Hillary Clinton i Donald Trump bili su pred AIPAC-om ove godine i podilazili onima koji slijepo podržavaju tvrdolinijašku politiku Izraela, ali ravnopravniji pristup Bernieja Sandersa bolji je za Izrael, kaže rabin Michael Lerner.
Rabin Michael Lerner
New York Times dosljedno je svoje stranice s vijestima pretvarao u najglasnije navijačke pokušaje Hillary Clinton za nominaciju. Ako se uopće spomene, zakopaju duboko u svoje novine, Bernie Sanders pobjeđuje na predizborima. Stoga ne čudi da je Times, kada je Sanders dobio dopuštenje za imenovanje pet od 15 članova Platformskog odbora konvencije Demokratske stranke, usredotočio priču na mogućnost da će dvojica od tih imenovanja, James Zogby i Cornel West, promijeniti konvencije u raspravu o američkoj politici prema Izraelu, i time oslabiti Clintonin kapacitet da se bori protiv Donalda Trumpa na općim izborima.
Bivša državna tajnica Hillary Clinton obraća se na konferenciji AIPAC-a u Washingtonu 21. ožujka 2016. (Foto: AIPAC)
Times je ignorirao važno imenovanje kongresmena Keitha Ellisona, vođe Progressive Caucusa u Kongresu, zagovornika socijalne pravde za ljude sa srednjim prihodima i siromašne, univerzalne zdravstvene zaštite i minimalne plaće od 15 dolara, te protivnika Obamine upotrebe dronova; Rebecca Parker, potpredsjednica plemena Tulalip iz države Washington, koja će vjerojatno naglasiti prava autohtonih naroda i reformu kaznenog pravosuđa; i Bill McKibben, osnivač 350.org koji će se vjerojatno zalagati za porez na ugljik i druge agresivne politike kako bi se spasio sustav za održavanje života planeta.
Skrenuti raspravu isključivo na Izrael i sugerirati da je Sandersov vrlo blag poziv na ravnopravnu politiku koja je uzela u obzir potrebe palestinskog naroda prijetnja postojanju Izraela je neodgovorno i smiješno.
Kao da to Times ne želi poništiti, Jane Eisner, urednica središnje/desnog časopisa Jewish Forward, izdala je izjavu u kojoj inzistira da Sanders otkrije potpuni plan za postizanje mira u Izraelu i Palestini. Clintonov plan bio je dati 100 posto bezuvjetnu podršku izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu.
Eisner zna da bi neki od njezinih čitatelja mogli sumnjati u mudrost traženja Obaminog nasljeđa, koje je tek nedavno uključivalo desetogodišnji paket vojne pomoći (veći od bilo kojeg koji je SAD ikada dao bilo kojoj zemlji). Ovaj je dogovor postignut čak i nakon što je Netanyahu odbio svaki pokušaj SAD-a i zapadnih zemalja da ga tjeraju da zaustavi širenje naselja na Zapadnoj obali i prekine okupaciju. Zašto Eisner ne pozove Hillary Clinton da na sličan način izjavi koji je njezin puni plan za postizanje mira?
Eisner je zabrinut zbog nedavne ankete Pew koja pokazuje da se udio liberalnih demokrata koji su više uz Palestince nego uz Izrael gotovo udvostručio od 2014. godine — na 40 posto s 21 posto — i veći je nego u bilo kojem trenutku od 2001. godine. Samo 30 posto liberala kaže da više pristaju uz Izraelce.
Sen. Bernie Sanders iz Vermonta, koji traži demokratsku predsjedničku nominaciju.
Ali joj nedostaje ono što većina apologeta Izraela uvijek ignorira: da sve manja potpora Izraelu među liberalima nije proizvod neke iracionalne mržnje prema Židovima, već sve većeg priznanja da izraelska opresivna politika prema Palestincima (koja će uskoro ući u svoje 49thgodišnjica okupacije) i njegovo uskraćivanje istih prava na samoodređenje za koje smo se mi Židovi s pravom borili stvarajući državu Izrael, stvara svjetski bijes na židovski narod koji je loš za Izrael i za Židove svugdje, posvuda.
Što oni od nas koji žele vidjeti kako Izrael postiže sigurnost vraćajući se židovskim vrijednostima koje su često artikulirane u Tori: "Voljeti ćete Stranca/Druge i zapamtite da ste bili stranci/drugi u zemlji Egiptu." Bernie Sanders je u tom pogledu bliži ovoj tradicionalnoj židovskoj vrijednosti od bilo kojeg drugog kandidata, a njegov pristup je daleko bolji za židovski narod i buduću sigurnost Države Izrael.
