Cionizam je nametnuo ideološku ortodoksiju koja nastoji zatvoriti Židove – i zapadne političare – u bespogovornu potporu svemu što Izrael čini, ali sve više ljudi razbija redove, primjećuje Lawrence Davidson.
Autor Lawrence Davidson
Ideološki pokreti, bili oni vjerski ili sekularni, zahtjevni su i prokrustovski pokreti. Pod ideološkim pokretima mislim na one koji od svojih sljedbenika zahtijevaju odlučnu vjeru u neki "duboki skup istina" postavljenih od strane božanstva, navodnih nepromjenjivih povijesnih zakona ili nekog drugog jednako neupitnog izvora. Od njihovih sljedbenika, nakon što su inicirani, ili čak tek rođeni u stado, očekuje se da tamo ostanu i, kako se kaže, "sačuvaju vjeru".
Međutim, u kulturnom, političkom i vjerskom smislu nema vječnih dubokih istina. Povijest je abrazivna kvaliteta koja nagriza naša vjerovanja u ovog boga i taj zakon. Iako proces može trajati dulje ili kraće da se manifestira, jučerašnja vjera će u nekom trenutku početi zvučati manje istinito. U nekom trenutku sljedbenici počinju opadati.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu iznio je svoje argumente za vojnu ofenzivu na Gazu na sastanku s glavnim tajnikom UN-a Ban Ki-moonom 2014. (fotografija izraelske vlade)
Što se događa kada ideološki vođeni vođe počnu gubiti svoje sljedbenike? Pa jako se uzrujaju jer sada sumnjaju oni koji bi trebali afirmirati sve što pokret zastupa. Takvi sumnjatelji opasni su za navodnu pravu vjeru i stoga se s njima obično postupa na jedan od dva načina: (1) nadležni ideolozi pokušavaju marginalizirati nezadovoljne ocrnjivanjem i potom izbacivanjem iz stada ili (2) ako mi imaju posla s totalitarnim tipovima, šalju nezadovoljnike u gulag, ili još gore.
Čini se da se ova vrsta raspleta – gubitak sve većeg broja tradicionalnih sljedbenika ideološkog pokreta – događa unutar cionističke zajednice, osobito među američkim Židovima.
Cionizam je ideološki pokret koji propovijeda Bogom dano pravo Židova da kontroliraju i naseljavaju cijelu povijesnu Palestinu. Od osnutka Izraela 1948. cionisti su također tvrdili da "židovska država" predstavlja sve svjetske Židove, stoga samosvjesni Židovi duguju odanost i Izraelu i njegovoj prevladavajućoj cionističkoj filozofiji.
Međutim, u posljednjih desetak godina ta vjernost puca. U SAD-u je primijećen sve veći "nepovezanost" između pogleda i djelovanja ideološki rigidnih vođa velikih američkih židovskih organizacija (koje i dalje nekritički podržavaju Izrael) i sve otuđenijih židovsko-američkih običnih ljudi koji, barem donedavno su čelnici tvrdili da predstavljaju. Ovaj jaz je više puta dokumentiran u nekoliko izvora, od Istraživanja Pew Research Centera, prema Židovski naprijed novine, i organizacija reformiranog judaizma.
Kao što je okarakterizirano Židovski naprijed situacija je takva da su obični američki Židovi "daleko kritičniji prema Izraelu od židovskog establišmenta". Gotovo polovica američkih Židova ispitanih u Pew studiji 2013. ne misli da izraelska vlada ulaže "iskrene napore" da postigne mir s Palestincima. Gotovo isto toliko njih smatralo je da je izraelska sve veća kolonizacija Zapadne obale kontraproduktivna.
Stoga ovaj prekid veze nije iznenadna ili nova situacija. Broj ispitivanih američkih Židova nastavio je rasti, a stvari su samo postale gore za cionističko vodstvo. Doista, isto toliko mladih američkih Židova možda se pridružuje pro-mirovnim aktivističkim skupinama kao što navija za AIPAC na njegovim konvencijama.
