transatlantske odnose Atlantskog vijeća i bivši predsjednik i izvršni direktor Freedom Housea (9.-2015.) napisao je autorski tekst od 1993. lipnja 2004. koji osuđuje "Putinove gospodare rata" u istočnoj Ukrajini. promjena režima u Bjelorusiji, Srbiji, Ukrajini i Rusiji.
George Soros blisko je surađivao s Freedom Houseom, USAID-om, Nacionalnom zakladom za demokraciju (sada radi posao koji je prije bio dodijeljen CIA-i), Međunarodnim republikanskim institutom, Nacionalnim demokratskim institutom za međunarodne poslove i Institutom Albert Einstein kako bi pokrenuo niz obojenih revolucija u istočnoj Europi i središnjoj Aziji nakon projektiranog raspada Sovjetskog Saveza.
Karatnycky se reklamira kao "vodeći autoritet za Ukrajinu koji je radio na terenu s vodećim reformatorima politike u zemlji od kasnih 1980-ih". On upravlja tvrtkom Myrmidon Group, "konzultantskom tvrtkom s predstavništvom u Kijevu koja radi s investitorima i korporacijama koji traže ulazak na složena, ali unosna tržišta u nastajanju Ukrajine i istočne Europe".
Osim toga, Karatnycky je u upravnom odboru Ukrajinske židovske inicijative za susret, organizacije koja radi u partnerstvu s Mohyla Academy u Kijevu. Predsjednik Upravnog odbora Ukrainian Jewish Encounter, James C. Temerty, član Savjetodavnog vijeća Ukrajinsko-kanadskog kongresa. Predsjednik Northland Powera, velike kanadske elektroenergetske tvrtke, Temerty također služi kao predsjednik Savjetodavnog vijeća Poslovne škole pri Akademiji Kyiv-Mohyla.
Akademija Mohyla, revnosni primatelj novca Nacionalne zaklade za demokraciju (NED) koji se slio u Ukrajinu u ožujku 2014. nakon državnog udara u Kijevu, upravlja propagandnom web stranicom Stopfake. Registriran u Ukrajini 2. ožujka 2014. i povezan s Bellingcatom, Stopfake koristi istu lažnu strategiju dezinformiranja provjerom činjenica koju koristi Eliot Higgins.
U lipnju 2015. zajedničko izaslanstvo Atlantskog vijeća/Ukrainskog židovskog susreta na čelu s Herbstom, Karatnyckyjem i Temertyjem sastalo se s ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom i premijerom Arsenijem Jacenjukom. Prema internet stranici ukrajinske vlade, strane su razgovarale o "suradnji u suprotstavljanju ruskoj propagandi, koja je posebno opasan dio agresije Kremlja protiv Ukrajine, kao i o cijelom slobodnom svijetu i civiliziranim odnosima među državama". Nije poznato je li grupa raspravljala o svojim komentarima u New York Timesu u dobroj vjeri, ali gotovo svi još uvijek imaju Higginsovo smeće u ustima.
Čini se da još nedostaje analiza ove tragedije je je li projektil ispaljen namjerno ili je došlo do ozbiljne pogreške. Kako se čini da nitko ne preuzima odgovornost, onda je pucanje bilo namjerno da se pozove nekakav odgovor neke države za neki cilj. Točno saznanje o tome tko je pucao sigurno bi pomoglo u istrazi. Možete se kladiti da američka vlada zna, a najvjerojatnije i Putin, tako da postaje propaganda za izazivanje svakakvih reakcija ljudi posvuda. Ako je to doista bila namjera, onda svi ti izgubljeni životi trebaju neku vrstu pravde umjesto gomile nepromišljenih nagađanja. Vrijeme je da vlada istupi, svi oni!
Kao i obično, g. Parry je preduhitrio moje vlastito zapažanje. Ako su ti "ludaci" toliko zainteresirani da dođu do istine, zašto nije pitaju o Kerrynom čvrstom ljepilu za usne? Ali naravno da se to ime nije ni pojavilo u članku.