Netanyahuova vlada možda bi se mogla održati silom i beskrajnim zastrašivanjem izraelskog naroda, potpomognuta Netanyahuovim de facto najboljim saveznikom, Hamasom, koji uslužno kopa tunele ili šalje bombe Izraelu kako bi spriječio bilo kakvu potporu izraelskom mirovnom pokretu i umjereni iz Palestinske vlasti mogli bi dobiti.
Guranje Izraela da pregovara o održivom mirovnom aranžmanu koji bi Palestincima osigurao ekonomski i politički održivu državu jedini je put prema održivom miru, a Sandersove prilično umjerene primjedbe ukazuju na spremnost da se i Izrael i Palestina poguraju u tom smjeru.
Tikkun i naš obrazovni ogranak Mreža duhovnih progresivaca su neprofitne organizacije koje ne podupiru niti jednog kandidata. A ako bismo to podržali, poput većine naprednjaka, imali bismo mnogo drugih pitanja za razmatranje osim stajališta kandidata o Izraelu/Palestini:
– Spašavanje zemljinog sustava za održavanje života, prebacivanje vanjske politike SAD-a sa strategije postizanja “domovinske sigurnosti” kroz vojnu, ekonomsku, kulturnu i diplomatsku dominaciju nad svijetom na strategiju velikodušnosti kako je predviđeno u našem predloženom Globalnom Marshallovom planu www.tikkun.org/gmp (predstavio Kongresu Keith Ellison),
– Zajamčenu plaću za život (ne "minimalnu plaću") i zajamčen prihod i zajamčenu zdravstvenu skrb za sve,
– Zahtijevanje od korporacija s prihodima većim od 50 milijuna dolara godišnje da dokažu zadovoljavajuću povijest ekološke i društvene odgovornosti svakih pet godina (pogledajte naš ESRA — Amandman o ekološkoj i društvenoj odgovornosti Ustava SAD-a na www.tikkun.org/esra)
Republikanski predsjednički kandidat Donald Trump govori na konferenciji AIPAC-a u Washingtonu DC 21. ožujka 2016. (Foto: AIPAC)
Ta bi pitanja bila nešto od onoga što bismo tražili.
Zagovaranje za novu osnovnu crtu za procjenu korporacija, vladinih politika, našeg obrazovnog sustava, našeg pravnog sustava i našeg ekonomskog sustava kao racionalnih, produktivnih i učinkovitih ne samo u mjeri u kojoj maksimiziraju novac i moć (STARA dna) nego i u kojoj mjeri maksimiziraju ljubav i brigu, ljubaznost i velikodušnost, ekološku i etičku odgovornost, te povećavaju naše sposobnosti da drugima odgovaramo kao utjelovljenjima svetog i da odgovaramo na svemir sa strahopoštovanjem, čuđenjem i radikalnim čuđenjem - to je ono što bi duhovni naprednjaci željeli tražiti da podrže kandidata.
Nije očito da je itko, pa čak ni kandidatkinja Zelene stranke Jill Stein, spremna iznijeti ovu vrstu duhovnog progresivnog programa.
Ali nećemo šutjeti kada se manipulativni i beskrupulozni politički kandidati i njihovi saveznici u New York Timesu, Jewish Forwardu i izraelskom lobiju budu igrali brzo i labavo s budućnošću Izraela i dobrobiti židovskog naroda u svijetu, u kako bi stekao kratkoročnu izbornu prednost kod desničarskih američkih Židova i njihovih kršćanskih cionističkih saveznika. Sram ih bilo.
Rabin Michael Lerner urednik je časopisa Tikkun, predsjedavajući Mreže duhovnih naprednjaka, rabin sinagoge Beyt Tikkun u Berkeleyju, Ca. i autor 11 knjiga, uključujući nacionalni bestseler Božja lijeva ruka: Povratak naše zemlje od vjerske desnice(HarperÇollins, 2006.), a nedavno Zagrljaj Izraela i Palestine, Do njega se može doći [e-pošta zaštićena] ili 510 644 1200 ili 510 526 6889
Ono što je stvarno najbolje od Izraela bilo bi da ga i njegove pristaše makne VAN iz američke politike i iz američke političke rasprave i da prekine korupciju života, gospodarstva, vanjske politike i vlade naše zemlje od strane agenata strane vlade koji imaju interesi i dobrobit strane vlade u srcu, a NE AMERIKE.
