Ekskluzivno: Kriza EU-a – s projektom ujedinjenja Europe nakon Drugog svjetskog rata koji se raspada usred ekonomskog stresa, izbjeglica i terorizma – može se pratiti do neoimperijalnih ratova između EU i SAD-a u arapskom svijetu, kaže Jonathan Marshall.
Autor Jonathan Marshall
U onome što bi moglo biti najdramatičniji povratni udarac do sada od zapadne vojne intervencije na Bliskom istoku, terorizam i masovni priljev stranih migranata sada dovode u opasnost samo postojanje Europske unije. Strani ratovi koje raspiruju europski i američki intervencionisti u ime demokracije i humanitarizma sada prijete tim istim vrijednostima u Europi kao nikada prije od završetka Drugog svjetskog rata.
Ova prijetnja dolazi u vrijeme narodnog nezadovoljstva zbog kronične ekonomske slabosti regije, uzrokovane njemačkom politikom štednje i ludačkom košuljom euro monetarne unije. Regija je dodatno pogođena usponom desničarskih stranaka, sukobima s Rusijom oko Ukrajine i širenja NATO-a te potencijalnim povlačenjem Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a. Ukratko, Europa se suočava sa savršenom olujom.
Zastava Europske unije.
Martin Schulz, predsjednik Europskog parlamenta, upozorava, “Ugroženi smo kao nikada prije.” Glavni izvršni direktor Europske unije Jean-Claude Juncker, proglašen da se Europa možda suočava s "početkom kraja". Međunarodni financijer i privatni državnik George Soros kaže, “EU je na rubu kolapsa.”
Frans Timmermans, prvi potpredsjednik Europske komisije, , rekao je, “Izazov europskom projektu danas je egzistencijalan. Izbjeglička kriza je to iznijela na vidjelo. Ono što je prije bilo nezamislivo sada postaje zamislivo, naime raspad europskog projekta.”
Ovo je također noćna mora zbog koje državni tajnik John Kerry noću ne spava. Ako se nemiri na Bliskom istoku pogoršaju, on rekao izvjestitelj Jeffrey Goldberg, “Mogli biste imati masovnu migraciju u Europu koja uništava Europu, vodi do čistog uništenja Europe, završava europski projekt, i svi bježe u zaklon, a opet imate 1930-e, s nacionalizmom i fašizmom i druge stvari koje izbijaju. Naravno da imamo interes za ovo, ogroman interes za ovo.”
Ipak, iznimno malo glasova tvrdi očito: krizu nisu jednostavno uzrokovali strani ekstremisti koji žele uništiti zapadne vrijednosti. Poput Br'er Rabbita, Europa je nekoliko puta udarila bliskoistočnu bebu katrana, samo da bi beznadno zapela. Hoće li se Europa pokazati mudrom poput svog folklornog dvojnika i pronaći način da se oslobodi, ostaje za vidjeti.
Okupljanje Sirijom
Kriza u EU ima mnogo uzroka koje smo sami izazvali. Jedan je bio katastrofalan predsjednik George W. Bush invaziju na Irak 2003., čemu su se usprotivile Francuska i Njemačka, ali ga je ponajviše poduprla britanska vlada. Taj je rat iznjedrio ISIS, čija krvoločna taktika sada unosi strah u milijune u Europi, kao i na Bliskom istoku. Rat u Iraku također je doveo do toga 1.2 milijuna izbjeglica u Siriju, opustošivši njezino krhko gospodarstvo i doprinijevši izbijanju rata 2011.
Još jedan doprinos krizi EU-a bila je jednako katastrofalna NATO-ova intervencija u Libiji u proljeće 2011. što je najodlučnije zahtijevala francuska vlada, uz potporu Londona i Washingtona. Intervencijom je otvoren a glavni naftovod oružja u Siriju i pokretan stotine tisuća sjevernoafričkih izbjeglica - uključujući džihadisti — u Europu.
Nastavak anarhije u Libiji predstavlja stalna prijetnja terorizma, krijumčarenja droge i trgovine ljudima u Europsku uniju. Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku upozorio nedavno da bi gotovo pola milijuna prognanika u Libiji “mogli biti potencijalni kandidati za migraciju u Europu”.
Možda je najveći pojedinačni uzrok trenutne europske krize bila sudbonosna odluka američkih i europskih čelnika da zahtijevaju od sirijskog predsjednika Bashara al-Assada da se "odmakne" pred eskalirajućim napadima pobunjenika, od kojih su mnogi ekstremni islamisti.
Sirijski predsjednik Bashar al-Assad.
Britanski premijer David Cameron, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i njemačka kancelarka Angela Merkel pridružio se Obami u postavljanju tog zahtjeva u kolovozu 2011., samo nekoliko mjeseci kasnije izbilo je nasilje između sirijskih snaga sigurnosti i prosvjednika.
Taj zapadni zahtjev temeljio se na pustoj želji i oholosti, a ne na dobro informiranoj procjeni Assadove političke podrške unutar Sirije. Dugogodišnji diplomat Ujedinjenih naroda Lakhdar Brahimi nazvao je previše samouvjerenu procjenu nekih zapadnih obavještajnih agencija i političara da će Assad brzo pasti “krajnje osuđujuće".
Visoki dužnosnici State Departmenta , rekao je zajednička izjava pripremljena je u žurbi da se umire humanitarni kritičari, a posebno francuska vlada, "na temelju pogrešne i potpuno nepotkrijepljene, nepotkrijepljene pretpostavke da će ovaj tip nestati za 20 minuta."
Savez Washingtona i velikih europskih prijestolnica nije srušio Assada, ali je ozbiljno oslabio njegov režim, stvarajući prostor za brzi uspon discipliniranih islamskih pobunjenika - kao upozorili su stručnjaci s početka. Europska unija pridonijela je ovakvom ishodu nametanjem oštrih mjera ekonomske sankcije o Assadovoj vladi — dok odobravanje kupnje iz sirijskih naftnih polja pod kontrolom Jabhat al-Nusre, moćne podružnice Al Qaide u Siriji.
Neke zemlje EU također su se pridružile Washingtonu u tajnom naoružavanju radikalnih pobunjeničkih skupina za svrgavanje Assada. Predvodio ih je bivši kolonijalni gospodar Sirije, Francuska.
Godine 2012., samo godinu dana nakon zajedničkog poziva Assadu da odstupi s vlasti, Čuvar izvijestio da se “Francuska pojavila kao najistaknutiji podupiratelj sirijske oružane oporbe i sada izravno financira pobunjeničke skupine oko Alepa kao dio novog pritiska da se svrgne sukobljeni Assadov režim. . . . Novac je korišten za kupnju oružja unutar Sirije i za financiranje oružanih operacija protiv lojalističkih snaga.”
Bez obzira na pokušaji CIA-e kako bi provjerili koji su oporbeni borci dobili oružje, novine su izvijestile da je "neki francuski novac stigao do islamističkih skupina kojima je očajnički nedostajalo streljiva i koje su se sve više obraćale za pomoć džihadističkim skupinama povezanim s al-Qaidom ui oko Aleppa."
Već, Čuvar Primijećeno je da su veliki dio pobune protiv Assada predvodile “neumoljive džihadističke organizacije, poput Jabhat al-Nusre”. (Ta procjena je bila potvrđen prema povjerljivom izvješću Obrambene obavještajne agencije u kolovozu 2012.)
