Hillary Clinton i Donald Trump izbjegli su svaku ozbiljnu raspravu o američkoj eskalaciji vojne potrošnje, sugerirajući da će onaj tko pobijedi biti zarobljenik “Vojno-industrijskog kompleksa” predsjednika Eisenhowera, piše Chuck Spinney.
Autor Chuck Spinney
Amerika se najduže bavi i drugi najskuplji rat u svojoj povijesti — mali rat u smislu raspoređenih snaga i op-tempa, ali rat koji traje beskonačno, bez tračka svjetla na kraju tunela.
Suprotno kuknjavi o ograničenim proračunima koji uzrokuju probleme spremnosti i modernizacije koji izviru iz Pentagona, a sve to glavni mediji uredno izgovaraju bez pitanja, potrošnja za obranu u takozvanom osnovnom proračunu Pentagona blizu je najviše razine svih vremena i spremna je porasti tijekom dugoročno.
Pentagon, sjedište američkog Ministarstva obrane, gledano s rijekom Potomac i Washingtonom, DC, u pozadini. (fotografija Ministarstva obrane)
Većina proračunskih smanjenja Pentagona u odnosu na nedavni vrhunac u 2010. koncentrirana je na računu za ratne borbe (Overseas Contingencies Operations ili OCO) — i to je točno bez obzira na to je li i kako netko računa inflaciju. U usporedbi s OCO-om, smanjenja takozvanog osnovnog proračuna Pentagona — tj. onog dijela proračuna za obranu koji je odgovoran za održavanje spremnosti i osiguravanje modernizacije — bila su relativno skromna.
Štoviše, predsjednik Obama sa sobom ostavlja svog nasljednika osnovni proračun koji sadrži modernizacijski pramčani val koji je spreman eksplodirati, stvarajući nezaustavljive političke pritiske za rastuće obrambene proračune do kraja sljedećeg desetljeća ili čak i kasnije.
Ipak, Sjedinjene Države sada troše mnogo više na vojsku od bilo koje druge zemlje na svijetu. Dodajte izdatke naših saveznika i prednost u potrošnji u odnosu na bilo koju zamislivu kombinaciju protivnika postaje neodoljiv.
Danas tvrditi da moramo povećati proračun Pentagona kako bismo se suprotstavili rastućim prijetnjama povećanja potrošnje od strane Rusije i Kine jednako je reći da je obrambena potrošnja Vojno-industrijskog-Kongresnog kompleksa u Sjedinjenim Državama groteskno neučinkovita u usporedbi s potrošnjom MICC-ovi ekvivalenti u Rusiji i Kini.
Zaglušujuća tišina
Najzagonetnije od svega je to što veličina proračuna Pentagona i vođenje militarizirane vanjske politike koja je izravna posljedica domaće politike koja se toliko snažno zalaže za povećanje proračuna za obranu nisu značajna politička pitanja u kampanji za predsjednika 2016. godine.
Republikanski predsjednički kandidat Donald Trump govori na konferenciji AIPAC-a u Washingtonu DC 21. ožujka 2016. (Foto: AIPAC)
Istini za volju, alternativni tisak prepun je eseja koji opisuju očito ludilo američke militarizirane vanjske politike, ali vrlo je malo tinte posvećeno analizama kako su prljave trokutaste političke snage Vojno-industrijskog-kongresnog kompleksa (ili MICC) voditi tu politiku.
Neki se ljudi nadaju da će Donald Trump obuzdati veliki zeleni potrošački stroj manje agresivnom vanjskom politikom. Ali Trump je groteskni nasilnik, čija divlja lutanja uma pokazuju neofašističko ponašanje raspirujući mržnju i ksenofobiju među svojim otuđenim i obožavanim pristašama.
Njegovo nedavno klanjanje Izraelu po pitanju vojne pomoći sugerira Trump je prozirni lažnjak za početak. Dakle, 'Trump the Bully' će na kraju potrošiti onoliko koliko moćni mešetari MICC-ov željezni trokut reci mu da troši.