Još 2014. godine web stranica RT-a rekla je potpuno istu stvar – slike Ukrajine su izmijenjene. Opet, prilično je čudno da Wonkovi koji su toliko hitni da dođu do istine nisu stavili onima slike kroz njihov čarobni softver.
https://www.rt.com/news/177296-ukraine-mh17-satellite-images/
Čak i ja, ovdje u Nigdje, Indiana, mogu zamisliti zašto je dio ruske slike mogao biti oštriji. Rutina velikih sila je degradirati satelitske slike koje objavljuju kako bi osigurali stvarne mogućnosti svojih špijunskih satelita. Stoga mi je lako zamisliti da je slika koju su Rusi na kraju dali bila kompromis između političara i vojske – slike BUK-a nisu bile zamućene ili samo djelomično, ali ostatak fotografije dobio je potpuni tretman. U svom vrlo ograničenom radu sa slikama, otkrio sam da je stvarno lako zamutiti slike. Nikada nisam uspio učiniti obrnuto – dobiti nešto iz slike koje jednostavno nema.
Slike Google Eartha od 16. srpnja 2014. pokazale su veliko vojno vozilo parkirano točno na mjestu označenom na rubu ceste s desne strane prve slike.
Koordinate su bile 47°58'59.20″N 38°27'7.65″E. Ova lokacija nalazi se na sjevernom rubu područja koje je Alamz Antey, tvorac sustava Buk, identificirao kao vjerojatno područje za lansiranje na temelju rasporeda šrapnela na desnoj strani nosa MH17 i karakteristika projektila Buk. .
Google je u međuvremenu uklonio ovu sliku iz svoje arhive. Slike datirane neposredno prije i poslije još su prisutne.
Je li netko negdje spremio sliku dok je bila gore?
Slike te stranice od 16.7.2014. srpnja 17.7. još uvijek su tamo na Google Earthu i prikazuju neku ne veliku, već malu stvar tamne boje koja stoji tamo na istom mjestu na kojem je navodno stajalo vojno vozilo na ruskoj satelitskoj snimci od XNUMX.
Također ima nešto sitno u polju. Izviđanje? ;-)
Gledao sam ovu sliku nekoliko mjeseci, ali nikad nisam vidio to veliko vozilo...
Newsweek se natječe s New York Timesom za status propagandnog press ureda Bellingcat-Atlantic Council.
Dana 17. srpnja Newsweek je doslovce objavio samočestitajući estrih Eliota Higginsa koji se prvi put pojavio 13. srpnja na web stranici Atlantic Councila
http://www.newsweek.com/exposing-russian-lies-about-downing-flight-mh17-480782
Samoproglašeni “digitalni detektiv” Higgins je eksfuzno hvalio svoje “kolege” u Atlantic Councilu.
Čini se da je osjećaj obostran. Atlantsko vijeće jednostavno ne može prestati bičevati svog “partnera” Higginsa.
To je jedan veliki trzaj u krug.
Zapravo, Higgins je bio naveden kao istraživački suradnik Odsjeka za ratne studije na King's Collegeu i bio je glavni koautor "izvješća" Atlantskog vijeća o Ukrajini iz svibnja 2015. godine.
Damon Wilson, izvršni potpredsjednik programa i strategije u Atlantic Councilu, koautor izvješća s Higginsom, nevjerojatno je hvalio Higginsov trud da ojača antirusku propagandu:
Wilson je izjavio: “Ovaj slučaj koristimo samo otvorenim izvorima, sav neklasificirani materijal. I ništa od toga nisu dali vladini izvori. I zahvaljujući djelima, radu koji su prednjačili branitelji ljudskih prava i naš partner Eliot Higgins, uh, uspjeli smo upotrijebiti forenziku društvenih medija i geolokaciju da to potkrijepimo.” (pogledajte zapisnik video prezentacije Atlantic Councila 35:10-36:30)
Međutim, tvrdnja Atlantskog vijeća da “ništa” od Higginsovog materijala nije osiguran iz vladinih izvora je očigledna laž.
Higginsovi primarni "dokazi" su video koji prikazuje raketni bacač Buk i skup geolokacijskih koordinata koje su dostavili SBU (Sigurnosna služba Ukrajine) i ukrajinsko Ministarstvo unutarnjih poslova putem Facebook stranice visoke ukrajinske vlade dužnosnik Arsen Avakov, ministar unutarnjih poslova.
