Rasprodaja palestinskih prava

Hillary Clinton i drugi demokrati prednjačili su u napuštanju načela ljudskih prava, demokracije i vladavine prava podilazeći Izraelu i njegovom moćnom lobiju, objašnjava Lawrence Davidson.

Autor Lawrence Davidson

Početkom ožujka, profesor Richard Falk, bivši posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za okupirana palestinska područja, napisao esej objašnjavajući da je američka vanjska politika koju generiraju predsjednici Demokratske stranke uvelike kriva za katastrofalnu sudbinu Palestinaca.

Demokrati su dopustili da budu potčinjeni cionističkim posebnim interesima iz razloga koje ćemo istražiti u nastavku. Demokratski dužnosnici su ti koji također verbalno napadaju svakog Amerikanca koji se zalaže za prava Palestinaca, i to čine, ako ništa drugo, snažnije od svojih republikanskih konkurenata.

Falk je od 2008. do 2014. neumorno radio na postizanju pravde za palestinski narod – nešto što bi, da se postiglo, podiglo poštovanje i UN-a i SAD-a među milijunima Arapa. Dužnosnici koje je imenovao demokratski predsjednik Barack Obama, uključujući savjetnicu za nacionalnu sigurnost Susan Rice i sadašnju veleposlanicu SAD-a pri UN-u Samanthu Power, odužili su se Falku za njegove napore uvredljivim napadima ad hominem.

Na primjer, Power je proslavio Falkov odlazak s njegove dužnosti tvrdnjom da, “njegovu objavu bizarnog i uvredljivog materijala ukaljao je ugled UN-a i potkopao učinkovitost Vijeća za ljudska prava. Sjedinjene Američke Države pozdravljaju odlazak gospodina Falka, koji je već odavno prošao.”

Valja napomenuti da profesor Falk niti u jednom trenutku nije izdao izvješće, pa čak ni dao javnu izjavu, koja nije bila utemeljena na dokumentiranim činjenicama i jasnom razumijevanju međunarodnog prava. Čovjek sumnja da je veleposlanica Power znala da je to tako i da je njezina ljutnja protiv Falka bila čin amoralnog političkog agenta amoralne vlade.

Profesor Falk vidi velik dio politike američke vlade na Bliskom istoku kao posljedicu State Departmenta koji je dugo bio naseljen cionistima, zajedno s moći i utjecajem bloka posebnih interesa kojim upravlja Izrael.

Napori predsjednika Obame u formuliranju politike Bliskog istoka započeli su, prema Falku, s retoričkom tvrdnjom da Sjedinjene Države su "Drugačiji jer se držimo vladavine prava i ponašamo se u skladu s našim vrijednostima u vanjskoj politici." Ipak, ova je tvrdnja uvijek bila lažna i vrlo brzo su predsjednikove riječi izgubile smisao jer je pritisak lobija skrenuo politiku (s jedinstvenim izuzetkom iranskog nuklearnog sporazuma) prema volji cionističkog cilja.

Hillary Clinton

Gledajući uznemirujuće klanjanje prošlog tjedna tom istom lobiju od strane predvodnice Demokratske stranke Hillary Clinton pokazalo se da je Richard Falk nepobitno u pravu. U njezin govor Američko-izraelskom odboru za javne poslove (AIPAC), organizaciji koja, istina, djeluje u SAD-u kao agent strane sile (Izraela), Clinton je objavio sljedeće:

– Da će kao predsjednica podići američko-izraelske odnose “na višu razinu,” što podrazumijeva rasipanje te države većinom najnovijeg američkog obrambenog i ofenzivnog oružja i pregovore o još jednom obrambenom sporazumu – “desetogodišnjem obrambenom memorandumu razumijevanje."

– Ovo je navodno neophodno jer se Izrael “suočava s tri prijetnje koje se razvijaju – kontinuiranom agresijom Irana, rastućom plimom ekstremizma u širokom luku nestabilnosti i sve većim naporima da se Izrael delegitimizira na svjetskoj pozornici.” Ovdje se poziva na bojkot ili BDS pokret. Ove prijetnje čine "savez SAD-a i Izraela nezamjenjivijim nego ikad".

Opovrgavanje Juana Colea Clintonovim tvrdnjama posebno je dobar. Ističe da kada se trezveno sagleda situacija, Izrael nema konvencionalnih sigurnosnih prijetnji, uključujući Iran, za koje su potrebne milijarde dolara američkog oružja i obvezujući obrambeni memorandum. Cole točno ističe da je "rastuća plima ekstremizma" u dobroj mjeri posljedica američke invazije na Irak (koju su podržali i Clinton i Izraelci) i raspada Sirije (što je postalo cilj nacionalne sigurnosti Izraela). Konačno, opisujući BDS kao pokret koji mora biti suzbijen, ona ugrožava ustavna prava SAD-a.

– Clinton veliča američko-izraelski savez kao jednu od “zajedničkih vrijednosti”. Ona opisuje Izrael kao "bedem slobode". Ovo je de rigueur propaganda i, za Palestince, nema uvjerljive veze sa stvarnošću.

