Nakon terorističkog napada, zapadne vlade reagiraju – ili pretjerano reagiraju – kako bi pokazale da nešto rade, ali često pogoršavaju stvari, kao što pokazuje novi sigurnosni sloj Belgije izvan zračne luke Zaventem, piše Gilbert Doctorow.
Gilbert Doctorow
U danima nakon terorističkog napada 22. ožujka na Zaventem, međunarodnu zračnu luku u Bruxellesu, belgijska vlada bila je suočena s napuštanjem službenika sigurnosti zračne luke koji su se opirali planovima za ponovno pokretanje usluga bez ikakvih dalekosežnih promjena u procedurama. Zaposlenici su posebno zahtijevali da se osigura pregled svih putnika prije ulaska u zgradu zračne luke, što bi zahtijevalo znatno povećanje vlastitog broja.
Žalosna je primjedba da nisu federalne vlasti nego ovi javni djelatnici stali u obranu sigurnosnih interesa putnika, dok su u isto vrijeme svili vlastita gnijezda.
Slike osumnjičenih bombaša u zračnoj luci u Bruxellesu 22. ožujka 2016.
Na kraju je vlada popustila i dogovorene su mjere. Privremeni paviljoni nalik šatorima podignuti su na ulici ispred zgrada zračne luke za provjeru dokumentacije putnika i rendgensko snimanje njihove prtljage prije ulaska u zgrade terminala radi prijave. Međutim, kao što je sada očito, nova infrastruktura bila je loše zamišljena i mogla je rezultirati samo ogromnom rezervom putnika na otvorenom kada bi bila stavljena na test velikim protokom.
Iz tjedna u tjedan u travnju je rastao postotak letova koji su vraćeni u Zaventem nakon preusmjeravanja na Liege i Charleroi te druge regionalne zračne luke. Bilo je razloga za optimizam. Proteklog vikenda uprava zračne luke najavila je povećanje tokova putnika prije napada na 80 posto – a onda se cijela operacija pretvorila u kaos.
Ovaj tjedan, kad sam stigao u Zaventem u 6.30 ujutro, dva i pol sata prije polaska mog leta, pridružio sam se gomili od nekih 1,000 putnika punih nade koji su bili zbijeni zajedno. Napredovali smo puževim korakom duž 250 metara hoda na otvorenom kako bismo stigli do paviljona koji opslužuje jedan niz zrakoplova ili došli do dizala da se popnemo na tri kata i čekamo ulazak u drugi paviljon koji opslužuje druge zrakoplove.
Neprijatnost i fizička nelagoda svih onih u redu govori sama za sebe. I ovo je bilo jutro vedrog neba, za razliku od kiše, pa čak i tuče koja se svakoga dana u proteklih tjedan dana ili više sručila na masu putnika izloženih vremenskim nepogodama.
Bilo je premalo osoblja koje bi moglo objasniti tko kamo ide. Štoviše, takvo osoblje zračne luke kakvo je kružilo očito je bilo neobučeno, nesposobno odgovoriti na najjednostavnija pitanja. Starcima, nemoćnima i putnicima s bebama i malom djecom nije imao tko pomoći. Zgužvana masa mogla je biti i sa scene sirijskih izbjeglica na makedonsko-grčkoj granici.
Ali ta sramotna neljubaznost prema publici koja plaća najmanje je uvredljivo. Ono što je bilo krajnje šokantno je nepažnja prema naše sigurnosti. Uostalom, to je navodno ono što su ove nove procedure trebale pružiti.
Sjedište NATO-a u Bruxellesu, Belgija.
Okupivši nas sve zajedno na otvorenom, bez pratnje, s naoružanim vojnim patrolama koje tek povremeno prolaze kao na špici, bili smo tolika haringa u bačvi. Bilo koji momak ili djevojka koji su nosili samoubilački prsluk lako su mogli odnijeti 500 života sa sobom, za razliku od 16 života koji su izgubljeni u napadu 22. ožujka, kada su putnici bili raspoređeni u dvorani za odlazak.
Nije do toga
Nemojmo vrijeđati riječi: belgijske vlasti nisu dorasle svom poslu, od ministra pa do nadzornika zračne luke. Nisu bili sposobni napraviti pravi inženjering. Čak bi i budala znala da je postavljanje četiri rendgenska uređaja za prtljagu u dva paviljona za obavljanje posla koji inače obavlja 20 visoko automatiziranih inspekcijskih linija unutar zgrade nakon prijave bila formula za potpuni kvar u satima najveće gužve.