Kao ne-Židov, jednostavno sam umoran od gledanja kako Židovi neproporcionalno određuju vanjsku politiku moje zemlje – FP koji mora provoditi pretežito nežidovska [+99%] američka vojska.
Također sam umoran od svih kritika i analiza židovske moći koja se zapljuskuje povicima o 'antisemitizmu'.
Demokratski establišment napučen je ljudima koji mrze svakoga tko ne brani korporativne interese! Ovo je Clintonova stranka stvorena 1985. kroz Vijeće demokratskog vodstva.
Ako uspiju dobiti izbore bez Sandersovih pristaša, odabrat će najvišu točku Grand Canyona i odande ih gurnuti niz liticu, figurativno!
Uključivanje Sandersovih ljudi u odbore Platforme samo je fasada za dobivanje glasova od prezrenih lijevih članova stranke. To je više-manje kao da kažete biračima: “Šuti, glasaj, pa IDITE KUĆI!”
Da biste razumjeli DLC, odvojite vrijeme i pročitajte naglaske skrivene ideologije iza korporativnog demokratskog establišmenta i načina na koji funkcionira:
http://prospect.org/article/how-dlc-does-it
http://www.thirdway.org/report/ready-for-the-new-economy
LAŽ MORA UMIJETI
Negdje u kasnim 1950-ima, izraelski premijer, David Ben-Gurion, postao je svjestan potrebe da se ujedini izraelski cionistički narativ u vezi s osvajanjem i etničkim čišćenjem Palestine. Prema otkriću izraelskih novina Haaretz, Ben-Gurion je bio zabrinut da palestinska izbjeglička kriza neće nestati bez dosljedne izraelske poruke da su Palestinci napustili svoju zemlju sami po sebi, slijedeći upute raznih arapskih vlada da to učine. .
Naravno, i to je bila izmišljotina, ali mnoge navodne istine često počinju čistom laži. Delegirao je nekoliko akademika da predstave najfalsificiraniju, ali koherentnu priču o egzodusu Palestinaca. Ishod je bio Doc GL-18/17028 iz 1961. Taj dokument je od tada služio kao kamen temeljac izraelske 'hasbare' u vezi s etničkim čišćenjem Palestine. Palestinci su pobjegli i nisu istjerani, bila je srž poruke. Izrael je ponavljao ovu neistinu više od 55 godina i, naravno, mnogi su povjerovali u to.
http://www.scoop.co.nz/stories/HL1605/S00065/time-to-end-the-hasbara.htm
::
Imenovanje Avigdora Liebermana je suludo opasna pogreška.
http://www.haaretz.com/opinion/1.720365
OBIČNE MRVICE
Rabin M. Lerner uz mnoge druge u povijesti (Židovi i
podjednako ne-Židovi) ne shvaćaju da “odbori platforme”
ne obvezuju kandidata, stranku i posebno
na bilo koju izabranu upravu.
Možda služe kao način da se pridobiju oni koji se ne slažu
mišljenja priliku da ispuhnu vlastiti zrak prije nego se pridruže
nominirani kandidat, stranka i nova uprava
vjerujući da su uopće išta postigli.
Fascinantan članak za trivijalnosti, ali njegove informacije su jedinstvene
dugoročno gledano beznačajno.
— Peter Loeb, Boston, MA, SAD
O kako mi nedostaje Tony Judt.
Rješenje s dvije države nikada nije imalo šanse. Nema u tome dostojanstva ni za jednu državu. Samo jednodržavno rješenje će ikada dati priliku za mir. Stvarne činjenice na terenu sprječavale su to na sve načine da se sagleda. Ne ulazeći u sve njih, jedino rješenje koje ima šanse za mir jest da se posve umjetni nacionalni jezik, društvene i vjerske granice koje sada dijele sve zemlje u tom dijelu svijeta moraju polako srušiti i da lokalni čelnici pronašli zemlju koja se ne temelji na povijesnom suparništvu, na vjeri, na društvenom ili nacionalnom mitu, na prijetnji boljom tehnologijom ili oružjem, ili na jednoj rasi, već na toleranciji, dijeljenju i brizi za sve uključene. To može trajati dugo ili kratko. Počet će tako što će Izraelci dopustiti pravo na povratak. Uslijedit će isprike posvuda. Današnji Židovi u Izraelu, ali posebno u cijelom svijetu, imaju najviše koristi. Svaki drugi ishod na kraju dovodi do više mržnje, više nepravde i još više ludila. U toj priči, nuklearno uništenje gotovo svih, ali svakako, visoko koncentriranih, ograđenih Židova bit će izvjesno. Izraelci su sada najbolji i imaju najviše za izgubiti. Morat će izabrati, dobar život podijeljen sa svima - ili smrt.