Higgins i Atlantsko vijeće podupiru “hibridni rat” Pentagona i zapadnih obavještajaca protiv Rusije.
Pohvalna Higginsova biografija na web stranici Kings Collegea posebno priznaje njegovu službu Atlantskom vijeću:
“nagrađivani istraživački novinar i objavljuje rad međunarodnog saveza kolega istražitelja koristeći besplatno dostupne internetske informacije. Pomogao je pokrenuti istrage otvorenog koda i društvenih medija pretražujući goleme količine podataka koji se neprestano postavljaju na web i stranice društvenih medija. Njegove istrage otkrile su izvanredne nalaze, uključujući povezivanje Buka korištenog za obaranje leta MH17 u Rusiju, otkrivanje detalja o napadima sarinom na Damask 21. kolovoza 2013. i dokaze o umiješanosti ruske vojske u ukrajinski sukob. Nedavno je surađivao s Atlantskim vijećem na izvješću “Hiding in Plain Sight”, koje je koristilo informacije iz otvorenih izvora kako bi detaljno opisalo rusko vojno sudjelovanje u krizi u Ukrajini.”
Iako odaje počast Higginsovom entuzijastičnom "koćarenju", King's College neobično zanemaruje spomenuti da su Higginsova "pronalaza" o napadima sarinom u Siiji temeljito razotkrivena.
King's College također neobično zanemaruje spomenuti činjenicu da je Higgins, sada naveden kao viši suradnik u “Inicijativi za buduću Europu” Atlantskog vijeća, bio glavni koautor “izvješća” Atlantskog vijeća o Siriji iz travnja 2016. godine.
Drugi ključni autor izvješća bio je John E. Herbst, veleposlanik Sjedinjenih Država u Ukrajini od rujna 2003. do svibnja 2006. (razdoblje koje je postalo poznato kao Narančasta revolucija) i direktor Euroazijskog centra Atlantskog vijeća.
Ostali autori izvješća uključuju Frederica C. Hofa, koji je 2012. služio kao posebni savjetnik za sirijsku političku tranziciju državne tajnice Hillary Clinton. Hof je prethodno bio posebni koordinator za regionalna pitanja u Uredu posebnog izaslanika za Bliski istok Ministarstva vanjskih poslova SAD-a Peace, gdje je savjetovao posebnog izaslanika Georgea Mitchela. Hof je bio stalni viši suradnik u Centru Rafik Hariri Atlantic Councila za Bliski istok od studenog 2012., a preuzeo je dužnost direktora u svibnju 2016.
Nema dnevnog svjetla između inicijativa Atlantskog vijeća za “promjenu režima” i napora Higginsa i Bellingcata.
To je prilično lijepa gaža za lažnog "građanskog istraživačkog novinara" Higginsa. I "zabavno" kao vrag.
Digitalni izvori vijesti su u punoj gužvi!
Proguglajte "Nova generacija digitalnih detektiva" i dobit ćete puno pogodaka za Eliot Higginsov govor o Bellingcatovoj upotrebi korisnički generiranog sadržaja i online alata.
Dana 13. srpnja 2016., Atlantsko vijeće objavilo je prvo objavljeno djelo.
Dana 15. srpnja 2016. StopFake u Kijevu objavio je članak.
17. srpnja 2016. Newsweek je objavio članak.
Do tada su svi objavljivali i tweetali i bilo što drugo što rade kada ne igraju Pokemone, generirajući puno, puno, puno novih pogodaka za Higginsa, jer on je stvarno dobar u korištenju sadržaja koji su generirali korisnici.
Međutim, jedna od ovih stvari nije bila poput ostalih.
Jedna od ovih stvari nije bila ista.
Smiješna stvar.
Ispostavilo se da je fraza "nova generacija digitalnih detektiva" mali dio korisničkog sadržaja koji je generiralo Sveučilište Alabama u Birminghamu (UAB) u jesen 2008. https://www.uab.edu/uabmagazine/fall2010/features/digital
Dovraga, čak se ispostavilo da UAB ima pravi računalni forenzički laboratorij s pravim stručnjacima.
Kao i obično, Higgins je samo "koristio" njihov sadržaj.