Reakcije vodstva u SAD-u
Slijedeći gore opisanu shemu s dvije opcije, glavna reakcija vodstva američkih židovskih organizacija je pokušaj marginaliziranja ovih Židova koji ispituju – odbaciti ih kao “neinformiran, neangažiran ili pogrešan.” U tu svrhu američki židovski dužnosnici sada zgodno pitaju trebaju li doista predstavljati “neorganiziranu, nepovezanu židovsku zajednicu … 50% Židova koji u kalendarskoj godini ne uđu u sinagogu, ne pripadaju JCC-u [ Jewish Community Center], a Židovi su samo po imenu.”
Karta koja prikazuje izraelska naselja na palestinskom teritoriju.
Ova vrsta marginaliziranja svih osim pravih vjernika je bila artikulirao Abraham Foxman, nacionalni direktor Lige protiv klevete. Rekao je Židovski naprijed, “znate koga predstavlja židovski establišment? Oni kojima je stalo.”
Ovdje se Foxman bavio pomalo kružnim razmišljanjem: važno biračko tijelo su oni koje predstavlja establišment. Kako znamo? Oni su ti koji još uvijek "brinu" za Izrael. Kako definiramo brigu? Brinuti znači nastaviti vjerovati u ono što im govore židovski establišment i izraelska vlada.
Na kraju Foxman ide još dalje, zaključujući da židovski vođe nisu vezani za mišljenja bilo kojeg aspekta židovske javnosti. "Ne sjedim i ne ispitujem svoju biračku jedinicu", rekao je Foxman. “Dio židovskog vodstva je vodstvo. Mi vodimo.” Čini se da s vremenom on vodi sve manje.
Reakcija iz Izraela na izvješća o sve većem otuđenju američkih Židova bila je agresivno negativna. Uostalom, Izrael je središte cionističke ideologije – njezino veliko postignuće. Biti predmetom kritike sve većeg broja Židova, u SAD-u ili drugdje, krajnje je neprihvatljivo onima koji su sada na čelu izraelskih vladajućih institucija.
Ti su vođe, i svjetovni i vjerski, počeli kritične i skeptične Židove otpisivati kao otpadnike, čak do točke poricanja da su uopće Židovi.
Seymour Reich, koji je bivši predsjednik Konferencije predsjednika velikih američkih židovskih organizacija (takvi ljudi uvijek čekaju da odu u mirovinu da bi kritički progovorili), nedavno opisana Sadašnje izraelsko vodstvo smatra alarmantno antidemokratskim. On piše o "napadu izraelske vlade na demokratske vrijednosti" i njezinoj upotrebi "zakonodavstva i poticanja na suzbijanje neslaganja", bilo da je ono izraženo kroz "govor, tisak, religiju [ili] akademske slobode."
Dalje citira izraelskog ministra za vjerska pitanja Davida Azoulaya. “Govoreći o reformskim i konzervativnim Židovima,” koji slučajno čine većinu Židova u SAD-u, često su liberalnih uvjerenja i sve više ih otuđuje ultraortodoksna politika izraelskog vjerskog establišmenta, Azoulay je rekao: “Ne mogu si dopustiti da zovem takva osoba je Židov," i, "Ne možemo dopustiti da se ove grupe približe Tori Izraela."
Stvari izgledaju potencijalno još gore kada čujemo izraelskog ministra obavještajne službe Israela Katza pozivanje na "ciljano ubijanje" čelnika bojkota, oduzimanja i sankcija (BDS). U SAD-u su mnogi od tih vođa Židovi.
Takvi službeni izraelski stavovi ismijavaju se tvrdnje američkih političara, poput Hillary Clinton, da je Izrael “izgrađen na načelima jednakosti, tolerancije i pluralizma. ... I čudimo se što takav bastion slobode postoji u regiji toliko pogođenoj netolerancijom.” Valja napomenuti da je u siječnju 2016. izraelski Kneset odbio račun koji bi zakonski osigurao ravnopravnost svih građana zemlje.