Niti jedan od kandidata u bilo kojoj stranci neće se zalagati za Palestince protiv kolonista koji su zauzeli velik dio njihove zemlje.
Jedino rješenje za okončanje borbi i postizanje pravde sažeto je u izrazu 'Palestina za Palestince'.
Ovo je ohrabrujuće čuti, rabine Lerner. Molim te, nastavi govoriti.
Smiješno je kako se uopće ne spominje odbijanje mirovnih ponuda Baraka i Olmerta od strane Izraela, kao da se to nikada nije dogodilo.
Mislite li na ponudu Baraka u Camp Davidu koju Arafat nikako nije mogao prihvatiti? Ovo je jedan od mnogih članaka koji razotkrivaju lažnost Baraka i stručnjaka koji su se obrušili na Arafata: Je li Arafat bio problem? Robert Wright – http://www.slate.com/articles/news_and_politics/the_earthling/2002/04/wasarafat_the_problem.html
Evo još jednog: Camp David: Tragedija pogrešaka Roberta Malleya i Husseina Aghe – http://www.nybooks.com/articles/2001/08/09/camp-david-the-tragedy-of-errors/
“Netanyahuova vlada bi se mogla održati silom i beskrajnim zastrašivanjem izraelskog naroda, potpomognuta Netanyahuovim de facto najboljim saveznikom, Hamasom, koji uslužno kopa tunele ili šalje bombe Izraelu kako bi spriječio bilo kakvu potporu izraelskom mirovnom pokretu a umjereni palestinski autoriteti mogli bi dobiti." Zašto se onda ne kritizira Hamas i druge ekstremističke skupine (Islamski džihad, PFLP, Fatah) od kojih su neke članice PA, kada pozivaju na uništenje Izraela i jednodržavno rješenje?
"Guriranje Izraela da pregovara o održivom mirovnom aranžmanu koji bi Palestincima osigurao ekonomski i politički održivu državu jedini je put prema održivom miru, a Sandersove prilično umjerene primjedbe ukazuju na spremnost da se i Izrael i Palestina poguraju u tom smjeru." Kakva sjajna pozicija za Tikkuna/rabina Lernera - rješenje s 2 države! Smiješno je kako se uopće ne spominje odbijanje mirovnih ponuda Baraka i Olmerta od strane Izraela, kao da se to nikada nije dogodilo.
Jednostranost ovog političkog priloga židovskog vođe zapanjuje um. Nema li razloga da se palestinsko vodstvo smatra odgovornim za vlastite ekstremističke odbacivačke pozicije kada je riječ o miru i rješenju s dvije države? A što je s “huškanjem” tj. rangiranim antisemitizmom, rasizmom usmjerenim prema Židovima od strane PA i Hamasa? Pretpostavljam da je jedna stvar za rabina prozivati postupke Židova i židovskih vođa. Ali ne bi li se rabin Lerner i Tikkun također trebali pobrinuti da Demokratska stranka pozove Palestince na odgovornost zbog odbijanja prethodnih mirovnih ponuda, koje su mogle unaprijediti ne samo njihovu vlastitu stvar, već i spasiti tolike tisuće arapskih i židovskih života?
Sviđalo se to vama ili ne, to je inherentna nepravda, jednostranost, dvostruki standard prema Židovima od strane izraelskih kritičara, liberalnih i lijevih Židova i nežidova, što je iskreno, u najboljoj tradiciji klasičnog kršćanskog antisemitizma , stavljajući Izraelce u defenzivu i udaljavajući ih od mogućnosti mira.
da nažalost.