Možda njima na čast, Newsweek nije objavio članak s Higginsovim samozadovoljnim naslovom “digitalni detektivi”. Možda "novinari" u Newsweeku nisu toliko "neovisni" kao Sherlockovi u Bellingcatu. Možda također znaju kako koristiti tu Google stvarčicu za pronalaženje sadržaja koji generiraju korisnici. Možda su jednostavno htjeli "pomoći" da Higgins ostane "pošten".
Jedna od takozvanih stručnjakinja i koautorica "izvješća" Armscontrolwonk, Melissa Hanham također je autorica doprinosa na blogu Bellingcat.
http://web.archive.org/web/20160327033622/https://www.bellingcat.com/author/melissa-hanham/
Još jedan razlog zašto se ovo takozvano izvješće teško može uzeti za ozbiljno je činjenica da su takozvani "stručnjaci" kako ih je opisao Higgins činjenica da su prije manje od tri mjeseca prošli obuku za korištenje visokosofisticiranog softvera Tungstene.
http://web.archive.org/web/20160717214652/https://twitter.com/ArmsControlWonk/status/722194999551459328
“Ranije ove godine, privremeno izvješće JIT-a otkrilo je koliko je ugodan odnos izrastao između SBU-a i posebno nizozemskih i australskih istražitelja koji su dugo boravili u Kijevu, dobivajući “dokaze” od SBU-a, i ovisno o gostoprimstvu ukrajinskog domaćina .”
Nije tako ugodno kao što se čini.
Nakon što je prvi put svjedočio na međunarodnom sudu, detektivski nadzornik Andrew Donoghoe, viši australski policajac u međunarodnoj istrazi MH17, rekao je da su potrebni "stroži standardi od izvješća DSB-a" prije nego što kaznena istraga može identificirati oružje koje je donijelo zrakoplov ili otkriti počinitelje. Njihova kriminalistička istraga nastavit će se u 2016., rekao je Donoghoe viktorijanskom mrtvozorničkom sudu (glavna slika) u utorak ujutro. Njega i druge međunarodne istražitelje nisu uvjerila izvješća američke i ukrajinske vlade, te DSB-a, o ispaljivanju projektila Buk. "Nizozemski tužitelji zahtijevaju uvjerljive dokaze o drugim vrstama projektila", rekao je Donoghoe, nagovještavajući da "početne informacije da je letjelicu oborio [Buk] projektil zemlja-zrak" nisu zadovoljile australski ili međunarodni standard dokaza.
http://johnhelmer.net/?p=14787
http://johnhelmer.net/?p=14812
Eliotu Higginsu i Bellingcatu pridružuje se Jeffrey Lewis u stalnom dosluhu s Atlantskim vijećem dok se puno "zabavljaju" s digitalnim slikama.
Natrag 31. svibnja 2015. Eliot Higgins napisao je blog na temu “Kako pronaći povijesne slike ruskih lažnih satelitskih fotografija”. Izvješće Bellingcata U izvješću Bellingcata često se spominje FotoForensics, alat za analizu digitalnih podataka.
Izvješće Bellingcata odmah je izazvalo kritički odgovor stručnjaka za računalnu forenziku dr. Neala Krawetza, osnivača FotoForensicsa. Krawetz je 2002. godine osnovao tvrtku Hacker Factor Solutions, specijaliziranu za netradicionalnu računalnu forenziku, online profiliranje, umrežavanje i računalnu sigurnost. 2012. godine pokrenuo je FotoForensics, online servis za digitalnu analizu fotografija.
Odbacujući Bellingcatovu zlouporabu Error Level Analysis (ELA) pomoću alata FotoForensics, Krawetz je kratko komentirao svoj račun Hacker Factor na Twitteru: “prikaži ovo kao 'kako ne raditi analizu slike'” https://twitter.com/hackerfactor/status/605227247482470400
Njemački list Spiegel Online objavio je 04. lipnja 2015. intervju Jensa Kriesea, istraživača i profesionalnog stručnjaka za forenziku slika. Kriese je odbacio optužbe Higginsa i njegove “istraživačke grupe Bellingcat”. Slažući se s Krawetzom, Kriese je kritizirao Higginsovu zlouporabu ELA-e: “Ono što Bellingcat radi nije ništa više od čitanja listića čaja. Analiza razine pogreške metoda je koju koriste hobisti.”