Zapravo, cionizam i država koju je stvorio uvijek su bili ideološki rigidni. Svaki pokušaj modificiranja osnovnog zahtjeva pokreta za državom isključivo za jedan narod, od ranih koncepata "kulturnog cionizma" do novijih pojmova "liberalnog cionizma", je propao.
Unatoč povremenom malom propagandnom prikrivanju, cionistički vođe od Ben Guriona do Netanyahua bili su posvećeni (a) teritorijalnom širenju temeljenom na načelu Eretz Izraela (velikog Izraela) i (b) načelu nejednakosti – nitko od njih nikada nije ozbiljno smatrao jednakim društvenim i ekonomskim, a mnogo manje političkim tretmanom za nežidove. To znači da sadašnji, odvratno kruti tvrdolinijaši u SAD-u i Izraelu guraju uporne rasističke i kolonijalističke teme.
Upravo je postojanost ovih cionističkih tema dovela do povećanja skepticizma među američkim Židovima, od kojih većina ozbiljno shvaća ideale demokracije. I upravo je ideološki rigidno odbijanje da se postigne pravedan mir s Palestincima, koji se 67 godina nakon trijumfa cionizma još uvijek etnički čiste, mnoge inače pasivne Židove gurnulo u otvoreno protivljenje.
Trebalo nam je nekoliko generacija da dođemo do ove točke, ali naš je dolazak cijelo vrijeme bio predvidljiv. To je zato što ideologija cionizma ne trpi kompromise i ne priznaje grijehe – čak i dok izraelsko ponašanje postaje sve barbarskije.
Dakle, broj disidenata i kritičara raste, a ideolozi postaju zabrinuti i osvetoljubivi – iskaz agresije koji samo još više Židova otuđuje. Dakle, cionizam se počeo raspadati.
Lawrence Davidson je profesor povijesti na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Autor je Foreign Policy Inc.: Privatiziranje američkog nacionalnog interesa; Američka Palestina: popularne i službene percepcije od Balfoura do izraelske državnosti, Te Islamski fundamentalizam.
Svatko u cijelom svijetu trebao bi pogledati dokumentarac Rogera Watersa "Okupacija američkog uma". Cijena je samo 5.00 USD za strujanje i 19.99 USD za kupnju DVD-a.
Srce mi je krvarilo za Židovima nakon onoga što im se dogodilo u Drugom svjetskom ratu. Ja NE mrzim Židove pa mi se nemojte vraćati i tako me nazivati. To je samo dodatna propaganda kojom pokušavate poduprijeti njihovu stranu ove farse. Nemam više ni gram suosjećanja za te ljude i NE MOGU vjerovati da sam tako dugo bio u zabludi u vezi s istinitom pričom.
Svojim stalnim kukanjem, lobiranjem kod vlada i propagandom u MSM-u navukli su ljagu na oči cijeloj svjetskoj populaciji. Njihova kontinuirana krađa novca od poreznih obveznika ostatka svijeta za njihov lažni rat protiv palestinskog naroda, samo kako bi mogli ukrasti više njihove zemlje, treba ODMAH prestati. Oni su kriminalci, ubojice, lažljivci i lopovi, ništa više.
Krađa palestinske zemlje je stvarna, ubojstva koja su (Izraelci) počinili su stvarna.
Baš me briga što je neka svemoćna nebeska vila u nekoj bajkovitoj knjizi 'navodno' izjavila, njima zemlja NE PRIPADA, niti treba.
Vrijeme je da im se mi, građani svijeta, kolektivno suprotstavimo jer ovaj šijit mora prestati.