Kako nitko ne bi pomislio da su ova zapažanja jedinstvena za mene, večeras ih je potvrdio izvještaj na naslovnoj stranici jednog od vodećih dnevnih listova u zemlji, Le Soir. Citira se predsjednik Brussels Airlinesa da su ovim novim postupcima predprovjere vlasti same sebi pucale u nogu i postale predmetom podsmijeha Europe. No, njegova je pritužba bila usmjerena na sindikate sigurnosnog osoblja, a ne na upravu zračne luke i Ministarstvo unutarnjih poslova koji su trebali znati bolje od provedbe takvih kratkovidnih mjera.
Belgijske samozadovoljne vladajuće elite sada moraju biti preglasane međunarodna zajednica štiteći svoje. Do tada strance treba upozoriti: ludost je letjeti u i iz Bruxelles National Airport-Zaventem.
In moja analiza Od temeljnih uzroka ukazao sam na neuspjehe belgijskih političkih institucija koje snose glavnu odgovornost za napade.
Dvije glavne jezične zajednice u zemlji – francuska i nizozemska – zauvijek pokušavaju prevući pokrivač na svoju stranu. Kako bi se ublažila ta suparništva i zemlja održala na okupu, u proteklih 60 godina korak po korak uspostavljene su određene strukture. Strancima su se te mjere činile prosvijetljenima i dugi niz godina Belgija je bila primjer funkcioniranja demokracije u etnički raznolikom društvu, model za zemlje središnje Afrike i druga složena društva u Trećem svijetu. Međutim, iza ove fasade progresivizma krile su se male prljave tajne nesretnih posljedica.
Najistaknutije među inovativnim, ali vrijeđajućim institucijama su proporcionalna zastupljenost i podjela moći kroz raspodjelu mjesta između predstavnika dviju zajednica. Pretjerana zaštita manjina dovodi do koalicijske vlade. Plijen moći raspodjeljuje se između nepromjenjive skupine likova koji su postavljeni na dužnost zbog svoje stranačke lojalnosti, a ne zbog kompetentnosti, i koji se gotovo nikada ne suočavaju s smjenom zbog svojih neuspjeha. Naličje nesposobnosti je institucionalizirana korupcija.
U međuvremenu, postoji malo koherentnosti u vladinim politikama, koje su umjesto toga patchwork, s komadićima koji se tu i tamo bacaju kao podloga za manje frakcije.
Medijska kritika
Neposredno nakon napada 22. ožujka, belgijski su mediji bili prepuni izvješća o tragičnim propustima policije i sudskog sustava koji su doveli do postojanja cvatućeg gnijezda terorista u samom središtu Bruxellesa. Ovi džihadisti planirali su napade sve do bombaškog napada na vlak u Madridu prije deset godina i stajali su iza ubojstava u Parizu u studenom 2015. prije nego što su planirali napade u Bruxellesu u ime Islamske države.
Logično, ključni ministri pravosuđa i unutarnjih poslova trebali su platiti cijenu za zapuštenost svojih resora i osobno za neosluškivanje upozorenja koja su stigla iz inozemstva puno prije terorističkih napada. Doista, ponudili su ostavku, ali su zadržani po nalogu premijera Charlesa Michela, koji je inzistirao da se tim treba držati zajedno kako bi se suočio s izazovom pred nacijom koji proizlazi iz njihove nesposobnosti i nesposobnosti njihovih odjela.
Za one koji ne znaju, dovoljno je reći da logika nikada nije bila jača strana Charlesa Michela; imenovan je premijerom kao nagrada za svoju dvojezičnost i za to što je bio sin i nasljednik desetljećima dugog vodstva Reformske stranke.
Naposljetku je još jedna ministrica otjerana s dužnosti, Jacqueline Galant, koja je imala portfelj mobilnosti (promet). Nitko je nije mogao spasiti od vlastitih drskih laži koje su razotkrili javnost i tisak. Galant je zanijekao da je ikada čitao europsko izvješće iz 2015. koje je oštro kritiziralo sigurnosne aranžmane u belgijskim zračnim lukama.
Ali njezino svrgavanje došlo je protivno volji "ekipe" na vlasti, koja se nije htjela rastati s njom zbog rodne politike, jer je Galant bila jedina žena u kabinetu. Tu je bila i mala stvar pronalaženja zamjene koja neće promijeniti ravnotežu između desnice i ljevice, između Francuza i Nizozemske.
Tako je i u Kraljevini Belgiji. Ali neizbježno postoje problemi koji utječu na širi svijet gdje igranje i nesposobnost moraju prestati. Velika međunarodna zračna luka jedan je takav slučaj.
Gilbert Doctorow je europski koordinator Američkog odbora za East West Accord. Njegova najnovija knjiga, Ima li Rusija budućnost? objavljeno je u kolovozu 2015. © Gilbert Doctorow, 2016
Imam pitanje :
Postoji li i dalje uobičajeno skeniranje svih stavki koje se unose u zrakoplov – uobičajeni postupak koji je uveden u svim zračnim lukama nakon 9. rujna – između/nakon postupka prijave i prije nego što se pristupi vratima za ukrcaj?