Prošle godine konačno i sam predsjednik François Hollande priznao da je Francuska počela isporučivati oružje sirijskim pobunjenicima 2012. — kršeći međunarodni embargo i suprotno javnim tvrdnjama francuske vlade. Oružje je uključivalo mitraljeze, raketne bacače, protutenkovske topove i topništvo, što je pomoglo pretvoriti Siriju u golemo stratište.
Ujedinjeno Kraljevstvo navodno također je pružio tajnu vojnu pomoć pobunjeničkim snagama već u studenom 2011., kada su se britanski specijalci navodno sastali sa sirijskim gerilcima kako bi procijenili njihovu potrebu za obukom. Britanske obavještajne službe sa sjedištem na Cipru pružao je pravovremene vijesti o pokretima sirijskih vladinih trupa kako bi pomogao oporbenim borcima u osvajanju taktičkih pobjeda.
U 2013, Nezavisan izvijestio da je britanska vlada poslala više od 12 milijuna dolara "nesmrtonosne" pomoći sirijskim borcima, uključujući naoružana vozila, pancire, kamione i terenska vozila te satelitske komunikacijske sustave.
Posljednje, ali ne manje važno, 2015. Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo pridružile su se Sjedinjenim Državama u bombardiranju ciljeva Islamske države unutar Sirije — bez dopuštenja legalno uspostavljene sirijske vlade. Francuska je ranije zahtijevala zapadnu vojnu akciju nakon upotrebe kemijskog oružja u blizini Damaska u kolovozu 2013., za što su zapadne vlade uvelike okrivile Assadov režim. Međutim, predsjednik Obama se suzdržao kada Američka obavještajna služba nije uspjela potvrditi krivca a britanski parlament odbacio je prijedlog da se odobri vojna akcija.
Do sredine 2015., borbe u Siriji koje podupiru te zapadne vlade stvorile su više od četiri milijuna vanjskih izbjeglica — a zapis od bilo kojeg pojedinačnog sukoba u prošloj generaciji, prema Visokom povjereniku UN-a za izbjeglice. Uključujući unutarnje izbjeglice, pola stanovništva Sirije iščupan je nasiljem.
Povratni udarac intervencije
Međutim, umjesto da priznaju bilo kakvu odgovornost za ovu tragediju, liberalni intervencionisti u Europi okrivili su za humanitarnu krizu navodni Zapad neuspjeh intervenirati.
Kao što je Čuvar novine editorialized u rujnu 2015., “Ono što se na našim TV ekranima pojavljuje kao iznenadna hitna situacija zapravo je kulminacija godina neuspjeha u suočavanju s krvavim kolapsom Sirije. . . Odbijanje da intervenira protiv Bashara al-Assada dalo je sirijskom predsjedniku dopuštenje da nastavi ubijati svoj narod. . . Za početak obnavljanja. . . nada će neizbježno značiti neku vrstu međunarodne intervencije.”
Ova popularna pripovijest — odjek kod kuće od strane liberalnih i neokonzervativnih kritičara predsjednika Obame — čini Europu nevinom žrtvom i izbjegličke krize i terorizma kojim upravlja ISIS. Ne griješite — obični Europljani ima nevine žrtve, i ništa ne opravdava terorističko nasilje nad njima ili civilima na Bliskom istoku. Ali ključne europske vlade dijele krivnju za pokretanje razornog povratnog udarca iz Sirije.
Terorizam koji je nanijet ljudima Pariza i Bruxellesa vrijedan je prezira, ali nije slučajan. Poruka napada ISIS-a, priznaje Francuski politolog Dominique Moisi, je "Vi nas napadnete, pa ćemo vas ubiti."
Politolog sa Sveučilišta u Chicagu Robert Pape, vodeći autoritet za samoubilačke napade, kaže oni gotovo uvijek predstavljaju nasilan odgovor na “vojnu okupaciju teritorija koji teroristi smatraju svojom domovinom ili ga jako cijene. Od Libanona i Zapadne obale 80-ih i 90-ih, do Iraka i Afganistana, pa sve do samoubilačkih napada u Parizu. . . to je ono što potiče samoubilački terorizam više nego bilo što drugo.”
A nedavno objavljeno policijsko izvješće o terorističkim napadima u Parizu u studenom prošle godine citira jednog napadača koji je prijetio da će ubiti svoje taoce ukoliko Francuska ne zaustavi svoje vojne napade u Siriji: “Želim da napustite zemlju. Želim da maknete svoju vojsku. Želim potpisan komad papira koji to dokazuje!”
ISIS je imao sofisticiranu procjenu onoga što njegovi teroristički napadi u Europi mogu postići. Bilten ISIS-a, objavljen ubrzo nakon napada u Parizu, predvidjeti da će stvoriti "stanje nestabilnosti u europskim zemljama koje će imati dugoročne učinke", uključujući "slabljenje europske kohezije" i "zahtjeve za ukidanjem Schengenskog sporazuma ... koji dopušta slobodno putovanje Europom bez kontrolnih točaka".
Izbjeglička kriza u Europi
Schengenski sporazum o otvorenim granicama nalazi se u samom srcu europskog eksperimenta i preduvjet je za zajedničku valutu, rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel primijetio u siječnju. Ali slobodno kretanje nije ugroženo samo strahom od terorizma, već i protivljenjem naroda velikom priljevu stranih izbjeglica.
Masovno kretanje više od pola milijuna izbjeglica u EU preko Grčke i Balkana prošle je godine "ubrzalo [je] izbjegličku krizu u razmjerima bez presedana od kraja Drugog svjetskog rata", piše Kemal Kiri?ci, direktor Turskog projekta u Centru za SAD i Europu Instituta Brookings.
Kao rezultat toga, objašnjava on, milijuni ljudi sada “osjećaju da je Europa izgubila kontrolu nad svojim granicama, što je zauzvrat potaknulo ksenofobiju i antiimigrantske osjećaje. To je ojačalo desničarske političare koji ne mare za teško stečene liberalne vrijednosti EU-a.”
Neliberalne i krajnje desne stranke ostvarile su uspjehe diljem Europe, od Danske do Grčke, i kontrolirati vlade Mađarskoj i Poljskoj.
Drugo, dodaje Kiri?ci, “kriza je potresla Europu i stavila na kušnju solidarnost EU-a u trenutku kada se EU jedva oporavljala od šoka krize eura. . . Ovaj raspad jedinstva prisiljava brojne države članice da uvedu granične kontrole, učinkovito suspendirajući schengenski režim, kao i ograničavajući slobodno kretanje ljudi i robe unutar EU — dva glavna stupa europske integracije.”
Ironično, u svom očajništvu da spriječi izbjegličku krizu da raskomada europski liberalni režim, EU je nedavno udario sporazum s notorno autoritarnim režimom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana vratiti migrante u Tursku — uključujući obećanja da će ubrzati pregovore o tome da Turska postane članica EU-a
"Prvo moralno, zatim politički i konačno strukturalno, Europska unija se raspada pred našim očima, uništena vlastitim proturječjima i neuspjehom solidarnosti", piše Marija Margaronis, Nation dopisnik magazina iz Londona. “Sada se čak ni nominalno ne raspravlja o tome kako zaštititi izbjeglice, nego o tome kako ih zadržati vani. . . . Prekidanje tog dogovora s Turskom znači da EU mora držati svoj delikatni nos i zatvarati oči pred sve očiglednijim kršenjem ljudskih prava predsjednika Erdogana.”