Javni stav Hillary Clinton prema izdvajanjima za obranu je šutnja, bez sumnje kako bi smirila ljevicu. Sve što je rekla (prošlog rujna) bilo je to imenovala bipanel s plavom vrpcom za ispitivanje veličine proračuna za obranu, ako bude izabran za predsjednika.
Ali njezin stav prema "simptomu" domaćeg političkog imperativa da se potrošnja zadrži na visokim razinama - tj. njezin stav prema američkoj militariziranoj vanjskoj politici - očit je i zlokoban kao što David Bromwich briljantno objašnjava u "Korijeni Hillaryne zaljubljenosti u rat” — vrlo važan esej, koji pozivam čitatelje da pažljivo prouče.
Bivša državna tajnica Hillary Clinton obraća se na konferenciji AIPAC-a u Washingtonu 21. ožujka 2016. (Foto: AIPAC)
Ona će glumiti žestoku djevojku, a pritom će, poput gospodina Trumpa, također na kraju potrošiti ono što joj moćnici u MICC-ovom željeznom trokutu kažu da potroši.
Ukratko, predsjednik Obama ostavlja svom nasljedniku tempiranu bombu proračuna za obranu. Ali ono što se smatralo kontrolom i ravnotežom Pentagona i njegovih saveznika u industriji oružja i Kongresu potpuno se slomilo na izborima 2016. Ovo je Eisenhowerova noćna mora.
Kad sam radio u Pentagonu, imali smo termin za opisivanje ove vrste bolesne situacije - Sjedinjene Države su se pretvorile u jednu veliku ljepljivu "čokoladnu zbrku".
Chuck Spinney bivši je vojni analitičar Pentagona koji je bio poznat po "Spinneyjevom izvješću", koje je kritiziralo Pentagonovu rasipnu potragu za skupim i složenim sustavima oružja. [Ovaj se članak prethodno pojavio na http://chuckspinney.blogspot.com/2016/07/message-of-2016-election-goodbye-checks.html]
Da budemo pošteni, trebalo bi spomenuti "Trumpa, lijenog neznalicu". Budući da je Trump većinom cijeli život bio uspješan nasilnik, a već ima 70 godina, vjerojatno ne vidi potrebu mijenjati svoje 'neuko' stanje. Samo nastavite s bujanjem neinformiranog BS-a i očekujte iste rezultate kao i inače.
Ne, on vjerojatno neće biti naš spasitelj u vezi s velikim vojnim/korporacijskim kompleksom oružja. Nažalost, neće ni Hillary.
Što je još gore, čini se da je Sanders potpuno u krevetu s Big Weapons Spendingom.
U svom životu ne mogu se sjetiti predsjedničke kampanje ni izdaleka tako lude kao što je ova.
Pomislite samo na isti alat koji je potreban za izradu bombe, mogao bi obraditi plugove, kirurške alate, vijke za kosti i tako dalje. Ne dopustite nikome da vas proda na ideju da bi bez ratnog oružja ova zemlja bila slomljena. To jednostavno nije istina. S novim fokusom mogli bismo sve. Da, postojat će roboti, ali bi također postojale tisuće sićušnih malih strojarnica koje bi proizvodile sve vrste komponenti, koje bi ušle u proizvod koji biste vidjeli u cjelini. Harley to radi na taj način, s više od tri stotine prodavača. Možemo učiniti bilo što, stoga premjestite dio, ili cijeli vojni proračun ovamo, i počnimo.
Odavno nismo imali predsjednika koji *nije* bio zarobljenik vojno-industrijskog kompleksa. JFK je možda zauzeo posljednji otpor u kubanskoj raketnoj krizi. Inače su svi, bez iznimke, pokleknuli. Sumnjam da bi se bilo koje ljudsko biće moglo oduprijeti pritisku koji se nosi i ostati na životu jako dugo.