Samo zato što mnogi izraelski Židovi odgovaraju tom opisu ne znači da svi odgovaraju. I svakako je nepravedno koristiti kriminalne elemente u Svetom Izraelu za udaranje svakog Židova na planetu.
Teško mi je doći do informacija kojima vjerujem, ali vjerujem da znatan broj Izraelaca ili napušta tu zemlju ili se to u tišini sprema učiniti tako što će potrebne papire obaviti u drugim zemljama. Oni razumniji mogu vidjeti u što ih upušta frakcija ludih doseljenika i ne sviđa im se ono što vide.
Mnogi američki Židovi, nakon posljednje masovne brutalnosti u Gazi i pojave Sandersa i njegovog neovisnog stava, donekle su blizu promjene. Možda bi ih još jedan događaj u Gazi, poput prošlog, uz uspon mlađeg, karizmatičnog židovskog političara ili drugog vođe, mogao navesti da iskoriste priliku i žive svoja sadašnja uvjerenja.
PUTEVIMA MOĆNIKA
U biti, esej Lawrencea Davidsona je optimističan pogled
svijeta koji ne postoji. Nažalost, Abraham Foxman jest
točnije. Moćnici i elita ne prolaze
anketama i na njih ne utječe broj sljedbenika
može imati u određeno vrijeme. Ovo je bio način
cionizma od njegova nastanka. Djelovalo je iz
privilegije i moći i koristio se svim mogućim sredstvima
disposal od bojkota do prijetnji smrću do ekonomske odmazde
da dobije svoje.
U drugom kontekstu, pokojni povjesničar Gabriel Kolko jednom
promatranom:
“Ono što je razlog za pesimizam je činjenica da je glavni
korisnici američke moći ne pokazuju ni najmanje
oklijevanje u djelovanju kako bi zadržali ili povećali svoju moć
i hoće u zemlji i inozemstvu - imaju ukratko, oboje
volja i još uvijek značajna sposobnost preživljavanja…”
KORIJENI AMERIČKE VANJSKE POLITIKE, str.136-137
Čini se da proizraelska podrška u američkom Kongresu
postajati sve čvršći. Umjesto smanjenja
milijarde godišnje Izraelu za oružje, našu struju
predsjednik već razgovara s premijerom Izraela
na njegovo povećanje. I u samom Izraelu, ugnjetavanje
Palestinci nastavljaju nesmanjenim snagama, skupovi uz povike
“Smrt Arapima” nisu nestali. U javnosti
forumima (kao što je UN) SAD nastavlja štititi
imunitet Države Izrael. SAD nije
u nastavku nazivajući svaku kritiku Izraela oblikom
"antisemitizam".
Bez obzira na brojke umjerenijeg Amerikanca
Židovi, oni ostaju slaba politička snaga. Oni su
neorganizirano pokretati uspostavljene snage koje
dugo dominirali. Oni ne zarađuju milijune
dolarski prilozi političarima i slično.
Kao onaj koji je rođen kao Židov, ali nije odgojen u židovskoj tradiciji ili
praksi, mene je osobno sram da bi neki pokret
pridružio se mojoj grupi kao da je predstavlja. Zapravo,
Židovsko podrijetlo na stranu, osjećao bih isti sram
takvo ponašanje prihvatljivo u bilo kojoj drugoj skupini. (Ovaj
nije ograničeno ne samo na Izrael kao državu već i na
cijela povijest cionističkog pokreta,)
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD
To što se mnogi američki Židovi bude dobar je znak, ali je i nevažno. Ukupna židovska populacija SAD-a prema Googleu iznosi 2.2%. Usporedite to s postotkom kršćanskih cionista od preko 50%.
Po mom mišljenju, pravi su problem neuki, ali vrlo pobožni protestanti u SAD-u.
Financiraju ih i prevare isti ratni profiteri.