Većina rasprava o tome kako spasiti Europu usredotočena je na kratkoročne lijekove, u rasponu od bolje razmjene obavještajnih podataka do pojačao nadzor na granici. Ali Europa nikada neće prevladati svoju krizu sve dok se ne suoči s temeljnim uzrocima, uključujući povratni udar na svoje neoimperijalističke pothvate u Africi i na Bliskom istoku.
U ožujku 2011., kada je Francuska predvodila NATO-ove napade na Libiju, prointervencionistički politolog Dominique Moisi primijetio da su “Francuzi, prema prvim anketama, ponovno ponosni što su Francuzi”.
Malo prije nego što je ubijen 20, 2011, svrgnuo je libijskog vođu Muammara Gadafija.
Moisi je dijelio taj ponos: U Libiji, tvrdio je, “Zapad brani zajedničke vrijednosti, kao što su sloboda, poštovanje ljudskog života i vladavina zakona. . . Francuska, zajedno s Velikom Britanijom, i uz udaljeniju potporu SAD-a, nedvojbeno riskira mnogo, jer lakše je započeti rat nego ga završiti. Ali to je rizik koji se isplati.”
Moisi je bio u krivu po svim točkama. Francuska vlada odlučila je intervenirati ne zbog plemenitih ciljeva, već zbog grubi ekonomski i oportunistički politički motivi, kao Hillary Clinton dobro shvaćeno. A rezultat je, kao što svi znaju, bila anarhija u Libiji, oslobađanje džihadista i naoružanja diljem sjeverne Afrike i Bliskog istoka, te početak europske izbjegličke krize.
Zapadna intervencija u Siriji prodana je pod jednako lažnim izgovorima, s još strašnijim rezultatima. Sada Europa mora započeti ozbiljnu raspravu - nalik američkoj tekućoj raspravi o debaklu u Iraku - o cijeni koju je spremna platiti za nastavak raspirivanja ratova i društvenih nemira u bivšim kolonijalnim zemljama.
Jonathan Marshall je autor ili koautor pet knjiga o međunarodnim poslovima, uključujući Libanonska veza: korupcija, građanski rat i međunarodna trgovina drogom (Stanford University Press, 2012.). Neki od njegovih prethodnih članaka za Consortiumnews bili su "Riskantni udarac ruskim sankcijama„; "Neokonzervativci žele promjenu režima u Iranu„; "Saudijska gotovina osvaja Francusku„; "Povrijeđeni osjećaji Saudijaca„; "Nuklearni napad Saudijske Arabije„; "Američka ruka u sirijskom neredu”; i "Skriveno podrijetlo građanskog rata u Siriji.”]
> Ova prijetnja dolazi u vrijeme narodnog nezadovoljstva zbog kronične ekonomske slabosti regije, uzrokovane njemačkom politikom štednje i ludačkom košuljom euro monetarne unije.
Što ja uopće čitam?
Njemačka je provizorno poručila svom narodu "nećemo vas držati na vladinoj hrani ako se ne potrudite pronaći posao". Ovo nije “štednja”. Ako želite vidjeti zašto je EU u teškoj situaciji, pogledajte Francusku, “socijalistički raj blagostanja”. Jedini koji to čine veliki su državni službenici i mafijaši vrlo blizu vlade. Ostali su oporezovani do smrti i dalje. Što se tiče EURO monetarne unije kao ludačke košulje... bilo bi bolje da je Francuska zadržala franak, Italija liru i Njemačka njemačku marku. EURO nije luđačka košulja, to je pakt o ekonomskom samoubojstvu. ECB sere iz spremnika s novcem pokušavajući primijeniti kejnezijanski vudu da "oživi gospodarstvo". Ima nevjerojatan učinak, japanizacija je u punom tijeku, Abeonomika je stigla, kao i socijalistička vlada novcem vođena kleptokracija putem javnih projekata. Sredovječni ljudi bi se možda trebali navikavati cijeniti mačju hranu jer će ostatak uskoro biti izvan njihovog raspona prihoda.
Uništavanje čovječanstva se nastavlja velikom brzinom.
Ovaj se članak čita kao zataškavanje. Tko kontrolira američku vanjsku politiku još od Reagana?
Amerikanci bi se trebali sjetiti da su ZionConsi koji krvare Ameriku već izveli ovu kaparu kada su ubili 300,000 kršćana i proizveli dva milijuna izbjeglica u SAD-u.
Kako su neokoni destabilizirali Europu
https://consortiumnews.com/2015/09/07/how-neocons-destabilized-europe/
Kad sam se prvi put susreo s neokonzervativcima 1980-ih, dobili su Srednju Ameriku da se igraju s njom. Predsjednik Ronald Reagan dao je vjerodajnice mnogima od njih, dovodeći u američku vladu neokonske svjetovnjake poput Elliotta Abramsa i Roberta Kagana. …
Rezultat nije iznenađujuće bila bujica izbjeglica, osobito iz El Salvadora i Gvatemale, prema sjeveru do Sjedinjenih Država. Neokonski "uspjeh" u 1980-ima, slamajući progresivne društvene pokrete i jačajući oligarhijsku kontrolu, ostavio je većinu zemalja Srednje Amerike u rukama korumpiranih režima i kriminalnih sindikata, povremeno tjerajući nove valove onoga što je Reagan nazvao "ljudi stopala" kroz Meksiko u južna granica SAD-a....
_________________________________________________________
Sada se ista igra igra u mideatu od strane iste sekte.
Naoružavanje izbjeglica
Prisilno projektirana migracija: cionistički rat protiv Europe (2. dio serije od 11 dijelova)
http://dissidentvoice.org/2016/01/the-weaponisation-of-the-refugee/
Umjetna masovna migracija kao imperijalna politika ima dugu povijest. Da bismo to ilustrirali, navest ćemo nekoliko povijesnih primjera. ….
Prisilno projektirana migracija: cionistički rat protiv Europe (4. dio serije od 11 dijelova)
http://dissidentvoice.org/2016/01/rothschilds-slaughter-ships/
Dužnosnici austrijske obavještajne službe navodno su otkrili da američke vladine agencije plaćaju prijevoz migranata u Europu. 5. kolovoza 2015. austrijski časopis Infodirekt izvijestio je:
Došli smo do saznanja da američke organizacije plaćaju brodove koji prevoze tisuće izbjeglica u Europu. Američke organizacije stvorile su shemu sufinanciranja koja pokriva značajan dio troškova prijevoza. Nema svaki izbjeglica iz Sjeverne Afrike 11,000 eura gotovine. Nitko se ne pita odakle novac? ……
__________________________________________________________
I, kao i obično, Amerikanci su uvučeni u igre ZionCona
Rasplet Yinonova “cionističkog plana za Bliski istok”: kriza u Iraku i središnje mjesto nacionalnog interesa Izraela
http://america-hijacked.com/2014/07/13/the-unfolding-of-yinons-zionist-plan-for-the-middle-east-the-crisis-in-iraq-and-the-centrality-of-the-national-interest-of-israel/
___________________________________________________________
Mnogi razumiju izdaju koja se događa.