Kada drska tvrdoća i odbijanje da se čak i razmotri pregovore i svaki pokušaj harmonije u odnosima među državama, umjesto inzistiranja na stvaranju “neprijatelja” budu prihvaćeni kao normalni i jaki, svijet će biti u većoj opasnosti nego što je sada.
“Najzagonetnije od svega je to što veličina proračuna Pentagona i vođenje militarizirane vanjske politike koja je izravna posljedica domaće politike koja se toliko snažno zalaže za povećanje obrambenog proračuna nisu značajna politička pitanja u kampanji za predsjednika 2016..”
To nije "zagonetno". Kako sam članak postaje intiman, oba kandidata (i MSM, koji ponavlja ono što govore, a ne ono što propuste reći) imaju svoje vlastite verzije kako Ameriku ponovno učiniti velikom, a obojica uključuju militarizam - puno toga.
Štoviše, generacije američkih glasača sve do početka Hladnog rata bile su uvjetovane odgovoriti na politiku straha potporom većem, boljem vojnom stroju – i, kao što gotovo svaki neamerikanac zna, američke vlade smatraju upravljajući kroz politiku straha tradicijom američkom poput pite od jabuka.
Čini mi se prilično nezagonetnim.
Začuđujuće je da mnogi slabo obrazovani ljudi ne vide Hillarynu igru žestoke djevojke. Uspjelo je Thatcher, Nuland, Albright i mnogima drugima, i uspjet će opet. Ona može biti jednako žilava ili čvršća od najglupljih muškaraca. Budale uvijek stoje iza tiranina, u simpatiji i nadi da će dobiti. Živio tiranin.
Također je tužno što su prvi od bilo koje prethodno nedovoljno zastupljene skupine u dvoranama moći oni koji su izdali svoju skupinu, jer su oni agenti oligarhije. Primaju ih na čelna mjesta tek kada za novac dokažu svoju izdaju čovječanstva.
Da.
Izabrani članovi CFR-a da budu POTUS moraju igrati po pravilima. MIC = radna mjesta za Amerikance i profit za članove CFR-a koji kontroliraju programiranje stanovništva američke nacije putem MSM-a, a time i proces instaliranja sljedećeg POTUS-a.
Oružje MIC-a korisni su alati za trgovinu naftom iz ME zemalja koje koriste takvo oružje u svojoj beskonačnoj potrazi da se međusobno poubijaju jer su "pogrešna marka" muslimana. Oni vole ubijati jedni druge.. a mi volimo dobrobiti naftnih derivata. To je slično modernoj trgovini perlama za krzno.
Poslovi, profiti, smanjena svjetska populacija, oružje za naftu... svi su sretni. Što ne voljeti?
SAD su uklonile satrape koji su razumjeli metode održavanja mira u Iraku i Libiji.. i, MIC i instalirani POTUS, i svi oni iz CFR-a u igri koji imaju koristi, u potpunosti su razumjeli dobit i dobrobiti takvog djelovanja.
Trump igra glumačku ulogu republikanskog distraktora i bit će lijepo nagrađen za svoju izvedbu.
Hillary će biti postavljena i ljudi iz SAD-a će imati koristi od poslova i curenja u svezi s naftom i MIC nastojanjima.
I učinit će što joj se kaže, a ona i njezina obitelj i prijatelji bit će nagrađeni doživotno za svoju "dužnost i službu".
Ista stvar..drugi “Izbori”.
Sve je dobro.
Moooo…mooooo…. ova krava se vratila na ispašu i proizvodnju kao dobar, vrijedan građanin koji plaća porez. Znam svoju ulogu: jedna od stoke. Ja sam samo beznačajni peder u povijesti. Svi na razini da ovo pročitaju.
Ipak je zabavno razumjeti kako sve to funkcionira.
Brbljanje.. meh.. zbog čega?
Mooo..moooooo… nastavljam do kraja svojih kratkih dana na Zemlji. VELIKANI (Royals) igraju svoju igru Kings of Thrones do kraja života.
Ipak na kraju… tko je sretniji?