Hvala
Ovjekovječenje prodaje oružja povezano je s američkom teorijom kaosa dominacije i kontrole.
Nekontrolirani masivni protok oružja u različite skupine "pobunjenika", vlada i "pobunjenika" koje sponzorira vlada predstavlja namjerno stvaranje Nereda.
Nered je željeni učinak za one koji iniciraju uvjete za kaos, a zatim svaljuju krivnju na "pobunjenike".
Povijest SAD-a izvijestit će da je 9. rujna pokrenuo GWOT.
Inzistiram na tome da je PNAC ludilo američke svjetske dominacije, temeljeno na ratobornosti bogatoj oružjem i arogantnoj moći, otvorilo vrata racionalne vladine politike (mi ljudi) u apoplektične zablude svjetske nadmoći.
Kaos se održava u američkom stvaranju i regrutiranju neprijatelja zvanog Al Qaeda koji se pretvorio u ISIS i također sada "umjerenjaka" koji pomažu SAD-u u operacijama "prilike režima" gdje masovna ubojstva iz automobila bombi ili rakete Hellfire iz dronova postaju svakodnevna (ho hum) pojave u našem ekonomski isplativom GWOT-u.
Nacionalni konsenzus SAD-a Vjerovanje u laži (ili beznačajna apatija) omogućuje Teoretičarima kaosa kompetenciju unutar MEDIJA da emitiraju svoju verziju događaja kao sredstvo našeg smirivanja, dok milijuni ljudskih bića širom svijeta bespotrebno pate od Nesigurnosti i Kaosa koje potičemo i propagiramo.
Kad cemo se dignuti mi koji vjerujemo u istinu i pravdu?? !
Prije nekoliko godina razmišljao sam o tome kako zatvoriti sve svjetske zračne luke i prizemljiti sve komercijalne zrakoplove – što je neučinkovito, hvala bogu, počinjeno u Bruxellesu. Bio sam zapanjen da to već nije učinjeno – obzirni spletkaroši? O tome sam tada obavijestio šefa sigurnosti zračne luke u Velikoj Britaniji, na što je on odgovorio da 'da, to razmatramo'. Također sam slao e-poštom sličnu zabrinutost medijskim organizacijama na koje nema niti jednog odgovora, što je bilo i očekivano.
Sljedećih godina niti jedan medij nije spominjao ovu metodu – možda ne da bi ikome dali ideje, ali očito je da su se mnogi toga dosjetili. Prilično glupo, povremeno sam spomenuo sigurnosnom osoblju u zračnim lukama dok me provjeravaju da se ne bojim što sam u avionu, nego ovdje i prostora iza mene – izgledaju upitno, ali to im je valjda u obuci – ne mogu biti tako bez razmišljanja, zar ne?
Kako sigurno provjeriti putnike prije leta? Nemam pojma, oh, možda Big Brother nadzorni gizmo koji u stvarnom vremenu otkriva i šalje svačiju aktivnost 24 sata dnevno sigurnosnom timu da vas provjeri, naravno sve dok to ne promijeni naš način života.
PARTNERI U PROPAGANDI
Govoreći o navodnim "rizicima" za sigurnost...
Nakon BBC-jevog propagandnog emitiranja na MH-3 17. svibnja, mainstream mediji poput Newsweeka nastavljaju bez daha promovirati operativca obmane Elliota Higginsa i stranice Bellingcat.
Newsweek je prošle godine glasno proglasio Higginsa “Putinovim neprijateljem MH17”.
Dana 4. svibnja 2016., Newsweekov stalni promatrač “ruske invazije” Damien Sharkov glasno je objavio “Primijećena teška oklopna vojna kolona kako se kreće prema prvoj liniji u Ukrajini”.
Sharkov autoritet je - pogađate - video koji "izgleda da pokazuje" nešto zločesto prema Bellingcatovom vječnom promatraču "ruske invazije" Higginsu.
Lažni “građanski novinar” Higgins “provjerava činjenice” dezinformacija koje su proizveli Pentagon i zapadni obavještajni režim, te ih ovjerava Bellingcatovim pečatom odobrenja “digitalne forenzike”.
Higgins i Sharkov imaju zanimljivu vezu.
Sharkov, koji upravlja kanalima društvenih medija Newsweek Europe, ima diplomu iz međunarodne politike na King's Collegeu u Londonu.
King's College London poznat je po partnerstvu s Washingtonskim Atlantic Councilom, think tankom za "promjenu režima".
Higgins je naveden u izvješću Atlantskog vijeća iz svibnja 2015. kao gostujući znanstveni suradnik na Odsjeku za ratne studije na King's Collegeu u Londonu. Zapravo, Higgins je ključni autor izvješća Atlantskog vijeća iz svibnja 2015. pod naslovom „Skrivanje pred očima: Putinov rat u Ukrajini“.