Trumpster šalje GOP/Neocon establišment u kontejner
http://www.informationclearinghouse.info/article44365.htm
David Stockman (ravnatelj Ureda za upravljanje i proračun pod predsjednikom Ronaldom Reaganom. )
Vau. Super utorak je bio potres. Glasači su počeli oslobađati naciju GOP War Party-a i njezinih neokonzervativaca. Držali su vlast tri desetljeća u Carskom gradu i posljedice su bile žalosne….. Bili su izvor i izvoznik vehabijskog fanatizma i poticali su džihadističko nasilje u cijeloj regiji. … Upravo su bombe, bespilotne letjelice, krstareće rakete i brutalne okupacije muslimanskih zemalja koje je pokrenula Partija rata potaknule masovni povratni udarac i radikalni džihadizam koji danas hara Bliskim istokom i šire… Godine 1996. neokonski ratni huškači izradili su za izraelskog premijera Netanyahua, zloglasni dokument “Čist prekid: Nova strategija za osiguranje kraljevstva”…..
__________________________________________________________
Nažalost, čini se da bi još jedan izdajnički lakej sekte mogao biti naš sljedeći predsjednik.
Clinton: Uništiti Siriju za Izrael
http://newobserveronline.com/clinton-destroy-syria-israel/
Nedavno objavljeni e-mail Hilary Clinton potvrdio je da je Obamina administracija namjerno izazvala građanski rat u Siriji kao "najbolji način da se pomogne Izraelu".
E-mail dokazuje – kao da je potreban još neki dokaz – da je američka vlada bila glavni pokrovitelj rasta terorizma na Bliskom istoku, a sve kako bi „zaštitila“ Izrael.
Osim toga, više od 250,000 ljudi ubijeno je u sirijskom sukobu, koji se proširio na Irak—sve zahvaljujući Clintonu i Obaminoj administraciji koja podržava "pobunjenike" i potpiruje vatru rata u Siriji.
__________________________________________________________
Ako ne budemo dovoljno pametni da očistimo ovu sektu iz naše vlade, politike, medija i financijskih sustava, vjerojatno ćemo biti tretirani isto kao i Palestinci.
Testiranje represije u Izraelu
https://consortiumnews.com/2016/02/27/testing-out-repression-in-israel/
Halperova najnovija knjiga, Rat protiv naroda: Izrael, Palestinci i globalna pacifikacija, fokusira se na "globalnu Palestinu" i "kako Izrael izvozi svoju okupaciju, svoje oružje, svoje modele i taktike kontrole i svoje sigurnosne i nadzorne sustave, sve razvijene i usavršen na Palestincima, u zemlje diljem svijeta uključene u asimetrično ratovanje, ili domaću sekuritizaciju, oba oblika "rata protiv naroda".
Zasigurno ne bih oslobodio običnog Europljanina krivnje. Oni su sudjelovali u izboru rasističke imperijalističke “liberalne” gamadi na vlast; oni već godinama podupiru izborne ratove navedenih štetočina; moraju platiti cijenu vlastitom krvlju. Tek tada će možda naučiti lekciju.
Čovjek bi pomislio da bi Europljani nakon stotina godina propalog kolonijalizma naučili ponešto. Očito su jednako glupi kao i Amerikanci. Čini se da je evolucija stala na svom putu ili krenula retrogradno.
Mislim da je kolonijalizam upravo postao prikriven i da se preuređuju za veliki ComeBack. Bivše kolonije (uključujući SAD: kojima upravljaju torijevci s Wall Streeta i pristalice Grada) još uopće nisu "izašle iz šume".
Nijedna riječ ili referenca ili upućivanje ili spominjanje poznatog citata: 1996. Bill Clinton–7 zemalja Bliskog istoka treba uništiti za sigurnost Izraela. Zatim 1999. – SAD treba novi događaj u Pearl Harboru…… Tada je umrlo 3000 Amerikanaca i jedva ne – jedan je povezao.
Francuzi sada pate od iste sekte.
Francuski cionistički premijer: Osvrt na djelo Emmanuela Ratiera “Le Vrai Visage de Manuel Valls” — 1. dio
http://www.theoccidentalobserver.net/2016/02/frances-zionist-prime-minister-a-review-of-emmanuel-ratiers-le-vrai-visage-de-manuel-valls-part-1/
Kao i Britanci.
Izrael/cionistička kontrola britanske vlade
http://www.whale.to/c/israel_control.html
Dobrotvorna organizacija Ujedinjenog Kraljevstva s Mossadom tajno povezuje Židove anticioniste s vladom
https://electronicintifada.net/content/ei-exclusive-uk-charity-mossad-links-secretly-denounced-anti-zionist-jews-government/10717
Čuvajte se BBC-ja
http://dissidentvoice.org/2010/01/beware-of-the-bbc/
Zapravo, Britanci su stoljećima bili robovi sekte.
Židovska trgovina opijumom i Britanija
http://satyricon20.tripod.com/sat33-Sassoon.htm
Grupa za okrugli stol (Cecil Rhodes, Milner, et al), Sinarhistički pokret za imperij (SME): korak 1; Uspostavite cionistički “Beach Head” na Bliskoistočnoj prevlaci kao paravan za prosljeđivanje Glavnog plana. Korak 2; podići "blokadu" propalih država i kaosa na Bliskom istoku, navodno za "sigurnost Izraela". Korak 3 je rekao da je kaos izgovor za izvoz terorizma u transatlantske države kako bi se opravdalo rušenje demokratskih republika i podiglo carstvo "nacionalne sigurnosti" na njihovom mjestu (Britansko carstvo-s-vraćenom kolonijalnom imovinom SAD; I "PanEuropa iz Atlantika" -do-Urala” dvoglavi carski orao okrenut prema istoku i zapadu). Afrika je spašena za ovo Dvoglavo carstvo kao kolonija, s Bliskoistočnom prevlakom "blokiranom" od moćnog i nadolazećeg azijskog bloka (pod vodstvom Kine, koja želi izgraditi "Puteve svile" u kolonije Carstva), uskraćujući ih pristup “Afričkoj koloniji” Carstva dvoglavog orla. OVO je pravi značaj cionističkog pokreta. Tako da, Britanija i Francuska su uključene, a "cionizam" služi NJIHOVIM imperijalističkim ciljevima, NE obrnuto.
Ako sam dobro razumio autora, EU je sama sebi navukla ovu krizu kada je George Bush napao Irak.
Znači li to da je George W. Bush = Europa?
Da li to znači da je Obamin prethodnik bio kontinent?
Ovo je amatersko novinarstvo. (Ne treba ga uzimati ozbiljno). Slažem se s komentarima Petera Loeba i mc-a. Dopustite mi da dodam ovo: 1. ¨Bivši kolonijalni gospodar Sirije, Francuska ¨, što je s Velikom Britanijom? 2. Europa i SAD? Što je s posebnim interesima Ujedinjenog Kraljevstva i Commonwealtha? 3. Akcije Francuske u Libiji? Obama je nedavno izjavio da su SAD obavile posao prije nego što su francuski avioni ušli.
G´Nite
Amatersko novinarstvo? Jedva. Zašto je Francuska izuzeta od snošenja odgovornosti za bliskoistočnu močvaru. Kolonijalne ambicije Francuske u Sjevernoj Africi i Bliskom istoku, Siriji dobro su poznate onima koji obraćaju pozornost. Da ne spominjem da je Francuska dala Izraelu nuklearno oružje. Da, naravno da su Amerika i UK glavni stvaratelji problema na Bliskom istoku, ali Francuska je također glavni igrač. je ne suis pas Charlie
Svatko tko je zainteresiran za saznanja o francusko-sirijskim odnosima mogao bi učiniti gore nego pročitati:
http://www.legrandsoir.info/les-chemins-de-damas-comment-l-elysee-a-manipule-les-rapports-sur-les-armes-chimiques-al-akhbar.html
Francuska je doista željela pad režima bez valjanih razloga (pitam se tko bi od svega toga mogao profitirati). Svatko tko otvori "službene" TV i radio kanale prije 5 godina imao bi jasan dojam libervencionističkog propagandnog stroja koji koristi svoje "poruke" nešto moramo učiniti.