Higgins, Bellingcat i većina glavnih medija ignorirali su ove kritike pravih digitalnih forenzičara.
Godinu dana kasnije, 29. svibnja 2016., Higgins je na Twitteru objavio da "provlači razne #MH17 slike kroz softver za analizu slika Tungstene kako bi otkrio znakove lažiranja".
Tungstène, alat za digitalnu analizu koji uključuje niz filtara i funkcija, razvio je francuski računalni znanstvenik Roger Cozien 2012. Tungstène je koristilo Ministarstvo obrane (Ministère de la Défense), aktivna članica NATO-a i Europske obrane zajednice, kao i novinska agencija Agence France-Presse (AFP) sa sjedištem u Parizu. Analiza slike pomoću alata Tungstène ponovno zahtijeva značajnu tehničku stručnost.
Jeffrey Lewis s Instituta Middlebury za međunarodne studije u Montereyu (MIIM) u Kaliforniji, najbolji prijatelj višeg suradnika Atlantskog vijeća Aarona Steina, nije ništa više stručnjak za analizu slika od lažnih “građanskih istraživačkih novinara” u Bellingcatu.
U ranijoj razmjeni na Twitteru 22. travnja 2016., suradnik Bellingcata Veli-Pekka Kivimäki pitao je koristi li Lewis "sada volfram". Lewis je u odgovoru uzviknuo da je "stvarno zabavno pregledavati fotografije".
Razotkriven 2015. godine zbog Higginsove amaterske zlouporabe alata za analizu slike FotoForensics i Bellingcatovog potpunog nedostatka stručnosti u digitalnoj forenzici, tim u Bellingcatu napravio je malu taktičku promjenu za 2016. godinu.
Sada Bellingcat zlorabi složeniji alat Tungstène i zapošljava "stručne" makroe poput Lewisa da pumpaju propagandu za zadovoljstvo Atlantskog vijeća. Što može biti "zabavnije"?
Također je zanimljiva činjenica da Higgins naziva "nas", međunarodnu skupinu disidenata-građana-istražitelja, lažljivcima jer smo mi - posebno Michael Kobs - izračunali njegovo mjesto lansiranja.
Nakon pritiska građanina-istražitelja Marcela s whathappenedtoflightmh17.com na Bellingcat i njihovog pritiska na fotografa lansirnog perjanice, ovaj je čovjek prošlog mjeseca objavio metapodatke fotografija koje je napravio od gorućih ostataka olupine. Pomoću ovog oblaka dima mogla se utvrditi brzina vjetra na mjestu, a s ovom brzinom vjetra mogla se izračunati udaljenost koju je priješao navodni oblak lansiranja na fotografijama.
Činilo se da su se provizorni izračuni koje je napravio Michael Kobs prošle godine (objavljeni na mom blogu) pokazali točnima: bijeli oblak potječe daleko istočnije od crnog dima I potječe iz stražnjih dvorišta ljudi koji žive zapadno od Pervomaisa. ke selo.
Izađite iz launchplumea s izravnim izračunima. Izlaz iz priče o zgarištu.
Prije samo dva mjeseca neka suradnica iz Bcat-a pod imenom @Lena_from_Kiev iznijela je neke primjedbe o priči na kojoj su radili u vezi sa slikom perjanice, koju će objaviti u srpnju. Higgins je rekao da će stručnjaci provjeriti ove fotografije i one s Paris Matcha (opet). Nisam to vidio u njihovom posljednjem izvješću.
Nestrpljiv sam da znam koje će konkretno mjesto za lansiranje JIT sada otkriti. Kao što znamo oni su iznenada imali kašnjenje. Očekivalo se da će doći do spaljenog polja Bellingcat/Ukraine-at-war/Oliphant, budući da su tamo vršili uzorkovanje tla. Ali novi rezultati stavljaju ovo na klimave temelje.
Međutim, izvješće DSB-a zanemarilo je slike oblaka kako bi se utvrdilo mjesto lansiranja, jer su izračunali cijelo područje umjesto spominjanja određene točke. Veliko je pitanje: Hoće li JIT ipak koristiti polje Bellingcat, bez spominjanja fotografija perjanica – kao što je DSB učinio – i protiv fizike i matematike?