Atlantsko vijeće neprestano dovodi u pitanje napore Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), najveće svjetske međuvladine organizacije orijentirane na sigurnost, zadužene za praćenje sukoba u Ukrajini.
Posebna promatračka misija OESS-a (SMM) u Ukrajini http://www.osce.org/ukraine-smm/ nastavlja pratiti povlačenje teškog naoružanja predviđeno u paketu mjera iz Minska.
Najnovija izvješća SMM-a jednostavno bilježe "slično nizak broj kršenja prekida vatre kao prethodnog dana".
Higgins i Sharkov se vraćaju na to, optužujući OESS da nije uspio "uočiti" njihovu vječnu "rusku invaziju".
A Mighty Wurlitzer svira na...
Budući da si ne mogu priuštiti putovanja u Europu, morat ću uzeti zdravo za gotovo, gospodine Doctorow, vaš izvještaj o vrlo neugodnom iskustvu u briselskoj Nacionalnoj zračnoj luci Zaventem. Međutim, zagovaranje operacije promjene režima R2P protiv Belgije kao rješenja čini se ekstremnim, čak i poremećenim. Ono što me se najviše dojmilo u vašem članku je to što niste spomenuli da je sigurnost u Zaventemu tijekom napada pružao (još uvijek?) ICTS koji je u izraelskom vlasništvu, a osnovali su ga bivši operativci Shin Beta. ICTS ima prilično dobre rezultate u neuspješnom zaustavljanju terorista. ICTS je bio u Loganu (Boston) 11. rujna 2001., ICTS kasnije nije uspio zaustaviti ShoeBomber i UnderwearBomber. Kako ICTS održava svoje ugovore?
Imaš li možda više informacija o tome? Točnije, ima li dobrih stvari među rezultatima očitog Google upita? :)
Čini se da su ovi problemi u Belgiji primjeri Peterovog načela na djelu: Ljudi se penju do svoje razine nekompetentnosti. Ali u studenom će Amerika Iznimna dokazati da može ići bolje s izborom za predsjednicu Hillary, Kraljice kaosa ili Donalda koji je obećao Ameriku ponovno učiniti velikom, a da nikada nije definirao referentno razdoblje kada je Amerikanac bio velik.
Bilo bi dobro da razmotrimo da su problemi sigurnosti u Sjedinjenim Državama i Europi primjeri povratnog udarca.
Dobro rečeno
Još su gore bile pucnjave i bombaški napadi koje su izvele židovske terorističke bande koje su natjerale britansku vladu da se povuče iz Palestine, napuštajući mandat UN-a koji je sigurnost naroda Palestine povjeravao Britaniji.
Liga naroda uspostavila je mandat za Siriju, koja se borila sa saveznicima protiv Otomanske Turske (Lawrence od Arabije). Mandat je trebao završiti s neovisnošću Sirije. Nažalost, Engleska i Francuska podijelile su mandat, a Siriju su podijelile između sebe. Zatim je Francuska nezakonito podijelila svoj mandat na dva podmandata: Libanon i “Sirija”; a Engleska je nezakonito podijelila svoj mandat na podmandate TransJordan i Palestinu, sve protiv volje sirijskog naroda.
Da pojasnimo, mandatom Sirije trebale su zajednički upravljati Engleska i Francuska. Prvi nezakoniti čin Engleske i Francuske bio je razdvajanje Sirije na ekskluzivnu francusku zonu kontrole i ekskluzivnu englesku zonu. Drugi nezakoniti čin bio je razdvajanje Sirije na četiri podmandata: TransJordan, Palestina, Libanon i "Sirija".
Latakija je bila još jedna podmandatna/francuska kolonija (1920.-1936.).
Istini za volju, stvari bi mogle postati puno gore na frontu terorizma u Europi i SAD-u Čini se da su ljudi zaboravili dizanje bombi u automobile, otmice i ubojstva koje je IRA izvodila gotovo svakodnevno u svom desetljećima dugom sukobu s Britanska vojska. Napadi muslimanskih džihadista na europske civile još se nisu približili toj razini nasilja. Zagorčavanje života europskim putnicima neće riješiti problem ništa više nego u Sjedinjenim Državama. Sve je to samo za pokazivanje, da građani pomisle da se nešto radi s tim groznim ljudima. Samo gašenje beskrajnih ratova koje vodi SAD diljem Bliskog istoka imat će pravi učinak, a to znači zaustavljanje protoka novca, oružja i helikoptera za pomoćne vojske koje podupiru Amerika, NATO i tursko-saudijsko-izraelska osovina . Zauzdajte hegemonske težnje tih odmetničkih država i vojnih saveza, dopustite domorocima da riješe svoj vlastiti problem bez stranog uplitanja i normalnost će se na kraju vratiti.
Dobro rečeno