Obamu je trebalo opozvati i suditi mu za njegove ratne zločine... kao i ostalima.
“Predsjednik Obama razgovarao je danas telefonom iz Kalifornije s premijerom Turske Erdoganom, na zahtjev premijera, o razvoju događaja u Siriji i Egiptu. Predsjednik i premijer razgovarali su o opasnosti od stranih ekstremista u Siriji i složili se oko važnosti potpore ujedinjenoj i uključivoj sirijskoj oporbi.”
https://www.whitehouse.gov/the-press-office/2013/08/07/readout-president-obama-s-call-prime-minister-erdogan-turkey
Zašto ISIS postoji
http://intpolicydigest.org/2015/11/29/why-isis-exists-the-double-game/
Gospodine Marshall, POGLEDAJTE analizu na Tarpley.net 3. Tursku smatraju počiniteljima terorističkih incidenata u Parizu i Bruxellesu. Kažu da Turci imaju samopoimanje kao "izabranu rasu" predodređenu za "osvajanje svijeta". Zaboravio sam da su bili svjetska sila i ogromno carstvo do kraja Prvog svjetskog rata. Oni su mjesto gdje su postojali Istočno Rimsko Carstvo, Bizantsko Carstvo i Osmansko Carstvo. Oni su IZUZETNO dobro upućeni u to kako igrati "Veliku igru" Imperija u svijetu. Naša pristranost prema mišljenju da samo europska carstva pokreću akcije, a ostatak svijeta samo reagira na njihove akcije, zaslijepila nas je za druge "aktere" na svjetskoj pozornici. Molimo, provjerite na Tarpley.net.
Brad Owen,
Nažalost, Turci nisu organizatori kaosa na Bliskom istoku. Da jesu, ne bi bilo razloga za brigu. Otomansko Carstvo se raspalo iz vrlo dobrog razloga, i bilo je u raspadu jako dugo.
Nažalost, posebno za Židove posvuda, posebno necionističke, ali i neekspanzionističke cioniste, orkestrator je ekspanzionistički Izrael. Izrael neokonske mašte, koji je trebao biti, ili bi bio, snažna i moćna svjetska sila Izrael koji stoji netaknut i u snazi usred ruševina Bliskog istoka, s arapskim nacijama-slugama kolijevke islama na istoku i Otomanski san koji zamišlja Euro-Tursku na sjeveru. Ruševine na kojima sjedi ratom iscrpljeni salafistički "kalifat", ovisan o svojim istočnim i sjevernim 'sugrađanima-arapima' saveznicima/vlasnicima, koji bi zauzvrat bili podređeni Izraelu (i Europi, ali Europa je podređena Izraelu , kao što je slučaj sa Sjedinjenim Državama, a njih dvoje su bogatstvo i mišiće zbog kojih Izrael samo izgleda malen).
Salafizam bi usredotočio moć u Saudijskoj Arabiji, 'srcu' ili kolijevci (ili 'Rimu') islama, gdje bi selefije smatrali 'moći' trebala biti, i dao bi Turskoj 'pravo' i 'presedan' da 'riješiti' svoje "kurdsko pitanje" (što znači 'džihad', 'masakr', 'pokolj', 'učiniti-armensku stvar' Kurdima, širenje turskih granica na jug dok su se arapski saveznici širili na zapad, a Izrael širio na sjever .. Puritanska kontrola nad salafizmom daje ovlasti centralnoj puritanskoj vlasti da nametne svoj puritanski autoritet. Dakle, salafističke vlasti bi se brinule za arapski svijet, kao Satrapi za Izraelsko Carstvo, koje bi posjedovalo obalu (i, u biti, svijet istočno od Guama i zapadno od Poljske, Ukrajine, Rusije, kako bi vrijeme prolazilo i moglo bi se proširiti...
Neokonzervativci su vidjeli pobjedu gotovo u rukama, a troškovi su već opterećivali kreditna ograničenja, pa su dosegli; Stiglo prebrzo, predaleko, stara priča, koju je radila svaka aristokracija u povijesti. Njihova ruka otkrivena, njihove željene žrtve probuđene i uzbuđene reagirale. Doseg je pretjerano proširen, stvari su izmicale, padale, raspadale se. Sada se dižu u zrak. Vjetrovi i plime i nemiri.
Sjevernoamerički put (danas se obično naziva "nacističkim putem" ili "Hitlerovim putem", ali prvi su ga, u moderno doba, prakticirali i najuspješnije prakticirali, opet u moderno doba, Europljani u, posebice Sjedinjenim Državama protiv autohtono stanovništvo kontinenta) na putu je da ponovno postane popularan. Aktualni "aristokrati" bit će, kao i obično, popularne mete. U fokusu svih.
“Tako ide”, kako bi rekao Vonnegut.
Ja slijedim drugačiji predosjećaj. Grupacija Okruglog stola (Cecil Rhodes, Milner, et al) koja stoji iza Commonwealtha (Britansko Carstvo uključujući ponovno osvojene SAD putem Wall Streeta/duboke države makinacije...bogati i moćni torijevci nikada nisu otišli; otišli su u ilegalu i u bankarske kuće. Torijevci su naša propast i Nemesis, NE cionisti) i sinarhistički pokret za imperij (PanEuropa od Atlantika do Urala; 1890-ih tvorci mnogih fašističkih i NACISTIČKIH pokreta) glavni su krivci za svjetska događanja. Obojica stoje iza cionističkog rasporeda za blokiranje bilo kakvog prolaza kroz usku bliskoistočnu prevlaku u Afriku (kolonija PanEuropa), od strane nadolazeće azijske grupe (kineski moćni blok). Čisti lokalni, taktički manevar. Commonwealth će se boriti protiv Azijske grupacije u cijelom Trans-Pacifiku putem pomorskih manevara (Južna/Srednja Amerika će se zadržati uz Commonwealth putem američkih makinacija), dok će PanEuropa držati Ural i, uz pomoć Commonwealtha, Bliski istok. Bombaški napadi u Parizu/Bruxellesu mogli bi biti samo "požar u Reichstagu" za PanEuropu, dopuštajući im da ukinu bilo kakvo pretvaranje demokracije, u interesu "izvanrednog stanja nacionalne sigurnosti". Ovo je SOS poruka svijetu Georgea Orwella.
Jonathan Marshall je dobar učenjak, ali smatram da se ova kratka analiza bavi samo aktualnim (događajima 21. stoljeća). Različite oružane sukobe na Bliskom istoku, koji su se prelili u Europu preko imigrantske krize, pripisuje "uzvratnom udaru" za nedavnu zapadnu intervenciju na Bliskom istoku. Ima nekoliko stvari koje je mogao spomenuti, ali ne spominje (iako je to problem kratkih analiza). Rusija, na primjer, i jedinstvena uloga UK-a u regiji, i razvoj događaja u Iranu.
Ne spominje da se sukobi sada vraćaju na odluke koje su SAD i zapadni saveznici donijeli 90-ih, nakon upada Sadama Huseina u Kuvajt, sat vremena vožnje od saudijskih rafinerija i naftnih polja. KSA-i je rečeno da SAD nisu spremne braniti KSA osim ako ne dopuste "strane čizme" na svetom tlu. Došlo je do haosa u hodnicima moći, ali redovnici su morali ustuknuti, a strane čizme su uredno stigle, njih 500,000.