Clinton zatim kvalificira svoju dvojbenu tvrdnju pitanjem: "hoćemo li mi, kao Amerikanci i kao Izraelci, ostati vjerni zajedničkim demokratskim vrijednostima koje su uvijek bile u srcu našeg odnosa." Ona bez sumnje uključuje "Ameriku" u ovo pitanje kao referencu na problematično ponašanje Donalda Trumpa i njegovih pristaša. No, na njezino je pitanje, kako se odnosi na Izrael, već odgovoreno.

Gideon Levy

Poznati izraelski novinar Gideon Levy bio je prošli tjedan u Washingtonu, DC i imao intervju s Maxom Blumenthalom. U njemu je upozorio koliko je Izrael daleko odstupio od "demokratskih vrijednosti" kao i koliko su američki liberali, poput Hillary Clinton, suučesnici u procesu izraelske moralne i političke korupcije.

Levy nam kaže da bi “američki liberali trebali znati... da podupiru prvi znak fašizma u Izraelu. Ja to još ne nazivam fašizmom, ali prvi znaci [su] vrlo jasni. ... A Amerika to i dalje financira. To bi trebao znati i priznati svaki Amerikanac, ponajviše liberali, kojima je stalo kamo odlazi njihov novac poreznih obveznika, i to veliki dio.

“Mislim, trenutno nema izvora nade. Netanyahu nema alternative. … Atmosfera, kao što sam rekao, postaje sve manje i manje tolerantna, a položaj demokracije je minimalan i mnogo puta vrlo izokrenut.”

Levy zatim posebno cilja na značajnu, iako neslužbenu, potporu SAD-a izraelskoj nezakonitoj okupaciji Zapadne obale, Gaze i Golanske visoravni:

“Okupacija su američke vrijednosti? Okupacija služi američkim interesima? Zar Amerika ne vidi da plaća paklenu cijenu za ovu automatsku i slijepu podršku Izraelu i okupacijskom projektu? Je li razumno da će u 21. stoljeću Sjedinjene Države financirati režim apartheida na okupiranim područjima? Sva ta pitanja treba postaviti.”

Levy nipošto nije jedini koji diže uzbunu o tome kamo je cionizam doveo izraelsko društvo. Za detaljniju obradu netolerancije i rađajućeg fašizma koji pokazuje svoje lice, čitatelj može pogledati knjigu izraelskog profesora Davida Schulmana “Izrael: Prekinuta tišina,” pregled šest ekspozea o izraelskom društvu i ponašanju. Ovo je upravo objavljeno u izdanju od 7. travnja New York Review of Books.

Schulman zaključuje da se "ekstremna desnica u Izraelu vrlo spremno odlučuje za totalitarne načine razmišljanja i djelovanja i nije jasno tko to može spriječiti." To sigurno neće biti Hillary Clinton.

Tko se protivi posljedicama suučesništva SAD-a u političkoj katastrofi Izraela? Ljudi kao što su Richard Falk i Gideon Levy to čine i time održavaju na životu neki privid racionalnog diskursa o mjestu demokratskih vrijednosti u formulaciji američke vanjske politike. Međutim, unatoč njihovoj retorici, liberalni političari poput Hillary Clinton očito su napustili te vrijednosti kada je u pitanju bilo kakvo spominjanje Izraela i njegovog ponašanja.

To znači da je sadržaj Clintonovog govora na konvenciji AIPAC-a bio puka propaganda – pokušaj da se racionaliziraju, ili možda jednostavno prikriju, dublji i niži motivi. Stoga, ako podupiranje “zajedničkih demokratskih vrijednosti” nije ono što motivira Clintonovo klanjanje, što jest?

Odgovor je goli politički oportunizam. Evo formule: (1) američka politika se temelji na novcu stečenom u zemlji, i to na velikim količinama: kandidiranje za dužnost, bilo koju dužnost, od hvatača pasa do predsjednika, zahtijeva stalno financijsko traženje; (2) posebni interesi, bilo da se radi o gospodarskim interesima, profesionalnim organizacijama ili ideološki motiviranim skupinama, glavni su izvor tih sredstava; (3) u zamjenu za njihovu velikodušnost, takvi interesi zahtijevaju političku podršku za svoje ciljeve.

Tu, između ostalih, ulaze cionisti, čiji su duboki džepovi, sposobnost oblikovanja medijskih poruka i okupljanja glasača, kako Židova tako i kršćana, dobro poznati. Savez sa cionistima je politički isplativ, dok je izazivanje njihovog bijesa ponekad politički kobno.

Naravno, takav savez znači odustajanje od bilo kakvog objektivnog ili čak racionalnog razmatranja američke politike prema Izraelu i većem dijelu ostatka Bliskog istoka. I doista, nacionalni interes vezan uz ovaj sve opasniji dio svijeta odavno je bačen u vodu. Zamijenili su je parohijalni interesi bogatih, dobro organiziranih i utjecajnih ideologa.

Lawrence Davidson je profesor povijesti na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Autor je Foreign Policy Inc.: Privatiziranje američkog nacionalnog interesa; Američka Palestina: popularne i službene percepcije od Balfoura do izraelske državnosti, Te Islamski fundamentalizam