Da, kršćanski cionisti...i TO je cijelo vrijeme bio projekt TORY. Torijevci? Da, Britansko Carstvo...ono što je profesor Carroll Quigley opisao kao "Anglo-američki establišment" (ono što je Cecil Rhodes cijelo vrijeme tražio; ponovno zauzimanje "Odmetničke kolonije" za Carstvo). Veliki cilj je OSIGURATI afričke “kolonije” za Britansko/Euro Carstvo, i TRAJNO spriječiti oživljavanje zastrašujućeg MUSLIMANSKOG CARSTVA koje je uništilo prethodno Euro Carstvo (Rimljani, Bizantinci, prijetili su Habsburgovcima, Italiji, Francuskoj, progutali Španjolsku i Portugal stoljećima, itd…). Da bi se OVO postiglo, "Odmetnička kolonija" je morala biti vraćena, a njena moć i moć stavljeni u službu ZA Carstvo, a ne više PROTIV njega, u interesu Republike (za koju se VIŠE NE zalaže). Cionistički BeachHead (poput D-Day Normandy) savršeno ostvaruje ovaj cilj. Dakle, možda SADA konačno možemo vidjeti da cionistički rep NE maše "anglo-američkim" psom. Nije sve u cionistima. Sve se vrti oko Torijevaca/Imperijalista, i osiguravanja Carstva, i SKRAĆANJA pozornosti DALEKO od ovoga, cionističkom “crvenom haringom”.
Lokalni, regionalni i globalni ratni zločinci i građanski despoti posvuda, uključujući Izrael, Englesku, Sjedinjene Države, Indiju, Šri Lanku, Pakistan, Mianmar, Honduras, Kolumbiju, Egipat, Kazahstan, Rusiju, Kinu, itd. (shvaćate? ), trebaju biti izvedeni pred sud i procesuirani, točka. Usredotočiti se kratkovidno samo ili pretežno na Izrael rasno je utemeljeno, a pod tim mislim netrpeljivost, iako je pažnja tamo definitivno zaslužena. Pozornost je svakako zaslužena i na svim gore navedenim mjestima i još desecima drugih. Bilo bi konstruktivno kada bi ljudi svoje osobne predrasude, netrpeljivosti, opsesije i mržnje – i političke kratkovidnosti – provjerili na vratima pravde. Inače, pravda nije zadovoljena i više nije pravedna, već postaje progon. Netrpeljivost nije dobrodošla nigdje.
Zachary Smith, buđenje mnogih američkih Židova ne bih nazvao "nevažnim". Činjenica da je 2.2% stanovništva uspjelo postići potpunu dominaciju nad političkim i financijskim sustavom SAD-a, kao i 4. vlast – MSM – dokazuje da brojke same po sebi nisu nužno značajne. Imajte na umu da visoko pobožni protestanti nisu na početku bili cionisti, oni su bili "preobraćeni" u cionizam od strane istog visoko financiranog i visoko organiziranog hasbara sustava koji je osvojio našu suptilnu vladu. Promjena mora doći unutar židovske zajednice, kako ovdje u SAD-u tako iu Izraelu. Kao što ovaj članak ističe, dolazi, a brzina kojom dolazi se ubrzava. Nakon što se militantni cionizam u potpunosti razotkrije kakav jest, više neće imati moć dominirati kakvu ima. To također znači da će na kraju veo koji je skrivao ružno lice cionističkog božanstva kojem se mole neuki, ali vrlo pobožni protestanti u SAD-u, otpasti i time izgubiti svoju moć nad onih 50%. Sve što je naučeno može se i odučiti.
U redu, priznat ću da je "irelevantno" loš izbor za ono što sam pokušavao reći. To što ste napisali sasvim je točno, a taj proces traje stoljeće i pol. Pokret je davno zarobio britansku vladu.