U širem kontekstu, zapadne su se zemlje složile da žele prestati davati pomoć diktatorima koji su prijetili vlastitom stanovništvu i prijetili drugim suverenim državama – pomoć Svjetske banke, UN-a i tako dalje, na teoriji da je to bila zloporaba zapadnih pomoć koja je stvarala i održavala diktatore u zemljama koje su se inače mogle razvijati – tj. modernizirati. Saddam Hussein je svakako odgovarao – nisu željeli još jedan Osirak. Libija je bila utočište i obrazovni centar za terorističke skupine iz cijelog svijeta, uključujući i privremenu IRA-u. Dokazano je da Sirija uvozi nuklearni materijal iz Sjeverne Koreje 2007. I tako dalje.
Na neki način, moglo bi se reći da je zapadna politika na Bliskom istoku bila "smrtonosni udarac" za neuspjeh tih država da se pridruže "međunarodnoj zajednici" na načine koji su tolerantni zapadnim demokracijama - sviđalo se to nama ili ne . Britanski političari su to prilično jasno objasnili – posebno Gordon Brown – a sadašnji britanski premijer je rekao da smo u ratu koji će trajati 20-30 godina.
SAD također vrši pritisak na EU da preuzme više odgovornosti za vlastitu obranu, kroz NATO i na druge načine. Izolacionistička crta u američkoj politici još uvijek je živa i zdrava, naravno, s tim da ovogodišnji favorit za predsjednika prijeti da će se povući iz NATO-a! UNRWA-ina sredstva su pod lupom iz drugih razloga, i tako dalje.
Tako da biste jednako dobro mogli reći da Bliski istok doživljava "smrtonosni udarac" od strane bogatih zapadnih demokracija zbog istjecanja kapitala u projekte nepodnošljive zapadnim demokracijama. Europa se slaže – SAD također s velikim učinkom istražuje neke od njihovih šaljivih financijskih praksi – i EU će vjerojatno preživjeti, sa ili bez Ujedinjenog Kraljevstva.
G. Jonathan Marshall, vaš članak je puka optužba protiv Francuske, pitam se koji su vaši motivi? uobičajeno napadanje Francuza od strane Angloamerikanaca? ili kao za Thierryja Meyssana, staru frustraciju protiv Francuske?
Nazivate ovaj članak "pukom optužbom protiv Francuske"? Autor iznosi činjenice, a ne optužbe. Ako vam se ne sviđaju činjenice, to je vaš problem, a ne autorov. Ovo nije 'uobičajeno francusko batinanje', autor s pravom otkriva veliki napor Francuske da opremi sirijske pobunjenike. Toliko sam umoran od toga da se Francuska prikazuje kao neka jadna žrtva koja nije učinila ništa loše. Kao i UK, Francuska ima vrlo dugo kolonijalno razdoblje uključenosti u Siriju i Sjevernu Afriku, u Siriji koja seže do kraja Prvog svjetskog rata. Francuska je također dala Izraelu svoje nuklearno oružje što je, po mom mišljenju, bila vrlo, vrlo loša pogreška. Sasvim je očigledan glavni doprinos Amerike, Izraela i Ujedinjenog Kraljevstva stvaranju močvare koju sada imamo na Bliskom istoku/N. Afrika (svi su oni u potpunosti krivi i za izbjegličku krizu). Ono što je manje očito jest pomaganje i podržavanje Francuske u njihovim okrutnim postupcima, i pozdravljam autora što je to istaknuo.
“Terorizam koji je nanijet ljudima Pariza i Bruxellesa vrijedan je prezira, ali nije slučajan. Poruka ISIS-ovih napada, priznaje francuski politolog Dominique Moisi, je “Vi nas napadnite, mi ćemo vas ubiti.”
hmm ozbiljni analitičari bi radije vidjeli terorističke napade kao rezultat puzajućeg salafizma u Francuskoj i belgijskom muslimanskom stanovništvu
“Sam status svojevrsnog džihadistana Belgiji je donedavno pružao određeni stupanj zaštite. Dok su se napadi s velikim brojem žrtava dogodili diljem Europe od 9. rujna...Belgija je ostala gotovo neozlijeđena. Radikali su cijenili to što im je Bruxelles, budući da je slab u sigurnosnim pitanjima, de facto pružao utočište za planiranje napada drugdje. Bio je to dogovor koji teroristi razumno nisu vidjeli smisla prekidati.
Ništa od ovoga nije novo. Prije četvrt stoljeća, još u ranim 1990-ima, Belgija je razvila snažne tajne mreže džihadista, uglavnom sjevernoafričkog podrijetla, posvećene potpori Oružane islamske skupine (GIA, koja se rano pridružila globalnom pokretu Osame Bin Ladena) i njezinoj krvavoj ratnoj pozadini u Alžiru. Belgijska obavještajna služba obraćala je manje pozornosti na mreže GIA-e nego što se kasnije činilo opravdanim jer su džihadisti planirali terorizam drugdje - rijetko, ako uopće, u Belgiji...
Stoga, kada su teroristi sa sjedištem u Belgiji izazvali haos u Francuskoj sredinom 1990-ih, uključujući val bombaških napada u Parizu, Bruxelles je pomogao francuskoj obavještajnoj službi uhvatiti negativce, ali nije poduzeo ozbiljno razbijanje džihadističkih mreža u Belgiji. S vremenom je ovaj problem metastazirao, a s usponom ISIS-a posljednjih godina, uključujući stotine belgijskih građana koji odlaze na Bliski istok voditi sveti rat za Islamsku državu, prijetnja je eksponencijalno rasla.”
http://observer.com/2016/03/europe-is-again-at-war/
“hmm ozbiljni analitičari radije bi vidjeli terorističke napade kao rezultat puzajućeg salafizma u Francuskoj i belgijskom muslimanskom stanovništvu”
Ali zašto selefizam "puzi"? Pogotovo kada to znači ratovati s domaćinom o čijem gospodarstvu ovisi obitelj, kojemu se pobjeglo u “bolji život” s boljim prilikama, radom koji nije lošiji, ali je bolje plaćen?
Da, ozbiljni analitičari priznaju da je salafizam u Europi "kult" i da se najviše obraća drugoj i trećoj generaciji, koji su "otpali" u sekularizam, koji prihvaćaju kultizam kao "misiju", ili "džihad", kao mladi kršćani pridružuju se kršćanskim kultovima (ali 'haj' da prozelitiziraju njihov kult i skupljaju novac za svoje kultne gospodare na ulicama, umjesto 'hajinga' u Da'eshovu kalifatu u križarski rat protiv ne-salafija (ne-puritanaca), umjeren i tolerantan.
I, kako se kaže, a povijest to potvrđuje, nema gorih ratova od međusobnih ratova, kada se dojučerašnji saveznici okreću jedni protiv drugih. To je bijes, pozitivan bijes, kada je Europa koja vam je jučer pomagala, koja vas je uvjeravala da će dovesti vaš Kalifat (ili Otomaniju) do uspjeha, prvih vafla (nisu li Belgijanci kraljevi vafla?) i rubova i haws, zatim sliježe ramenima i smiješi se i pušta Ruse da vam preokrenu ploču, a zatim se pridružuje! Mijenja strane, nakon što vas vodi dalje; izveo te na kraj pameti!