Američki Židovi mogu vidjeti da Izrael ide krivim putem.
http://forward.com/opinion/326188/widening-rift-between-american-jews-and-israel-on-painful-display-at-saban/
Proširenje jaza između američkih Židova i Izraela na bolnom prikazu na Saban Forumu
Ono što me čudi je kako pristaše Izraela ne mare za njegovu lošu vladavinu. Postoji razlog zašto srednja klasa nestaje; i zašto Izrael ima više siromaštva nego Meksiko!
Kako su Židovi, koji su se izvan domovine pokazali kao talentirani ljudi; stvoriti tako loš primjer upravljanja? Evo još jednog primjera neadekvatnog standarda upravljanja:
http://weblaw.haifa.ac.il/he/Faculty/Kimhi/Publications/Lessons%20from%20Israel.pdf
KRONIKA PROREĆENE LOKALNE KRIZE — POUKE IZ IZRAELA
Izrael ima više siromaštva nego Meksiko? Ali to je zemlja Prvog svijeta!
Također, činjenica da liberalni demokrati osjećaju više simpatije prema Palestincima nije toliko značajna koliko zvuči. Tu su i centristi i konzervativni demokrati. Da, mnogi su demokrati sada pro-Palestina, a ne pro-Izrael, osobito mladi, ali mnogi nisu.
Razgovor o tome da je cijeli svijet svakodnevno prevaren od strane ovih šarlatana je izvan logike…..Ova je zemlja pripadala Kanaancima sve dok Izraelci nisu uzeli zemlju silom…..ubijajući svakog muškarca, ženu i djecu, čak i stoku. Nije li to bio kanaanski holokaust!
Rabbi Lerner, kao kolega Židov, osjećam se prisiljenim obavijestiti vas da ne govorite u ime većine Židova, poput mene, koji su tužni i pomalo zgroženi vašim brbljanjem "korisnog idiota". Pruža pomoć i utjehu antisemitima posvuda. Trebali biste se sramiti, ali pretpostavljam da bi vaš urođeni narcizam spriječio da se to ikada dogodi.
… ne govorite u ime većine Židova, …
Nažalost.
ASF, umjesto rješavanja problema, samo se oslanjate na prozivke. Trebalo bi te biti sram.
i ti, ASF, trebaš se sramiti jer i dalje koristiš izraz antisemitizam vrijeđajući sve druge semite!! Zašto ne možete koristiti "antižidovstvo"?! Znate zašto?! Jer znate da je antisemitizam izraz s oružjem koji se sada koristi kako bi se ljudi zaplašili i natjerali da ušute. Imajte malo pristojnosti i prestanite koristiti taj izraz jer inzistiranje na njegovoj upotrebi VAS čini antisemitom……..
Rabin Lerner zaslužuje svaki kompliment koji prima za ovaj hrabar stav o izraelsko-palestinskom pitanju, ali među ostalim povijesnim događajima sliči na dva posebno. Jedan su molbe Židova u Europi za pravdom 1930-ih koje nisu uspjele odgovoriti Hitlera i njegove pristaše od njihove nemilosrdne rasističke agende. Drugi je ukorijenjeni rasizam dubokog juga koji je donio vječnu sramotu svojim bijelim građanima i bijedu svojim crnim žrtvama.
Bivša povijesna faza je do određenog stupnja replicirana nemilosrdnim odbijanjem palestinskih molbi za mir i pravdu od strane izraelskog desnog krila i njegovih međunarodnih pristaša, uključujući, posebno, Sjedinjene Države. Grijesi Sjedinjenih Država su složeni nesavjesnim licemjerjem govorenja o dovođenju demokracije u druge dijelove svijeta dok podupiru svakog autoritarnog despota koji se pokaže pouzdanim saveznikom u svojoj potrazi za globalnom hegemonijom i može si priuštiti kupnju duša kukavički politički establišment.
Lekcije s američkog dubokog juga su (a) da će vrlo vjerojatno biti potrebna injekcija vojne sile ili kaznenih sankcija kako bi se u određenoj mjeri obnovila praksa pravde koja je nekoć postojala u Izraelu i preživjela među manjinama Židova u i izvan Izraela, i (b) rasizam će preživjeti u Izraelu generacijama kao što je preživio na jugu, čak i ako se znatno smanji.
Usporedba upornosti izraelskog rasizma s istim fenomenom na američkom jugu svakako je prikladna. A sada kada su vanjski dionici u fazi nuđenja Izraelu konačne prilike za dobrovoljno sklapanje mira, isto je i s pozivanjem na alternative, vojnu silu ili vjerojatnije kažnjavanje sankcija.