Cionizam je sigurno dugoročno osuđen na propast kao i fašizam. Žrtve desničarskog maltretiranja obično formiraju vlastito desno krilo, u početku u obrani, koje mora stvoriti vanjske neprijatelje koji će se predstavljati kao zaštitnici i zahtijevati moć u svojoj skupini, što dovodi do imperijalnog pretjeranog dosega. Napoleon, a potom i Hitler podcijenili su ruske generale Siječanj i general Veljaču, a možemo se nadati da Cionisti podcjenjuju one koje maltretiraju. Davno bi ih zbrisale njihove žrtve da nije bilo korupcije američkih izbora i masovnih medija, za što ih moramo velikim dijelom kriviti.
Plakao sam za njima prije pedeset godina, naučio kakva su prokleta banda fašista u SAD-u prije trideset godina, i dalje sam zagovarao dvodržavno rješenje s pravednom raspodjelom resursa. Ali nakon što sam vidio kakvu su možda nepopravljivu štetu napravili masovnim medijima i izborima u SAD-u, stvarno me više nije briga što će se s njima dogoditi. Ne bih bio tužan da vidim kolaps prepreka da dopuste svojim žrtvama da ih izbrišu, poput stabilnosti Jordana, Saudijske Arabije i Egipta. Vjerojatno će ih samo takav scenarij diskreditirati i dovesti u dovoljan strah da ispregovaraju pravedno rješenje, koje nikada nije ni bilo na stolu. Bilo bi doista jako dobro da se riješimo fanatičnih nitkova, kako bi se mogao uspostaviti mir na Bliskom istoku.
Joe B, ne mogu ne priložiti svoje mišljenje o ovoj temi vašem komentaru ovdje. Dok sam čitao članak gospodina Davidsona, neprestano sam razmišljao o etničkoj reakciji. Brinem se da bi necionistički Židovi mogli doživjeti užasnu sudbinu, ako bi svijet ikada odlučio i kaznio Židove za zločine koje su počinila njihova cionistička braća, ako bi im se sudilo. Uostalom, Amerika je zemlja koja je zatvorila nedužne Japance Amerikance tijekom Drugog svjetskog rata, samo zato što su Japanci. Nije kao da svijet nikada prije nije vidio ovakvu brutalnu rasističku reakciju javnosti. Sviđaš mi se, evoluirao sam od nekadašnjeg simpatizera Izraela do sada oštrog kritičara gotovo svega izraelskog. Iako mogu razdvojiti svoju kritiku između prosječnog Židova i cionističkog/likudovskog tipa koji vreba među njima, nisam baš siguran da će ova formula dobro funkcionirati za sve. Netanyahu i njemu slični čine sramotu židovskom narodu, prikazujući njihove zločine iza njihove židovske kulture i etničke pripadnosti. Nadam se da će više dobrih Židova, zajedno s više Amerikanaca, jednog dana uskoro moći postaviti odgovorne čedne vođe na čelo i završiti sa zloćom koju su ovi kriminalci podarili ljudima ove zemlje.
“Međutim, u kulturnom, političkom i vjerskom smislu nema vječnih dubokih istina. Povijest je abrazivna kvaliteta koja nagriza naša vjerovanja u ovog boga i taj zakon. Autor Lawrence Davidson
Kakav dobar esej profesora Davidsona. Ovdje je izražena velika mudrost; baš ono što bi se očekivalo od profesora povijesti. Puno hvala…
Potpuno se slažem, dobar esej činjenica. Uz vjerske fanatike koji su uspostavili Izrael klanjem Ne-Izabranih, postojala je financijska potpora onih za koje je rat bio isplativ pothvat.
http://warprofiteerstory.blogspot.com
Ray McGovern preporučuje gornji link ovdje
https://consortiumnews.com/2014/06/03/the-real-villains-of-the-bergdahl-tale/#comment-170961
Ovdje je dokumentiran nastavak nakbe u okupaciji.
http://mondoweiss.net/2016/03/a-history-of-silencing-israeli-army-whistleblowers-from-1948-until-today/
Pratio sam sve poveznice, od velike pomoći, hvala, JWallters…