Ne mogu razumno pitati sjećate li se Prvog svjetskog rata, ali možda ste naučili nešto o tadašnjoj povijesti? Ako je tako, mogli biste se sjetiti da je Belgija tada čvrsto držala neutralnost, odbila se pripremiti za rat (nešto o ugovorima i dogovoru u Europi za mir...). Francuska je izgradila veličanstvenu obranu, "nepropusnu" liniju...
Još ste ljuti na Belgijance? Vidite li da to opet rade? Pustiti džihadiste da marširaju kroz Pariz?
“Prošle je godine sam predsjednik François Hollande konačno priznao da je Francuska počela isporučivati oružje sirijskim pobunjenicima 2012.”
da, iz "Al Arabije", nikada nisam čuo Hollandea da to govori
“2012., samo godinu dana nakon zajedničkog poziva Assadu da odstupi s vlasti, Guardian je izvijestio da se “Francuska pojavila kao najistaknutiji podupiratelj sirijske oružane opozicije i sada izravno financira pobunjeničke skupine oko Alepa kao dio novog pritiska na svrgnuti ugroženi Assadov režim. . . . Novac je korišten za kupnju oružja unutar Sirije i za financiranje oružanih operacija protiv lojalističkih snaga.”
oprostite, ali kada je "The Guardian" postao vaš pouzdan izvor?
Francuska nije poslala novac, to je bila dužnost Saudijaca, niti oružje, provjerite koje oružje koriste/koriste pobunjenici? staro sovjetsko oružje (tj. kalašnjikovi) i američko oružje. Francuska je poslala nesmrtonosne stvari.
http://www.smallarmssurvey.org/weapons-and-markets/tools/ammunition-tracing-kit.html
Komplet za praćenje streljiva
http://www.smallarmssurvey.org/fileadmin/docs/F-Working-papers/SAS-WP18-Syria-Headstamp-Trail.pdf
Procjena malog kalibra
Streljivo dokumentirano u Siriji
Ne zaboravite Tursku, M. c.:
“Francuska nije poslala oružje u Siriju!” Francuska je slala oružje samo Turskoj. Neki iz Libije...ali što onda? CIA je također, zar ne?
“Ono što je Turska učinila sa svojim starim oružjem kada je dobila novo od Francuske i Gadafijev NATO zarobljen arsenal bila je stvar Turske. Je li se Francuska, ili NATO, ili CIA trebala miješati u turske suverene poslove?”
Ovo bi imalo više smisla da je Jonathan Marshall spomenuo tri stvari: Rusiju: Iran: jedinstvenu ulogu iskustva Ujedinjenog Kraljevstva u suočavanju s terorizmom: i podrijetlo iračkog rata u ekskurziji Saddama Husseina u Kuvajt, sat vremena vožnje od saudijske nafte. polja, i odbijanje SAD-a da brani KSA osim ako ne dopuste strane “čizme na terenu” – njih najmanje pola milijuna, što se i dogodilo.
Njegovu hipotezu o Europi tek treba dokazati, a napisana je iz određene perspektive koja govori o “povratnom udaru”, zanimljivom pojmu.
Ne objašnjava dovoljno da odluke koje su (zapadne demokracije) donesene krajem prošlog stoljeća još uvijek uglavnom vrijede. To su često vrlo dobro objašnjavali političari poput Gordona Browna, budućeg premijera Ujedinjenog Kraljevstva. Velika ideja je postupno stati na kraj bogatim demokracijama (uglavnom SAD-u) koje dijele pomoć vladama preko međunarodnih tijela poput Svjetske banke, UN-a i tako dalje, moćnim diktaturama (kao što je Irak) koje prijete vlastitom stanovništvu i drugim zemljama u regiji – a to je samo Bliski istok.
Dakle, ako ćete koristiti izraz "povratni udarac", na neki način možete reći da su razni ratovi i sukobi na Bliskom istoku u ovom trenutku uzrokovani "povratnim udarom" sa Zapada - nitko nije trebao još jednu Osirikovu epizodu - Libija je bio obrazovni centar za teroriste sa svih strana, uključujući PIRA-u - Sirija je pronađena i dokazano da uvozi nuklearni materijal iz Sjeverne Koreje 2007. i tako dalje.
Nije važno slažete li se s ovim planom ili ne, ali važno je znati kakav je plan bio i jest, čak i ako nije sve gotovo tjednima ili mjesecima. Sadašnji britanski premijer je rekao da će to biti rat 20-30 godina, a hoće li UK ostati u EU ili ne, ostaje da se vidi.
Naravno, u SAD-u također postoji izolacionistička ideologija – a kada imate favorita na američkim predsjedničkim izborima koji govori o napuštanju NATO-a, znate da je živ i zdrav. Čak je i Obama, koji se ne smatra jakim predsjednikom, upozoravao Europu da mora dati veći doprinos (tj. EU mora preuzeti više odgovornosti za vlastitu obranu umjesto da svijetu drži predavanja o Menschenrechtenu.
Mnogi povjesničari, antropolozi i drugi znanstvenici shvatili su da se priroda rata mijenja - kao što je Vladimir Putin usputno primijetio prije nekoliko tjedana. Osjećam da su neki analitičari još uvijek zahvaćeni ideologijama iz prošlog stoljeća, ali nisu u potpunosti razumjeli onu koja se razvila i dominira politikom u ovom stoljeću.
” To je najodlučnije zahtijevala francuska vlada, uz podršku Londona i Washingtona. Intervencija je otvorila veliki cjevovod oružja u Siriju i potjerala stotine tisuća sjevernoafričkih izbjeglica — uključujući džihadiste — u Europu.”
puka afabulacija
Da se rat u Libiji vodio samo protiv Francuske, ne bi bilo tako velike armade, samo bi definirane mete bile pogođene. Ali Cameron je želio ulazak NATO-a.
http://www.marianne.net/blogsecretdefense/Libye-la-no-fly-zone-s-eloigne-la-France-evoque-desormais-des-frappes-ciblees_a159.html
http://www.lemonde.fr/afrique/article/2011/03/10/paris-est-favorable-a-des-frappes-aeriennes-en-libye_1491024_3212.html
i glavni naftovod oružja u Siriju, bila je Clintonova činjenica, sjetite se Bengazija kada je ubijen američki diplomat
“Il est en effet plus simple d'aller casser une ou deux bases aériennes que d'assurer la police du ciel au-dessus d'un pays non-coopératif...”
Ouai, en France tout es 'toujour 'sí simple. Est de le monde 'vent le complexité.
http://www.middleeasteye.net/news/jordans-king-accuses-turkey-sending-terrorists-europe-1687591648
Jordanski kralj optužuje Tursku za slanje terorista u Europu
Abdullah kaže američkim političarima da se radikali 'proizvode u Turskoj... kao dio turske politike'
IZVOR PODATAKA KAO ODGOVOR “NATO TRŽIŠTE” iznad)
Dokumentacija navedena u mom odgovoru "NATO TRŽIŠTE"
možete detaljnije dobiti u:
“MANJE POZNATO NASLJEĐE PREDSJEDNIKA OBAME: TRGOVAC ORUŽJEM
IN CHIEF” Owena B. McCormacka, Truthout, 23. ožujka 2016.
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD
NATO TRŽIŠTE
Ovom izvrsnom sažetku Jonathana Marshalla treba
dodao da angažman NATO-a treba promatrati kao
proširenje tržišta za oružje proizvedeno u
sad. Iza javnog lica ove Uprave
te izjave svih kandidata za predsjednika
U SAD-u postoji prodaja oružja posvuda
svijet je eksplodirao. Rat je dobar posao, ali kao
svaki radnik na podu obrambenog poduzetnika zna
u njegovom/njezinom srcu, nikad nema nikakve sigurnosti. “Poslovi
neće se vratiti”, često se čuje. Jer veliki
poslovi s oružjem obično su podmazani sporazumima koji
kupac (strana država) također napravi oružje prije ili
kasnije.
Za daljnju raspravu vidi William Greider, TVRĐAVA
AMERIKA…. i John Tirman, RATNI PLIJEN...
(Potonji se posebno fokusira na posao vrijedan više milijardi dolara
sa Turskom.
Tirman ne propušta opisati rezultat,
ubojstvo i uništenje milijuna Kurda—u
ovaj slučaj-. Najviše u industriji oružja i
vlada vidi samo onoliko koliko se razvija
većeg i boljeg oružja, spuštanje
troškova i povećanja profita poduzeća.
Moglo bi se točno primijetiti da
neki životi su važni, ali oni izbrisani nikad se ne čine
uopće bitno.)
— Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Pa, sve je točno i vrlo dobro postavljeno. Dodajmo sada Ukrajinu na popis. I opet, Europa, a ne SAD, igrala je vodeću ulogu u destabilizaciji Ukrajine. SAD su došle kasnije.
Postoji nekoliko drugih važnih trendova koji su potpuno razotkriveni ovim krizama. Prvo, jasan prioritet privida nad sadržajem koji je počeo dominirati zapadnim procesima donošenja politika. S tim u vezi problem je krajnje nepoštivanje stručnog znanja i profesionalizma općenito. Čini se da sve odluke donose studenti 1. godine u ludoj žurbi prije polugodišta. Neizbježna posljedica je vrlo loša, ako ne i pogubna kvaliteta političkih odluka. Što zauzvrat stvara ozbiljne probleme s vjerodostojnošću i vodstvom te na kraju potkopava demokraciju kao oblik vladavine.
A sada, pitanje za milijun dolara. Što možemo učiniti, ako išta, da spriječimo sudar ovog odbjeglog vlaka? U SAD-u postoji velika šansa da će sljedeća predsjednica biti gospođa Clinton, koja je, rekao bih, utjelovljenje ovog stila upravljanja. U Europi je gospođa Merkel još uvijek na čelu.
Ima još jedna stvar. Unatoč svim mantrama o multikulturalizmu, zapravo sve te odluke zapadnih političara odaju krajnje nerazumijevanje drugih naroda i kultura. Što je najgore, nema pokušaja da se to ispravi. Sva politička razmatranja koja se uzimaju u obzir – bez obzira koliko obično jesu – usmjerena su na zapadnu javnost, medije, zakonodavce. We know better piše posvuda o gotovo svim zapadnim političarima. Ova samozadovoljna nadmoć mora otići. Tim više što se sve manje temelji na stvarnom stanju stvari.
Cijenim tvoje komentare, Oleg, posebno u vezi s obrazovanjem i donošenjem odluka. Mislim da je jedan ozbiljan problem u Americi to što je ono što nazivamo liberalnom umjetnošću kao obrazovnom svrhom, uglavnom marginalizirano u korist neke vrste MBA prototipa, gdje se gubi kontekst. Ovo također objašnjava glupu ekonomsku teoriju lišenu ljudskog razumijevanja.
NE SLAŽEM SE (u velikoj mjeri).
– Možemo PUNO kriviti i arapske zemlje i one su krive kao i on**. Zahvaljujući vrlo velikim i velikodušnim subvencijama u tim istim arapskim zemljama koje su trajale DESETLJEĆIMA, arapsko stanovništvo se povećalo u zadnjih recimo 20, 30, 40, 50 ili čak 60 godina.
– Izbjeglička kriza također je rezultat razaranja državne strukture(a) u npr. Iraku i Siriji. Zato te vlade više nisu bile u stanju kontrolirati vlastito stanovništvo.
EU je bio vrijedan pothvat. Moglo se natjerati da radi. NATO je trebao biti raspušten. Uglavnom, NATO je sabotirao uspjeh EU.
Da, mislim da je ovo ključna točka koja je propuštena. State Department vidi EU kao konkurenta NATO-u za utjecaj. Nadalje, EU predstavlja suprotstavljeni trgovinski blok koji šteti američkim interesima. Ne sumnjam da neki ljudi daju petice u bivšem sjedištu Hillary Clinton.
Drugi je problem što se Turskom i Poljskom može manipulirati unutar NATO-a pod kontrolom Amerike, a vjerujem da se to događa. Bivše zemlje kominterne (osobito Latvija i Poljska) također su trojanski konji za američku vanjsku politiku i to općenito ide na štetu stabilnosti EU.
Puno nedužnih ljudi pati, dok oni vođe odgovorni za svu ovu katastrofu odlaze na slobodu i samo stvaraju još veći kaos s kojim se svijet mora nositi. Budući da slučajno nema odgovornosti za ta superiorna bića, nastavit ćemo vidjeti da se sve više povratnih udaraca razvija posvuda oko nas, kao rezultat ovog gubitka posljedica. Samo dok vlade ne provode svoje zakone kako bi izbjegle takve strašne nesreće, moramo se pripremiti prihvatiti više nasilja kakvom smo vidjeli u posljednje vrijeme. Iako ne brinite, naši će nas predsjednički kandidati zaštititi izgradnjom stvarno ogromnog zida…to bi moglo biti sve iza čega ćemo se moći sakriti, pa se nadajmo da je ideja o velikom zidu dobra.
Vidite, ja sam s vama kada je u pitanju odgovornost i nijedna država (ili čelnici) ne bi smjeli biti iznad zakona. Vjerujem, na primjer, da bi se Bush, Cheney, Blair, Rumsfeld itd. svi trebali baviti ratnim zločinima za invaziju na Irak. Štoviše, ne vjerujem toliko da zemlje moraju slijediti svoje vlastite “ustave” koliko trebaju slijediti međunarodno pravo i trebale bi snositi odgovornost ako ga prekrše – to bi uključivalo SAD, Kanadu, Rusiju, Kinu, Britaniju, Francuska itd. ili bilo koja država na planetu. Također vjerujem da bi sve zemlje trebale biti dio Međunarodnog kaznenog suda i također dužne suočiti se s suđenjem ako prekrše međunarodno pravo. Volio bih da se u našim zemljama donesu zakoni koji nas obvezuju na međunarodno pravo i posljedice ako ga prekršimo.
Hvala vam na ovoj izravnoj, promišljenoj i potpuno razumljivoj analizi. Upravo to nedostaje većini medija. Kad bi svaki zapadnjak pročitao ovaj esej, mogli bismo početi raditi zajedno na pravednim rješenjima ovih problema – potpuno izvan onih nasilnih, nemoralnih i kratkovidnih koje su ponudili 'vođe' koji su imali veliku ulogu u njihovom stvaranju.
Prošlo je vrijeme da se u ovom svijetu pojave novi načini suživota – izvan požude za profitom i moći koja nas je dovela ovamo kroz tolika stoljeća.
Hvala ti Jonathan Marshall! Do sada najbolji sažetak naše suvremene dileme. Moj jedini dodatak, ako vam se sviđao Nixon/Kissinger o Vijetnamu, voljet ćete i Hillary/? U Europi i šire…
Hillary/Victoria?
Vjerojatno, hvala…